Neurobiologija jezika

Zadnja provjera: listopad 2026.

Jezik je jedna od najsloženijih ljudskih sposobnosti. U djeliću sekunde razlikujemo glasove, prepoznajemo riječi, slažemo ih u rečenice i razumijemo što sugovornik misli, a pritom gotovo ne primjećujemo koliko je to zahtjevno. Ova lekcija opisuje koji dijelovi mozga sudjeluju u razumijevanju i proizvodnji jezika i što se događa kada su oštećeni.

Kako je jezik povezan s mišljenjem i kako ga djeca usvajaju, opisuju lekcije [Jezik i mišljenje](/lekcija/jezik-i-misljenje) i [Razvoj jezika](/lekcija/razvoj-jezika) u području Psihologija.

Prva otkrića: Broca i Wernicke

U 19. stoljeću liječnici su proučavali bolesnike koji su nakon moždanog udara izgubili dio jezičnih sposobnosti. Paul Broca opisao je bolesnike koji su razumjeli govor, ali su teško govorili, a oštećenje je bilo u stražnjem dijelu donje čeone vijuge lijeve hemisfere, koji se danas naziva **Brocino područje**. Carl Wernicke opisao je bolesnike koji su tečno govorili, ali bez smisla, i teško razumjeli druge, s oštećenjem u stražnjem dijelu gornje sljepoočne vijuge, poznatom kao **Wernickeovo područje** (Kandel i sur., 2021).

Ta otkrića bila su među prvim dokazima da su određene psihičke funkcije povezane s određenim dijelovima mozga (više u lekciji [Građa mozga](/lekcija/gradja-mozga)).

Suvremeni pogled: mreže i dva puta

Danas se zna da jezik ne ovisi samo o dva područja, nego o široj mreži u kojoj sudjeluju čeoni, sljepoočni i tjemeni režanj te veze među njima. Prema utjecajnom modelu, obrada govora odvija se u dva puta (Hickok i Poeppel, 2007):

**trbušni put**, kroz sljepoočni režanj, povezuje zvukove govora sa značenjem riječi i važan je za razumijevanje;
**leđni put**, koji povezuje sljepoočna i tjemena područja s čeonim, povezuje zvukove govora s pokretima potrebnima za izgovor i važan je za ponavljanje i proizvodnju govora.

Prema tom modelu, temeljno prepoznavanje glasova odvija se u objema hemisferama, a dijelovi obrade povezani s proizvodnjom govora izraženije su lateralizirani u lijevoj hemisferi.

Lijeva i desna hemisfera

Kod velike većine dešnjaka, ali i kod većine ljevaka, jezične funkcije pretežno su smještene u lijevoj hemisferi. Desna hemisfera ipak ima važnu ulogu, primjerice u razumijevanju intonacije, emocionalnog tona, humora i prenesenog značenja. Ideja da je jedna hemisfera „jezična”, a druga „kreativna”, pretjerano je pojednostavljenje.

Znakovni jezik

Znakovni jezici, poput hrvatskog znakovnog jezika, potpuni su jezici s vlastitom gramatikom. Istraživanja gluhih osoba koje koriste znakovni jezik pokazala su da oštećenja lijeve hemisfere kod njih izazivaju jezične teškoće slične onima kod osoba koje govore, iako se znakovni jezik izvodi rukama i opaža vidom (Hickok i sur., 1996). To pokazuje da su jezična područja mozga povezana s jezikom kao sustavom, a ne samo sa sluhom i govorom.

Afazije

**Afazija** je stečeni poremećaj jezika nakon oštećenja mozga, najčešće nakon moždanog udara. Razlikuju se, primjerice:

**netečna (Brocina) afazija**, u kojoj je govor spor i otežan, a razumijevanje relativno očuvano;
**tečna (Wernickeova) afazija**, u kojoj je govor tečan, ali sadržajno siromašan ili besmislen, a razumijevanje oštećeno;
**anomija**, teškoća pronalaženja riječi, koja se javlja kod mnogih oblika afazije.

Stvarni bolesnici rijetko se uklapaju u „čiste” kategorije, jer oštećenja obično zahvaćaju više dijelova mreže. Uz logopedsku terapiju i zahvaljujući plastičnosti mozga mnogi bolesnici djelomično oporave jezične sposobnosti (više u lekciji [Neuroplastičnost](/lekcija/neuroplasticnost)).

Jezik i ostale sposobnosti

Jezik je povezan s pamćenjem, pažnjom i izvršnim funkcijama. Za razumijevanje dulje rečenice potrebno je radno pamćenje, a za vođenje razgovora pažnja i sposobnost praćenja tuđe perspektive. Zato se jezične teškoće javljaju i kod stanja koja nisu primarno jezična, primjerice kod neurokognitivnih poremećaja (više u lekcijama [Izvršne funkcije mozga](/lekcija/izvrsne-funkcije-mozga) i [Delirij i neurokognitivni poremećaji](/lekcija/delirij-i-neurokognitivni-poremecaji)).

Čitanje i pisanje

Govor je star koliko i ljudska vrsta, ali pismo postoji tek nekoliko tisuća godina. Zato mozak nema područje koje je evolucijski „namijenjeno” čitanju, nego za čitanje prilagođava mreže koje su već služile vidnom prepoznavanju i jeziku. Učenjem čitanja jedan dio vidne kore lijeve hemisfere postaje osjetljiv na slova i riječi i povezuje se s područjima za glasove i značenje.

To objašnjava zašto se čitanje mora sustavno učiti, za razliku od materinskog govora, koji djeca usvajaju spontano. Kod disleksije teškoće najčešće nastaju u povezivanju slova s glasovima, a ne u vidu ili inteligenciji. Rana podrška i vježbanje mogu poboljšati čitanje, što pokazuje da se i te mreže mijenjaju kroz iskustvo.

Sažetak

U jeziku sudjeluje mreža područja, od kojih su najpoznatija Brocino i Wernickeovo područje u lijevoj hemisferi. Suvremeni modeli opisuju trbušni put za razumijevanje i leđni put za povezivanje govora s izgovorom. Istraživanja znakovnog jezika i afazija pokazuju da su jezična područja povezana s jezikom kao sustavom, a mozak se nakon oštećenja može djelomično prilagoditi.

Povezane lekcije

[Jezik i mišljenje](/lekcija/jezik-i-misljenje)
[Razvoj jezika](/lekcija/razvoj-jezika)
[Građa mozga](/lekcija/gradja-mozga)
[Funkcije mozga](/lekcija/funkcije-mozga)
[Neuroplastičnost](/lekcija/neuroplasticnost)

Izvori i literatura

Hickok, G., Bellugi, U. i Klima, E. S. (1996). The neurobiology of sign language and its implications for the neural basis of language. *Nature*, 381(6584), 699–702. [doi.org/10.1038/381699a0](https://doi.org/10.1038/381699a0)
Hickok, G. i Poeppel, D. (2007). The cortical organization of speech processing. *Nature Reviews Neuroscience*, 8(5), 393–402. [doi.org/10.1038/nrn2113](https://doi.org/10.1038/nrn2113)
Kandel, E. R., Koester, J. D., Mack, S. H. i Siegelbaum, S. A. (ur.). (2021). *Principles of Neural Science* (6. izd.). McGraw Hill.