Nagrađivanje i motivacija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što je nagrađivanje?

**Nagrađivanje** je proces u kojem se nakon određenog ponašanja pojavljuje posljedica koja može povećati vjerojatnost da će se to ponašanje ponoviti. U psihologiji učenja nagrađivanje je povezano s načinom na koji ljudi i druge životinje uče iz posljedica svojih postupaka.

Nagrada može biti materijalna, društvena ili unutarnja. Može uključivati novac, pohvalu, priznanje, osjećaj zadovoljstva, postizanje cilja ili uklanjanje neugodnog stanja.

Primjeri nagrađivanja uključuju:

Nagrađivanje može utjecati na motivaciju, učenje, stvaranje navika i donošenje odluka. Međutim, **nagrada ne povećava uvijek motivaciju niti svaka nagrada ima jednak učinak na ponašanje**. Rezultat ovisi o vrsti nagrade, njezinu značenju za osobu, okolnostima i aktivnosti koju želimo potaknuti.

Razlika između nagrade, potkrepljenja i kazne

U svakodnevnom govoru nagrada i potkrepljenje često se koriste kao sinonimi, ali u psihologiji učenja imaju različita značenja.

Nagrada

Nagrada je posljedica koju osoba doživljava kao poželjnu ili vrijednu. Primjerice, pohvala, novac ili dodatno slobodno vrijeme mogu se doživljavati kao nagrade.

Ipak, sama činjenica da je nešto zamišljeno kao nagrada ne znači da će doista povećati vjerojatnost određenog ponašanja.

Potkrepljenje

**Potkrepljenje** je posljedica koja povećava vjerojatnost ponavljanja ponašanja. Njegov se učinak utvrđuje prema tome što se događa s ponašanjem, a ne samo prema namjeri osobe koja potkrepljuje.

Ako dijete nakon pohvale češće samostalno posprema igračke, pohvala je u toj situaciji mogla djelovati kao pozitivno potkrepljenje.

Ako pohvala ne utječe na buduće ponašanje, ne može se samo na temelju njezina pozitivnog sadržaja zaključiti da je djelovala kao potkrepljenje.

Kazna

U bihevioralnoj psihologiji **kazna** označava posljedicu koja smanjuje vjerojatnost ponavljanja ponašanja.

Kazna nije isto što i negativno potkrepljenje. Negativno potkrepljenje povećava vjerojatnost ponašanja uklanjanjem ili izbjegavanjem neugodnog podražaja, dok kazna smanjuje vjerojatnost ponašanja.

Primjerice:

Razlikovanje ovih pojmova važno je za razumijevanje načina na koji posljedice oblikuju ponašanje.

Vrste potkrepljenja

U operantnom uvjetovanju razlikuju se pozitivno i negativno potkrepljenje.

Pozitivno potkrepljenje

**Pozitivno potkrepljenje** nastaje kada se nakon ponašanja uvede određena posljedica, a ponašanje zbog toga postane vjerojatnije.

Primjeri:

Pozitivno u ovom kontekstu znači da je nešto dodano, a ne da je posljedica nužno ugodna ili moralno dobra.

Negativno potkrepljenje

**Negativno potkrepljenje** nastaje kada ponašanje postane vjerojatnije zato što uklanja, prekida ili sprječava nešto neugodno.

Primjeri:

Negativno potkrepljenje može održavati i ponašanja koja dugoročno nisu korisna. Primjerice, izbjegavanje razgovora može kratkoročno smanjiti tjeskobu, ali istodobno otežati rješavanje problema u odnosu.

**Negativno potkrepljenje nije kazna.** U oba oblika potkrepljenja povećava se vjerojatnost ponašanja, ali se to postiže različitim vrstama posljedica.

Kako nagrađivanje utječe na motivaciju?

Motivacija označava procese koji pokreću, usmjeravaju i održavaju ponašanje. Nagrađivanje može utjecati na motivaciju tako što mijenja očekivanja, doživljaj vrijednosti aktivnosti, osjećaj kompetentnosti ili vjerojatnost ponavljanja određenog ponašanja.

