Kako čitati medijske vijesti o psihologiji?

Zadnja provjera: listopad 2026.

„Znanstvenici otkrili: čokolada čini sretnijima.” „Istraživanje dokazuje da introverti žive dulje.” Naslovi o psihološkim istraživanjima privlače pažnju, ali često kažu više nego što je istraživanje pokazalo. Ova lekcija objašnjava zašto se pretjerivanje događa, kako ga prepoznati i kako čitati vijesti o psihologiji bez cinizma i bez lakovjernosti.

Kako čitati sama istraživanja, korak po korak, objašnjava lekcija [Kako čitati psihološka istraživanja?](/lekcija/kako-citati-psiholoska-istrazivanja).

Kako nastaje pretjerivanje

Pretjerivanje ne nastaje samo u redakcijama. Istraživanje zdravstvenih vijesti pokazalo je da su pretjerane tvrdnje u novinskim člancima – savjeti čitateljima, uzročne tvrdnje iz korelacijskih istraživanja i prenošenje nalaza sa životinja na ljude – često bile prisutne već u priopćenjima za medije koje su izdala sveučilišta (Sumner i sur., 2014). Analiza članaka dijeljenih na društvenim mrežama pokazala je da je uzročni jezik čest i kad nacrt istraživanja ne opravdava uzročni zaključak (Haber i sur., 2018).

Najčešći oblici pretjerivanja

Pitanja za čitanje vijesti

1. **Što je točno istraživano** – kakav je bio nacrt i na kome?

2. **Je li riječ o povezanosti ili uzroku?**

3. **Koliko je učinak velik?** Navode li se brojevi ili samo „značajno”?

4. **Je li istraživanje recenzirano i gdje je objavljeno?**

5. **Je li ponovljeno ili se slaže s drugim istraživanjima?**

6. **Što kažu neovisni stručnjaci koji nisu sudjelovali u istraživanju?**

7. **Ima li tko financijski interes za rezultat?**

Ne pretjerati ni u drugom smjeru

Svijest o pretjerivanju ne znači da su sve vijesti o istraživanjima netočne ni da znanost „stalno mijenja mišljenje”. Dobri novinari i istraživači pažljivo izvještavaju, navode ograničenja i stavljaju rezultat u kontekst. Cilj je razlikovati tvrdnje prema snazi dokaza (više u lekciji [Kako se mijenja znanstveni konsenzus?](/lekcija/kako-se-mijenja-znanstveni-konsenzus)).

Popularna psihologija i znanstveni dokazi

Popularne knjige, podcasti i objave na mrežama često dobro objašnjavaju psihološke ideje, ali ih i pojednostavljuju, biraju najzanimljivije nalaze i izostavljaju sporove i ograničenja. Kada se tvrdnja iz popularne psihologije čini važnom za vlastitu odluku, vrijedi provjeriti postoji li pregled istraživanja o toj temi (više u lekciji [Kako procijeniti vjerodostojnost izvora?](/lekcija/kako-procijeniti-vjerodostojnost-izvora)).

Česte zablude

Primjer

Naslov glasi: „Društvene mreže uzrokuju depresiju kod tinejdžera.” Članak opisuje presječno istraživanje u kojem su tinejdžeri koji više vremena provode na mrežama u prosjeku izvještavali o nešto više depresivnih simptoma. Istraživanje ne pokazuje smjer veze – možda tinejdžeri lošijeg raspoloženja više koriste mreže – a učinak je malen. Točniji naslov bio bi: „Više vremena na mrežama povezano je s nešto više depresivnih simptoma.”

Sažetak

Pretjerivanje u vijestima o psihologiji često počinje već u priopćenjima i očituje se kao prelazak s povezanosti na uzrok, sa životinja na ljude, s prosjeka na pojedinca i s preliminarnog na dokazano. Korisna pitanja odnose se na nacrt, veličinu učinka, replikaciju, neovisne stručnjake i financijske interese. Cilj je razlikovati tvrdnje prema snazi dokaza, bez lakovjernosti i bez cinizma.

Povezane lekcije

Izvori i literatura