Kockanje i kockarski poremećaj

Zadnja provjera: listopad 2026.

Lutrija, sportske oklade, automati u kladionicama i internetski kasina dio su svakodnevice u mnogim zemljama, uključujući Hrvatsku. Većina ljudi koji povremeno igraju igre na sreću nikada ne razvije ozbiljne probleme. Kod manjeg broja kockanje postaje teško kontrolirano i dovodi do dugova, raspada odnosa, gubitka posla i ozbiljnih psihičkih teškoća. Ova lekcija objašnjava psihološke mehanizme zbog kojih je kockanje tako privlačno, kognitivne pogreške koje ga održavaju, put od rekreacijskog do problematičnog kockanja te što pomaže u liječenju.

Opći okvir ovisnosti, uključujući kriterije poremećaja kockanja u MKB-11, nalazi se u lekciji [Ovisnosti](/lekcija/ovisnosti). O „kutijama s plijenom” i mehanikama kockanja u videoigrama govori lekcija [Problematična uporaba interneta i igranja](/lekcija/problematicna-uporaba-interneta-i-igranja).

Od igre do poremećaja

Kockanje se može promatrati kao kontinuum:

• **Rekreacijsko kockanje** – povremeno, uz unaprijed određen iznos koji osoba može izgubiti bez posljedica.
• **Rizično kockanje** – češće igranje, veći ulozi, pokušaji vraćanja izgubljenog novca, ali bez ozbiljnih posljedica.
• **Problematično kockanje** – kockanje koje već izaziva financijske, obiteljske ili profesionalne teškoće.
• **Kockarski poremećaj** – klinička dijagnoza. Obilježava ga narušena kontrola nad kockanjem, davanje sve veće prednosti kockanju pred drugim aktivnostima i nastavljanje unatoč ozbiljnim štetnim posljedicama.

Marc Potenza i suradnici (2019) u preglednom radu opisuju kockarski poremećaj kao prvu **ponašajnu ovisnost** koja je ušla u službene klasifikacije. U DSM-5 premješten je iz poremećaja kontrole impulsa u poglavlje o ovisnostima, a u MKB-11 svrstan je među poremećaje zbog ovisničkih ponašanja. Razlog su sličnosti s ovisnostima o tvarima: gubitak kontrole, žudnja, povećanje uloga radi istog uzbuđenja i nemir pri pokušaju prestanka.

Koliko je raširen

Filipa Calado i Mark Griffiths (2016) u sustavnom pregledu istraživanja iz cijelog svijeta nalaze da se procjene problematičnog kockanja kreću od manje od 0,5 % do nekoliko postotaka odrasle populacije. Razlike ovise o zemlji, dostupnosti igara na sreću i načinu mjerenja. Problematično kockanje češće je kod mladih muškaraca, kod ljudi s nižim prihodima i kod onih koji imaju druge psihičke teškoće.

Sportsko klađenje i internetsko kockanje posebno su zabrinjavajući jer su dostupni u svakom trenutku, putem mobitela, uz brze isplate i stalno nove ponude. Oglašavanje kladionica tijekom sportskih prijenosa dodatno normalizira klađenje kao dio navijanja.

Zašto je kockanje privlačno: nagrade i neizvjesnost

Igre na sreću iskorištavaju nekoliko dobro poznatih mehanizama učenja.

**Promjenjivi omjer potkrepljenja.** U teoriji učenja nagrada koja dolazi nepredvidivo, nakon nepoznatog broja pokušaja, stvara najotpornije ponašanje. Automat za igre na sreću upravo tako djeluje: dobitak može doći u bilo kojem trenutku. Zbog toga je ponašanje teško ugasiti i nakon dugog niza gubitaka (više u lekciji [Nagrađivanje ponašanja](/lekcija/nagradivanje-ponasanja)).

**Brzina igre.** Što je kraći razmak između uloga i ishoda, to je kockanje privlačnije i rizičnije. Automati i internetske igre omogućuju stotine uloga na sat.