Ipak, odnos između nagrađivanja i motivacije nije jednostavan.

Nagrada može:

Učinak ovisi o tome što se nagrađuje, kako se nagrada dodjeljuje i kako je osoba doživljava.

Primjerice, novčana nagrada može potaknuti zaposlenika da brže izvrši zadatak. Međutim, ako se nagrađuje samo brzina, osoba može zanemariti kvalitetu rada. Ako se nagrada povezuje s jasnim kriterijima kvalitete i ako su oni realistični, posljedice mogu biti drukčije.

Zato je pri korištenju nagrada važno razmotriti ne samo hoće li one povećati određeno ponašanje nego i kakvo ponašanje zapravo potiču.

Unutarnja i vanjska motivacija

Jedna od najvažnijih tema u proučavanju nagrađivanja jest odnos između unutarnje i vanjske motivacije.

Unutarnja motivacija

**Unutarnja motivacija** postoji kada osoba obavlja aktivnost zbog interesa, zadovoljstva ili uživanja koje proizlazi iz same aktivnosti.

Primjeri:

Kod unutarnje motivacije aktivnost je sama po sebi izvor interesa ili zadovoljstva.

Vanjska motivacija

**Vanjska motivacija** postoji kada osoba obavlja aktivnost zbog posljedica koje su odvojene od same aktivnosti.

Primjeri:

Vanjska motivacija nije nužno nepoželjna. Mnoge važne aktivnosti obavljamo zato što imaju određenu svrhu ili zato što su povezane s našim obvezama.

Osim toga, vanjska motivacija može se razlikovati prema stupnju osobnog prihvaćanja cilja. Osoba može nešto raditi zbog pritiska, ali i zato što prepoznaje da je aktivnost važna za njezine dugoročne ciljeve.

Mogu li unutarnja i vanjska motivacija postojati istodobno?

Da. Osoba može uživati u poslu i istodobno cijeniti plaću koju za njega dobiva. Učenik može biti zainteresiran za predmet, ali istodobno željeti dobru ocjenu.

Unutarnja i vanjska motivacija nisu uvijek međusobno isključive. Važno je razumjeti njihov relativni doprinos ponašanju i način na koji se mogu međusobno podržavati ili ometati.

Mogu li nagrade smanjiti unutarnju motivaciju?

Jedno od najpoznatijih pitanja u psihologiji motivacije odnosi se na mogućnost da vanjske nagrade smanje interes za aktivnost koju je osoba prethodno obavljala iz vlastitog interesa.

Taj se fenomen naziva **učinkom potiskivanja unutarnje motivacije** ili *overjustification effect* u određenim istraživačkim kontekstima.

Primjerice, dijete može crtati zato što uživa u crtanju. Ako počne dobivati nagradu za svaki crtež, može se dogoditi da se njegova pažnja postupno usmjeri na nagradu, a manje na samo crtanje.

Međutim, taj učinak nije univerzalan. Istraživanja pokazuju da posljedice nagrađivanja ovise o vrsti nagrade, aktivnosti, očekivanjima i načinu na koji se nagrada doživljava.

Posebno je važno razlikovati:

U nekim okolnostima očekivane opipljive nagrade mogu smanjiti naknadni slobodni interes za aktivnost koja je prethodno bila intrinzično motivirana. S druge strane, pozitivna i vjerodostojna povratna informacija može podržati osjećaj kompetentnosti i pridonijeti motivaciji.

Zato nije opravdano zaključiti da su sve nagrade štetne za unutarnju motivaciju. Važno je razumjeti njihovu funkciju i kontekst.

Teorija samoodređenja i nagrađivanje

Teorija samoodređenja, koju su razvili Edward Deci i Richard Ryan, naglašava važnost triju osnovnih psiholoških potreba:

Prema ovoj teoriji, nagrade mogu različito utjecati na motivaciju ovisno o tome kako se doživljavaju.

