Hipnotička sugestibilnost

Zadnja provjera: listopad 2026.

Zašto neki ljudi pod hipnozom doživljavaju da im je ruka teška kao olovo ili da ne osjećaju bol, dok drugi ne osjećaju gotovo ništa? Odgovor je u **hipnotičkoj sugestibilnosti** (ili hipnotabilnosti) – sposobnosti osobe da doživi promjene u opažanju, osjećajima, mislima ili ponašanju kao odgovor na hipnotičke sugestije. Ova lekcija objašnjava kako se ta sposobnost mjeri, koliko je stabilna i što o njoj znamo.

Što je sugestibilnost

Sugestija je poziv da se nešto doživi: „Ruka vam postaje sve lakša i podiže se.” Kod nekih ljudi takva sugestija dovodi do doživljaja da se ruka podiže sama od sebe, bez osjećaja da je pokreću namjerno. Upravo taj doživljaj **nevoljnosti** obilježje je hipnotičkog odgovora.

Hipnotička sugestibilnost odnosi se na sposobnost da se takve promjene dožive nakon hipnotičke indukcije. Treba je razlikovati od svakodnevnog značenja riječi „sugestibilan” kao lakovjeran ili podložan nagovoru (Elkins i sur., 2015).

Kako se mjeri

Sugestibilnost se mjeri standardiziranim ljestvicama. Postupak obično izgleda ovako:

1. hipnotička indukcija, primjerice upute za opuštanje i usmjeravanje pažnje;

2. niz sugestija rastuće težine – od lakših, poput spuštanja ispružene ruke, do težih, poput halucinacija ili posthipnotičke amnezije;

3. bilježenje na koje je sugestije osoba odgovorila.

Najpoznatije su Stanfordske ljestvice hipnotičke sugestibilnosti i Harvardska grupna ljestvica, razvijene šezdesetih godina 20. stoljeća. Na temelju rezultata ljudi se obično svrstavaju u skupine niske, srednje i visoke sugestibilnosti.

Raspodjela i stabilnost

Pregledi istraživanja pokazuju nekoliko dosljednih nalaza (Kihlstrom, 1985):

• **Raspodjela** – manji dio ljudi vrlo je visoko sugestibilan, manji dio vrlo nisko, a većina je negdje između.
• **Stabilnost** – sugestibilnost je jedno od najstabilnijih psiholoških obilježja: rezultati iste osobe vrlo su slični i nakon mnogo godina.
• **Slaba povezanost s osobnošću** – sugestibilnost tek slabo ili nimalo ne ovisi o osobinama poput lakovjernosti, popustljivosti ili inteligencije. Nešto je dosljednije povezana s **apsorpcijom**, sklonošću da se osoba potpuno udubi u iskustva poput čitanja, glazbe ili mašte.

Što objašnjava razlike

Ne postoji općeprihvaćeno objašnjenje zašto se ljudi tako razlikuju. Teorije naglašavaju različite čimbenike:

• **Socijalno-kognitivne teorije** ističu očekivanja, motivaciju i stavove prema hipnozi. Kada se promijene očekivanja, rezultati se donekle mijenjaju, ali ne potpuno (Kirsch i Lynn, 1995).
• **Disocijacijske teorije** pretpostavljaju da visoko sugestibilni ljudi lakše odvajaju izvršnu kontrolu od svijesti o tome da nešto čine.
• **Teorije metakognicije** predlažu da hipnotički odgovor nastaje kada osoba namjerno izvodi radnju, ali ne doživljava tu namjeru kao svoju (Terhune i sur., 2017).

Zašto je sugestibilnost važna

Sugestibilnost je važna i za istraživanje i za praksu:

• **U istraživanjima** se uspoređuju visoko i nisko sugestibilni sudionici kako bi se razumjelo što je specifično za hipnozu.
• **U kliničkoj praksi** sugestibilnost djelomično predviđa korist od hipnoze. Meta-analiza eksperimentalnih istraživanja boli pokazala je da su osobe visoke i srednje sugestibilnosti imale znatno smanjenje boli, a osobe niske sugestibilnosti malu korist (Thompson i sur., 2019; više u lekciji [Hipnoza i bol](/lekcija/hipnoza-i-bol)).

Sugestibilnost i druge vrste sugestibilnosti

Hipnotička sugestibilnost nije isto što i:

• **sugestibilnost pamćenja** – sklonost prihvaćanju netočnih informacija u iskazu, važna u sudskom kontekstu (više u lekciji [Hipnoza i pamćenje](/lekcija/hipnoza-i-pamcenje));
• **reakcija na placebo** – iako i hipnoza i placebo uključuju očekivanja, istraživanja pokazuju da se ne preklapaju potpuno (više u lekciji [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak)).

Sažetak

Hipnotička sugestibilnost je sposobnost da se kao odgovor na sugestije dožive promjene, često praćene osjećajem nevoljnosti. Mjeri se standardiziranim ljestvicama, vrlo je stabilna i slabo povezana s lakovjernošću ili inteligencijom. Razlike se različito objašnjavaju, a sugestibilnost djelomično predviđa korist od hipnoze u liječenju boli.

Povezane lekcije

• [Što je hipnoza?](/lekcija/sto-je-hipnoza)
• [Hipnoza](/lekcija/hipnoza)
• [Hipnoza i bol](/lekcija/hipnoza-i-bol)
• [Mitovi o hipnozi](/lekcija/mitovi-o-hipnozi)
• [Povijest hipnoze](/lekcija/povijest-hipnoze)

Izvori i literatura

• Elkins, G. R., Barabasz, A. F., Council, J. R. i Spiegel, D. (2015). Advancing research and practice: The revised APA Division 30 definition of hypnosis. *International Journal of Clinical and Experimental Hypnosis*, 63(1), 1–9. [doi.org/10.1080/00207144.2014.961870](https://doi.org/10.1080/00207144.2014.961870)
• Kihlstrom, J. F. (1985). Hypnosis. *Annual Review of Psychology*, 36, 385–418. [doi.org/10.1146/annurev.ps.36.020185.002125](https://doi.org/10.1146/annurev.ps.36.020185.002125)
• Kirsch, I. i Lynn, S. J. (1995). The altered state of hypnosis: Changes in the theoretical landscape. *American Psychologist*, 50(10), 846–858. [doi.org/10.1037/0003-066X.50.10.846](https://doi.org/10.1037/0003-066X.50.10.846)
• Terhune, D. B., Cleeremans, A., Raz, A. i Lynn, S. J. (2017). Hypnosis and top-down regulation of consciousness. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews*, 81, 59–74. [doi.org/10.1016/j.neubiorev.2017.02.002](https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2017.02.002)
• Thompson, T., Terhune, D. B., Oram, C., Sharangparni, J., Rouf, R., Solmi, M., Veronese, N. i Stubbs, B. (2019). The effectiveness of hypnosis for pain relief: A systematic review and meta-analysis of 85 controlled experimental trials. *Neuroscience & Biobehavioral Reviews*, 99, 298–310. [doi.org/10.1016/j.neubiorev.2019.02.013](https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2019.02.013)