Natjecanje i međuljudski odnosi

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Natjecanje je oblik društvenog ponašanja u kojem pojedinci nastoje ostvariti bolji rezultat, veći uspjeh ili povoljniji položaj u odnosu na druge. Pojavljuje se u obrazovanju, poslu, sportu, prijateljstvu, partnerskim odnosima i drugim područjima u kojima ljudi uspoređuju svoja postignuća, sposobnosti ili društveni položaj.

Natjecanje ne mora uvijek biti izravno. Ponekad se osobe otvoreno natječu za nagradu, radno mjesto ili priznanje. U drugim situacijama uspoređuju se bez izričitog dogovora da sudjeluju u natjecanju. Primjerice, kolege mogu početi procjenjivati vlastiti uspjeh prema napredovanju drugih, a prijatelji se mogu uspoređivati prema društvenom životu, financijskim mogućnostima ili postignućima.

Natjecanje može imati pozitivne posljedice. Može potaknuti trud, učenje, razvoj vještina i ostvarivanje ambicioznih ciljeva. Međutim, može izazvati i nesigurnost, zavist, prikrivanje informacija ili potrebu za umanjivanjem tuđeg uspjeha.

Njegov utjecaj na odnose ovisi o tome što se smatra uspjehom, koliko su važni međusobni odnosi, kako se raspoređuju nagrade i priznanja te doživljavaju li sudionici tuđi uspjeh kao poticaj ili prijetnju vlastitoj vrijednosti.

Važno je razlikovati natjecanje s drugima od osobnog nastojanja da nadmašimo vlastite prethodne rezultate. Ta dva oblika težnje za uspjehom mogu se preklapati, ali ne proizlaze nužno iz istih motiva niti imaju jednake posljedice za međuljudske odnose.

Što je natjecanje?

Natjecanje je proces u kojem pojedinci nastoje postići relativnu prednost u odnosu na druge na određenom području. Prednost može uključivati bolji rezultat, veće priznanje, viši status, pristup ograničenim resursima ili povoljniji položaj u skupini.

Natjecanje može biti organizirano prema jasnim pravilima, kao u sportu ili obrazovanju, ali može se pojaviti i spontano, kada ljudi počnu procjenjivati vlastiti uspjeh u odnosu na postignuća drugih.

Za natjecanje je posebno važna usporedba. Osoba ne procjenjuje samo koliko je uspješna prema vlastitim kriterijima nego i kako se njezin rezultat odnosi prema rezultatima drugih ljudi.

Primjerice, zaposlenik može biti zadovoljan svojim radnim učinkom sve dok ne sazna da je kolega dobio unapređenje koje je i sam želio. Tada se procjena vlastitog uspjeha može promijeniti, iako se njegov radni učinak nije promijenio.

Natjecanje može uključivati nekoliko sastavnica:

Ove sastavnice nisu jednako izražene u svim situacijama. Osoba može biti vrlo motivirana za postizanje vlastitog cilja, a pritom ne osjećati neprijateljstvo prema drugim sudionicima.

Razlika između natjecanja, suradnje i osobnog napretka

Natjecanje, suradnja i osobni napredak mogu se pojavljivati istodobno, ali predstavljaju različite načine usmjeravanja ponašanja.

Natjecanje

U natjecanju uspjeh se procjenjuje barem djelomično u odnosu na rezultate drugih. Cilj može biti ostvariti bolji rezultat, dobiti ograničenu nagradu ili postići viši položaj.

Primjerice, nekoliko zaposlenika može se natjecati za jedno unapređenje koje ne mogu svi dobiti.

Suradnja

Suradnja uključuje zajedničko djelovanje radi ostvarivanja zajedničkog ili usklađenog cilja. Sudionici mogu dijeliti zadatke, informacije i odgovornost kako bi postigli rezultat koji sami ne bi mogli jednako uspješno ostvariti.

Suradnja ne isključuje svako natjecanje. Članovi istog tima mogu surađivati na zajedničkom projektu, a istodobno se međusobno natjecati za priznanje ili buduće prilike.