Nagrade kao kontrola

Ako osoba doživljava nagradu kao sredstvo kojim netko upravlja njezinim ponašanjem, može osjetiti manju autonomiju.

Primjerice, ako roditelj djetetu govori da mora čitati isključivo kako bi dobilo nagradu, dijete može početi doživljavati čitanje kao obvezu koju treba izvršiti radi vanjskog ishoda.

Nagrade kao informacija

Ako se povratna informacija doživljava kao priznanje napretka ili sposobnosti, može podržati osjećaj kompetentnosti.

Primjerice, konkretna povratna informacija poput „Dobro si objasnio postupak i jasno pokazao kako si došao do rješenja” pruža informaciju o onome što je osoba uspješno napravila.

Ipak, učinak ovisi o kontekstu. Ista pohvala može se doživjeti kao podrška ili kao pokušaj kontrole, ovisno o načinu na koji je izrečena i odnosu između uključenih osoba.

Teorija samoodređenja ne tvrdi da vanjske nagrade uvijek štete motivaciji. Ona naglašava da način nagrađivanja i društveno okruženje utječu na to hoće li osoba aktivnost doživljavati kao kontroliranu ili kao nešto što prihvaća i smatra smislenim.

Vrste nagrada

Nagrade mogu imati različite oblike, a njihova korisnost ovisi o ponašanju koje se želi potaknuti i osobi kojoj su namijenjene.

Materijalne nagrade

Uključuju novac, poklone, predmete ili druge opipljive koristi.

Primjenjuju se u radnom okruženju, obrazovanju, programima promjene ponašanja i drugim područjima.

Njihov učinak ovisi o vrijednosti nagrade, jasnoći kriterija i načinu dodjele.

Društvene nagrade

Uključuju pohvalu, priznanje, zahvalnost, pažnju i prihvaćanje.

Društvene nagrade mogu biti važne jer ljudi pridaju značenje reakcijama drugih. Međutim, pretjerano oslanjanje na vanjsko odobravanje može kod nekih osoba povećati osjetljivost na procjene okoline.

Aktivnosti kao nagrade

Ponekad se određena aktivnost koristi kao potkrepljenje za drugo ponašanje.

Primjerice, dijete može nakon dovršetka dogovorene obveze dobiti priliku za omiljenu igru.

Takav pristup može biti koristan kada su pravila jasna i primjerena dobi, ali važno je izbjeći nepotrebno pretvaranje svake aktivnosti u sredstvo kontrole.

Unutarnje posljedice

Neke posljedice proizlaze iz same aktivnosti ili njezina rezultata.

Primjerice:

Takve posljedice mogu podržati nastavak ponašanja, ali ne treba pretpostaviti da su uvijek dovoljne ili jednako snažne za sve ljude.

Nagrađivanje i stvaranje navika

Nagrađivanje može pridonijeti stvaranju navika ako posljedice povećavaju vjerojatnost ponavljanja određenog ponašanja.

Primjerice, osoba koja nakon šetnje osjeti zadovoljstvo može lakše odlučiti ponovno prošetati. Ako uz to šetnju redovito povezuje s određenim dijelom dana, može se postupno razviti stabilna rutina.

Ipak, navike se ne stvaraju isključivo nagrađivanjem. Važnu ulogu imaju ponavljanje u stabilnim okolnostima, znakovi iz okoline i postupno automatiziranje ponašanja.

Kako primijeniti nagrađivanje pri stvaranju navike?

1. Odredi konkretno ponašanje koje želiš razviti.

2. Postavi realističan početni cilj.

3. Odaberi posljedicu koja ti je doista vrijedna.

4. Poveži nagradu s ponašanjem koje želiš potaknuti.

5. Prati napredak i prilagođavaj plan.

6. Procijeni postaje li aktivnost sama po sebi smislenija ili ugodnija.

Primjerice, osoba koja želi razviti naviku čitanja može nakon planiranog razdoblja čitanja označiti napredak u kalendaru ili odvojiti nekoliko minuta za ugodnu aktivnost.

