Nada

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što je nada?

Nada je emocionalno i kognitivno stanje povezano s očekivanjem da je željeni ishod moguć, čak i kada nije siguran ili je njegovo ostvarenje otežano. Uključuje usmjerenost prema budućnosti, doživljaj mogućnosti promjene i uvjerenje da postoje razlozi zbog kojih se vrijedi nastaviti truditi.

Nada se može odnositi na različita područja života: ljubavne odnose, prijateljstva, obitelj, zdravlje, posao, osobni razvoj ili ostvarenje životnih ciljeva. Ponekad je usmjerena prema konkretnom događaju, a ponekad prema općenitom uvjerenju da se život može promijeniti nabolje.

Primjerice, osoba koja je doživjela prekid odnosa može se nadati da će ponovno izgraditi bliskost s nekim. Osoba koja prolazi kroz teško razdoblje može se nadati da će se njezine okolnosti promijeniti. Netko tko se suočava s neuspjehom može vjerovati da postoji drugi put do željenog cilja.

Nada nije isto što i sigurnost da će se nešto dogoditi. Ona podrazumijeva mogućnost povoljnog ishoda, a ne jamstvo da će se taj ishod ostvariti.

**Nada je sposobnost da se mogućnost pozitivne promjene zadrži u svijesti čak i kada sadašnjost ne pruža dovoljno razloga za sigurnost.**

Kako nastaje nada?

Nada se može pojaviti kada osoba prepozna razliku između trenutačnog stanja i onoga što želi da se dogodi. Ako procijeni da željena promjena nije potpuno isključena, može razviti očekivanje da bi budućnost mogla biti bolja.

Na nastanak nade mogu utjecati različiti čimbenici:

• **Želje i ciljevi:** osoba želi ostvariti određeni ishod ili promijeniti postojeće stanje.
• **Percepcija mogućnosti:** smatra da postoji barem jedan put prema željenom ishodu.
• **Osjećaj osobne sposobnosti:** vjeruje da može poduzeti određene korake ili pronaći način da napreduje.
• **Iskustva iz prošlosti:** prethodni uspjesi, oporavak nakon teškoća ili pozitivne promjene mogu povećati očekivanje da je promjena moguća.
• **Podrška drugih ljudi:** ohrabrenje, praktična pomoć i osjećaj da osoba nije sama mogu pridonijeti očuvanju nade.
• **Mašta i zamišljanje budućnosti:** sposobnost zamišljanja drukčijeg životnog scenarija može otvoriti prostor za nove ciljeve i mogućnosti.
• **Osobna uvjerenja i vrijednosti:** ono što osoba smatra važnim može joj pomoći da pronađe razlog za nastavak djelovanja.
• **Informacije i nova iskustva:** otkrivanje novih mogućnosti može promijeniti procjenu situacije i ponovno potaknuti nadu.

Nada se može pojaviti i bez jasnog plana. Osoba ponekad osjeća da bi stvari mogle postati bolje, iako još ne zna kako bi do promjene moglo doći.

Ipak, nada koja se temelji na mogućim koracima i realističnoj procjeni okolnosti razlikuje se od uvjerenja da će se željeni ishod dogoditi bez obzira na stvarnost.

Psihološke sastavnice nade

Nada nije samo ugodan osjećaj. U psihologiji se proučava i kao način razmišljanja o ciljevima, mogućnostima i vlastitoj sposobnosti djelovanja.

Jedan od poznatijih pristupa razvio je psiholog Charles R. Snyder, prema čijoj teoriji nade važnu ulogu imaju dvije sastavnice.

1. Usmjerenost prema cilju

Prva sastavnica odnosi se na sposobnost zamišljanja cilja i pronalaženja načina da se do njega dođe.

Osoba ne mora znati svaki korak unaprijed, ali može vjerovati da postoji put prema onome što želi.

Primjerice, osoba koja želi promijeniti posao može razmotriti dodatno obrazovanje, razgovor s ljudima iz željene struke ili prijavu na druga radna mjesta.

Nada se u ovom slučaju ne sastoji samo od želje da se posao promijeni, nego i od mogućnosti zamišljanja načina na koje bi se to moglo ostvariti.