Osobni napredak

Osobni napredak usmjeren je na poboljšanje vlastitih sposobnosti i rezultata u odnosu na prethodno stanje.

Osoba koja želi naučiti novi jezik, poboljšati fizičku kondiciju ili razviti profesionalne vještine može pratiti vlastiti napredak bez potrebe da bude uspješnija od drugih.

Takav način postavljanja ciljeva može smanjiti ovisnost motivacije o društvenim usporedbama, iako uspoređivanje s drugima može pružiti korisne informacije o vlastitoj razini znanja ili mogućnostima.

Zašto se ljudi natječu?

Motivi za natjecanje razlikuju se među ljudima i situacijama. Pojedinac se može natjecati zbog osobnog zadovoljstva, priznanja, materijalne koristi ili želje da potvrdi vlastite sposobnosti.

Postignuće i osjećaj kompetentnosti

Neki ljudi doživljavaju natjecanje kao priliku da iskušaju svoje sposobnosti i provjere koliko mogu napredovati.

Uspoređivanje s drugima može pružiti konkretne informacije o razini vlastitih vještina i pomoći u određivanju novih ciljeva.

Primjerice, sportaš može usporediti svoj rezultat s rezultatom drugog sportaša kako bi prepoznao područja u kojima treba dodatno trenirati.

U takvim okolnostima natjecanje može biti motivirajuće jer osoba tuđi uspjeh doživljava kao informaciju i izazov, a ne kao dokaz vlastite nedovoljnosti.

Priznanje i društveni status

Natjecanje može biti motivirano željom za priznanjem, ugledom ili višim položajem u skupini.

Društveni status može utjecati na pristup resursima, utjecaju i prilikama, pa ljudi ponekad ulažu velik trud kako bi bili prepoznati kao uspješniji ili sposobniji od drugih.

Međutim, težnja za priznanjem može postati problematična kada osobna vrijednost počne ovisiti gotovo isključivo o vanjskim procjenama. U takvim okolnostima uspjeh može pružiti samo privremeno zadovoljstvo, nakon čega se pojavljuje potreba za novom potvrdom.

Sigurnost i samovrednovanje

Natjecanje ponekad služi kao način provjere vlastite vrijednosti. Osoba može osjećati da mora biti uspješnija od drugih kako bi se smatrala sposobnom, privlačnom ili važnom.

Kada se samovrednovanje snažno oslanja na društveni položaj, tuđi uspjeh može se doživjeti kao prijetnja. Osoba tada može teže podnositi tuđe postignuće čak i kada ono ne umanjuje njezine vlastite mogućnosti.

To ne znači da je svako natjecateljsko ponašanje posljedica nesigurnosti. Ambicija i uživanje u izazovu mogu biti dovoljni motivi. Važno je promatrati koliko je osoba sposobna priznati tuđe uspjehe i zadržati realističnu procjenu vlastite vrijednosti i nakon neuspjeha.

Nagrađivanje i ograničeni resursi

Natjecanje se često pojačava kada su nagrade ograničene, primjerice kada postoji samo jedno radno mjesto, stipendija ili nagrada.

U takvim situacijama uspjeh jedne osobe može smanjiti mogućnost druge da ostvari isti cilj. Natjecanje stoga ne proizlazi uvijek samo iz osobnih sklonosti, nego i iz načina na koji je određena situacija organizirana.

Ako se ljudi natječu za ograničene resurse, način raspodjele nagrada i kriteriji odabira mogu snažno utjecati na njihov odnos. Jasna pravila mogu učiniti natjecanje prihvatljivijim, dok nejasni ili nepravedni kriteriji mogu potaknuti nepovjerenje i sukobe.

Socijalna usporedba i natjecanje

Socijalna usporedba proces je uspoređivanja vlastitih sposobnosti, uvjerenja, postignuća ili osobina s onima drugih ljudi. Leon Festinger u svojoj je teoriji socijalne usporedbe iz 1954. godine istaknuo važnost drugih ljudi kao izvora informacija pri procjeni vlastitih sposobnosti i mišljenja.