Važno je da nagrada bude izvediva i da ne potiče ponašanje suprotno cilju. Ako osoba želi smanjiti vrijeme na mobitelu, primjerice, nije uvijek korisno nagrađivati svaki uspješan korak dugim korištenjem upravo tog uređaja.

Nagrađivanje u obrazovanju

Nagrade se često koriste u obrazovanju kako bi se potaknuli trud, sudjelovanje i usvajanje znanja.

Primjeri uključuju ocjene, pohvale, priznanja, bodove i povratne informacije.

Međutim, način nagrađivanja može utjecati na to što učenici smatraju važnim.

Ako se nagrađuje isključivo točan odgovor, učenici mogu izbjegavati zahtjevne zadatke u kojima postoji mogućnost pogreške. Ako se, uz rezultat, vrednuju strategije učenja, ustrajnost i napredak, može se potaknuti usmjerenost na proces učenja.

To ne znači da treba zanemariti rezultate. Važno je uskladiti kriterije nagrađivanja s ciljem obrazovanja.

Korisna povratna informacija može:

Primjerice, umjesto opće pohvale „Ti si genij”, korisnije može biti reći: „Dobro si usporedio dvije mogućnosti i obrazložio zašto je jedna prikladnija.”

Takva povratna informacija usmjerava pažnju na postupak i konkretne sposobnosti, a ne samo na opću procjenu osobe.

Nagrađivanje na radnom mjestu

U radnom okruženju nagrade se koriste za poticanje učinka, zadržavanje zaposlenika i prepoznavanje doprinosa.

Mogu uključivati:

Učinkovitost sustava nagrađivanja ovisi o tome što se nagrađuje i kako zaposlenici razumiju kriterije.

Ako se nagrađuje samo količina rada, može se zanemariti kvaliteta. Ako se nagrađuju isključivo individualni rezultati, može se smanjiti spremnost na suradnju. Ako su kriteriji nejasni ili se doživljavaju kao nepravedni, nagrađivanje može izazvati nezadovoljstvo.

Kvalitetan sustav nagrađivanja zato treba uzeti u obzir:

Novčana nagrada može biti važna, ali nije jedini čimbenik koji utječe na motivaciju. Radni uvjeti, smisao posla, odnosi i mogućnost samostalnog djelovanja također mogu imati važnu ulogu.

Nagrađivanje u roditeljstvu

Roditelji i skrbnici često koriste pohvale, dogovore i druge posljedice kako bi potaknuli poželjna ponašanja.

Takvi postupci mogu pomoći djeci da razumiju očekivanja i razvijaju nove vještine. Međutim, važno je razlikovati poticanje učenja od pokušaja potpune kontrole ponašanja.

Korisno nagrađivanje može uključivati:

Primjerice, roditelj može prepoznati da je dijete samostalno pripremilo školske materijale, umjesto da pohvalu usmjeri samo na ocjenu koju je dobilo.

Važno je da nagrade ne zamijene razgovor, emocionalnu podršku i razvoj unutarnjeg razumijevanja razloga zbog kojih je određeno ponašanje važno.

Nije nužno svaku poželjnu radnju nagrađivati materijalno. U mnogim situacijama dovoljni su jasna povratna informacija, zajedničko rješavanje problema i postupno preuzimanje odgovornosti.

Nagrađivanje i samomotivacija

Osoba može koristiti nagrađivanje i za vlastite ciljeve. Primjerice, nakon dovršetka važnog zadatka može odvojiti vrijeme za odmor ili omiljenu aktivnost.

Takav pristup može biti koristan kada aktivnost zahtijeva napor, a neposredna nagrada nije dovoljno izražena.

Međutim, samonagrađivanje može postati problematično ako je nagrada nerazmjerna zadatku, ako se stalno odgađa ili ako osoba može doći do nagrade bez izvršavanja ponašanja koje je željela potaknuti.