2. Osjećaj sposobnosti djelovanja

Druga sastavnica odnosi se na uvjerenje da osoba može poduzeti potrebne korake, ustrajati ili pronaći alternativni put prema cilju.

To ne znači da osoba može kontrolirati sve okolnosti. Ona može vjerovati u vlastitu sposobnost djelovanja, a istodobno biti svjesna da ishod ovisi i o drugim ljudima, slučajnostima i vanjskim ograničenjima.

Primjerice, student koji nije položio ispit može zaključiti da treba promijeniti način učenja, zatražiti pomoć ili ponovno pristupiti ispitu. Nada proizlazi iz uvjerenja da neuspjeh ne mora biti konačan.

Prema Snyderovu pristupu, ove su sastavnice povezane: osoba može imati cilj, ali joj nedostatak mogućih putova otežava očuvanje nade. Isto tako, može znati što bi trebala učiniti, ali ne vjerovati da ima sposobnost poduzeti potrebne korake.

Ovaj model ne obuhvaća sve moguće oblike nade. Nada se može održavati i kada osoba nema izravnu kontrolu nad ishodom, primjerice tijekom bolesti, žalovanja ili čekanja na odluku druge osobe.

Nada i optimizam

Nada i optimizam povezani su pojmovi jer oba uključuju očekivanje povoljnije budućnosti. Ipak, među njima postoje važne razlike.

Optimizam se najčešće odnosi na općenito očekivanje da će se dogoditi pozitivni ishodi ili da će se stvari razvijati povoljnije.

Nada može biti konkretnije povezana s određenom željom, ciljem ili mogućnošću promjene. U pristupima koji naglašavaju djelovanje uključuje i razmišljanje o putovima prema cilju te uvjerenje da osoba može poduzeti određene korake.

| Obilježje | Nada | Optimizam |

|---|---|---|

| Osnovno značenje | Očekivanje da je željena promjena moguća | Očekivanje da će se dogoditi povoljan ishod |

| Usmjerenost | Često povezana s određenim ciljem ili željom | Može biti općenitija |

| Uloga djelovanja | Može uključivati planiranje putova prema cilju | Ne mora nužno uključivati konkretan plan |

| Odnos prema preprekama | Može potaknuti traženje alternativnih putova | Može uključivati očekivanje da će se teškoće povoljno razriješiti |

| Primjer | „Možda mogu pronaći drugi način da ostvarim cilj.” | „Vjerujem da će se stvari na kraju dobro razviti.” |

Osoba može biti optimistična, a da nema jasan plan za ostvarenje nekog cilja. Isto tako, može osjećati nadu u određenom području života, a istodobno biti pesimistična u drugim područjima.

Nijedan od tih pristupa ne jamči povoljan ishod. Njihova vrijednost može biti u tome što osobi pomažu prepoznati mogućnosti, održati motivaciju ili se lakše nositi s neizvjesnošću.

Nada i želja

Želja je usmjerena prema onome što bismo htjeli da se dogodi. Nada uključuje i određeni doživljaj da je taj ishod moguć.

Primjerice:

• Želja: „Voljela bih ponovno biti u bliskom odnosu.”
• Nada: „Možda ću ponovno izgraditi blizak odnos iako sam sada sama.”
• Plan: „Pokušat ću upoznati nove ljude i postupno razvijati odnose.”

Ove se sastavnice mogu međusobno nadopunjavati, ali nisu istovjetne.

Osoba može nešto snažno željeti, a istodobno smatrati da je ostvarenje malo vjerojatno. Može se nadati promjeni, ali još ne biti spremna poduzeti konkretne korake. Također može djelovati prema cilju čak i kada osjeća malo nade, primjerice zbog odgovornosti ili osobnih vrijednosti.

Nada zato nije nužno preduvjet svakog djelovanja, ali može biti važan izvor motivacije.

Nada i strah

Nada i strah često se pojavljuju istodobno, osobito kada je osobi stalo do ishoda koji nije pod njezinom potpunom kontrolom.

Nada je povezana s mogućnošću da se dogodi nešto željeno, dok je strah povezan s mogućnošću neželjenog ishoda.