Usporedba može pomoći u određivanju vlastitih ciljeva, razumijevanju društvenih očekivanja i procjeni napretka. Međutim, njezin učinak ovisi o tome s kim se uspoređujemo, na kojem području i kakvo značenje pridajemo razlici u rezultatima.

Usporedba prema gore

Usporedba prema gore nastaje kada se uspoređujemo s osobom koju doživljavamo uspješnijom ili sposobnijom od sebe na određenom području.

Takva usporedba može biti motivirajuća ako tuđi rezultat doživljavamo kao dokaz da se i sami možemo razvijati.

Primjerice, početnik u određenoj profesiji može učiti promatrajući iskusnog stručnjaka i koristiti njegove postupke kao orijentir za vlastiti napredak.

Međutim, usporedba prema gore može izazvati i osjećaj manje vrijednosti, zavist ili obeshrabrenost ako zaključimo da je razlika između nas i druge osobe prevelika ili nepromjenjiva.

Usporedba prema dolje

Usporedba prema dolje nastaje kada se uspoređujemo s osobom koja na određenom području postiže slabije rezultate ili se nalazi u nepovoljnijem položaju.

Takva usporedba ponekad može pomoći u očuvanju samopoštovanja ili stvaranju perspektive o vlastitim okolnostima. Ipak, može potaknuti i omalovažavanje drugih ako vlastitu vrijednost pokušavamo potvrditi njihovim neuspjehom.

Važno je da tuđi slabiji rezultat ne predstavlja pouzdano mjerilo ukupne vrijednosti osobe niti opravdava zaključak da smo kao ljudi bolji od nje.

Usporedba s osobama koje su nam bliske

Usporedbe mogu biti posebno emocionalno značajne kada se odnose na prijatelje, partnere, braću i sestre ili kolege s kojima se često susrećemo.

Bliske osobe mogu djelovati kao relevantna mjerila jer dijelimo neke okolnosti, interese ili životne ciljeve. Zbog toga njihovi uspjesi mogu biti istodobno izvor ponosa i poticaj za vlastiti razvoj, ali i povod za osjećaj ugroženosti.

Teorija održavanja samovrednovanja Abrahama Tessera opisuje kako uspjeh bliske osobe može utjecati na našu procjenu sebe, osobito kada nam je područje njezina uspjeha važno za vlastiti identitet.

Primjerice, ako nam je profesionalni uspjeh važan dio slike o sebi, unapređenje bliskog kolege može izazvati složene osjećaje. Možemo mu se iskreno radovati, ali istodobno preispitivati vlastiti napredak.

Takve reakcije nisu nužno znak da ne želimo dobro drugoj osobi. Mogu odražavati istodobno postojanje privrženosti, osobnih ambicija i potrebe za pozitivnim samovrednovanjem.

Kako natjecanje utječe na samopoštovanje?

Samopoštovanje može biti povezano s time kako procjenjujemo vlastite sposobnosti i položaj u odnosu na druge. Natjecanje može pružiti potvrdu kompetentnosti, ali može povećati i ovisnost o vanjskim rezultatima.

Ako osoba vlastitu vrijednost veže uz pobjedu, svaki neuspjeh može doživjeti kao osobni poraz, a ne kao informaciju o konkretnom rezultatu ili području koje treba poboljšati.

Takav način procjenjivanja može dovesti do stalnog uspoređivanja, teškoća u prihvaćanju pogrešaka i nelagode kada drugi postignu nešto vrijedno.

Nasuprot tome, osoba koja razlikuje vlastitu vrijednost od pojedinačnih rezultata može doživjeti neuspjeh kao priliku za učenje, a tuđi uspjeh kao izvor informacija ili nadahnuća.

Važno je razlikovati **uspjeh u određenom zadatku** od **procjene osobe kao cjeline**. Netko može biti manje uspješan u jednoj aktivnosti, a istodobno imati druge sposobnosti, vrijednosti i odnose koji su važni za njegov život.

Natjecanje u prijateljstvu

Prijateljstva mogu uključivati natjecanje u području profesionalnih postignuća, društvenog statusa, financijskih mogućnosti, popularnosti ili drugih osobnih ciljeva.

