Kako se definiraju psihički poremećaji?

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što zapravo znači reći da netko „ima psihički poremećaj"? Pojam se svakodnevno koristi, ali ga je teško precizno odrediti. Stručnjaci su se desetljećima raspravljali o tome što sve definicija treba uključiti, a rasprava traje i danas. Ova lekcija objašnjava kako se psihički poremećaj definira u dijagnostičkim priručnicima i koja su pitanja i dalje otvorena.

Službena definicija

Dva glavna dijagnostička sustava su američki **DSM-5-TR** i **ICD-11** Svjetske zdravstvene organizacije. Njihove definicije slične su i uključuju nekoliko sastojaka.

Prema DSM-5-TR, psihički poremećaj je sindrom – skup povezanih teškoća – koji obilježava **klinički značajna smetnja** u mišljenju, regulaciji emocija ili ponašanju. Ta smetnja odražava poremećaj u psihološkim, biološkim ili razvojnim procesima na kojima se temelji psihičko funkcioniranje. Obično je povezana sa značajnom patnjom ili teškoćama u društvenom, radnom ili drugom važnom području života (American Psychiatric Association, 2022).

Definicija sadrži i dvije važne iznimke:

ICD-11 koristi sličan pristup i za svaki poremećaj opisuje bitna obilježja, granice prema uobičajenim iskustvima i druge poremećaje s kojima se može zamijeniti (World Health Organization, 2024).

Tri ključna sastojka

Iz službenih definicija mogu se izdvojiti tri sastojka:

1. **Smetnja u mišljenju, emocijama ili ponašanju** – primjerice trajna tuga, snažan strah, neobične misli ili gubitak kontrole nad ponašanjem.

2. **Klinička značajnost** – smetnja je dovoljno jaka i trajna da uzrokuje patnju ili ometa svakodnevni život.

3. **Unutarnji poremećaj funkcioniranja** – teškoća nije samo razumljiv odgovor na okolnosti, nego upućuje na to da neki psihički proces ne radi kako bi trebao.

Treći sastojak blizak je utjecajnom prijedlogu filozofa i psihologa Jeromea Wakefielda, prema kojem je poremećaj **štetna disfunkcija**: neki psihički mehanizam ne obavlja svoju prirodnu ulogu, a to osobi šteti (Wakefield, 1992). Što se smatra štetnim ovisi o vrijednostima, pa definicija uvijek ima i društvenu stranu.

Zašto se definicije mijenjaju?

Popis psihičkih poremećaja nije nepromjenjiv. S novim istraživanjima i promjenama u društvu neki se poremećaji dodaju, neki mijenjaju, a neki uklanjaju. Najpoznatiji primjer je homoseksualnost, koja je 1973. uklonjena iz američkog dijagnostičkog priručnika nakon što se pokazalo da sama po sebi ne uzrokuje patnju ni teškoće u funkcioniranju, a da je njezino svrstavanje među poremećaje odražavalo društvene predrasude.

Takve promjene ne znače da su dijagnoze proizvoljne, nego da su one ljudski dogovori temeljeni na najboljem dostupnom znanju. Psihijatar Steven Hyman upozorio je da je lako zaboraviti kako su dijagnostičke kategorije alati, a ne prirodne „stvari" koje postoje u istom obliku kod svih ljudi (Hyman, 2010).

Valjanost i korisnost

Dobra definicija poremećaja trebala bi biti **valjana** – opisivati nešto što stvarno postoji kao zasebno stanje – i **korisna** – pomagati u predviđanju tijeka i izboru liječenja. Za većinu psihičkih poremećaja korisnost je bolje potvrđena od valjanosti: dijagnoze pomažu u radu, ali još ne znamo jesu li granice među njima prirodne (Kendell i Jablensky, 2003).

Primjer

Zamislimo izmišljenu osobu, Tomislava, koji se godinama boji letenja i zbog toga ne putuje avionom.

Sam strah u oba slučaja je sličan. Razlika je u tome koliko utječe na život i koliko patnje uzrokuje.

Česte zablude

Što znanost zna, a što ostaje otvoreno?

**Dobro potvrđeno:** službene definicije uključuju klinički značajnu smetnju, patnju ili ometanje funkcioniranja te razliku od očekivanih reakcija; dijagnoze su korisne u kliničkom radu (Kendell i Jablensky, 2003).

**Otvoreno pitanje:** kako odrediti što je „disfunkcija" kod psihičkih procesa; jesu li granice među poremećajima prirodne ili samo praktične.

Povezane teme

Izvori i literatura