Kultura i percepcija: analitičko i holističko mišljenje

Zadnja provjera: listopad 2026.

Ako dvije osobe gledaju istu fotografiju – tigra na rubu šume – vide li istu sliku? Na razini osjetila uglavnom da. Ali na što će usmjeriti pažnju, što će zapamtiti i kako će opisati prizor može se razlikovati. Dio tih razlika, prema istraživanjima **kulturne psihologije**, povezan je s kulturom u kojoj je osoba odrasla. Ova lekcija objašnjava razlikovanje **analitičkog** i **holističkog** načina mišljenja, poznate pokuse o pažnji i percepciji, objašnjenja zašto bi takve razlike mogle nastati te ograničenja i nedosljednosti tih nalaza.

Opći pregled pitanja koliko su psihološki procesi univerzalni nalazi se u lekciji [Univerzalni i kulturno specifični psihološki procesi](/lekcija/univerzalni-i-kulturno-specificni-psiholoski-procesi), a o kulturnim razlikama u doživljaju sebe u lekciji [Kulturne razlike u samopoimanju](/lekcija/kulturne-razlike-u-samopoimanju). Ovdje se usredotočujemo na pažnju, percepciju i mišljenje.

Analitičko i holističko mišljenje

Richard Nisbett i suradnici (2001) predlažu da se kulture razlikuju po prevladavajućem **sustavu mišljenja**:

• **Analitičko mišljenje** usmjereno je na pojedinačne predmete i njihova svojstva. Predmet se izdvaja iz konteksta, svrstava u kategorije i objašnjava pravilima koja vrijede za tu kategoriju. Proturječja se rješavaju odabirom jedne strane.
• **Holističko mišljenje** usmjereno je na cjelinu, odnose i kontekst. Predmet se promatra u odnosu prema okolini, a događaji se objašnjavaju međudjelovanjem više čimbenika. Proturječja se češće prihvaćaju kao dijelovi šire istine – takav se pristup naziva **dijalektičkim**.

Prema autorima, analitičko mišljenje češće je u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi, a holističko u istočnoj Aziji. Povezuju to s razlikama u filozofskim tradicijama i društvenom ustroju: s naglaskom na samostalnost pojedinca u zapadnim društvima i na međusobnu povezanost u istočnoazijskim (više u lekciji [Individualizam i kolektivizam](/lekcija/individualizam-i-kolektivizam)).

Važno je od početka naglasiti da je riječ o **prosječnim razlikama** među skupinama i o sklonostima, a ne o tome da pripadnici jedne kulture „ne mogu” misliti na drugi način. Svi ljudi koriste oba načina mišljenja, ovisno o situaciji.

Ribe u akvariju

Jedan od najpoznatijih pokusa u ovom području provode Takahiko Masuda i Richard Nisbett (2001). Japanskim i američkim studentima prikazuju kratke animirane prizore podvodnog svijeta: nekoliko većih riba plivaju u prvom planu, a u pozadini se nalaze kamenje, alge, mjehurići i manje životinje. Sudionici zatim opisuju što su vidjeli.

Američki studenti obično počinju opisom istaknutih riba („Bila je velika riba, vjerojatno pastrva, koja je plivala ulijevo”). Japanski studenti češće počinju kontekstom („Izgledalo je kao jezero”) i spominju znatno više pojedinosti iz pozadine i odnosa među predmetima.

U drugom dijelu pokusa sudionici trebaju prepoznati ribe koje su već vidjeli. Kad se ribe prikažu na novoj pozadini, japanski studenti teže ih prepoznaju nego kad su prikazane na izvornoj. Kod američkih studenata promjena pozadine ima manji učinak. To upućuje na to da su japanski sudionici ribe pamtili zajedno s okolinom.

Pokreti očiju

Hannah Faye Chua, Julie Boland i Richard Nisbett (2005) mjere kamo ljudi gledaju dok promatraju fotografije predmeta na prirodnoj pozadini. Američki sudionici brže i dulje gledaju središnji predmet. Kineski sudionici češće pomiču pogled između predmeta i pozadine.