Natjecanje među prijateljima ne mora nužno narušiti odnos. Prijatelji se mogu međusobno motivirati, poticati na učenje i zajedno razvijati vještine. U takvim okolnostima uspjeh jednog može biti poticaj i drugome.

Problemi nastaju kada se odnos počne procjenjivati prvenstveno kroz međusobno rangiranje. Jedna osoba može osjećati potrebu da uvijek postigne više, umanjivati uspjehe prijatelja ili izbjegavati teme u kojima se osjeća manje uspješno.

Tada se prijateljstvo može pretvoriti u prostor stalne usporedbe umjesto odnosa koji pruža podršku i prihvaćanje.

Skriveno natjecanje

Natjecanje nije uvijek otvoreno. Ponekad se pojavljuje kroz suptilne postupke, poput stalnog preusmjeravanja razgovora na vlastita postignuća, umanjivanja tuđeg uspjeha ili uspoređivanja životnih okolnosti.

Primjerice, kada prijatelj podijeli dobru vijest, druga osoba može odmah istaknuti vlastito veće postignuće ili pronaći razlog zbog kojeg tuđi uspjeh nije osobito važan.

Takav postupak može oslabiti osjećaj da je u odnosu moguće iskreno podijeliti zadovoljstvo i dobiti podršku.

Ipak, pojedinačna nespretna reakcija ne dokazuje da je odnos obilježen natjecanjem. Važno je promatrati ponavlja li se takav obrazac i postoji li spremnost na iskreno uvažavanje tuđih iskustava.

Kada prijatelj postane suparnik

Blizak prijatelj može postati suparnik kada se počne natjecati za cilj koji je važan objema osobama ili kada njegov uspjeh počne ugrožavati vlastitu sliku o sebi.

Takva situacija može izazvati zavist ili nelagodu, čak i kada osoba istodobno želi da prijatelj uspije.

Ako se osjećaji prepoznaju i ne pretvore u neprijateljsko ponašanje, odnos može ostati stabilan. Osobe mogu priznati da se uspoređuju, preispitati važnost određenog cilja i nastaviti podržavati jedna drugu.

Kada se natjecanje pretvori u prikrivanje informacija, sabotiranje ili stalno omalovažavanje, ono može ozbiljno narušiti povjerenje.

Natjecanje u partnerskim odnosima

Natjecanje u romantičnim odnosima može se pojaviti kada partneri uspoređuju uspjeh, privlačnost, društveni položaj, zaradu ili doprinos zajedničkom životu.

Određena usporedba može biti korisna, primjerice kada partneri razgovaraju o raspodjeli odgovornosti ili usklađuju profesionalne ciljeve. Problem nastaje kada se uspjeh jednog partnera doživljava kao prijetnja drugome ili kada odnos postane borba za prevlast.

Usporedba postignuća

Partneri mogu imati različite profesionalne mogućnosti, prihode ili razine priznanja. Ako se njihova vrijednost u odnosu mjeri prvenstveno prema tim razlikama, uspjeh jednog može izazvati nesigurnost kod drugoga.

Primjerice, unapređenje jednog partnera može promijeniti raspodjelu vremena i odgovornosti u zajedničkom životu. Ono može izazvati ponos i zadovoljstvo, ali i zabrinutost zbog promijenjenih uloga ili vlastitih neostvarenih ciljeva.

Sami različiti rezultati ne moraju biti problem. Važno je mogu li partneri razgovarati o promjenama bez pretvaranja uspjeha jedne osobe u dokaz manje vrijednosti druge.

Natjecanje za pažnju i potvrdu

U nekim odnosima partneri se mogu natjecati za to čije su potrebe važnije, tko je više dao ili tko zaslužuje veću pažnju.

Ako se svaka gesta procjenjuje prema tome tko je učinio više, odnos može postati trajno računanje doprinosa. Time se može izgubiti osjećaj zajedništva jer se postupci ne promatraju samo kao doprinos odnosu, nego i kao dokaz osobne nadmoći ili zasluge.

