Koma i poremećaji svijesti

Zadnja provjera: listopad 2026.

Nakon teške ozljede mozga, moždanog udara ili srčanog zastoja osoba može dulje vrijeme ostati bez svijesti. Obitelji tada često pitaju: čuje li nas, razumije li što se događa, hoće li se probuditi? Odgovori nisu jednostavni, jer se svijest ne može izravno izmjeriti. Ova lekcija objašnjava kako se razlikuju poremećaji svijesti i kako ih liječnici procjenjuju.

Lekcija je informativna i ne zamjenjuje razgovor s liječnicima koji skrbe o određenoj osobi.

Budnost i svjesnost

Za razumijevanje poremećaja svijesti korisno je razlikovati dvije sastavnice (Laureys i sur., 2010):

• **budnost** – je li osoba budna, primjerice ima li otvorene oči i izmjenjuje li razdoblja sna i budnosti; budnost ovisi ponajviše o moždanom deblu i talamusu;
• **svjesnost** – doživljava li osoba sebe i okolinu; svjesnost ovisi o radu kore velikog mozga i njezinim vezama s talamusom.

U zdravom stanju te dvije sastavnice obično idu zajedno. Kod poremećaja svijesti mogu se razdvojiti, pa osoba može biti budna, a da ne pokazuje znakove svjesnosti. Više o pojmu svijesti u lekciji [Što je svijest?](/lekcija/sto-je-svijest).

Glavna stanja

• **Koma** – osoba nema ni budnost ni svjesnost: oči su zatvorene i ne može se probuditi ni jakim podražajem. Koma obično traje danima do nekoliko tjedana, nakon čega osoba postupno dolazi k svijesti ili prelazi u neko drugo stanje.
• **Sindrom budnosti bez odgovora** (ranije nazivan vegetativnim stanjem) – osoba otvara oči i ima cikluse spavanja i budnosti, ali nema pouzdanih znakova svjesnog odgovora na okolinu. Novi naziv uveden je kako bi se izbjegao pogrdan prizvuk starijeg naziva (Laureys i sur., 2010).
• **Stanje minimalne svijesti** – osoba pokazuje ograničene, ali ponovljive znakove svjesnosti, primjerice prati pogledom predmet, povremeno izvrši jednostavan nalog ili reagira na emocionalno važne podražaje.
• **Sindrom zaključanosti** – nije poremećaj svijesti, ali se lako zamijeni s njim. Osoba je potpuno svjesna, ali gotovo potpuno paralizirana, pa često može komunicirati samo pokretima očiju.
• **Moždana smrt** – nepovratni prestanak svih funkcija mozga, uključujući moždano deblo. Utvrđuje se strogo propisanim postupkom i medicinski i pravno se smatra smrću; to nije oblik kome.

Kako se procjenjuje svijest

U hitnoj medicini često se koristi **Glasgowska ljestvica kome**, koja procjenjuje otvaranje očiju, verbalni i motorički odgovor. Ukupni rezultat kreće se od 3 do 15, a niži rezultat znači teže oštećenje svijesti (Teasdale i Jennett, 1974).

Za razlikovanje sindroma budnosti bez odgovora od stanja minimalne svijesti potrebne su detaljnije, standardizirane ljestvice i ponovljeni pregledi. Smjernice ističu da se na temelju jednog pregleda lako pogriješi, jer se razina budnosti mijenja, a osoba može imati oštećenja vida, sluha ili pokreta koja otežavaju odgovor (Giacino i sur., 2018).

Skrivena svijest

Jedno od najpoznatijih istraživanja pokazalo je da neke osobe koje su klinički procijenjene kao osobe bez svjesnog odgovora mogu ipak imati očuvanu svijest. Od osobe u takvom stanju zatraženo je da tijekom snimanja mozga zamisli da igra tenis ili da hoda po kući, a obrasci aktivnosti bili su slični onima kod zdravih osoba (Owen i sur., 2006).