Taj se nalaz, međutim, nije uvijek ponovio. Keith Rayner i suradnici (2007) u sličnom istraživanju s kineskim i američkim sudionicima ne nalaze značajne razlike u pokretima očiju pri gledanju prizora. Takve nedosljednosti pokazuju da su kulturne razlike u percepciji vjerojatno manje i ovisnije o zadatku nego što su prvi nalazi sugerirali.

Test uokvirene linije

Shinobu Kitayama i suradnici (2003) osmišljavaju jednostavan zadatak. Sudionicima se pokaže kvadrat s okomitom linijom. Zatim dobiju novi kvadrat druge veličine i trebaju nacrtati liniju:

• u **apsolutnom zadatku** – iste duljine kao izvorna, bez obzira na kvadrat;
• u **relativnom zadatku** – iste duljine **u odnosu** na kvadrat.

Američki sudionici bili su točniji u apsolutnom, a japanski u relativnom zadatku. Zanimljivo je da su se Amerikanci koji su neko vrijeme živjeli u Japanu i Japanci koji su živjeli u SAD-u djelomično približili obrascu kulture u kojoj su boravili. To upućuje na to da su razlike barem dijelom naučene i promjenjive.

Kontekst i kontrola

Li-Jun Ji, Kaiping Peng i Richard Nisbett (2000) koriste test štapa i okvira, u kojem sudionici trebaju postaviti štap okomito unatoč nagnutom okviru oko njega. Istočnoazijski sudionici bili su u većoj mjeri pod utjecajem okvira, što je u skladu s većom osjetljivošću na kontekst. U istom istraživanju bolje su uočavali povezanosti među događajima.

Pokusi o pripisivanju uzroka ponašanju daju sličan obrazac. Kad objašnjavaju tuđe postupke, pripadnici zapadnih kultura češće navode osobine osobe, a pripadnici istočnoazijskih kultura češće uzimaju u obzir situaciju. Zbog toga je [temeljna atribucijska pogreška](/lekcija/temeljna-atribucijska-pogreska) u nekim kulturama slabije izražena.

Optičke iluzije i „pravokutni svijet”

Kulturne razlike u percepciji istraživane su i mnogo ranije. Marshall Segall, Donald Campbell i Melville Herskovits (1963) ispituju podložnost optičkim iluzijama u skupinama iz Afrike, Filipina i Sjedinjenih Država. U **Müller-Lyerovoj iluziji** dvije jednake linije izgledaju različito duge zbog strelica na njihovim krajevima. Sudionici iz zapadnih, urbanih sredina bili su podložniji toj iluziji od sudionika iz nekih sredina s malo pravokutnih zgrada.

Autori predlažu hipotezu **„pravokutnog svijeta”** (engl. *carpentered world*): ljudi koji odrastaju okruženi pravokutnim zgradama, kutovima i ravnim linijama uče tumačiti takve oblike kao trodimenzionalne kutove, pa ih iluzija jače zavara. Hipoteza je zanimljiva, ali sporna. Na rezultate su mogle utjecati i razlike u obrazovanju, iskustvu sa slikama i načinu ispitivanja.

Zašto bi razlike nastale

Istraživači predlažu nekoliko objašnjenja, koja se međusobno ne isključuju:

• **Društveni ustroj.** U društvima u kojima su ljudi snažno međusobno ovisni važnije je pratiti odnose i kontekst.
• **Filozofske i obrazovne tradicije.** Različiti načini poučavanja i argumentacije mogu jačati različite sklonosti.
• **Način privređivanja.** Thomas Talhelm i suradnici (2014) uspoređuju regije Kine u kojima se tradicionalno uzgaja riža, što zahtijeva usku suradnju susjeda oko navodnjavanja, s regijama u kojima se uzgaja pšenica. Sudionici iz „rižinih” regija pokazuju holističkiji i međuovisniji obrazac. Ta je **teorija riže** privukla mnogo pozornosti, ali i kritika zbog mogućih drugih razlika među regijama.
• **Fizičko okruženje.** Neka istraživanja upućuju na to da su gradski prizori u Japanu vizualno složeniji od američkih i da sama izloženost takvim prizorima može pomaknuti pažnju prema kontekstu.

