Namjernost i mentalna stanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Mogu misliti o Parizu iako nisam u Parizu, bojati se ispita koji još nije počeo i željeti nešto što ne postoji. Misli, želje i strahovi usmjereni su na nešto izvan sebe. Ta se usmjerenost u filozofiji naziva **namjernošću** ili **intencionalnošću**. Ova lekcija objašnjava što je namjernost, zašto je zagonetna i kako je pokušavaju objasniti različiti pristupi.

Što je namjernost

Namjernost je svojstvo mentalnih stanja da budu *o nečemu*, da nešto predstavljaju. Vjerovanje da pada kiša odnosi se na kišu; želja za kavom na kavu; sjećanje na prošli događaj.

Važno je razlikovati filozofski pojam od svakodnevne riječi „namjera”. Namjera (htjeti nešto učiniti) samo je jedan primjer namjernosti. I vjerovanje, opažaj i strah imaju namjernost, iako nisu namjere.

Pojam je u suvremenu filozofiju uveden krajem 19. stoljeća, u djelu Franza Brentana. Prema Brentanu, namjernost je „obilježje mentalnog”: sve mentalno usmjereno je na neki predmet, a ništa fizičko nije. Ta je teza i danas predmet rasprave.

Zašto je namjernost zagonetna

Fizičke stvari obično nisu „o nečemu”. Kamen nije o planini, a oblak nije o kiši. Ipak, stanja mozga, koja su fizička, nekako predstavljaju svijet. Namjernost ima i neobična obilježja:

• **Predmet ne mora postojati.** Mogu misliti o jednorogu ili se bojati čudovišta ispod kreveta.
• **Predstavljanje može biti pogrešno.** Mogu vjerovati da je vani sunčano, a pada kiša. Fizički odnosi obično nisu „pogrešni”.
• **Način predstavljanja je važan.** Netko može vjerovati da je Jutarnja zvijezda sjajna, a ne vjerovati da je Večernja zvijezda sjajna, iako je riječ o istom planetu, Veneri.

Kako fizički sustav može imati takva svojstva, jedno je od središnjih pitanja filozofije uma.

Vrste namjernih stanja

Namjerna stanja razlikuju se po sadržaju i po stavu prema sadržaju:

• **Vjerovanja** nastoje odgovarati svijetu: ako se svijet ne slaže s vjerovanjem, vjerovanje je pogrešno.
• **Želje** nastoje da svijet odgovara njima: ako se svijet ne slaže sa željom, želja je neispunjena.
• **Opažaji** predstavljaju ono što je trenutačno prisutno, a **sjećanja** ono što je bilo.
• **Emocije** imaju i sadržaj i procjenu: strah predstavlja nešto kao opasno (više u lekciji [Filozofija emocija](/lekcija/filozofija-emocija)).

Kako objasniti namjernost

Naturalističke teorije

Mnogi filozofi pokušavaju objasniti namjernost pojmovima prirodnih znanosti:

• **Uzročne teorije.** Mentalno stanje predstavlja ono što ga pouzdano uzrokuje, kao što dim „znači” vatru.
• **Teleosemantičke teorije.** Stanje predstavlja ono što je njegova biološka funkcija da prati, oblikovana evolucijom i učenjem. To pomaže objasniti pogrešku: stanje može ne obaviti svoju funkciju.
• **Teorije uloge.** Sadržaj stanja određen je njegovim vezama s drugim stanjima i ponašanjem.

Nijedna teorija nije općeprihvaćena, ali ideja da namjernost proizlazi iz odnosa organizma i okoline vrlo je utjecajna.

Interpretativni pristup

Prema Danielu Dennettu, pripisivanje vjerovanja i želja jest **namjerni stav** – strategija predviđanja ponašanja sustava kao da je racionalan. Pitamo se što sustav „vjeruje” i „želi” jer nam to pomaže predvidjeti što će učiniti. Kritičari pitaju je li namjernost onda samo stvar perspektive promatrača.

Fenomenalna namjernost

Neki filozofi smatraju da je temelj namjernosti svjesni doživljaj: mišljenje o nečemu ima i doživljajnu stranu, a izvorna namjernost potječe iz nje. Taj pogled povezuje namjernost s problemom svijesti (više u lekciji [Kvalije i subjektivno iskustvo](/lekcija/kvalije-i-subjektivno-iskustvo)).

Namjernost u psihologiji i umjetnoj inteligenciji

Psihologija stalno koristi namjerne pojmove: očekivanja, vjerovanja, ciljeve i stavove. Sposobnost pripisivanja vjerovanja i namjera drugima važan je dio socijalne kognicije. Kod sustava umjetne inteligencije pitanje je imaju li njihova unutarnja stanja pravi sadržaj ili samo izgledaju kao da ga imaju (više u lekciji [Um i umjetna inteligencija](/lekcija/um-i-umjetna-inteligencija)).

Primjer: termostat i osoba

Termostat „reagira” na temperaturu i uključuje grijanje kada je hladno. Ima li termostat vjerovanje da je hladno? Većina bi rekla da nema, iako se njegovo ponašanje može opisati kao da ga ima. Osoba koja vjeruje da je hladno može pak obući kaput, žaliti se, zapamtiti da treba kupiti drva ili pogrešno procijeniti temperaturu jer je umorna.

Razlika upućuje na ono što filozofi traže u objašnjenju namjernosti: bogatstvo veza s drugim stanjima, mogućnost pogreške, osjetljivost na način predstavljanja i, prema nekima, svjesni doživljaj. Prema Dennettovu pristupu, razlika je stupnjevita – termostat ima vrlo siromašnu, a čovjek vrlo bogatu namjernu strukturu. Prema drugima, između ta dva slučaja postoji bitna razlika u vrsti, a ne samo u stupnju.

Izvedena i izvorna namjernost

Riječi na papiru, prometni znakovi i karte također su „o nečemu”: karta Zagreba predstavlja Zagreb. Mnogi filozofi smatraju da je njihova namjernost **izvedena** – karta ima značenje samo zato što je ljudi tako tumače. Mentalna stanja, prema tom pogledu, imaju **izvornu** namjernost, koja ne ovisi o tumačenju nekog drugog. Pitanje je li namjernost računalnih sustava izvedena ili izvorna jedno je od središnjih pitanja rasprave o umjetnoj inteligenciji.

Sažetak

Namjernost je svojstvo mentalnih stanja da budu o nečemu. Zagonetna je jer predmet ne mora postojati, predstavljanje može biti pogrešno, a način predstavljanja je važan. Objašnjava se uzročnim, teleosemantičkim i interpretativnim pristupima te pristupima koji je povezuju sa svjesnim doživljajem.

Povezane lekcije

• [Što je um?](/lekcija/sto-je-um)
• [Mentalna uzročnost](/lekcija/mentalna-uzrocnost)
• [Filozofija emocija](/lekcija/filozofija-emocija)
• [Problem drugih umova](/lekcija/problem-drugih-umova)
• [Um i umjetna inteligencija](/lekcija/um-i-umjetna-inteligencija)

Izvori i literatura

• Stanford Encyclopedia of Philosophy. *Intentionality*. https://plato.stanford.edu/entries/intentionality/
• Stanford Encyclopedia of Philosophy. *Consciousness and Intentionality*. https://plato.stanford.edu/entries/consciousness-intentionality/
• Dennett, D. C. (1987). *The Intentional Stance*. MIT Press.
• Brentano, F. (1874). *Psychologie vom empirischen Standpunkte*.