Hipnoza

Zadnja provjera: listopad 2026.

Hipnoza se najčešće povezuje s pozornicom ili terapijom. Za istraživače uma ona je i nešto drugo: rijedak prozor u to kako riječi i očekivanja mogu promijeniti ono što doživljavamo. U hipnozi osoba može, na sugestiju, osjetiti manje neugodnosti od istog bolnog podražaja ili „vidjeti” boju koje nema. Ova stranica opisuje hipnozu kao stanje svijesti i ono što o njoj otkrivaju istraživanja mozga. O kliničkoj primjeni i mitovima više je u lekciji [Hipnoza](/lekcija/sto-je-hipnoza) u području Psihoterapija.

Što je hipnoza

Prema definiciji koju je predložilo Društvo za psihološku hipnozu Američkog psihološkog udruženja, hipnoza je stanje svijesti koje uključuje usmjerenu pažnju i smanjenu svjesnost okoline, a obilježeno je povećanom sposobnošću reagiranja na sugestiju. Definicija je namjerno oblikovana tako da ostavi prostor različitim teorijama o mehanizmima (Elkins i sur., 2015).

Ljudi se jako razlikuju u **hipnotabilnosti**: dio ljudi snažno reagira na hipnotičke sugestije, većina umjereno, a dio vrlo slabo. Te su razlike stabilne kroz vrijeme (Kihlstrom, 1985).

Je li hipnoza posebno stanje svijesti?

Desetljećima se raspravlja o tome uzrokuje li hipnoza poseban, promijenjen način rada mozga ili se njezini učinci mogu objasniti očekivanjima, motivacijom, pažnjom i društvenom situacijom. Pregled iz 1995. godine pokazao je da je slika „dvaju zaraćenih tabora” pojednostavljena: većina stvarnih razlika među teoretičarima ne uklapa se u podjelu na „stanje” i „nestanje”, a stavovi se bolje opisuju kao točke na kontinuumu (Kirsch i Lynn, 1995).

**Status: otvoreno pitanje.** Postoji dobar dokaz da hipnotička sugestija mijenja iskustvo i moždanu aktivnost. Nije razriješeno je li za to potrebno posebno „hipnotičko stanje”.

Što se u mozgu događa tijekom hipnoze

Sustavni pregled i metaanalitičko istraživanje slikovnih istraživanja hipnoze ističe da se iz pojedinih istraživanja izdvaja malo pouzdanih obrazaca. Najdosljednije je zabilježena aktivacija jezičnog vijuga (lat. *gyrus lingualis*), područja uključenog u višu vidnu obradu i zamišljanje. Autori raspravljaju i o ulozi mreža koje sudjeluju u kontroli pažnje i u razmišljanju o sebi (Landry, Lifshitz i Raz, 2017).

U istraživanju funkcionalnom magnetskom rezonancijom s 57 osoba vrlo visoke ili vrlo niske hipnotabilnosti, odabranih između 545 ispitanika, tijekom hipnoze je zabilježena smanjena aktivnost dorzalnog prednjeg cingularnog korteksa, jača povezanost između dijelova mreža za izvršnu kontrolu i za uočavanje važnih podražaja te slabija povezanost između mreže za izvršnu kontrolu i mreže zadanog načina rada. Autori te promjene povezuju s usmjerenom pažnjom i smanjenom samosviješću tijekom hipnoze (Jiang i sur., 2017).

Kako sugestija mijenja doživljaj

Hipnoza je posebno zanimljiva jer omogućuje da se doživljaj promijeni dok vanjski podražaj ostaje isti:

**Kako to čitati:** ti nalazi pokazuju da očekivanja i sugestija mogu „odozgo” mijenjati obradu podražaja, i to u procesima za koje se mislilo da su automatski. Odnose se ponajprije na vrlo hipnotabilne osobe.

Hipnoza i bol

Meta-analiza 85 kontroliranih eksperimentalnih istraživanja na zdravim sudionicima potvrdila je da hipnotička sugestija smanjuje bol, osobito kod osoba visoke i srednje sugestibilnosti, dok osobe niske sugestibilnosti imaju malu korist (Thompson i sur., 2019).

Popularne tvrdnje

„Hipnoza je obično pretvaranje.”

**Status: netočno.** Hipnotička sugestija mijenja aktivnost moždanih područja povezanih s doživljajem boli, boja i riječi (Rainville i sur., 1997; Kosslyn i sur., 2000; Raz i sur., 2002).

„Hipnoza je stanje slično snu.”

**Status: netočno.** Hipnoza se opisuje kao stanje usmjerene pažnje, a ne kao san (Elkins i sur., 2015).

„Svatko se može hipnotizirati jednako.”

**Status: netočno.** Ljudi se stabilno i jako razlikuju u hipnotabilnosti (Kihlstrom, 1985), a o tome ovise i učinci hipnoze na bol (Thompson i sur., 2019).

Što možemo zaključiti – a što ne možemo

Kamo dalje?

Izvori i literatura