Ograničenja i otvorena pitanja

Istraživanja kulture i percepcije imaju važna ograničenja:

• **Uske usporedbe.** Većina istraživanja uspoređuje američke studente s japanskim, kineskim ili korejskim studentima. Mnogo manje znamo o drugim dijelovima svijeta, uključujući istočnu i južnu Europu.
• **Male razlike i velika preklapanja.** Razlike između prosjeka skupina obično su znatno manje od razlika unutar skupina. Mnogi Amerikanci razmišljaju holističkije od mnogih Japanaca.
• **Nedosljedna ponavljanja.** Neki se nalazi, poput razlika u pokretima očiju, nisu uvijek ponovili.
• **Opasnost od stereotipa.** Nalazi o prosjecima skupina lako se pretvaraju u pojednostavljene slike o „Istoku” i „Zapadu”.

O tome kako uskost uzoraka ograničava psihologiju govori lekcija [WEIRD uzorci i ograničenja njihove reprezentativnosti](/lekcija/weird-uzorci-i-ogranicenja-njihove-reprezentativnosti), koja polazi od poznatog rada Josepha Henricha i suradnika (2010).

Dvokulturnost i promjena okvira

Za ljude koji su odrasli u dvjema kulturama, primjerice djecu useljenika, kulturni načini mišljenja nisu stalni. Ying-yi Hong i suradnici (2000) pokazuju da dvokulturni sudionici iz Hong Konga, nakon što im se pokažu simboli jedne ili druge kulture, objašnjavaju ponašanje na način bliži toj kulturi. Ta se pojava naziva **promjena kulturnog okvira** (engl. *cultural frame switching*). Upućuje na to da kultura nije trajna „oznaka” u umu, nego skup znanja i navika koje se aktiviraju ovisno o situaciji. Više o tome govori lekcija [Migracija, akulturacija i identitet](/lekcija/migracija-i-akulturacija).

Kamo gledamo na licu

Kulturne razlike u pažnji mogu se pojaviti i pri gledanju lica. Rachael Jack i suradnici (2009) prate pokrete očiju dok sudionici iz istočne Azije i zapadne Europe prepoznaju izraze emocija na licima. Zapadnoeuropski sudionici gledaju podjednako oči i usta, a istočnoazijski sudionici dulje se zadržavaju na području oko očiju. Istočnoazijski sudionici u tom su istraživanju češće zamijenili strah i iznenađenje te gađenje i ljutnju – izraze koji se oko očiju malo razlikuju.

Autori zaključuju da se način „čitanja” lica dijelom uči u kulturi. To se uklapa u razlike u pravilima izražavanja emocija: u kulturama u kojima se emocije u javnosti suzdržanije izražavaju ustima, oči mogu nositi više informacija. Nalaz je važan za međukulturnu komunikaciju, ali ne znači da izrazi emocija nisu djelomično univerzalni. O toj raspravi više govori lekcija [Emocije i kultura](/lekcija/emocije-i-kultura).

Razlike unutar kultura

Kultura nije isto što i država. Michael Varnum i suradnici (2010) u preglednom radu predlažu **hipotezu društvene orijentacije**: razlike u analitičkom i holističkom mišljenju povezane su s time koliko je društveno okruženje usmjereno na samostalnost ili na međusobnu povezanost. Takve razlike nalaze se i unutar istih zemalja – između regija, između radničke i srednje klase te između ruralnih i urbanih sredina.

Primjerice, u istraživanjima u nekoliko zemalja ljudi iz zajednica u kojima su međusobna ovisnost i suradnja u svakodnevnom životu važnije pokazuju holističkiji obrazac pažnje. Isto tako, istraživanja s ljudima nižeg socioekonomskog statusa u Sjedinjenim Državama nalaze veću osjetljivost na kontekst i druge ljude nego kod ljudi višeg statusa.

To upućuje na to da „kultura” u ovim istraživanjima nije zemljopisna oznaka, nego skup društvenih uvjeta – obiteljskih odnosa, načina rada i ekonomske ovisnosti o drugima – koji oblikuju navike pažnje. Takvo shvaćanje pomaže izbjeći jednostavne stereotipe o „Istoku” i „Zapadu”.

