Klasifikacija psihičkih poremećaja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zamislite liječnike u različitim zemljama koji pokušavaju razgovarati o istoj bolesti, ali je svatko naziva i opisuje na svoj način. Bilo bi teško usporediti iskustva, istraživanja i rezultate liječenja. Zato postoje **klasifikacije** – zajednički sustavi naziva i opisa. U psihologiji i psihijatriji klasifikacija razvrstava psihičke poremećaje u skupine prema njihovim zajedničkim obilježjima.

Čemu služi klasifikacija?

Klasifikacija ima nekoliko svrha:

• **Komunikacija** – stručnjaci mogu jednom riječju opisati složen skup teškoća.
• **Istraživanje** – istraživači mogu usporediti rezultate jer znaju da proučavaju slične teškoće.
• **Liječenje** – dijagnoza pomaže odabrati postupke za koje postoje dokazi.
• **Organizacija skrbi** – zdravstveni sustavi koriste dijagnoze za planiranje usluga i statistiku.

Dva najvažnija sustava su **ICD-11**, međunarodna klasifikacija bolesti Svjetske zdravstvene organizacije, i **DSM-5-TR**, priručnik Američkog psihijatrijskog udruženja. U Hrvatskoj se u zdravstvu službeno koristi klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije. Detaljnije o oba sustava u lekciji [DSM i ICD](/lekcija/dsm-i-icd).

Glavne skupine poremećaja

Obje klasifikacije razvrstavaju poremećaje u veće skupine. Neke od najvažnijih su:

• **neurorazvojni poremećaji** – primjerice ADHD i poremećaj iz spektra autizma, koji se javljaju u razvoju;
• **shizofrenija i drugi psihotični poremećaji** – obilježeni gubitkom kontakta sa stvarnošću;
• **poremećaji raspoloženja** – primjerice depresivni i bipolarni poremećaji;
• **anksiozni poremećaji i poremećaji povezani sa strahom** – primjerice panični poremećaj i fobije;
• **opsesivno-kompulzivni i srodni poremećaji**;
• **poremećaji povezani sa stresom** – primjerice posttraumatski stresni poremećaj;
• **poremećaji hranjenja i prehrane**;
• **poremećaji povezani s uporabom tvari i ovisnička ponašanja**;
• **poremećaji ličnosti**;
• **neurokognitivni poremećaji** – primjerice delirij i demencija.

Ova podjela mijenja se s novim izdanjima. ICD-11 je, primjerice, uveo nove dijagnoze poput složenog posttraumatskog stresnog poremećaja i produljenog poremećaja žalovanja te pojednostavio opis poremećaja ličnosti (Reed i sur., 2019).

Kategorije ili dimenzije?

Tradicionalne klasifikacije su **kategorijske**: osoba ili ispunjava kriterije za poremećaj ili ne ispunjava. Taj pristup praktičan je za odluke o liječenju, ali ima nedostatke. Ljudi koji su malo ispod granice mogu imati jednako ozbiljne teškoće kao oni malo iznad nje, a dvije osobe s istom dijagnozom mogu imati vrlo različite simptome.

**Dimenzionalni** pristup psihičke teškoće opisuje kao stupnjeve na jednoj ili više ljestvica, slično kao krvni tlak. Nije pitanje „ima li osoba depresiju?", nego „koliko su izražene depresivne teškoće?".

Zašto se poremećaji često preklapaju?

Ljudi često istodobno ili tijekom života ispunjavaju kriterije za više poremećaja. Istraživanje koje je pratilo veliku skupinu ljudi od djetinjstva do odrasle dobi pokazalo je da se mnogi poremećaji mogu dijelom objasniti jednim općim čimbenikom sklonosti psihičkim teškoćama, koji su autori nazvali **p-čimbenik** (Caspi i sur., 2014). To upućuje na to da granice između poremećaja nisu uvijek oštre.

Više o tome u lekciji [Komorbiditet i istodobna prisutnost više poremećaja](/lekcija/komorbiditet-i-istodobna-prisutnost-vise-poremecaja).

Novi pokušaji klasifikacije

Zbog ograničenja tradicionalnih sustava istraživači razvijaju drukčije pristupe:

• **HiTOP** (hijerarhijska taksonomija psihopatologije) teškoće razvrstava na temelju toga koje se zajedno javljaju u stvarnim podacima, od uskih simptoma do širokih dimenzija poput internaliziranja (tjeskoba, tuga) i eksternaliziranja (impulzivnost, agresivnost) (Kotov i sur., 2017).
• **RDoC** (istraživački kriteriji područja) pristup je koji je pokrenuo američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje. On polazi od osnovnih psiholoških i bioloških sustava, poput sustava za prijetnju ili nagradu, a ne od postojećih dijagnoza (Insel i sur., 2010). Namijenjen je istraživanju, a ne svakodnevnoj kliničkoj praksi.

Ti pristupi još ne zamjenjuju DSM i ICD, ali utječu na to kako se razmišlja o psihičkim teškoćama.

Koliko su dijagnoze pouzdane?

