Istraživanja neželjenih učinaka psihoterapije

Zadnja provjera: listopad 2026.

O lijekovima se rutinski pita koje nuspojave imaju. O psihoterapiji se to pitanje dugo rijetko postavljalo, kao da razgovor ne može naštetiti. Istraživanja pokazuju da psihoterapija u prosjeku pomaže, ali da kod dijela ljudi može imati i neželjene učinke, a neki postupci mogu biti štetni. Ova lekcija objašnjava što se zna o neželjenim učincima psihoterapije i zašto ih je važno pratiti.

Koliko je psihoterapija učinkovita, objašnjava lekcija [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije).

Koliko su česti

U nacionalnom istraživanju u Velikoj Britaniji među gotovo 15 000 osoba koje su primale psihološko liječenje anksioznosti ili depresije oko 5 % izvijestilo je o trajnim negativnim učincima (Crawford i sur., 2016). Učestalost ovisi o tome kako se neželjeni učinci definiraju i mjere, pa se procjene među istraživanjima razlikuju.

Vrste neželjenih učinaka

Pregledi razlikuju nekoliko vrsta (Barlow, 2010):

• **pogoršanje simptoma** tijekom ili nakon terapije, iznad onoga što bi se dogodilo bez nje;
• **nove teškoće** – primjerice tjeskoba ili ovisnost o terapeutu;
• **neželjeni učinci na život** – narušeni odnosi, primjerice nakon što terapija potakne nova uvjerenja o obitelji;
• **štetni postupci** – metode koje mogu stvoriti lažna sjećanja ili koje su u istraživanjima pokazale štetu.

Važno je razlikovati **prolazno pogoršanje**, koje može biti dio procesa – primjerice nelagoda pri suočavanju s izbjegavanim situacijama – od trajne štete.

Potencijalno štetni postupci

Pregled istraživanja izdvojio je postupke za koje postoje dokazi o mogućoj šteti kod barem dijela ljudi, primjerice neke oblike kritičnog debrifinga odmah nakon traumatskog događaja, programe „zastrašivanja” za mlade s problemima ponašanja i postupke usmjerene na „otkrivanje” potisnutih sjećanja (Lilienfeld, 2007; više u lekciji [Lažna sjećanja](/lekcija/lazna-sjecanja)).

Zašto je teško istraživati

• u mnogim istraživanjima neželjeni učinci nisu se sustavno bilježili;
• teško je razdvojiti pogoršanje zbog terapije od prirodnog tijeka teškoće;
• klijenti i terapeuti mogu oklijevati govoriti o lošim iskustvima;
• dobronamjernost postupka često se pogrešno izjednačava s bezopasnošću.

Što klijent može učiniti

• pitati terapeuta o mogućim rizicima i kako će se pratiti napredak;
• reći ako se osjeća lošije ili ako mu terapija ne odgovara;
• ako se stanje pogoršava dulje vrijeme, razmotriti drugo mišljenje ili drugog terapeuta (više u lekciji [Što je psihoterapija?](/lekcija/sto-je-psihoterapija)).

Česte zablude

• **„Razgovor ne može naštetiti.”** Kod dijela ljudi može imati neželjene učinke.
• **„Svako pogoršanje znači da terapija šteti.”** Prolazno pogoršanje može biti dio procesa.
• **„Svi terapijski pristupi jednako su sigurni.”** Neki postupci imaju dokaze o mogućoj šteti.

Primjer

Nakon nekoliko seansi suočavanja s izbjegavanim situacijama Ivan osjeća više tjeskobe nego prije. Razgovara s terapeutkinjom, koja objašnjava da je kratkotrajni porast nelagode očekivan, ali i zajedno s njim prati tjedne rezultate upitnika. Nakon mjesec dana tjeskoba pada ispod početne razine. Da je ostala povišena, terapeutkinja bi prilagodila pristup – praćenje je omogućilo razlikovanje prolazne nelagode od štete.

Sažetak

Psihoterapija u prosjeku pomaže, ali kod dijela ljudi može imati neželjene učinke: pogoršanje simptoma, nove teškoće ili posljedice na odnose, a neki postupci imaju dokaze o mogućoj šteti. Neželjeni učinci teško se istražuju i dugo nisu sustavno bilježeni. Praćenje napretka i otvoren razgovor s terapeutom pomažu razlikovati prolaznu nelagodu od štete.

Povezane lekcije

• [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije)
• [Zajednički čimbenici psihoterapije](/lekcija/zajednicki-cimbenici-psihoterapije)
• [Neželjeni učinci liječenja](/lekcija/nezeljeni-ucinci-lijecenja)
• [Lažna sjećanja](/lekcija/lazna-sjecanja)
• [Što je psihoterapija?](/lekcija/sto-je-psihoterapija)

Izvori i literatura

• Barlow, D. H. (2010). Negative effects from psychological treatments: A perspective. *American Psychologist*, 65(1), 13–20. [doi.org/10.1037/a0015643](https://doi.org/10.1037/a0015643)
• Crawford MJ, Thana L, Farquharson L, Palmer L, Hancock E, Bassett P, et al. Patient experience of negative effects of psychological treatment: results of a national survey. *British Journal of Psychiatry*. 2016;208(3):260–265. https://doi.org/10.1192/bjp.bp.114.162628
• Lilienfeld, S. O. (2007). Psychological treatments that cause harm. *Perspectives on Psychological Science*, 2(1), 53–70. [doi.org/10.1111/j.1745-6916.2007.00029.x](https://doi.org/10.1111/j.1745-6916.2007.00029.x)