Hipnoza i bol

Zadnja provjera: listopad 2026.

Ublažavanje boli najbolje je istraženo područje primjene hipnoze. Još u 19. stoljeću neki su kirurzi izvodili zahvate uz „mesmeričko” ublažavanje boli, a danas se hipnoza koristi kod medicinskih zahvata, poroda, opeklina i kronične boli. Ova lekcija objašnjava što istraživanja pokazuju, kako hipnoza mijenja doživljaj boli i gdje su granice.

Bol nije samo signal iz tijela

Bol nastaje u mozgu iz signala o ozljedi, ali na nju utječu pažnja, očekivanja, emocije i značenje situacije. Ista ozljeda može boljeti više ili manje, ovisno o tome je li osoba uplašena, ometena ili umirena. Upravo zato psihološke metode, uključujući hipnozu, mogu mijenjati doživljaj boli (više u lekciji [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak)).

Što pokazuju istraživanja

• **Eksperimentalna bol.** Meta-analiza 85 kontroliranih istraživanja na zdravim sudionicima pokazala je da hipnotička sugestija smanjuje bol. Učinak je bio klinički značajan kod osoba visoke i srednje sugestibilnosti, a mali kod osoba niske sugestibilnosti (Thompson i sur., 2019).
• **Klinička i eksperimentalna bol.** Starija meta-analiza 18 istraživanja pokazala je umjeren do velik učinak hipnoze, podjednako kod kliničke i eksperimentalne boli (Montgomery i sur., 2000).
• **Medicinski zahvati.** Kratka hipnotička intervencija prije operacije dojke smanjila je bol nakon zahvata i potrebu za lijekovima (Montgomery i sur., 2007).

Pregled meta-analiza medicinske hipnoze zaključuje da je hipnoza korisna za ublažavanje boli i napetosti kod medicinskih zahvata, uz malo neželjenih učinaka (Häuser i sur., 2016).

Kako hipnoza mijenja bol

Bol ima dvije povezane strane: **osjetnu** (gdje boli i koliko jako) i **emocionalnu** (koliko je neugodna). U poznatom istraživanju hipnotičke sugestije mijenjale su samo neugodnost bolnog podražaja, a ne njegovu jačinu. Pritom se mijenjala aktivnost prednjeg cingularnog korteksa, a ne primarne somatosenzorne kore (Rainville i sur., 1997). Nalaz pokazuje da se te dvije strane boli mogu razdvojiti i da hipnoza može djelovati osobito na emocionalnu stranu.

Sugestije koje se koriste u praksi uključuju, primjerice:

• da je bolni dio tijela utrnuo ili hladan,
• da je bol udaljena ili pripada nekom drugom,
• da se bol pretvara u neki drugi osjet, poput topline ili pritiska,
• da se pažnja usmjerava na ugodnu zamišljenu situaciju.

Kronična bol

Kod kronične boli, primjerice kod bolova u leđima, fibromijalgije ili glavobolja, istraživanja upućuju na korist, ali su često manja i raznolika. Hipnoza se tu obično koristi kao dio šireg liječenja, zajedno s tjelesnom aktivnošću, lijekovima i psihološkim pristupima poput kognitivno-bihevioralne terapije. Učenje samohipnoze omogućuje da se vještina koristi svakodnevno (više u lekciji [Samohipnoza](/lekcija/samohipnoza)).

Ograničenja

• **Ne pomaže svima jednako.** Korist je manja kod osoba niske sugestibilnosti (više u lekciji [Hipnotička sugestibilnost](/lekcija/hipnoticka-sugestibilnost)).
• **Ne uklanja uzrok.** Hipnoza mijenja doživljaj boli, ali ne liječi ozljedu ili bolest, pa ne smije zamijeniti dijagnostiku.
• **Kvaliteta kliničkih istraživanja.** Mnoga istraživanja kronične boli su mala, pa su potrebna veća i bolja istraživanja (Thompson i sur., 2019).

Primjer

Marko je izmišljena osoba koja se boji zahvata na zubima. Prije zahvata stomatolog, educiran za hipnozu, provodi kratku indukciju i sugerira da Marko zamišlja šetnju plažom, a da mu je čeljust ugodno utrnula. Marko i dalje dobiva lokalnu anesteziju, ali je manje napet i doživljava zahvat lakšim. Primjer pokazuje kako se hipnoza najčešće koristi: kao dodatak, a ne zamjena za medicinsku analgeziju.

Česta pitanja

• **Može li hipnoza zamijeniti anesteziju?** U pravilu ne; koristi se kao dodatak, a samo iznimno i u posebnim okolnostima kao glavna metoda.
• **Djeluje li kod kronične boli?** Može pomoći dijelu ljudi, osobito uz samohipnozu i drugo liječenje, ali su istraživanja ograničena.
• **Je li riječ samo o placebu?** Očekivanja imaju ulogu, ali hipnotičke sugestije pokazuju i specifične učinke, primjerice na doživljaj neugodnosti boli.

Sažetak

Ublažavanje boli najbolje je istražena primjena hipnoze, s dokazima iz eksperimentalnih i kliničkih istraživanja. Hipnoza osobito može smanjiti neugodnost boli, a učinak ovisi o sugestibilnosti. Koristi se kao dodatak drugom liječenju i ne zamjenjuje dijagnostiku ni medicinsku analgeziju.

Povezane lekcije

• [Hipnoterapija](/lekcija/hipnoterapija)
• [Hipnotička sugestibilnost](/lekcija/hipnoticka-sugestibilnost)
• [Samohipnoza](/lekcija/samohipnoza)
• [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak)
• [Hipnoza](/lekcija/hipnoza)

Izvori i literatura

• Häuser, W., Hagl, M., Schmierer, A. i Hansen, E. (2016). The efficacy, safety and applications of medical hypnosis: A systematic review of meta-analyses. *Deutsches Ärzteblatt International*, 113(17), 289–296. [doi.org/10.3238/arztebl.2016.0289](https://doi.org/10.3238/arztebl.2016.0289)
• Montgomery, G. H., Bovbjerg, D. H., Schnur, J. B. i sur. (2007). A randomized clinical trial of a brief hypnosis intervention to control side effects in breast surgery patients. *Journal of the National Cancer Institute*, 99(17), 1304–1312. [doi.org/10.1093/jnci/djm106](https://doi.org/10.1093/jnci/djm106)
• Montgomery, G. H., DuHamel, K. N. i Redd, W. H. (2000). A meta-analysis of hypnotically induced analgesia: How effective is hypnosis? *International Journal of Clinical and Experimental Hypnosis*, 48(2), 138–153. [doi.org/10.1080/00207140008410045](https://doi.org/10.1080/00207140008410045)
• Rainville, P., Duncan, G. H., Price, D. D., Carrier, B. i Bushnell, M. C. (1997). Pain affect encoded in human anterior cingulate but not somatosensory cortex. *Science*, 277(5328), 968–971. [doi.org/10.1126/science.277.5328.968](https://doi.org/10.1126/science.277.5328.968)
• Thompson, T., Terhune, D. B., Oram, C., Sharangparni, J., Rouf, R., Solmi, M., Veronese, N. i Stubbs, B. (2019). The effectiveness of hypnosis for pain relief: A systematic review and meta-analysis of 85 controlled experimental trials. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews*, 99, 298–310. [doi.org/10.1016/j.neubiorev.2019.02.013](https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2019.02.013)