Primjerice, osoba koja čeka odgovor na važnu prijavu može se nadati da će biti prihvaćena, a istodobno se bojati odbijanja.

U ljubavnim odnosima osoba se može nadati da će se odnos razviti, ali strahovati da će biti povrijeđena. Nakon prekida može se nadati ponovnom povezivanju, a istodobno se bojati da druga osoba više ne želi isti odnos.

Prisutnost straha ne znači da nada nije stvarna. Ona može postojati zajedno s neizvjesnošću, zabrinutošću i sviješću o mogućem gubitku.

Problem može nastati kada osoba pokušava potpuno ukloniti strah prije nego što si dopusti nadati se ili djelovati. U stvarnim životnim situacijama često nije moguće unaprijed dobiti sigurnost.

Korisnije je ponekad prihvatiti da možemo željeti povoljan ishod, poduzimati razumne korake i istodobno priznati da ne znamo što će se dogoditi.

Nada u teškim životnim okolnostima

Nada može imati posebno značenje tijekom razdoblja u kojima osoba doživljava gubitak, neizvjesnost ili smanjenu kontrolu nad vlastitim životom.

Može se pojaviti tijekom:

• prekida ljubavne veze;
• žalovanja zbog smrti bliske osobe;
• suočavanja s bolešću;
• gubitka posla;
• financijskih teškoća;
• dugotrajnog stresa;
• neuspjeha i razočaranja;
• životnih promjena koje zahtijevaju prilagodbu.

U takvim okolnostima nada ne mora značiti uvjerenje da će se sve vratiti na staro ili da će se problem potpuno ukloniti.

Ponekad se nada odnosi na mogućnost da će bol s vremenom postati podnošljivija. Ponekad se odnosi na pronalaženje novog smisla, prihvaćanje promijenjenih okolnosti ili izgradnju drukčijeg života.

Primjerice, osoba koja je izgubila važan odnos može se nadati da će ponovno osjetiti bliskost. To ne mora značiti da očekuje povratak iste osobe. Nada se može postupno preusmjeriti s određenog ishoda na širu mogućnost da ponovno izgradi zadovoljavajuće odnose.

U teškim okolnostima nada ne zahtijeva da osoba zanemari stvarnost ili bude pozitivna. Može postojati uz tugu, ljutnju, strah i razočaranje.

Nada nakon razočaranja

Razočaranje se pojavljuje kada se stvarnost ne podudara s očekivanjima. Kada se željeni ishod ne ostvari, osoba može izgubiti nadu ili početi sumnjati u mogućnost da će se situacija promijeniti.

Nakon razočaranja mogu se pojaviti različite reakcije:

• odustajanje od cilja;
• privremeno povlačenje i potreba za odmorom;
• pokušaj pronalaženja drugog načina djelovanja;
• promjena očekivanja;
• preispitivanje važnosti cilja;
• ponovno ulaganje truda nakon emocionalnog oporavka.

Nije svako odustajanje znak gubitka nade ili neuspjeha. Ponekad je odustajanje od neostvarivog ili štetnog cilja razumna odluka koja omogućuje usmjeravanje energije prema drugim mogućnostima.

Primjerice, osoba može dugo očekivati da će se netko promijeniti i početi uzvraćati njezin trud u odnosu. Ako se to ne događa, može odlučiti prestati čekati tu promjenu i usmjeriti se na odnose u kojima postoji veća uzajamnost.

U takvoj situaciji nada ne mora nestati. Može se promijeniti njezin predmet: umjesto nade da će se određena osoba promijeniti, osoba može razviti nadu da će izgraditi zadovoljavajući život neovisno o toj promjeni.

**Očuvati nadu ne znači ustrajati u svakom očekivanju. Ponekad znači prepoznati novu mogućnost nakon što se stara više ne čini ostvarivom.**

Nada u ljubavnim odnosima

Nada u ljubavnim odnosima može se odnositi na upoznavanje partnera, razvoj bliskosti, obnovu povjerenja ili poboljšanje postojećeg odnosa.

Može pomoći osobi da bude otvorena za povezivanje čak i nakon prethodnih razočaranja. Istodobno, nada može postati izvor patnje ako se veže isključivo uz ishod koji ovisi o drugoj osobi.

