Kognitivne teorije učenja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Bihevioralne teorije učenje objašnjavaju povezivanjem podražaja, ponašanja i posljedica. Ali što se događa kad štakor nauči labirint bez ikakve nagrade, ili kad čimpanza odjednom „shvati” kako dohvatiti bananu? Kognitivne teorije učenja tvrde da učenje uključuje i unutarnje mentalne procese – predodžbe, očekivanja i razumijevanje – koji se ne mogu svesti na podražaj i reakciju. Ova lekcija objašnjava latentno učenje, učenje uvidom i konstruktivističke pristupe.

Bihevioralne teorije učenja opisuju lekcije [Klasično uvjetovanje](/lekcija/klasicno-uvjetovanje) i [Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje), a učenje opažanjem lekcija [Socijalno učenje](/lekcija/socijalno-ucenje).

Latentno učenje i kognitivne mape

Edward Tolman proučavao je štakore u labirintima. U poznatim pokusima štakori koji su nekoliko dana istraživali labirint bez nagrade, kad je nagrada uvedena, vrlo brzo su ga počeli prolaziti jednako dobro kao štakori koji su nagrađivani od početka. Tolman je zaključio da su naučili raspored labirinta i bez nagrade, ali to znanje nisu pokazivali dok nije postojao razlog. Takvo učenje nazvao je **latentnim**, a unutarnju predodžbu prostora **kognitivnom mapom** (Tolman, 1948).

Važna je poruka da **učenje i izvedba nisu isto**: može se naučiti nešto što se ne pokazuje dok nema poticaja.

Učenje uvidom

Wolfgang Köhler promatrao je čimpanze koje su trebale dohvatiti bananu izvan dosega. Opisao je kako su nakon razdoblja neuspjelih pokušaja naizgled iznenada pronašle rješenje – primjerice spojile dva štapa ili složile kutije – i zatim ga ponavljale bez novih pokušaja i pogrešaka (Köhler, 1925). Takvo učenje, u kojem se rješenje pojavi kao cjelina nakon što se problem „restrukturira”, naziva se učenjem uvidom. Ono je povezano s istraživanjima rješavanja problema i doživljaja „aha” (više u lekciji [Intuitivno mišljenje](/lekcija/intuitivno-misljenje)).

Konstruktivistički pristupi

Konstruktivistički pristupi naglašavaju da učenik ne prima znanje pasivno, nego ga **aktivno gradi** povezujući nove informacije s postojećim znanjem. Na tim se idejama temelje Piagetova teorija razvoja i Vigotskijev naglasak na društvenoj interakciji (više u lekciji [Kognitivni razvoj](/lekcija/kognitivni-razvoj)). U obrazovanju su potaknuli učenje kroz rješavanje problema i istraživanje. Istraživanja pritom upozoravaju da početnici bez dovoljno vođenja često uče slabije nego uz jasna objašnjenja, pa se najboljim pokazuje vođeno aktivno učenje (više u lekciji [Metode učinkovitog učenja](/lekcija/metode-ucinkovitog-ucenja)).

Zašto su kognitivne teorije važne

Kognitivne teorije učenja pripremile su teren za kognitivnu psihologiju sredinom 20. stoljeća. Danas se ideje bihevioralnih i kognitivnih teorija često kombiniraju: i očekivanja i posljedice utječu na učenje, kao što pokazuje i socijalno-kognitivna teorija.

Česte zablude

Primjer

Ana se svaki dan vozi tramvajem kroz grad kao putnica i ne obraća posebnu pozornost na ulice. Kad jednog dana mora pješice stići do kolegice koja živi uz tramvajsku liniju, iznenađuje se koliko dobro zna put. Naučila je raspored grada iako za to nije imala ni namjeru ni nagradu – primjer latentnog učenja.

Sažetak

Kognitivne teorije učenja tvrde da učenje uključuje unutarnje mentalne procese. Tolmanovi pokusi pokazali su latentno učenje i kognitivne mape, a Köhlerova opažanja učenje uvidom. Konstruktivistički pristupi naglašavaju aktivno građenje znanja, uz napomenu da je početnicima potrebno vođenje.

Povezane lekcije

Izvori i literatura