Zašto je to važno u praksi

Kulturne razlike u pažnji i mišljenju imaju praktične posljedice u više područja:

• **Međunarodni timovi.** Članovi tima mogu različito opisivati probleme: jedni se usredotočuju na ključni uzrok, drugi na širi kontekst. Razumijevanje tih razlika pomaže da se one iskoriste kao prednost, a ne kao izvor nesporazuma.
• **Obrazovanje.** Učenici koji su odrasli u različitim sredinama mogu imati različite navike u rješavanju zadataka i argumentiranju. Raznoliki načini poučavanja mogu im pomoći da razviju oba stila mišljenja.
• **Psihološko testiranje.** Testovi razvijeni u jednoj kulturi mogu nehotice nagrađivati jedan način mišljenja. To je važno pri procjeni djece i odraslih iz drugih kulturnih sredina.
• **Dizajn i oglašavanje.** Neka istraživanja upućuju na to da se internetske stranice i oglasi u različitim zemljama razlikuju po količini informacija i složenosti prikaza.

U svim tim područjima vrijedi isto upozorenje: prosječne razlike među skupinama ne govore mnogo o pojedincu. Najkorisnije je biti svjestan da postoje različiti načini gledanja i pitati ljude kako oni razumiju situaciju, umjesto da se pretpostavi na temelju njihova podrijetla.

Česte zablude

• **„Istočni Azijati vide svijet potpuno drukčije.”** Razlike su prosječne, često male i ovise o zadatku; osnovni opažajni procesi isti su kod svih ljudi.
• **„Kulturne razlike u mišljenju su urođene.”** Pokusi s ljudima koji su živjeli u drugoj kulturi i s dvokulturnim osobama pokazuju da su barem djelomično naučene.
• **„Analitičko mišljenje je bolje od holističkog.”** Svaki način ima prednosti u različitim zadacima; holističko mišljenje može biti točnije kad je kontekst važan.
• **„Svi nalazi su čvrsto potvrđeni.”** Neki se nisu uvijek ponovili, a većina se temelji na uskim usporedbama.

Primjer

Na međunarodnoj ljetnoj školi studenti opisuju fotografiju gradskog trga. Ema iz Zagreba usredotoči se na fontanu u sredini i opiše njezin oblik. Kolega iz Japana opiše kako ljudi sjede oko fontane, kakvo je vrijeme i kako je trg povezan s ulicama. Bilo bi pogrešno iz toga zaključiti da je jedan opis „hrvatski”, a drugi „japanski”. Dvoje ljudi uvijek se razlikuje iz mnogo razloga. Istraživanja govore o malim razlikama u prosjeku, koje se mogu uočiti tek na velikom broju ljudi i u pažljivo osmišljenim zadacima.

Sažetak

Kulturna psihologija razlikuje analitičko mišljenje, usmjereno na predmete i kategorije, i holističko mišljenje, usmjereno na kontekst i odnose. Pokusi s podvodnim prizorima, testom uokvirene linije i testom štapa i okvira upućuju na veću osjetljivost na kontekst kod istočnoazijskih sudionika. Neki nalazi, poput razlika u pokretima očiju, nisu se uvijek ponovili. Ranija istraživanja optičkih iluzija predložila su hipotezu „pravokutnog svijeta”, koja ostaje sporna. Razlike se objašnjavaju društvenim ustrojem, tradicijama, načinom privređivanja i okruženjem, a djelomično su naučene i promjenjive. Riječ je o prosječnim razlikama s velikim preklapanjima, pa ih ne treba pretvarati u stereotipe.