Primjerice, osoba može vjerovati da će netko s vremenom poželjeti vezu, početi ulagati više truda ili promijeniti svoje ponašanje. Ako se takvo očekivanje održava unatoč ponavljanim pokazateljima da druga osoba ne želi isto, nada može produžiti čekanje i otežati prihvaćanje stvarnog stanja odnosa.

Važno je razlikovati nekoliko stvari:

• **Nada u mogućnost odnosa:** vjerovanje da se može razviti bliskost s nekim tko također pokazuje interes.
• **Nada u promjenu druge osobe:** očekivanje da će netko početi željeti ili pružati ono što trenutačno ne pruža.
• **Nada u vlastitu budućnost:** uvjerenje da je moguće ostvariti zadovoljavajući odnos, čak i ako se određeni odnos ne razvije.
• **Nada u obnovu odnosa:** očekivanje da se prekinuti odnos može ponovno uspostaviti, ako za to postoji volja i sudjelovanje obiju osoba.

Nije moguće sa sigurnošću predvidjeti razvoj svakog odnosa. Ipak, ponašanje druge osobe, njezina komunikacija, dosljednost i spremnost na uzajamno ulaganje pružaju važnije informacije od same želje da se odnos ostvari.

Nada je zdravija kada ostavlja prostor za stvarnost, osobne granice i mogućnost drukčijeg ishoda.

Osoba može željeti da se odnos razvije, a ipak priznati da druga strana možda ne želi isto. Može se nadati ponovnom povezivanju, a istodobno nastaviti živjeti i brinuti se o sebi.

Nada i prihvaćanje stvarnosti

Nada i prihvaćanje ponekad se doživljavaju kao suprotnosti. Čini se da bismo, ako prihvatimo da je nešto teško ili neizvjesno, morali prestati vjerovati u povoljan ishod.

Međutim, prihvaćanje stvarnosti ne znači odustajanje od svake mogućnosti promjene.

Prihvaćanje znači prepoznati što je trenutačno poznato, što se događa i što nije pod našom kontrolom. Nada znači ostaviti prostor za mogućnost da se okolnosti promijene.

Primjerice, osoba može prihvatiti da trenutačno nema partnerski odnos, a istodobno se nadati da će u budućnosti upoznati nekoga s kim će razviti bliskost.

Može prihvatiti da se određeni odnos završio, a istodobno vjerovati da će ponovno pronaći emocionalnu stabilnost.

Može prihvatiti da ne može kontrolirati tuđe odluke, a istodobno zadržati nadu u vlastitu sposobnost da izgradi zadovoljavajući život.

Takav pristup omogućuje osobi da ne mora birati između poricanja sadašnjosti i potpunog odustajanja od budućnosti.

Kada nada postaje problem?

Nada može biti koristan psihološki resurs, ali nije svaka nada jednako prilagodljiva.

Može postati problematična kada se održava bez obzira na dostupne informacije, kada osobu potiče na zanemarivanje vlastitih potreba ili kada je veže uz ishod koji ne može kontrolirati.

To se može dogoditi kada osoba:

• dugo čeka promjenu koja se ne događa;
• zanemaruje ponavljane znakove da druga strana ne želi isti odnos;
• odgađa važne životne odluke zbog očekivanja da će se okolnosti same promijeniti;
• ulaže sve više truda u cilj koji joj nanosi štetu;
• tumači svaki neodređeni znak kao potvrdu da će se željeni ishod ostvariti;
• zanemaruje druge mogućnosti jer vjeruje da postoji samo jedan prihvatljiv ishod;
• smatra da bi odustajanje od određenog očekivanja značilo da je sve bilo uzalud.

Takva nada može biti povezana s teškoćama prihvaćanja gubitka, strahom od neizvjesnosti ili snažnom emocionalnom vezanošću uz željeni ishod.

Ipak, nije moguće samo na temelju dugotrajnog nadanja zaključiti da osoba poriče stvarnost. Neki ciljevi zahtijevaju vrijeme, a neke se okolnosti doista mogu promijeniti.