**Gubici prerušeni u dobitke.** Na modernim automatima igrač često „dobije” manje nego što je uložio, a stroj to prati svjetlima i zvukovima pobjede. Takvi događaji psihološki se doživljavaju kao uspjeh, iako je riječ o gubitku.

Gotovo dobitak

Posebno je zanimljiv učinak **gotovo dobitka** (engl. *near-miss*) – ishoda koji je „za dlaku” promašio dobitak, primjerice kad se na automatu dva simbola poklope, a treći se zaustavi tik do dobitnog.

Luke Clark i suradnici (2009) proučavaju taj učinak u pokusu sa simuliranim automatom. Sudionici gotovo dobitke doživljavaju neugodnima, ali nakon njih **jače žele nastaviti igru**. Snimanje mozga pokazuje da gotovo dobitci aktiviraju dijelove sustava nagrađivanja koji se aktiviraju i pri stvarnom dobitku. Gotovo dobitak tako „uči” igrača da je blizu uspjeha, iako je ishod jednako slučajan kao i svaki drugi. U mnogim igrama gotovo dobitci javljaju se češće nego što bi se očekivalo slučajno, upravo zbog načina na koji su programirane.

Kognitivne pogreške

Problematično kockanje održavaju i pogreške u razmišljanju o vjerojatnosti i kontroli. Neke od njih javljaju se kod svih ljudi, ali su izraženije kod onih koji puno kockaju:

• **Kockarska pogreška.** Uvjerenje da nakon niza crvenih na ruletu „mora” doći crno. Amos Tversky i Daniel Kahneman (1971) opisuju širu sklonost da i mali uzorci slučajnih događaja „moraju” izgledati uravnoteženo. U stvarnosti svaki je okret nezavisan.
• **Iluzija kontrole.** Ellen Langer (1975) pokazuje da ljudi precjenjuju svoje šanse u igrama na sreću kad imaju osjećaj izbora ili vještine – kad sami biraju brojeve, kad sami bacaju kocku ili kad su se „uvježbali”. Na ishod lutrije to nema nikakav utjecaj.
• **Pristrano pamćenje.** Dobitci se pamte živo i dugo, a gubici se zaboravljaju ili objašnjavaju „lošom srećom” i „gotovo dobitkom”.
• **Lovljenje gubitaka.** Uvjerenje da se izgubljeni novac mora vratiti daljnjim kockanjem. To je jedan od najvažnijih znakova prelaska u problematično kockanje.
• **Praznovjerja i rituali** – sretni brojevi, sretna mjesta, sretna odjeća.

Kod sportskog klađenja iluzija kontrole poprima poseban oblik: igrači vjeruju da znanje o sportu znatno povećava šanse za dobitak. Znanje može malo pomoći, ali kladionice postavljaju koeficijente tako da dugoročno uvijek ostvaruju dobit.

Različiti putovi do problema

Alex Blaszczynski i Lia Nower (2002) predlažu **model putova**, prema kojem do problematičnog kockanja vode tri različita puta:

1. **Put uvjetovanja** – ljudi bez izraženih prethodnih teškoća koji kroz učenje, kognitivne pogreške i redovito igranje postupno razviju problem. Ta skupina najbolje reagira na kraće intervencije.

2. **Put emocionalne ranjivosti** – ljudi koji kockanjem bježe od tjeskobe, depresije, usamljenosti ili posljedica traume. Kockanje služi za promjenu raspoloženja.

3. **Put impulzivnosti** – ljudi s izraženom impulzivnošću, sklonošću traženju uzbuđenja i često s drugim teškoćama, poput uporabe tvari. Kod njih je problem obično teži i teže se liječi.

Model nije zamišljen kao kruta podjela, nego kao pomoć u razumijevanju da se iza istog ponašanja kriju različiti razlozi – i da pomoć treba prilagoditi osobi.

