Kreativnost

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Kreativnost je sposobnost stvaranja ideja, rješenja ili proizvoda koji su istodobno novi i prikladni određenom kontekstu. Može se očitovati u umjetnosti, znanosti, tehnologiji, svakodnevnom rješavanju problema, međuljudskim odnosima i mnogim drugim područjima ljudskog djelovanja.

Kreativna ideja ne mora biti potpuno neviđena niti revolucionarna. Ponekad kreativnost znači pronaći jednostavniji način obavljanja poznatog zadatka, povezati dvije naizgled nepovezane informacije ili primijeniti postojeće znanje u novoj situaciji.

U psihologiji se kreativnost proučava kao složen proces koji uključuje kognitivne sposobnosti, znanje, motivaciju, osobine ličnosti, emocije i utjecaje okoline. Nije riječ samo o stvaranju ideja nego i o njihovoj procjeni, razradi i prilagodbi stvarnim zahtjevima.

Kreativnost se često povezuje s umjetničkim talentom, ali nije ograničena na umjetnike ili posebno nadarene pojedince. Ona se može razvijati kroz iskustvo, učenje, istraživanje i vježbanje različitih načina razmišljanja.

Što je kreativnost?

Jedna od najčešće korištenih definicija kreativnosti naglašava dva obilježja: **novost** i **prikladnost**.

Ideja može biti originalna, ali beskorisna za zadatak koji treba riješiti. S druge strane, rješenje može biti korisno, ali toliko uobičajeno da se ne smatra osobito kreativnim.

Primjerice, programer koji pronađe nov način optimizacije sporog dijela aplikacije pokazuje kreativnost ako je rješenje dovoljno originalno i pritom poboljšava rad programa. Isto vrijedi za nastavnika koji osmisli drukčiju metodu objašnjavanja složenog gradiva ili za osobu koja pronađe praktičan način organiziranja svakodnevnih obveza.

Kreativnost se zato ne procjenjuje samo prema tome koliko je neka ideja neobična. Važno je i u kojem se području pojavljuje, koji problem rješava i prema kojim se kriterijima procjenjuje njezina vrijednost.

Kreativnost i inteligencija

Kreativnost i inteligencija povezane su, ali nisu istoznačne sposobnosti.

Inteligencija obuhvaća različite sposobnosti učenja, zaključivanja, razumijevanja odnosa i rješavanja problema. Kreativnost uključuje stvaranje ideja koje su nove i prikladne određenom kontekstu.

Visoka razina općih kognitivnih sposobnosti može olakšati kreativni rad jer omogućuje razumijevanje složenih problema, povezivanje informacija i procjenu mogućih rješenja. Međutim, inteligencija sama po sebi ne jamči kreativnost.

Na kreativnost utječu i prethodno znanje, motivacija, otvorenost prema iskustvima, spremnost na istraživanje te mogućnost da se ideje razvijaju bez preuranjenog odbacivanja.

Jednako tako, kreativnost ne znači da osoba uvijek razmišlja nekonvencionalno. U nekim je situacijama važnije dobro poznavati pravila i postojeća rješenja nego ih odmah pokušavati zaobići.

Vrste kreativnosti

Kreativnost se može podijeliti prema području djelovanja, razini novosti i načinu na koji se izražava.

Svakodnevna kreativnost

Svakodnevna kreativnost, ponekad nazvana *little-c kreativnost*, odnosi se na kreativne aktivnosti koje nisu nužno prepoznate kao iznimna postignuća.

Primjeri uključuju:

Takva kreativnost može pridonijeti osjećaju kompetentnosti, samostalnosti i zadovoljstva. Ne mora rezultirati proizvodom koji je nov za cijelo društvo; dovoljno je da predstavlja smisleno i originalno rješenje u osobnom kontekstu.

Stručna kreativnost

Stručna kreativnost razvija se unutar određenog područja znanja. Može uključivati stvaranje novih metoda, koncepata, dizajna ili rješenja koja nadograđuju postojeću praksu.