Korisno je zato postaviti nekoliko pitanja:

• Na kojim se informacijama moja nada temelji?
• Postoje li konkretni znakovi da je željeni ishod moguć?
• Ovisi li ostvarenje cilja i o drugim ljudima?
• Koliko me čekanje emocionalno i praktično košta?
• Zanemarujem li zbog tog očekivanja druge važne dijelove života?
• Mogu li zamisliti zadovoljavajuću budućnost i ako se željeni ishod ne ostvari?

Cilj nije ukloniti nadu, nego je uskladiti sa stvarnošću i sačuvati sposobnost djelovanja čak i kada ishod ostaje neizvjestan.

Kako njegovati nadu?

Nada se ne može uvijek proizvesti svjesnom odlukom. U razdobljima tuge, iscrpljenosti ili gubitka može biti teško zamisliti bolju budućnost.

Ipak, određeni postupci mogu pomoći osobi da ponovno prepozna mogućnosti.

1. Definirati ono čemu se nadamo

Općenita želja da se stvari poprave ponekad je preširoka da bi pomogla u određivanju sljedećeg koraka.

Korisno je razjasniti što bi za nas značila promjena.

Primjerice, umjesto „Želim da mi život bude bolji”, osoba može reći:

• „Želim imati više bliskih odnosa.”
• „Želim pronaći posao u kojem mogu razvijati svoje sposobnosti.”
• „Želim se ponovno osjećati emocionalno stabilnije.”
• „Želim pronaći način da se nosim s gubitkom.”

To ne znači da se sve može ostvariti odmah. Jasnije definiranje želje pomaže prepoznati koje su promjene moguće i što bi mogao biti prvi korak.

2. Razmotriti više putova prema cilju

Kada osoba vjeruje da postoji samo jedan način na koji se željeni ishod može ostvariti, svaki neuspjeh može izgledati kao konačan gubitak mogućnosti.

Razmatranje alternativnih putova može pomoći u očuvanju nade.

Primjerice, ako osoba želi promijeniti posao, može razmotriti dodatno obrazovanje, volontiranje, promjenu radnog mjesta unutar iste organizacije ili postupno istraživanje drugih područja.

U odnosima to može značiti prihvaćanje da se bliskost može razviti na više načina i s različitim ljudima, a ne samo kroz jedan zamišljeni scenarij.

3. Podijeliti veće ciljeve na manje korake

Veliki ciljevi mogu djelovati nedostižno kada osoba ne zna odakle početi.

Manji koraci omogućuju da se napredak prepozna i kada konačni cilj još nije ostvaren.

Primjerice, osoba koja želi proširiti društveni krug može najprije istražiti jednu aktivnost, zatim joj se pridružiti i postupno upoznavati ljude.

Svaki mali korak ne jamči željeni ishod, ali može povećati osjećaj sudjelovanja u vlastitom životu.

4. Prepoznati ono na što možemo utjecati

Neki ishodi ovise prvenstveno o našim postupcima, dok drugi ovise o odlukama drugih ljudi ili okolnostima koje ne možemo kontrolirati.

Razlikovanje tih područja može pomoći da energiju usmjerimo prema onome što je u našoj moći.

Primjerice, osoba može kontrolirati hoće li izraziti svoje osjećaje i potrebe, ali ne može kontrolirati hoće li druga osoba uzvratiti iste osjećaje.

Može se pripremiti za razgovor za posao, ali ne može jamčiti da će dobiti radno mjesto.

Nada može biti usmjerena prema željenom ishodu, ali njezino održavanje ne zahtijeva uvjerenje da možemo kontrolirati sve čimbenike.

5. Održavati odnose i tražiti podršku

Nada se često lakše održava kada osoba ima priliku razgovarati s ljudima koji je slušaju, pomažu joj sagledati mogućnosti i pružaju praktičnu podršku.

Podrška ne mora značiti da će druga osoba ponuditi rješenje. Ponekad je dovoljno da pomogne osobi da ne ostane sama sa svojim brigama.

Važno je pritom razlikovati podršku od lažnog uvjeravanja. Izjave poput „Sve će sigurno biti dobro” mogu zvučati ohrabrujuće, ali ne mogu jamčiti budući ishod.