Posljedice

Kockarski poremećaj ima ozbiljne posljedice:

• **financijske** – dugovi, prodaja imovine, ponekad i kaznena djela radi pribavljanja novca;
• **obiteljske** – laži, gubitak povjerenja, sukobi, razvod, posljedice za djecu;
• **psihičke** – depresija, anksioznost, uporaba alkohola i drugih tvari;
• **suicidalnost**.

Anders Karlsson i Anders Håkansson (2018) u istraživanju švedskih nacionalnih registara nalaze da osobe s dijagnozom kockarskog poremećaja imaju povećanu smrtnost i znatno veći rizik samoubojstva od opće populacije, osobito u mlađoj i srednjoj odrasloj dobi. Zato je pitanje o suicidalnim mislima važan dio procjene. U krizi treba nazvati 112 ili Centar za krizna stanja KBC-a Zagreb na 01 2376 470.

Što pomaže

Martina Goslar i suradnici (2017) u meta-analizi nalaze da su psihološke intervencije za kockarski poremećaj učinkovite. Najveći kratkoročni učinci zabilježeni su za terapiju licem u lice, ponajprije **kognitivno-bihevioralnu terapiju** i **motivacijski intervju**. Samostalni programi, primjerice putem interneta ili priručnika, također pomažu, ali manje. Dugoročni učinci slabije su istraženi.

U liječenju se obično radi na:

• prepoznavanju okidača i visokorizičnih situacija;
• ispravljanju kognitivnih pogrešaka o vjerojatnosti i kontroli;
• pronalaženju drugih načina nošenja s emocijama i dosadom;
• praktičnim mjerama – ograničavanju pristupa novcu, blokiranju stranica za kockanje, **samoisključenju** kod priređivača igara;
• rješavanju dugova i obnavljanju povjerenja u obitelji;
• liječenju pridruženih teškoća, poput depresije ili uporabe alkohola.

Važnu ulogu imaju i grupe samopomoći te podrška obitelji, koja često i sama treba pomoć.

Mozak i kockanje

Kockanje snažno aktivira **sustav nagrađivanja** u mozgu, u kojem važnu ulogu ima dopamin. Dopamin nije jednostavno „tvar užitka”. Povezan je ponajprije s predviđanjem nagrade i s motivacijom da se nagrada traži. Neizvjesne nagrade, poput onih u igrama na sreću, posebno snažno aktiviraju taj sustav (više u lekciji [Mozak i sustavi nagrađivanja](/lekcija/mozak-i-sustavi-nagradjivanja)).

Neočekivan dokaz uloge dopamina dolazi iz neurologije. Kod Parkinsonove bolesti propadaju stanice koje proizvode dopamin, pa se bolesnici liječe lijekovima koji djeluju kao dopamin. Daniel Weintraub i suradnici (2010) ispituju više od 3000 bolesnika s Parkinsonovom bolešću. Teškoće kontrole impulsa, uključujući problematično kockanje, kompulzivnu kupnju i prejedanje, bile su znatno češće kod bolesnika koji uzimaju takozvane **agoniste dopamina** nego kod onih koji ih ne uzimaju. Kod mnogih bolesnika teškoće se smanjuju nakon promjene terapije. Taj nalaz pokazuje da promjene u dopaminskom sustavu mogu potaknuti kockanje i kod ljudi koji prije nisu imali takvih problema.

Ipak, kockarski poremećaj ne može se svesti na „kemiju mozga”. Na njegov razvoj djeluju dostupnost igara, dizajn igara, kognitivne pogreške, emocionalne teškoće, okolina i društvene norme.

Dostupnost, oglašavanje i zaštita

Javnozdravstvena istraživanja dosljedno upućuju na to da je kockanje češće ondje gdje je dostupnije. Što je više automata, kladionica i internetskih ponuda, to više ljudi kocka, a s time raste i broj onih koji razviju probleme. Posebno su rizični proizvodi s brzim ritmom igre, poput automata i oklada uživo tijekom utakmica.