Dobra klasifikacija trebala bi omogućiti da dva stručnjaka koja procjenjuju istu osobu dođu do iste dijagnoze. Ispitivanja provedena prije objave DSM-5 pokazala su da se pouzdanost znatno razlikuje: za neke dijagnoze, poput posttraumatskog stresnog poremećaja, slaganje stručnjaka bilo je dobro, a za neke česte dijagnoze, poput velikog depresivnog poremećaja, bilo je skromno (Regier i sur., 2013).

Česte zablude

• **„Svaka dijagnoza opisuje jednu bolest s jednim uzrokom."** Većina psihičkih poremećaja ima mnogo povezanih uzroka.
• **„Granice među poremećajima su jasne."** Poremećaji se često preklapaju i javljaju zajedno.
• **„Klasifikacija je jednom zauvijek određena."** Klasifikacije se redovito mijenjaju s novim znanjem.
• **„Dvije osobe s istom dijagnozom imaju iste teškoće."** Ista dijagnoza može obuhvatiti različite kombinacije simptoma.

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** klasifikacije su korisne za komunikaciju, istraživanje i liječenje; poremećaji se često javljaju zajedno (Caspi i sur., 2014); pouzdanost dijagnoza razlikuje se među poremećajima (Regier i sur., 2013).

**Otvoreno pitanje:** hoće li dimenzionalni pristupi poput HiTOP-a u budućnosti zamijeniti ili nadopuniti kategorije; kako povezati klasifikaciju s biološkim i psihološkim mehanizmima.

Sažetak

Klasifikacija psihičkih poremećaja omogućuje komunikaciju među stručnjacima, istraživanje, odabir liječenja i organizaciju skrbi. Dva najvažnija sustava su ICD-11 Svjetske zdravstvene organizacije i DSM-5-TR. Oba razvrstavaju poremećaje u veće skupine, od neurorazvojnih i psihotičnih poremećaja do poremećaja raspoloženja, anksioznih poremećaja, poremećaja ličnosti i neurokognitivnih poremećaja, a podjela se mijenja s novim izdanjima. Tradicionalne klasifikacije su kategorijske, a dimenzionalni pristup teškoće opisuje kao stupnjeve. Poremećaji se često preklapaju, pa noviji sustavi poput HiTOP-a i RDoC-a traže drukčije načine razvrstavanja. Pouzdanost dijagnoza razlikuje se među poremećajima.

Povezane teme

• [Kako se definiraju psihički poremećaji?](/lekcija/kako-se-definiraju-psihicki-poremecaji) – što se smatra poremećajem.
• [Simptomi, sindromi i dijagnoze](/lekcija/simptomi-sindromi-i-dijagnoze) – osnovni pojmovi.
• [DSM i ICD](/lekcija/dsm-i-icd) – dva glavna dijagnostička sustava.
• [Komorbiditet i istodobna prisutnost više poremećaja](/lekcija/komorbiditet-i-istodobna-prisutnost-vise-poremecaja) – zašto se poremećaji javljaju zajedno.
• [Dijagnoza i njezina ograničenja](/lekcija/dijagnoza-i-njezina-ogranicenja) – što dijagnoza može, a što ne može.

Izvori i literatura

• American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787
• Caspi, A., Houts, R. M., Belsky, D. W., Goldman-Mellor, S. J., Harrington, H., Israel, S., Meier, M. H., Ramrakha, S., Shalev, I., Poulton, R., & Moffitt, T. E. (2014). The p factor: One general psychopathology factor in the structure of psychiatric disorders? *Clinical Psychological Science, 2*(2), 119–137. https://doi.org/10.1177/2167702613497473
• Insel, T., Cuthbert, B., Garvey, M., Heinssen, R., Pine, D. S., Quinn, K., Sanislow, C., & Wang, P. (2010). Research Domain Criteria (RDoC): Toward a new classification framework for research on mental disorders. *American Journal of Psychiatry, 167*(7), 748–751. https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2010.09091379
• Kotov, R., Krueger, R. F., Watson, D., Achenbach, T. M., Althoff, R. R., Bagby, R. M. i sur. (2017). The Hierarchical Taxonomy of Psychopathology (HiTOP): A dimensional alternative to traditional nosologies. *Journal of Abnormal Psychology*, 126(4), 454–477. [doi.org/10.1037/abn0000258](https://doi.org/10.1037/abn0000258)
• Reed GM, First MB, Kogan CS, Hyman SE, Gureje O, Gaebel W, et al. Innovations and changes in the ICD-11 classification of mental, behavioural and neurodevelopmental disorders. *World Psychiatry*. 2019;18(1):3–19. https://doi.org/10.1002/wps.20611
• Regier, D. A., Narrow, W. E., Clarke, D. E., Kraemer, H. C., Kuramoto, S. J., Kuhl, E. A. i Kupfer, D. J. (2013). DSM-5 field trials in the United States and Canada, Part II: Test-retest reliability of selected categorical diagnoses. *American Journal of Psychiatry*, 170(1), 59–70. [doi.org/10.1176/appi.ajp.2012.12070999](https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2012.12070999)
• World Health Organization. (2024). *Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/b/68103