Primjerice, znanstvenik može osmisliti novu hipotezu, arhitekt razviti drukčiji način organizacije prostora, a inženjer pronaći učinkovitiju konstrukciju.

Stručna kreativnost često zahtijeva opsežno znanje. Poznavanje postojećih metoda omogućuje stručnjaku da prepozna njihove granice, uoči nedostatke i procijeni koje bi promjene mogle biti korisne.

Izrazito kreativna postignuća

U istraživanjima se ponekad razlikuju svakodnevna kreativnost i postignuća koja imaju velik utjecaj na određeno područje.

Izrazito kreativna postignuća mogu promijeniti način na koji ljudi razumiju neki problem ili djeluju unutar znanosti, umjetnosti, tehnologije ili drugih područja.

Takva postignuća ne ovise samo o sposobnostima pojedinca. Na njih utječu dostupni resursi, društveni i povijesni kontekst, suradnici, obrazovanje i prihvaćenost ideje u relevantnoj zajednici.

Kreativnost kao proces i kao rezultat

Kreativnost se može promatrati kao proces stvaranja i razvijanja ideja ili kao svojstvo konačnog proizvoda.

Proces može uključivati istraživanje problema, stvaranje mogućnosti, odabir ideje, eksperimentiranje i doradu. Konačni rezultat može biti umjetničko djelo, znanstveno objašnjenje, novi proizvod ili učinkovitiji postupak.

Važno je razlikovati kreativnu namjeru od uspješnog kreativnog rezultata. Osoba može imati mnogo ideja, ali one ne moraju biti dovoljno originalne ili prikladne da bi se smatrale kreativnim rješenjima.

Kako nastaje kreativna ideja?

Kreativni proces ne odvija se uvijek prema jedinstvenom obrascu. Ponekad ideja nastaje postupnim razmišljanjem, a ponekad se pojavi iznenada nakon razdoblja u kojem osoba nije svjesno radila na problemu.

Jedan od poznatih modela kreativnog procesa povezuje se s Grahamom Wallasom, koji je opisao četiri faze: pripremu, inkubaciju, iluminaciju i verifikaciju. Taj model može pomoći u razumijevanju kreativnog rada, ali ne treba ga shvatiti kao obvezan slijed kroz koji prolazi svaka kreativna aktivnost.

Priprema

U fazi pripreme osoba upoznaje problem, prikuplja informacije i istražuje postojeća rješenja.

Primjerice, osoba koja želi napisati članak najprije određuje temu, proučava relevantne izvore, razmatra publiku i pokušava razumjeti što tekst treba postići.

Priprema je važna jer kreativnost nije odvojena od znanja. Bez razumijevanja problema teško je procijeniti koje su ideje relevantne ili u čemu bi se novo rješenje razlikovalo od postojećih.

Inkubacija

Inkubacija označava razdoblje u kojem osoba privremeno prekida intenzivan, svjestan rad na problemu.

Tijekom tog razdoblja može se nastaviti obrada ranije prikupljenih informacija, a promjena aktivnosti može omogućiti da se problem sagleda iz drukčije perspektive.

Primjerice, nakon nekoliko sati bezuspješnog pokušavanja rješavanja zadatka osoba ode u šetnju. Kasnije joj se pojavi ideja koja povezuje dva prethodno odvojena dijela problema.

Istraživanja pokazuju da inkubacija u nekim okolnostima može pomoći kreativnom rješavanju problema, ali njezin učinak ovisi o vrsti zadatka, prethodnom radu i aktivnostima tijekom stanke. Nije svaka stanka automatski korisna, niti se kreativno rješenje nužno razvija izvan svjesne pažnje.

Iluminacija

Iluminacija je trenutak u kojem se ideja ili rješenje pojavi u svijesti, ponekad uz subjektivan osjećaj iznenadnog uvida.

U svakodnevnom jeziku taj se trenutak često opisuje kao *aha-doživljaj*.

Primjerice, osoba koja dugo pokušava objasniti neki problem odjednom prepoznaje vezu između dviju informacija koje je prije promatrala odvojeno.