Velik dio prihoda priređivača igara na sreću dolazi od malog broja ljudi koji jako puno kockaju – upravo onih s najvećim rizikom problema. Zbog toga se raspravlja o mjerama zaštite:

• **ograničenja uloga i gubitaka**, osobito na automatima;
• **obvezne stanke** i podsjetnici o vremenu i potrošenom novcu;
• **ograničenja oglašavanja**, osobito tijekom sportskih prijenosa i prema mladima;
• **samoisključenje** koje vrijedi kod svih priređivača, a ne samo kod jednog;
• **zabrana kockanja maloljetnicima**, koja se mora dosljedno provoditi.

Te mjere ne zabranjuju kockanje, nego smanjuju rizik za one koji su najranjiviji. Slično kao kod alkohola, pristup javnog zdravstva polazi od toga da štetu ne određuju samo pojedinci, nego i okolina u kojoj odlučuju.

Obitelj osobe koja kocka

Kockarski poremećaj snažno pogađa i obitelj. Partneri i djeca često dugo ne znaju za problem jer osoba skriva gubitke, laže o tome gdje je novac i posuđuje bez znanja obitelji. Kad se problem otkrije, obitelj se suočava s dugovima, osjećajem izdaje i gubitkom povjerenja.

Članovi obitelji često doživljavaju:

• **financijsku nesigurnost** – ponekad i gubitak doma ili ušteđevine;
• **ljutnju i tugu**, ali i krivnju jer „nisu primijetili”;
• **sram** koji otežava razgovor s drugima;
• **tjeskobu i depresivne simptome**;
• **napetost u odnosu s djecom**, koja osjećaju sukobe i nesigurnost.

Obitelj može imati važnu ulogu u oporavku, ali i sama treba podršku. Korisno je zaštititi zajedničke financije – primjerice, odvojiti račune ili dogovoriti da partner privremeno upravlja novcem – postaviti jasne granice i potražiti savjetovanje. Grupe podrške za obitelji osoba s problemom kockanja pomažu im da se osjećaju manje sami. Važno je znati da obitelj nije odgovorna za kockanje i da ga ne može sama „izliječiti”.

Česte zablude

• **„Nakon niza gubitaka dobitak je bliže.”** Svaki je ishod nezavisan; to je kockarska pogreška.
• **„Gotovo dobitak znači da sam blizu.”** Gotovo dobitak jednako je slučajan gubitak, ali pojačava želju za igrom.
• **„Dobar poznavatelj sporta dugoročno pobjeđuje kladionicu.”** Koeficijenti su postavljeni tako da priređivač dugoročno ostvaruje dobit.
• **„Kockanje nije prava ovisnost jer nema tvari.”** Kockarski poremećaj službeno je priznata ovisnost s ozbiljnim posljedicama.

Primjer

Luka, dvadesetčetverogodišnji student, počinje se kladiti na nogometne utakmice s prijateljima. Prve oklade su male, a jedan veći dobitak pamti mjesecima. Postupno se kladi svakodnevno putem aplikacije, a kad izgubi, ulaže više kako bi „vratio” novac. Posuđuje od prijatelja i skriva gubitke od roditelja. Kad dug postane prevelik, prijatelj ga potakne da potraži pomoć. U savjetovalištu Luka uči prepoznati lovljenje gubitaka i iluziju kontrole, uključuje blokadu aplikacija i s obitelji dogovara plan otplate. Njegov put pokazuje obrazac uvjetovanja i kognitivnih pogrešaka, ali to nije jedini način na koji ljudi razviju problem.

Sažetak

Kockanje se kreće od rekreacijskog do kockarskog poremećaja, koji je u DSM-5 i MKB-11 svrstan među ovisnosti. Problematično kockanje pogađa manji, ali značajan dio odraslih, a internetsko i sportsko klađenje dodatno povećava dostupnost. Privlačnost kockanja temelji se na nepredvidivim nagradama, brzini igre, gubicima prerušenima u dobitke i gotovo dobitcima. Održavaju ga kognitivne pogreške poput kockarske pogreške, iluzije kontrole i lovljenja gubitaka. Model putova razlikuje uvjetovanje, emocionalnu ranjivost i impulzivnost. Kockarski poremećaj povezan je s ozbiljnim financijskim, obiteljskim i psihičkim posljedicama te većim rizikom samoubojstva. Psihološke intervencije, osobito kognitivno-bihevioralna terapija i motivacijski intervju, učinkovite su.