Realističnija podrška može glasiti: „Ne znamo kako će završiti, ali možemo razmotriti što sada možeš učiniti.”

6. Dopustiti neugodne emocije

Nada ne zahtijeva stalni optimizam. Osoba može osjećati tugu, strah, ljutnju ili razočaranje, a ipak zadržati mogućnost da će se nešto promijeniti.

Pokušaj da se neugodne emocije potpuno potisnu može dodatno iscrpiti osobu i stvoriti dojam da mora biti pozitivna kako bi nastavila dalje.

Ponekad je korisnije priznati da je situacija teška, dopustiti si odmor i tek zatim razmotriti sljedeći korak.

7. Dopustiti promjenu nade

Naše se potrebe i okolnosti mogu mijenjati. Cilj koji nam je nekoć bio važan možda više nije ostvariv ili više ne odgovara onome što nam je potrebno.

Promjena cilja ne znači nužno da smo izgubili sposobnost nadanja.

Osoba koja se nadala određenoj karijeri može otkriti drugi put prema profesionalnom ispunjenju. Osoba koja je željela obnoviti određeni odnos može postupno pronaći nadu u drugim odnosima ili u drukčijem načinu života.

Nada može ostati prisutna čak i kada se promijeni ono čemu se nadamo.

Vježba: Od nade do mogućeg koraka

Ova vježba pomaže povezati željeni ishod s realističnim promišljanjem i djelovanjem.

**1. Odredi čemu se nadaš.**

Dovrši rečenicu:

„Nadam se da će…”

Pokušaj biti što konkretniji.

**2. Prepoznaj zašto ti je to važno.**

Dovrši rečenicu:

„To mi je važno zato što…”

Odgovor može otkriti dublju potrebu koja stoji iza željenog ishoda, primjerice bliskost, sigurnost, pripadanje, smisao ili samostalnost.

**3. Razlikuj ono što možeš i ne možeš kontrolirati.**

Podijeli okolnosti u dvije skupine:

• Na što mogu utjecati svojim postupcima?
• Što ovisi o drugim ljudima, neizvjesnosti ili vanjskim okolnostima?

**4. Razmotri više mogućnosti.**

Zapitaj se postoji li više od jednog načina na koji bi se tvoja potreba mogla zadovoljiti.

To ne znači da moraš odmah odustati od prvotne želje. Znači da ostavljaš prostor za mogućnosti koje trenutačno možda ne vidiš.

**5. Odaberi jedan mali korak.**

Što možeš učiniti u sljedećih nekoliko dana kako bi povećao mogućnost željene promjene ili bolje brinuo o sebi dok čekaš?

Korak može biti razgovor, prikupljanje informacija, traženje pomoći ili odluka da prestaneš ulagati energiju u ono na što nemaš utjecaja.

**6. Razmotri što bi ti pomoglo ako se ishod ne ostvari.**

Dovrši rečenicu:

„Ako se to ne dogodi, i dalje mogu…”

Ovo pitanje ne služi odustajanju od nade. Pomaže razviti osjećaj da budućnost ne ovisi isključivo o jednom ishodu.

Česte zablude o nadi

„Ako se dovoljno jako nadam, ostvarit će se ono što želim.”

Nada sama po sebi ne jamči ostvarenje cilja. Na ishode utječu postupci, okolnosti, slučajnost i odluke drugih ljudi. Nada može pomoći u prepoznavanju mogućnosti i održavanju motivacije, ali nije zamjena za djelovanje ni jamstvo uspjeha.

„Nada znači da moram biti optimističan.”

Osoba može osjećati nadu i istodobno biti zabrinuta, tužna ili nesigurna. Nada ne zahtijeva poricanje teškoća ni uvjerenje da će sve završiti dobro.

„Ako prihvatim stvarnost, moram se prestati nadati.”

Prihvaćanje trenutačnih okolnosti i nada u buduću promjenu mogu postojati istodobno. Osoba može priznati da se nešto nije dogodilo, a ipak ostaviti prostor za druge mogućnosti.

„Ako se prestanem nadati određenom ishodu, znači da sam odustao.”

Ponekad promjena očekivanja predstavlja prilagodbu stvarnosti. Osoba može odustati od jednog cilja, a zadržati nadu u širu potrebu koju je tim ciljem pokušavala zadovoljiti.