Povezane lekcije

• [Univerzalni i kulturno specifični psihološki procesi](/lekcija/univerzalni-i-kulturno-specificni-psiholoski-procesi)
• [Kulturne razlike u samopoimanju](/lekcija/kulturne-razlike-u-samopoimanju)
• [Individualizam i kolektivizam](/lekcija/individualizam-i-kolektivizam)
• [WEIRD uzorci i ograničenja njihove reprezentativnosti](/lekcija/weird-uzorci-i-ogranicenja-njihove-reprezentativnosti)
• [Temeljna atribucijska pogreška](/lekcija/temeljna-atribucijska-pogreska)
• [Pažnja i percepcija](/lekcija/paznja-i-percepcija)

Izvori i literatura

• Chua, H. F., Boland, J. E. i Nisbett, R. E. (2005). Cultural variation in eye movements during scene perception. *Proceedings of the National Academy of Sciences*, 102(35), 12629–12633. [doi.org/10.1073/pnas.0506162102](https://doi.org/10.1073/pnas.0506162102)
• Henrich, J., Heine, S. J. i Norenzayan, A. (2010). The weirdest people in the world? *Behavioral and Brain Sciences*, 33(2–3), 61–83. [doi.org/10.1017/S0140525X0999152X](https://doi.org/10.1017/S0140525X0999152X)
• Hong, Y.-y., Morris, M. W., Chiu, C.-y. i Benet-Martínez, V. (2000). Multicultural minds: A dynamic constructivist approach to culture and cognition. *American Psychologist*, 55(7), 709–720. [doi.org/10.1037/0003-066X.55.7.709](https://doi.org/10.1037/0003-066X.55.7.709)
• Jack, R. E., Blais, C., Scheepers, C., Schyns, P. G. i Caldara, R. (2009). Cultural Confusions Show that Facial Expressions Are Not Universal. *Current Biology*, 19(18), 1543–1548. [doi.org/10.1016/j.cub.2009.07.051](https://doi.org/10.1016/j.cub.2009.07.051)
• Ji, L.-J., Peng, K. i Nisbett, R. E. (2000). Culture, control, and perception of relationships in the environment. *Journal of Personality and Social Psychology*, 78(5), 943–955. [doi.org/10.1037/0022-3514.78.5.943](https://doi.org/10.1037/0022-3514.78.5.943)
• Kitayama, S., Duffy, S., Kawamura, T. i Larsen, J. T. (2003). Perceiving an Object and Its Context in Different Cultures: A Cultural Look at New Look. *Psychological Science*, 14(3), 201–206. [doi.org/10.1111/1467-9280.02432](https://doi.org/10.1111/1467-9280.02432)
• Masuda, T. i Nisbett, R. E. (2001). Attending holistically versus analytically: Comparing the context sensitivity of Japanese and Americans. *Journal of Personality and Social Psychology*, 81(5), 922–934. [doi.org/10.1037/0022-3514.81.5.922](https://doi.org/10.1037/0022-3514.81.5.922)
• Nisbett, R. E., Peng, K., Choi, I., & Norenzayan, A. (2001). Culture and systems of thought: Holistic versus analytic cognition. *Psychological Review, 108*(2), 291–310. https://doi.org/10.1037/0033-295X.108.2.291
• Rayner, K., Li, X., Williams, C. C., Cave, K. R. i Well, A. D. (2007). Eye movements during information processing tasks: Individual differences and cultural effects. *Vision Research*, 47(21), 2714–2726. [doi.org/10.1016/j.visres.2007.05.007](https://doi.org/10.1016/j.visres.2007.05.007)
• Segall, M. H., Campbell, D. T. i Herskovits, M. J. (1963). Cultural differences in the perception of geometric illusions. *Science*, 139(3556), 769–771. [doi.org/10.1126/science.139.3556.769](https://doi.org/10.1126/science.139.3556.769)
• Talhelm, T., Zhang, X., Oishi, S. i sur. (2014). Large-scale psychological differences within China explained by rice versus wheat agriculture. *Science*, 344(6184), 603–608. [doi.org/10.1126/science.1246850](https://doi.org/10.1126/science.1246850)
• Varnum, M. E. W., Grossmann, I., Kitayama, S. i Nisbett, R. E. (2010). The Origin of Cultural Differences in Cognition: The Social Orientation Hypothesis. *Current Directions in Psychological Science*, 19(1), 9–13. [doi.org/10.1177/0963721409359301](https://doi.org/10.1177/0963721409359301)