Povezane lekcije

• [Ovisnosti](/lekcija/ovisnosti)
• [Problematična uporaba interneta i igranja](/lekcija/problematicna-uporaba-interneta-i-igranja)
• [Nagrađivanje ponašanja](/lekcija/nagradivanje-ponasanja)
• [Mozak i sustavi nagrađivanja](/lekcija/mozak-i-sustavi-nagradjivanja)
• [Impulzivnost](/lekcija/impulzivnost)
• [Financijski stres i oskudica](/lekcija/financijski-stres-i-oskudica)

Izvori i literatura

• Blaszczynski, A. i Nower, L. (2002). A pathways model of problem and pathological gambling. *Addiction*, 97(5), 487–499. [doi.org/10.1046/j.1360-0443.2002.00015.x](https://doi.org/10.1046/j.1360-0443.2002.00015.x)
• Calado, F. i Griffiths, M. D. (2016). Problem gambling worldwide: An update and systematic review of empirical research (2000–2015). *Journal of Behavioral Addictions*, 5(4), 592–613. [doi.org/10.1556/2006.5.2016.073](https://doi.org/10.1556/2006.5.2016.073)
• Clark, L., Lawrence, A. J., Astley-Jones, F. i Gray, N. (2009). Gambling Near-Misses Enhance Motivation to Gamble and Recruit Win-Related Brain Circuitry. *Neuron*, 61(3), 481–490. [doi.org/10.1016/j.neuron.2008.12.031](https://doi.org/10.1016/j.neuron.2008.12.031)
• Goslar, M., Leibetseder, M., Muench, H. M., Hofmann, S. G. i Laireiter, A.-R. (2017). Efficacy of face-to-face versus self-guided treatments for disordered gambling: A meta-analysis. *Journal of Behavioral Addictions*, 6(2), 142–162. [doi.org/10.1556/2006.6.2017.034](https://doi.org/10.1556/2006.6.2017.034)
• Karlsson, A. i Håkansson, A. (2018). Gambling disorder, increased mortality, suicidality, and associated comorbidity: A longitudinal nationwide register study. *Journal of Behavioral Addictions*, 7(4), 1091–1099. [doi.org/10.1556/2006.7.2018.112](https://doi.org/10.1556/2006.7.2018.112)
• Langer, E. J. (1975). The illusion of control. *Journal of Personality and Social Psychology*, 32(2), 311–328. [doi.org/10.1037/0022-3514.32.2.311](https://doi.org/10.1037/0022-3514.32.2.311)
• Potenza, M. N., Balodis, I. M., Derevensky, J., Grant, J. E., Petry, N. M., Verdejo-Garcia, A. i Yip, S. W. (2019). Gambling disorder. *Nature Reviews Disease Primers*, 5(1), 51. [doi.org/10.1038/s41572-019-0099-7](https://doi.org/10.1038/s41572-019-0099-7)
• Tversky, A. i Kahneman, D. (1971). Belief in the law of small numbers. *Psychological Bulletin*, 76(2), 105–110. [doi.org/10.1037/h0031322](https://doi.org/10.1037/h0031322)
• Weintraub, D., Koester, J., Potenza, M. N., Siderowf, A. D., Stacy, M., Voon, V., Whetteckey, J., Wunderlich, G. R. i Lang, A. E. (2010). Impulse Control Disorders in Parkinson Disease: A Cross-Sectional Study of 3090 Patients. *Archives of Neurology*, 67(5). [doi.org/10.1001/archneurol.2010.65](https://doi.org/10.1001/archneurol.2010.65)