„Nada je uvijek dobra.”

Nada može biti izvor motivacije i ustrajnosti, ali može održavati i nerealna očekivanja ili štetne obrasce. Njezina korisnost ovisi o tome koliko je usklađena sa stvarnošću i kako utječe na odluke i život osobe.

„Ako trenutačno ne osjećam nadu, nikada mi neće biti bolje.”

Osjećaj nade može oslabjeti tijekom tuge, iscrpljenosti ili dugotrajnih teškoća. Njegova trenutačna odsutnost ne dokazuje da se okolnosti ne mogu promijeniti. U takvim razdobljima mogu pomoći podrška, vrijeme i mali koraci koji ne zahtijevaju da osoba unaprijed vjeruje u uspjeh.

Sažetak

Nada je psihološko iskustvo povezano s mogućnošću pozitivne promjene. Može uključivati želju za određenim ishodom, zamišljanje putova prema cilju i uvjerenje da je moguće poduzeti korake koji vode prema željenoj budućnosti.

Povezana je s optimizmom, ali nije isto što i opće očekivanje povoljnog ishoda. Može postojati zajedno sa strahom, tugom, razočaranjem i neizvjesnošću.

Nada može pomoći osobi da u teškim okolnostima prepozna mogućnosti, nastavi djelovati i prilagodi se promjenama. Ipak, nije uvijek korisna ako se održava unatoč stvarnosti, zanemaruje uzajamnost u odnosima ili osobu veže uz ishod koji ne može kontrolirati.

Njezino njegovanje uključuje jasnije prepoznavanje ciljeva, razmatranje alternativnih putova, poduzimanje malih koraka, prihvaćanje neizvjesnosti i traženje podrške.

**Nada ne znači sigurnost da će se dogoditi ono što želimo. Ona znači da mogućnost drukčije budućnosti još uvijek postoji, čak i kada ne znamo kako će se ostvariti.**

Povezane lekcije

• [Kako nastaju emocije?](/lekcija/kako-nastaju-emocije)
• [Funkcije emocija](/lekcija/funkcije-emocija)
• [Emocije i misli](/lekcija/emocije-i-misli)
• [Emocije i ponašanje](/lekcija/emocije-i-ponasanje)
• [Razočaranje](/lekcija/razocaranje)
• [Tuga](/lekcija/tuga)
• [Strah](/lekcija/strah)
• [Frustracija](/lekcija/frustracija)
• [Ogorčenost](/lekcija/ogorcenost)
• [Samopoštovanje](/lekcija/samopostovanje)
• [Smisao života](/lekcija/smisao-zivota)
• [Usamljenost](/lekcija/usamljenost)

Izvori i literatura

• Snyder, C. R. (1994). The psychology of hope: You can get there from here. *Free Press*.
• Snyder, C. R., Irving, L. M., & Anderson, J. R. (1991). Hope and health: Measuring the will and the ways. U: C. R. Snyder & D. R. Forsyth (ur.), *Handbook of Social and Clinical Psychology: The Health Perspective*. Pergamon Press.
• Snyder, C. R., Harris, C., Anderson, J. R., Holleran, S. A., Irving, L. M., Sigmon, S. T., Yoshinobu, L., Gibb, J., Langelle, C., & Harney, P. (1991). The will and the ways: Development and validation of an individual-differences measure of hope. *Journal of Personality and Social Psychology, 60*(4), 570–585. https://doi.org/10.1037/0022-3514.60.4.570
• Gallagher, M. W., & Lopez, S. J. (ur.). (2018). *The Oxford Handbook of Hope*. Oxford University Press.
• Carver, C. S., Scheier, M. F., & Segerstrom, S. C. (2010). Optimism. *Clinical Psychology Review, 30*(7), 879–889. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2010.01.006
• Rand, K. L., & Cheavens, J. S. (2009). Hope theory. U: S. J. Lopez & C. R. Snyder (ur.), *Oxford Handbook of Positive Psychology* (2. izd.). Oxford University Press.
• Lazarus, R. S. (1991). *Emotion and Adaptation*. Oxford University Press.