To ne znači da se u partnerskom odnosu ne treba razgovarati o nejednakoj raspodjeli obveza. Razlika je između pokušaja da se pronađe pravedno rješenje i potrebe da se dokaže kako je jedna osoba bolja, važnija ili zaslužnija od druge.

Natjecanje i nesigurnost

Ako osoba vjeruje da partnerov uspjeh smanjuje njezinu vlastitu vrijednost, može pokušavati umanjiti partnerova postignuća ili ograničiti njegove mogućnosti.

Takvo ponašanje može biti povezano s nesigurnošću, strahom od promjene odnosa ili željom za očuvanjem statusa. Ipak, motive nije moguće pouzdano zaključiti samo iz jednog postupka; potrebno je promatrati obrazac ponašanja i način na koji osoba reagira kada se o problemu razgovara.

Zdrav partnerski odnos omogućuje da se različiti uspjesi doživljavaju kao dio života obiju osoba, bez potrebe da se stalno uspoređuje tko je uspješniji.

Zavist kao reakcija na tuđi uspjeh

Zavist je emocija koja se može pojaviti kada druga osoba ima nešto što želimo, a što smatramo važnim za vlastiti položaj, identitet ili dobrobit.

Zavist i natjecanje povezani su jer tuđi uspjeh može postati mjerilo prema kojem procjenjujemo vlastitu situaciju. Međutim, zavist ne vodi nužno natjecateljskom ponašanju, a natjecanje ne mora uvijek uključivati zavist.

Zavist može biti usmjerena na konkretan cilj, primjerice kada želimo steći istu vještinu ili ostvariti sličan profesionalni uspjeh. U takvim okolnostima osjećaj može usmjeriti pažnju na ono što želimo promijeniti u vlastitom životu.

Može se pojaviti i neprijateljska zavist, pri kojoj tuđi uspjeh izaziva želju da se njegova prednost smanji. Tada osoba može omalovažavati tuđe postignuće, širiti negativne informacije ili pokušavati spriječiti daljnji uspjeh druge osobe.

Korisno je razlikovati želju da i sami nešto postignemo od potrebe da druga osoba izgubi ono što ima.

Primjerice, kolegin uspjeh može nas potaknuti da razvijemo nove vještine. To se razlikuje od pokušaja da umanjimo njegov rezultat kako bismo se osjećali bolje u vlastitoj situaciji.

Natjecanje na radnom mjestu

Radna okruženja često uključuju natjecanje za unapređenje, plaću, priznanje, projekte i profesionalni status.

Natjecanje može potaknuti trud i usmjeriti pažnju na kvalitetu rezultata, posebno kada postoje jasni kriteriji i kada se uspjeh procjenjuje na temelju relevantnih postignuća.

Međutim, način na koji organizacija nagrađuje rad može utjecati na međuljudske odnose. Ako se priznanje dodjeljuje isključivo pojedincima, zaposlenici mogu imati manje poticaja za dijeljenje znanja i međusobnu pomoć.

Ako se vrednuju i individualni i timski doprinosi, moguće je poticati razvoj sposobnosti uz očuvanje suradnje.

Konstruktivno natjecanje

Konstruktivno natjecanje usmjereno je na poboljšanje rezultata uz poštovanje pravila i drugih sudionika.

Može uključivati postavljanje ambicioznih ciljeva, traženje povratnih informacija, učenje iz tuđih postupaka i uspoređivanje rezultata radi prepoznavanja područja za razvoj.

U takvim okolnostima drugi ljudi mogu biti izvor informacija i motivacije, a ne isključivo prepreka vlastitom uspjehu.

Destruktivno natjecanje

Destruktivno natjecanje pojavljuje se kada osoba nastoji ostvariti prednost na način koji šteti drugima ili narušava zajednički rad.

Može uključivati prikrivanje važnih informacija, prisvajanje tuđih zasluga, širenje glasina, sabotiranje ili namjerno uskraćivanje pomoći.

Takvo ponašanje može kratkoročno donijeti određenu prednost, ali dugoročno može smanjiti povjerenje i otežati suradnju.