Korisno je odrediti:

Primjerice, osoba koja želi redovito učiti može nakon planiranog bloka učenja uzeti stanku. Pritom je važno da stanka bude usklađena s potrebama i da ne postane izvor dodatnog izbjegavanja.

Samonagrađivanje najbolje je promatrati kao jednu od mogućih strategija, a ne kao zamjenu za smisao, autonomiju, planiranje i prilagodbu ciljeva.

Zašto nagrađivanje ponekad ne djeluje?

Nagrada ne mora uvijek dovesti do željene promjene ponašanja.

Nagrada nije važna osobi

Ono što jedna osoba smatra vrijednim druga osoba može doživljavati kao nevažno ili čak neugodno.

Zato je potrebno uzeti u obzir individualne razlike i osobne preferencije.

Nagrada dolazi prekasno

Ako je posljedica vremenski udaljena od ponašanja, povezanost između ponašanja i ishoda može biti manje očita.

U nekim situacijama neposredna povratna informacija može pomoći osobi da jasnije poveže ponašanje s njegovim rezultatom.

Kriteriji su nejasni

Ako osoba ne razumije što se točno nagrađuje, može biti teško usmjeriti ponašanje prema željenom cilju.

Nagrađuje se pogrešno ponašanje

Ako se nagrađuje samo brzina, osoba može zanemariti kvalitetu. Ako se nagrađuje poslušnost bez razumijevanja, može se smanjiti samostalno prosuđivanje.

Zato je potrebno razmotriti ne samo namjeravani cilj nego i stvarne posljedice sustava nagrađivanja.

Nagrada se doživljava kao kontrola

Ako osoba osjeća da se nagrada koristi za upravljanje njezinim ponašanjem, može se smanjiti osjećaj autonomije.

To ne znači da su pravila ili očekivanja sami po sebi štetni. Važno je kako se primjenjuju, jesu li razumljivi i ostavljaju li prostor za osobnu inicijativu.

Ponašanje ima dodatne prepreke

Nagrada možda neće biti dovoljna ako osoba nema vremena, potrebne vještine, resurse ili jasne upute.

Primjerice, financijski poticaj neće nužno pomoći osobi da redovito vježba ako nema sigurno mjesto za vježbanje ili ako joj zdravstveno stanje ograničava mogućnosti.

Praktična vježba: oblikovanje sustava nagrađivanja

Odaberi jedno ponašanje koje želiš potaknuti i odgovori na sljedeća pitanja.

1. Koje ponašanje želim povećati?

Odredi konkretnu aktivnost.

Primjer: „Želim svaki radni dan učiti 20 minuta.”

2. Zašto mi je to ponašanje važno?

Poveži ga s ciljem ili vrijednošću.

Primjer: „Želim bolje razumjeti gradivo i osjećati se sigurnije na ispitu.”

3. Koje prepreke otežavaju ponašanje?

Primjerice, umor, nejasan plan, distrakcije ili nedostatak vremena.

4. Koja bi nagrada mogla biti korisna?

Odaberi nešto primjereno i izvedivo.

Primjer: „Nakon planiranog učenja uzet ću kratku stanku i poslušati omiljenu pjesmu.”

5. Kako ću znati da sam izvršio zadatak?

Odredi jasan kriterij.

Primjer: „Zabilježit ću da sam odradio 20 minuta usmjerenog učenja.”

6. Podržava li nagrada moj dugoročni cilj?

Provjeri olakšava li nagrada željeno ponašanje ili ga potkopava.

7. Kako ću procijeniti učinak?

Nakon nekoliko dana razmotri je li nagrađivanje pomoglo, je li bilo potrebno prilagoditi plan i je li sama aktivnost postala smislenija ili ugodnija.

Cilj vježbe nije stvoriti sustav u kojem se svaka radnja mora nagraditi, nego naučiti prepoznati kada nagrađivanje može podržati promjenu ponašanja.