Osjećaj iznenadnog uvida može biti važan dio kreativnog iskustva, ali sam po sebi ne potvrđuje da je ideja točna ili korisna. Ideju je potrebno provjeriti i razviti.

Verifikacija i razrada

U završnom dijelu kreativnog procesa osoba procjenjuje ideju, provjerava njezinu izvedivost i prilagođava je stvarnim zahtjevima.

Znanstvenik provjerava može li hipoteza objasniti podatke, dizajner ispituje funkcionalnost rješenja, a pisac uređuje tekst kako bi ideja bila jasnija i uvjerljivija.

Ova faza pokazuje da kreativnost ne uključuje samo slobodno stvaranje mogućnosti. Ona zahtijeva i kritičku procjenu, ustrajnost te spremnost na izmjene.

Divergentno i konvergentno mišljenje

Jedna od važnih razlika u psihologiji kreativnosti odnosi se na divergentno i konvergentno mišljenje.

Divergentno mišljenje

Divergentno mišljenje usmjereno je na stvaranje većeg broja mogućih ideja ili rješenja za otvoreni problem.

Primjerice, ako je zadatak pronaći načine na koje se može ponovno upotrijebiti prazna staklenka, osoba može predložiti da postane posuda za začine, svijećnjak, spremnik za pribor ili ukrasni predmet.

U istraživanjima divergentnog mišljenja često se procjenjuju obilježja kao što su:

Divergentno mišljenje važan je dio kreativnosti, ali nije njezina potpuna mjera. Velik broj ideja ne znači nužno da su one korisne, dobro izvedene ili originalne u širem smislu.

Konvergentno mišljenje

Konvergentno mišljenje usmjereno je na procjenu mogućnosti i odabir odgovora koji najbolje odgovara određenim kriterijima.

Nakon stvaranja više ideja osoba uspoređuje njihove prednosti, ograničenja, troškove i izvedivost.

Primjerice, programer može osmisliti nekoliko načina optimizacije programa, a zatim odabrati rješenje koje najbolje zadovoljava zahtjeve brzine, sigurnosti i održavanja.

Kreativni rad često zahtijeva kombinaciju obaju oblika mišljenja. Divergentno mišljenje proširuje skup mogućnosti, dok konvergentno mišljenje pomaže u odabiru i razradi najprikladnijeg rješenja.

Uloga pamćenja i znanja u kreativnosti

Kreativnost se često povezuje s originalnošću, ali nove ideje uglavnom nastaju kroz preradu, kombiniranje i drukčiju primjenu već dostupnih informacija.

Pamćenje omogućuje pristup znanju, iskustvima, primjerima i pravilima koja se mogu upotrijebiti u novim situacijama.

Asocijativno mišljenje

Asocijativno mišljenje uključuje povezivanje pojmova, sjećanja i iskustava na temelju njihove sličnosti, zajedničkog konteksta ili drugih odnosa.

Kreativna ideja može nastati kada osoba poveže dvije informacije koje se uobičajeno ne razmatraju zajedno.

Primjerice, ideja za novi obrazovni alat može nastati povezivanjem principa učenja kroz igru s načinima na koje se prate rezultati u računalnim sustavima.

Takve poveznice ne moraju uvijek biti korisne. Kreativnost zahtijeva prepoznavanje odnosa koji imaju smisla i mogu pridonijeti rješenju određenog problema.

Znanje kao osnova novosti

Prethodno znanje može povećati kreativni potencijal jer omogućuje razumijevanje problema i prepoznavanje mogućnosti koje nisu očite početnicima.

Istodobno, snažno oslanjanje na poznate obrasce može otežati uočavanje alternativnih rješenja. Ako osoba uvijek pristupa problemu na isti način, može zanemariti druge mogućnosti.

Zato je korisno kombinirati stručnost s istraživanjem različitih perspektiva, učenjem iz drugih područja i spremnošću na preispitivanje postojećih postupaka.

Moždani procesi povezani s kreativnošću

Kreativnost nije smještena u jednoj moždanoj regiji. Istraživanja upućuju na sudjelovanje više međusobno povezanih moždanih mreža koje podupiru stvaranje ideja, pristup pamćenju, usmjeravanje pažnje i procjenu mogućih rješenja.

