Kulturne razlike u samopoimanju

Zadnja provjera: listopad 2026.

Na zadatak „opišite sebe” neki ljudi odgovaraju osobinama – „ja sam znatiželjna, ambiciozna, vesela” – a drugi ulogama i odnosima – „ja sam kći, učiteljica, članica zbora”. Istraživanja pokazuju da se način na koji ljudi poimaju sebe razlikuje među kulturama. Ova lekcija objašnjava neovisno i međuovisno poimanje sebe, što ono mijenja i kako su se te ideje razvijale.

Neovisno i međuovisno ja

Hazel Markus i Shinobu Kitayama predložili su razliku između dvaju načina poimanja sebe (Markus i Kitayama, 1991):

• **Neovisno ja** – osoba se doživljava kao odvojena, jedinstvena, sa stabilnim unutarnjim osobinama koje vrijede u različitim situacijama. Važno je izraziti sebe i ostvariti osobne ciljeve.
• **Međuovisno ja** – osoba se doživljava kroz odnose i uloge; ponašanje se prilagođava situaciji i drugima, a važni su sklad, pripadnost i ispunjavanje obveza.

Autori su tvrdili da prvi način prevladava u Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi, a drugi u istočnoj Aziji i mnogim drugim dijelovima svijeta, te da ta razlika utječe na mišljenje, emocije i motivaciju.

Što se mijenja

• **Opis sebe** – više osobina ili više uloga i odnosa.
• **Dosljednost** – kod međuovisnog poimanja prihvatljivije je ponašati se drukčije s različitim ljudima.
• **Emocije** – naglasak na ugodnim emocijama koje dolaze iz osobnog uspjeha ili iz povezanosti s drugima (više u lekciji [Emocije i kultura](/lekcija/emocije-i-kultura)).
• **Samopoboljšavanje** – sklonost isticanju pozitivnih osobina pokazala se u nekim istraživanjima slabijom u japanskim nego u sjevernoameričkim uzorcima (Heine i sur., 1999), iako se raspravlja o tome je li riječ o manjoj potrebi ili o drukčijem izražavanju.

Više od podjele Istok – Zapad

Veliko istraživanje u 33 zemlje pokazalo je da se kulturni modeli sebe ne mogu svesti na jednu dimenziju: identificirano je sedam različitih aspekata, primjerice razlikovanje sebe od drugih, samostalnost, dosljednost u različitim situacijama i izražavanje sebe, a zemlje su se po njima razlikovale na različite načine. Primjerice, sudionici iz nekih zemalja Latinske Amerike i Bliskog istoka bili su u nekim aspektima neovisniji od zapadnoeuropskih (Vignoles i sur., 2016).

Zašto je to važno

• u terapiji i savjetovanju, gdje se ciljevi poput „pronaći sebe” ili „postaviti granice” mogu različito shvaćati;
• u obrazovanju, gdje se samostalan rad i suradnja različito vrednuju;
• u razumijevanju nesporazuma u međukulturnim odnosima.

Česte zablude

• **„Ljudi iz Azije nemaju osobni identitet.”** Imaju; razlikuje se naglasak, a ne postojanje.
• **„Zapadnjaci su sebični.”** Neovisno poimanje ne znači manjak brige za druge.
• **„Svaki pojedinac odgovara kulturi.”** Unutar kultura postoje velike razlike.

Primjer

Na radionici za razvoj karijere voditeljica potiče sudionike da „slijede svoju strast, bez obzira na to što drugi misle”. Sudionica koja je odrasla u obitelji s jakim osjećajem međusobnih obveza osjeća nelagodu: za nju je dobra odluka ona koja uzima u obzir i roditelje koji su joj omogućili školovanje. Obje perspektive mogu biti razumne – razlikuje se ono što se smatra zrelim izborom.

Sažetak

Neovisno poimanje sebe naglašava jedinstvene, stabilne osobine i samoizražavanje, a međuovisno odnose, uloge i sklad. Razlika utječe na opis sebe, dosljednost, emocije i samopoboljšavanje. Novija istraživanja pokazuju da se kulturni modeli sebe razlikuju na više dimenzija, a ne samo po podjeli Istok – Zapad.

Povezane lekcije

• [Individualizam i kolektivizam](/lekcija/individualizam-i-kolektivizam)
• [Univerzalni i kulturno specifični psihološki procesi](/lekcija/univerzalni-i-kulturno-specificni-psiholoski-procesi)
• [Samosvijest](/lekcija/samosvijest)
• [Samopoštovanje](/lekcija/samopostovanje)
• [Emocije i kultura](/lekcija/emocije-i-kultura)
• [Kultura i percepcija: analitičko i holističko mišljenje](/lekcija/kultura-i-percepcija)
• [Migracija, akulturacija i identitet](/lekcija/migracija-i-akulturacija)

Izvori i literatura

• Heine, S. J., Lehman, D. R., Markus, H. R. i Kitayama, S. (1999). Is there a universal need for positive self-regard? *Psychological Review*, 106(4), 766–794. [doi.org/10.1037/0033-295X.106.4.766](https://doi.org/10.1037/0033-295X.106.4.766)
• Markus, H. R., & Kitayama, S. (1991). Culture and the self: Implications for cognition, emotion, and motivation. *Psychological Review, 98*(2), 224–253. https://doi.org/10.1037/0033-295X.98.2.224
• Vignoles, V. L., Owe, E., Becker, M. i sur. (2016). Beyond the ‘east–west’ dichotomy: Global variation in cultural models of selfhood. *Journal of Experimental Psychology: General*, 145(8), 966–1000. [doi.org/10.1037/xge0000175](https://doi.org/10.1037/xge0000175)