Važno je ne svoditi problem samo na karakter pojedinaca. Organizacijska pravila, način nagrađivanja, raspodjela moći i razina odgovornosti mogu poticati ili ograničavati takve obrasce.

Kada natjecanje postaje prijetnja?

Natjecanje se može doživljavati kao prilika ili kao prijetnja. Kada ga osoba procjenjuje kao izazov, može usmjeriti energiju na učenje i pokušaj ostvarivanja cilja. Kada ga doživljava kao prijetnju vlastitom statusu ili vrijednosti, može postati obrambenija i usmjerenija na izbjegavanje poraza.

Pregled istraživanja Christophera Toa, Gavina J. Kilduffa i Blythe L. Rosikiewicz iz 2020. godine razmatra okolnosti u kojima međuljudsko natjecanje može biti korisno ili štetno, posebno u organizacijama. Autori ističu važnost načina na koji se natjecateljska situacija procjenjuje: koristi natjecanja vjerojatnije dolaze do izražaja kada se ono doživljava kao izazov, dok su negativne posljedice izraženije kada se doživljava kao prijetnja.

Ovaj pristup pomaže objasniti zašto ista situacija može različito utjecati na različite ljude.

Primjerice, dvoje zaposlenika može se natjecati za isto unapređenje. Jedan može usmjeriti pažnju na poboljšanje vlastitih rezultata i učenje novih vještina. Drugi može postati toliko usmjeren na mogućnost gubitka da počne skrivati informacije ili negativno procjenjivati kolegu.

Razlika nije nužno u tome koliko im je cilj važan, nego i u načinu na koji tumače prijetnju, vlastite mogućnosti i odnos s drugom osobom.

Kako smanjiti štetne posljedice natjecanja?

Natjecanje ne mora nestati da bi odnosi ostali kvalitetni. Važno je kako ljudi tumače rezultate, kako se ponašaju prema suparnicima i na koji način vrednuju vlastiti uspjeh.

Razdvojiti osobnu vrijednost od rezultata

Neuspjeh u jednom natjecanju ne znači da smo manje vrijedni kao osobe. Jednako tako, pobjeda u određenom području ne znači da smo općenito bolji od drugih.

Takvo razlikovanje omogućuje da rezultate doživljavamo kao informacije o konkretnom zadatku, a ne kao konačnu procjenu sebe ili drugih.

Usmjeriti se na vlastiti napredak

Umjesto da uspjeh mjerimo isključivo tuđim rezultatima, možemo pratiti vlastite ciljeve, razvoj vještina i promjene kroz vrijeme.

Usporedba s drugima i dalje može biti korisna, ali ne mora biti jedini kriterij prema kojem procjenjujemo napredak.

Priznati tuđi uspjeh

Moguće je prepoznati da je druga osoba nešto dobro napravila, čak i kada bismo i sami željeli isti rezultat.

Priznavanje tuđeg uspjeha ne zahtijeva odustajanje od vlastitih ambicija. Ono omogućuje da se tuđe postignuće promatra odvojeno od vlastite vrijednosti.

Prepoznati zavist bez djelovanja iz nje

Kada osjetimo zavist, korisno je razmotriti što nam tuđi uspjeh predstavlja. Možda želimo sličnu priliku, možda smo nezadovoljni vlastitim napretkom ili se bojimo da gubimo važan položaj.

Prepoznavanje tog osjećaja može pomoći da ga pretvorimo u informaciju o vlastitim željama, umjesto da reagiramo omalovažavanjem ili pokušajem da drugoj osobi oduzmemo prednost.

Očuvati suradnju

Ljudi se mogu natjecati u određenim zadacima, a istodobno surađivati na drugim područjima. Važno je prepoznati kada zajednički cilj zahtijeva razmjenu znanja, međusobnu pomoć i usklađivanje djelovanja.

U radnom timu, primjerice, zaposlenici se mogu natjecati za napredovanje, ali i dalje trebaju dijeliti informacije nužne za izvršavanje zajedničkog projekta.