Mreža zadanog načina rada

Mreža zadanog načina rada mozga (*default mode network*) povezuje se sa spontanim mišljenjem, prisjećanjem osobnih iskustava, zamišljanjem budućnosti i stvaranjem mentalnih poveznica.

Njezina aktivnost može pridonijeti stvaranju novih ideja jer omogućuje povezivanje informacija koje nisu neposredno povezane s trenutačnim zadatkom.

Međutim, mreža zadanog načina rada nije isključivo kreativna mreža. Aktivna je i u drugim mentalnim procesima, a njezin doprinos kreativnosti ovisi o vrsti zadatka i suradnji s drugim mrežama.

Izvršna kontrolna mreža

Mreže povezane s izvršnom kontrolom sudjeluju u održavanju ciljeva, procjeni relevantnosti informacija, inhibiciji neprimjerenih odgovora i usmjeravanju pažnje.

U kreativnom radu pomažu osobi da zadrži cilj, razmotri ograničenja i procijeni koje su ideje prikladne za daljnji razvoj.

Stvaranje kreativnih rješenja zato ne zahtijeva samo slobodno povezivanje ideja nego i sposobnost da se određene mogućnosti zadrže, druge odbace, a odabrane sustavno razrade.

Suradnja moždanih mreža

Istraživanja kreativnog mišljenja upućuju na to da se spontano stvaranje ideja i njihova kontrolirana procjena mogu oslanjati na suradnju različitih moždanih mreža.

To osporava pojednostavljenu predodžbu da je kreativnost isključivo rezultat aktivnosti desne moždane hemisfere.

Lijeva i desna hemisfera sudjeluju u brojnim kognitivnim funkcijama, a složeni kreativni zadaci uključuju široko raspoređene mreže. Nije znanstveno opravdano ljude dijeliti na „kreativnu desnu polovicu mozga” i „logičnu lijevu polovicu mozga” kao da su te funkcije strogo odvojene.

Uloga osobnosti i motivacije

Kreativnost ne ovisi samo o kognitivnim sposobnostima. Važnu ulogu imaju osobine ličnosti, motivacija i način na koji osoba reagira na neizvjesnost.

Otvorenost prema iskustvima

Otvorenost prema iskustvima jedna je od pet velikih dimenzija ličnosti. Povezuje se sa znatiželjom, interesom za nove ideje, spremnošću na istraživanje i zanimanjem za različite perspektive.

Istraživanja često pronalaze povezanost otvorenosti prema iskustvima s različitim pokazateljima kreativnosti. Međutim, povezanost nije isto što i uzročnost, a otvorenost sama po sebi ne jamči kreativna postignuća.

Kreativni rezultati ovise i o znanju, motivaciji, mogućnostima za rad i drugim individualnim i okolinskim čimbenicima.

Intrinzična motivacija

Intrinzična motivacija postoji kada osoba aktivnost obavlja zbog interesa, zadovoljstva ili osobnog smisla koji proizlazi iz same aktivnosti.

Primjerice, osoba može istraživati neku temu zato što je zanima, a ne samo zato što očekuje ocjenu, novac ili priznanje.

Istraživanja kreativnosti pokazuju da intrinzična motivacija može poduprijeti kreativni rad, osobito kada osoba ima dovoljno znanja, autonomije i prostora za istraživanje.

Vanjske nagrade nisu nužno štetne. Njihov učinak ovisi o načinu na koji su postavljene, značenju koje imaju za osobu i tome podržavaju li ili ograničavaju njezinu autonomiju.

Tolerancija neizvjesnosti

Kreativni proces često uključuje razdoblje u kojem nije jasno koje će rješenje uspjeti.

Osoba može imati više ideja, ali ne znati koja je najbolja. Može naići na pogreške, neuspjele pokušaje ili rezultate koji zahtijevaju promjenu početnog plana.