Česte zablude o nagrađivanju i motivaciji

**„Svaka nagrada povećava motivaciju.”**

Ne. Učinak ovisi o vrsti nagrade, osobi, zadatku i načinu na koji se nagrada doživljava.

**„Vanjska motivacija uvijek je lošija od unutarnje.”**

Ne nužno. Vanjska motivacija može pomoći u izvršavanju važnih obveza, a aktivnosti koje u početku nisu zanimljive mogu s vremenom postati osobno smislene.

**„Ako nekoga nagradimo, više neće raditi bez nagrade.”**

To nije neizbježan ishod. Neke nagrade mogu smanjiti unutarnji interes u određenim okolnostima, dok druge mogu podržati osjećaj kompetentnosti ili olakšati usvajanje novog ponašanja.

**„Pohvala je uvijek korisna.”**

Pohvala može pomoći, ali njezin učinak ovisi o sadržaju, vjerodostojnosti i načinu na koji je osoba doživljava. Pretjerana ili kontrolirajuća pohvala ne mora imati isti učinak kao konkretna povratna informacija.

**„Kazna i negativno potkrepljenje znače isto.”**

Ne. Kazna smanjuje vjerojatnost ponašanja, dok negativno potkrepljenje povećava vjerojatnost ponašanja uklanjanjem ili izbjegavanjem neugodnog podražaja.

**„Motivacija se može održavati samo nagradama.”**

Ne. Na motivaciju utječu i osobne vrijednosti, interesi, ciljevi, osjećaj kompetentnosti, autonomija, povezanost s drugima i uvjeti u kojima se aktivnost odvija.

Sažetak

Nagrađivanje može utjecati na motivaciju i ponašanje tako što mijenja posljedice povezane s određenom aktivnošću. U psihologiji učenja važno je razlikovati nagradu od potkrepljenja: potkrepljenje je posljedica koja povećava vjerojatnost ponavljanja ponašanja, dok nagrada ne mora nužno imati takav učinak.

Pozitivno potkrepljenje uključuje dodavanje posljedice koja povećava vjerojatnost ponašanja, a negativno potkrepljenje povećava vjerojatnost ponašanja uklanjanjem ili izbjegavanjem nečega neugodnog. Kazna, za razliku od njih, smanjuje vjerojatnost ponašanja.

Nagrade mogu podržati učenje, stvaranje navika i ostvarivanje ciljeva, ali mogu imati i neželjene posljedice ako se doživljavaju kao kontrolirajuće ili ako potiču pogrešno ponašanje. Njihov učinak ovisi o kontekstu, vrsti nagrade i značenju koje ona ima za osobu.

Održiva motivacija ne temelji se isključivo na nagradama. Važnu ulogu imaju i autonomija, kompetentnost, osobne vrijednosti, interes, povratne informacije i uvjeti koji olakšavaju željeno ponašanje.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Deci, E. L., Koestner, R., & Ryan, R. M. (1999). A meta-analytic review of experiments examining the effects of extrinsic rewards on intrinsic motivation. *Psychological Bulletin, 125*(6), 627–668. https://doi.org/10.1037/0033-2909.125.6.627

2. Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2000). Intrinsic and extrinsic motivations: Classic definitions and new directions. *Contemporary Educational Psychology, 25*(1), 54–67. https://doi.org/10.1006/ceps.1999.1020

3. Cameron, J., Banko, K. M., & Pierce, W. D. (2001). Pervasive negative effects of rewards on intrinsic motivation: The myth continues. *The Behavior Analyst, 24*, 1–44. https://doi.org/10.1007/BF03392017

4. Skinner, B. F. (1953). *Science and Human Behavior*. Macmillan.

5. Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2017). *Self-Determination Theory: Basic Psychological Needs in Motivation, Development, and Wellness*. Guilford Press.

6. Cerasoli, C. P., Nicklin, J. M., & Ford, M. T. (2014). Intrinsic motivation and extrinsic incentives jointly predict performance: A 40-year meta-analysis. *Psychological Bulletin, 140*(4), 980–1008. https://doi.org/10.1037/a0035661