Takvi nalazi upućuju na to da neke osobe razumiju upute, iako to ne mogu pokazati pokretom. Metode funkcionalnog snimanja i EEG-a zato se u nekim centrima koriste kao dopuna kliničkoj procjeni, ali ne zamjenjuju je (Giacino i sur., 2018). Više o metodama u lekciji [Metode istraživanja mozga](/lekcija/metode-istrazivanja-mozga).

Oporavak i prognoza

Prognoza ovisi o uzroku oštećenja, dobi, trajanju stanja i znakovima koji se pojavljuju tijekom vremena. Oporavak je općenito vjerojatniji nakon traumatske ozljede mozga nego nakon dugog nedostatka kisika. Osobe u stanju minimalne svijesti imaju u prosjeku bolju prognozu od osoba u sindromu budnosti bez odgovora, a neki se oporavci događaju i nakon dugog razdoblja (Giacino i sur., 2018).

Etička pitanja

Poremećaji svijesti otvaraju teška etička pitanja: kako procijeniti doživljava li osoba bol, kako uključiti obitelj u odluke i kako poštovati želje osobe koje je izrazila ranije. Pouzdana i ponovljena procjena važna je jer pogrešna dijagnoza može utjecati na skrb, rehabilitaciju i odluke o liječenju.

Kako je to za obitelj

Obitelj osobe s poremećajem svijesti često dulje vrijeme živi u neizvjesnosti. Prognoza se ne može uvijek jasno predvidjeti, a mali znakovi, poput pokreta ili otvaranja očiju, mogu izazvati nadu koju liječnici ne mogu odmah potvrditi. Nije neobično da članovi obitelji osjećaju iscrpljenost, tjeskobu ili krivnju.

Smjernice zato naglašavaju jasnu i redovitu komunikaciju liječnika s obitelji, uključujući objašnjenje nesigurnosti prognoze (Giacino i sur., 2018). Obitelj često primijeti promjene koje osoblje ne vidi, pa njezina zapažanja mogu pomoći u procjeni. Psihološka podrška i pomoć u organizaciji skrbi važni su i za samu obitelj, jer skrb može trajati mjesecima ili godinama.

Sažetak

Poremećaji svijesti razlikuju se po tome jesu li očuvane budnost i svjesnost: koma, sindrom budnosti bez odgovora i stanje minimalne svijesti. Sindrom zaključanosti i moždana smrt nisu oblici kome, ali ih je važno razlikovati. Procjena zahtijeva standardizirane ljestvice i ponovljene preglede, a snimanje mozga može otkriti skrivenu svijest kod nekih osoba.

Povezane lekcije

• [Što je svijest?](/lekcija/sto-je-svijest)
• [Neuroznanstvena istraživanja svijesti](/lekcija/neuroznanstvena-istrazivanja-svijesti)
• [Neurobiologija anestezije](/lekcija/neurobiologija-anestezije)
• [Mozak i svijest](/lekcija/mozak-i-svijest)
• [Stanja svijesti](/lekcija/stanja-svijesti)

Izvori i literatura

• Giacino, J. T., Katz, D. I., Schiff, N. D. i sur. (2018). Practice guideline update recommendations summary: Disorders of consciousness. *Neurology*, 91(10), 450–460. [doi.org/10.1212/WNL.0000000000005926](https://doi.org/10.1212/WNL.0000000000005926)
• Laureys, S., Celesia, G. G., Cohadon, F. i sur. (2010). Unresponsive wakefulness syndrome: A new name for the vegetative state or apallic syndrome. *BMC Medicine*, 8, 68. [doi.org/10.1186/1741-7015-8-68](https://doi.org/10.1186/1741-7015-8-68)
• Owen, A. M., Coleman, M. R., Boly, M., Davis, M. H., Laureys, S. i Pickard, J. D. (2006). Detecting awareness in the vegetative state. *Science*, 313(5792), 1402. [doi.org/10.1126/science.1130197](https://doi.org/10.1126/science.1130197)
• Teasdale, G. i Jennett, B. (1974). Assessment of coma and impaired consciousness: A practical scale. *The Lancet*, 304(7872), 81–84. [doi.org/10.1016/S0140-6736%2874%2991639-0](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2874%2991639-0)