Spremnost na istraživanje takvih situacija može olakšati kreativni rad. To ne znači da kreativna osoba mora voljeti neizvjesnost u svim područjima života, nego da može tolerirati određenu količinu nesigurnosti dok istražuje problem.

Emocije i kreativnost

Emocije mogu utjecati na kreativnost tako što mijenjaju pažnju, motivaciju, način povezivanja informacija i spremnost na istraživanje.

Međutim, ne postoji jednostavno pravilo prema kojem pozitivne emocije uvijek povećavaju kreativnost, a negativne je smanjuju.

Pozitivne emocije

Određena pozitivna emocionalna stanja mogu proširiti raspon informacija koje osoba razmatra i olakšati stvaranje asocijacija.

Primjerice, dobro raspoložena osoba može biti spremnija razmotriti različite pristupe problemu ili istražiti neuobičajenu ideju.

Učinak ovisi o intenzitetu emocije, vrsti zadatka i drugim okolnostima. Pozitivno raspoloženje ne mora poboljšati svaki oblik mišljenja, osobito kada zadatak zahtijeva vrlo preciznu procjenu detalja.

Negativne emocije

Negativne emocije mogu usmjeriti pažnju na problem i povećati motivaciju za pronalaženje rješenja. Umjerena zabrinutost, primjerice, može potaknuti osobu da pažljivije razmotri rizike.

S druge strane, intenzivan stres može ograničiti pažnju, povećati mentalno opterećenje i otežati fleksibilno razmišljanje.

Tuga, ljutnja i frustracija također mogu imati različite učinke ovisno o okolnostima. Nije opravdano pretpostaviti da patnja nužno povećava kreativnost ili da su kreativni ljudi po svojoj prirodi emocionalno nestabilni.

Prepreke kreativnosti

Kreativnost može biti otežana različitim kognitivnim, emocionalnim i okolinskim čimbenicima.

Funkcionalna fiksiranost

Funkcionalna fiksiranost označava sklonost promatranju predmeta ili postupka prvenstveno kroz njegovu uobičajenu funkciju.

Primjerice, osoba može teško zamisliti da se obična spajalica koristi kao dio jednostavnog mehanizma jer je navikla razmišljati o njoj samo kao o predmetu za spajanje papira.

Funkcionalna fiksiranost može ograničiti pronalaženje alternativnih primjena poznatih predmeta i rješenja.

Jedan od načina njezina prevladavanja jest namjerno razmatranje drugih funkcija, svojstava i mogućih kombinacija predmeta.

Mentalna fiksiranost

Mentalna fiksiranost nastaje kada osoba uporno pristupa problemu kroz poznati obrazac, čak i kada taj obrazac ne daje dobre rezultate.

Prethodno uspješno rješenje može postati prepreka ako se primjenjuje na problem koji ima drukčiju strukturu.

Promjena perspektive, usporedba više pristupa ili privremeno napuštanje početne strategije mogu pomoći u pronalaženju novih mogućnosti.

Strah od pogreške

Strah od pogreške može ograničiti kreativnost kada osoba prerano odbacuje neobične ideje zbog bojazni od kritike ili neuspjeha.

Kreativno istraživanje često zahtijeva pokušaje koji neće dati željeni rezultat. Ako se svaka pogreška doživljava kao dokaz nesposobnosti, osoba može izbjegavati eksperimentiranje.

To ne znači da su svi rizici korisni ili da treba zanemariti kriterije kvalitete. Važno je razlikovati sigurno isprobavanje ideja od nepromišljenog djelovanja i razviti način procjene pogrešaka koji omogućuje učenje.

Preuranjena procjena ideja

Ako osobu tijekom stvaranja ideja stalno prekidaju kritika i usporedba s postojećim rješenjima, može joj biti teže istražiti širi raspon mogućnosti.

Jedna je strategija privremeno odvojiti stvaranje ideja od njihove procjene. Najprije se prikupljaju različite mogućnosti, a zatim se procjenjuju prema unaprijed određenim kriterijima.

Takav pristup nije prikladan za svaki zadatak, ali može pomoći kada je cilj proširiti broj mogućih rješenja.