Prepoznati nepošteno ponašanje

Očuvanje dobrih odnosa ne znači toleriranje sabotiranja, ponižavanja ili prisvajanja tuđih zasluga.

Kada natjecanje uključuje nepoštene postupke, važno je postaviti granice i koristiti odgovarajuće načine rješavanja problema. U profesionalnom kontekstu to može uključivati jasnije postupke vrednovanja rada, dokumentiranje doprinosa i odgovornost za postupke.

Možemo li se natjecati i istodobno podržavati druge?

Da. Natjecanje i podrška nisu međusobno isključivi.

Osoba može željeti pobijediti u natjecanju, a ipak poštovati sposobnosti suparnika, priznati njegov trud i ponašati se u skladu s pravilima. Prijatelji mogu imati slične ciljeve i međusobno se poticati, iako znaju da neće svi ostvariti isti rezultat.

U nekim okolnostima tuđi uspjeh može čak pomoći vlastitom razvoju jer pruža primjer kako se određeni cilj može ostvariti.

S druge strane, podrška ne znači da moramo zanemariti vlastite interese ili odustati od konkurentnih ciljeva. Važno je razlikovati zdravu ambiciju od ponašanja kojim nastojimo kontrolirati ili umanjiti druge ljude.

Kvalitetan odnos može uključivati razlike u sposobnostima, uspjesima i postignućima, a da se pritom očuvaju međusobno poštovanje i mogućnost suradnje.

Zaključak

Natjecanje je oblik međuljudskog ponašanja u kojem se ljudi nastoje istaknuti, postići bolji rezultat ili ostvariti povoljniji položaj u odnosu na druge. Može poticati motivaciju, učenje i razvoj sposobnosti, ali može izazvati i zavist, nesigurnost, sukobe te narušavanje povjerenja.

Na njegove posljedice utječu osobni motivi, način na koji procjenjujemo vlastitu vrijednost, važnost područja natjecanja i društveni uvjeti u kojima se ono odvija. Posebno je važno razlikovati doživljavanje natjecanja kao izazova od doživljavanja tuđeg uspjeha kao prijetnje vlastitoj vrijednosti.

Natjecanje ne mora uništavati odnose niti je suradnja uvijek njegova suprotnost. Ljudi mogu istodobno težiti osobnom uspjehu i podržavati druge, pod uvjetom da poštuju pravila, granice i međusobno dostojanstvo.

Zdrav odnos prema natjecanju omogućuje nam da težimo izvrsnosti bez potrebe da tuđi neuspjeh postane uvjet našeg zadovoljstva. Vlastiti napredak tada nije određen samo time jesmo li bolji od drugih, nego i time koliko razvijamo svoje sposobnosti i kako se odnosimo prema ljudima s kojima dijelimo društveni prostor.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Festinger, L. (1954). A theory of social comparison processes. *Human Relations, 7*(2), 117–140. https://doi.org/10.1177/001872675400700202

2. Buunk, B. P. i Gibbons, F. X. (2007). Social comparison: The end of a theory and the emergence of a field. *Organizational Behavior and Human Decision Processes, 102*(1), 3–21. https://doi.org/10.1016/j.obhdp.2006.09.007

3. Tesser, A. (1988). Toward a self-evaluation maintenance model of social behavior. U L. Berkowitz (ur.), *Advances in experimental social psychology* (sv. 21, str. 181–227). Academic Press. https://doi.org/10.1016/S0065-2601(08)60227-0

4. To, C., Kilduff, G. J., & Rosikiewicz, B. L. (2020). When interpersonal competition helps and when it harms: An integration via challenge and threat. *Academy of Management Annals, 14*(2), 908–934. https://doi.org/10.5465/annals.2016.0145

5. Van de Vliert, E. (1999). Cooperation and competition as partners. *European Review of Social Psychology, 10*(1), 231–257. https://doi.org/10.1080/14792779943000071

6. Schmitt, D. R. (1984). Interpersonal relations: Cooperation and competition. *Journal of the Experimental Analysis of Behavior, 42*(3), 377–383. https://doi.org/10.1901/jeab.1984.42-377