Kreativnost i rješavanje problema

Kreativnost ima važnu ulogu u rješavanju problema jer omogućuje stvaranje novih pristupa kada postojeće metode nisu dovoljne.

Proces može započeti prepoznavanjem problema, nastaviti se analizom njegovih uzroka i stvaranjem mogućih rješenja, a završiti testiranjem i prilagodbom odabrane ideje.

Primjerice, ako neki poslovni proces traje predugo, kreativno rješavanje problema ne mora značiti samo ubrzavanje pojedinačnih koraka. Može uključivati preispitivanje cijelog postupka, uklanjanje nepotrebnih aktivnosti ili drukčiju organizaciju odgovornosti.

Korisno je razlikovati dva pitanja:

1. **Što bi se sve moglo učiniti?** To pitanje potiče stvaranje različitih mogućnosti.

2. **Koje je rješenje najbolje u ovom kontekstu?** To pitanje usmjerava procjenu i odabir.

Kreativnost je posebno vrijedna kada problem nije potpuno definiran, kada postoje brojna moguća rješenja ili kada je potrebno prilagoditi poznate metode novim okolnostima.

Kako razvijati kreativnost?

Kreativnost se može poticati stvaranjem uvjeta koji omogućuju istraživanje, učenje i isprobavanje različitih pristupa.

Razvijanje znanja

Upoznavanje različitih područja znanja omogućuje stvaranje većeg broja poveznica i prepoznavanje novih mogućnosti.

Kreativni rad često se oslanja na kombiniranje specijaliziranog znanja s idejama iz drugih područja. Zbog toga učenje i istraživanje imaju važnu ulogu u razvoju kreativnih sposobnosti.

Stvaranje više mogućnosti

Umjesto da se odmah prihvati prvo prihvatljivo rješenje, korisno je namjerno proizvesti nekoliko alternativa.

Primjerice, pri rješavanju problema može se postaviti pitanje: „Koja su još tri načina na koja bih ovo mogao riješiti?”

Cilj nije stvarati velik broj ideja bez kriterija, nego smanjiti ovisnost o prvom rješenju koje nam padne na pamet.

Promjena perspektive

Problem se može promatrati iz različitih uloga ili prema različitim kriterijima.

Osoba može razmotriti kako bi problem vidio početnik, stručnjak, korisnik proizvoda ili netko tko raspolaže drukčijim resursima.

Promjena perspektive može otkriti pretpostavke koje su prije ostale neprimijećene i pomoći u pronalaženju alternativnih rješenja.

Eksperimentiranje

Male provjere i prototipovi omogućuju ispitivanje ideja prije nego što se uloži mnogo vremena ili resursa.

Primjerice, prije izrade cijele aplikacije može se izraditi jednostavan prototip i provjeriti razumiju li korisnici njegovu namjenu.

Eksperimentiranje povezuje kreativno stvaranje s učenjem iz rezultata. Neuspješan pokušaj može biti koristan ako otkrije zašto određeno rješenje ne funkcionira.

Korištenje stanki

Stanke mogu pomoći kada se osoba predugo zadržava na istom pristupu ili postane mentalno iscrpljena.

Promjena aktivnosti može omogućiti oporavak pažnje i drukčije sagledavanje problema. Međutim, stanka sama po sebi ne jamči kreativni uvid, pa je korisno kombinirati odmor s daljnjim istraživanjem i provjerom ideja.

Razlikovanje stvaranja i procjene

U nekim je zadacima korisno najprije slobodno razvijati mogućnosti, a zatim ih procjenjivati.

Tijekom stvaranja ideja cilj je proširiti raspon pristupa. Tijekom procjene cilj je odabrati ideje koje najbolje zadovoljavaju kriterije novosti, korisnosti i izvedivosti.

Takvo razdvajanje može smanjiti preuranjeno odbacivanje ideja, ali ne znači da kritičko mišljenje treba potpuno isključiti iz kreativnog procesa.

Kreativnost u društvenom okruženju

Kreativnost nije samo individualna sposobnost. Na njezin razvoj i izražavanje utječu obitelj, obrazovanje, radno okruženje, dostupni resursi i društvene norme.

Okruženje koje dopušta postavljanje pitanja, razmjenu različitih perspektiva i učenje iz pogrešaka može olakšati kreativni rad. S druge strane, pretjerana kontrola, nedostatak vremena ili kažnjavanje svakog neuspjeha mogu smanjiti spremnost na istraživanje.

Suradnja također može potaknuti kreativnost jer različiti ljudi raspolažu različitim znanjima, iskustvima i načinima razmišljanja.

Međutim, grupni rad nije automatski kreativniji od individualnog. U nekim skupinama društveni pritisak, dominacija pojedinaca ili prerano usklađivanje mišljenja mogu ograničiti raznolikost ideja. Korisno je stoga stvoriti uvjete u kojima članovi mogu samostalno razviti prijedloge, a zatim ih zajednički razmotriti.

Kreativni rezultati često nastaju kroz interakciju pojedinačnih sposobnosti i mogućnosti koje pruža okolina.

Sažetak

Kreativnost je sposobnost stvaranja ideja, rješenja ili proizvoda koji su novi i prikladni određenom kontekstu. Može se pojaviti u umjetnosti, znanosti, tehnologiji i svakodnevnom životu, a ne ovisi isključivo o talentu ili inteligenciji.

Kreativni proces može uključivati pripremu, inkubaciju, iznenadni uvid i provjeru ideje. Divergentno mišljenje pomaže u stvaranju različitih mogućnosti, dok konvergentno mišljenje omogućuje njihovu procjenu i odabir.

Na kreativnost utječu znanje, pamćenje, motivacija, osobine ličnosti, emocije i društveno okruženje. U njezinoj podlozi sudjeluju različite moždane mreže koje omogućuju povezivanje informacija, spontano stvaranje ideja i njihovu kontroliranu procjenu.

Kreativnost se može razvijati učenjem, istraživanjem različitih perspektiva, stvaranjem više mogućnosti i provjeravanjem ideja u praksi. Njezina vrijednost ne proizlazi samo iz originalnosti nego i iz sposobnosti da se nova ideja pretvori u smisleno i primjenjivo rješenje.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Runco, M. A., & Jaeger, G. J. (2012). The standard definition of creativity. *Creativity Research Journal, 24*(1), 92–96. https://doi.org/10.1080/10400419.2012.650092

2. Guilford, J. P. (1950). Creativity. *American Psychologist, 5*(9), 444–454. https://doi.org/10.1037/h0063487

3. Wallas, G. (1926). *The Art of Thought*. Jonathan Cape.

4. Amabile, T. M. (1996). *Creativity in Context: Update to the Social Psychology of Creativity*. Westview Press.

5. Beaty, R. E., Benedek, M., Silvia, P. J., & Schacter, D. L. (2016). Creative cognition and brain network dynamics. *Trends in Cognitive Sciences, 20*(2), 87–95. https://doi.org/10.1016/j.tics.2015.10.004

6. Beaty, R. E., Benedek, M., Kaufman, S. B., & Silvia, P. J. (2015). Default and executive network coupling supports creative idea production. *Scientific Reports, 5*, 10964. https://doi.org/10.1038/srep10964

7. Silvia, P. J. (2018). Creativity is undefinable, controllable, and predictable: The utility of the divergent thinking framework. U: R. J. Sternberg & J. C. Kaufman (ur.), *The Nature of Human Creativity*. Cambridge University Press.

8. Baas, M., De Dreu, C. K. W., & Nijstad, B. A. (2008). A meta-analysis of 25 years of mood-creativity research: Hedonic tone, activation, or regulatory focus? *Psychological Bulletin, 134*(6), 779–806. https://doi.org/10.1037/a0012815

9. Mednick, S. A. (1962). The associative basis of the creative process. *Psychological Review, 69*(3), 220–232. https://doi.org/10.1037/h0048850

10. Simonton, D. K. (2012). *Taking the U.S. Patent Office Creativity Test*. Psychology Press.