Hipnoterapija

Zadnja provjera: listopad 2026.

**Hipnoterapija** je primjena hipnoze u liječenju. Koristi se kod boli, pripreme za medicinske zahvate, sindroma iritabilnog crijeva, anksioznosti i drugih tegoba, obično kao dio šireg liječenja. Ova lekcija objašnjava kako hipnoterapija izgleda, gdje su dokazi najbolji, tko je smije provoditi i na što treba paziti.

Kako izgleda hipnoterapija

Seansa obično uključuje nekoliko dijelova:

1. **Razgovor** – terapeut i osoba određuju cilj, primjerice smanjenje boli ili napetosti, i razjašnjavaju očekivanja.

2. **Indukcija** – upute za usmjeravanje pažnje, opuštanje ili zamišljanje, kojima se osoba uvodi u hipnozu.

3. **Terapijske sugestije** – primjerice da bol postaje udaljenija, da tijelo postaje toplije i mirnije ili da osoba u zamišljenoj situaciji reagira smireno.

4. **Završetak** – postupno vraćanje uobičajenoj budnosti.

5. **Vježbanje** – osoba često uči samohipnozu kako bi vještinu koristila i izvan seanse (više u lekciji [Samohipnoza](/lekcija/samohipnoza)).

Osoba je tijekom seanse svjesna, može govoriti i prekinuti postupak. Hipnoterapija ne znači da terapeut preuzima kontrolu (više u lekciji [Mitovi o hipnozi](/lekcija/mitovi-o-hipnozi)).

Gdje su dokazi najbolji

Pregled meta-analiza medicinske hipnoze zaključio je da hipnoza ima korisne učinke kod nekoliko stanja, osobito kod ublažavanja boli i emocionalne napetosti tijekom medicinskih zahvata te kod sindroma iritabilnog crijeva, uz malo neželjenih učinaka (Häuser i sur., 2016). Neki primjeri:

• **Medicinski zahvati** – u randomiziranom istraživanju kratka hipnotička intervencija prije operacije dojke smanjila je bol, mučninu i umor nakon zahvata te potrebu za lijekovima (Montgomery i sur., 2007).
• **Sindrom iritabilnog crijeva** – meta-analiza je pokazala da hipnoterapija usmjerena na probavu ublažava simptome kod dijela osoba kod kojih druga liječenja nisu dovoljno pomogla (Schaefert i sur., 2014).
• **Bol** – eksperimentalni i klinički nalazi pokazuju analgetske učinke, osobito kod osoba više sugestibilnosti (više u lekciji [Hipnoza i bol](/lekcija/hipnoza-i-bol)).
• **Anksioznost** – meta-analiza upućuje na korist, ali kvaliteta dokaza je ograničena (više u lekciji [Hipnoza i anksioznost](/lekcija/hipnoza-i-anksioznost)).

Hipnoza kao dodatak drugim terapijama

Hipnoza se često ne koristi samostalno, nego kao dodatak drugim pristupima. Starija meta-analiza pokazala je da je dodavanje hipnoze kognitivno-bihevioralnoj terapiji poboljšalo ishode (Kirsch i sur., 1995), ali te nalaze treba potvrditi novijim istraživanjima (više u lekciji [Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)).

Gdje hipnoterapija nije prikladna

• **„Vraćanje” potisnutih sjećanja** – hipnoza može stvarati lažna sjećanja i povećati uvjerenost u netočna sjećanja, pa se ne preporučuje za tu svrhu (više u lekciji [Hipnoza i pamćenje](/lekcija/hipnoza-i-pamcenje)).
• **Teški psihički poremećaji** – kod psihoze ili nekih disocijativnih stanja hipnoza zahtijeva poseban oprez i iskusnog stručnjaka.
• **Zamjena za liječenje** – hipnoterapija ne zamjenjuje dijagnostiku ni provjereno liječenje ozbiljnih bolesti.

Tko provodi hipnoterapiju

Strukovne smjernice preporučuju da hipnozu u liječenju koriste stručnjaci koji su osposobljeni za liječenje tog problema i bez hipnoze, primjerice liječnici, psiholozi ili psihoterapeuti s dodatnom edukacijom iz hipnoze. Razlog je jednostavan: hipnoza je tehnika, a ne zasebna struka, pa terapeut mora znati procijeniti problem i prepoznati kada je potrebno drukčije liječenje. Naziv „hipnoterapeut” u mnogim zemljama nije zakonski zaštićen, pa je korisno provjeriti stručnu kvalifikaciju.

Neželjeni učinci

Hipnoterapija je općenito sigurna. Mogu se javiti prolazna glavobolja, vrtoglavica, pospanost ili uznemirenost, osobito ako se tijekom seanse pojave bolne uspomene. Ozbiljniji problemi mogući su kod neprikladne primjene, primjerice kod pokušaja „vraćanja” sjećanja.

Sažetak

Hipnoterapija je primjena hipnoze u liječenju, obično kao dio šireg pristupa. Dokazi su najbolji za bol i napetost kod medicinskih zahvata te za sindrom iritabilnog crijeva, a za anksioznost su ograničeni. Hipnoterapiju trebaju provoditi stručnjaci osposobljeni za liječenje problema, a ne preporučuje se za vraćanje sjećanja.

Povezane lekcije

• [Što je hipnoza?](/lekcija/sto-je-hipnoza)
• [Hipnoza i bol](/lekcija/hipnoza-i-bol)
• [Hipnoza i anksioznost](/lekcija/hipnoza-i-anksioznost)
• [Samohipnoza](/lekcija/samohipnoza)
• [Znanstveni dokazi o hipnozi](/lekcija/znanstveni-dokazi-o-hipnozi)

Izvori i literatura

• Häuser, W., Hagl, M., Schmierer, A. i Hansen, E. (2016). The efficacy, safety and applications of medical hypnosis: A systematic review of meta-analyses. *Deutsches Ärzteblatt International*, 113(17), 289–296. [doi.org/10.3238/arztebl.2016.0289](https://doi.org/10.3238/arztebl.2016.0289)
• Kirsch, I., Montgomery, G. i Sapirstein, G. (1995). Hypnosis as an adjunct to cognitive-behavioral psychotherapy: A meta-analysis. *Journal of Consulting and Clinical Psychology*, 63(2), 214–220. [doi.org/10.1037/0022-006X.63.2.214](https://doi.org/10.1037/0022-006X.63.2.214)
• Montgomery, G. H., Bovbjerg, D. H., Schnur, J. B. i sur. (2007). A randomized clinical trial of a brief hypnosis intervention to control side effects in breast surgery patients. *Journal of the National Cancer Institute*, 99(17), 1304–1312. [doi.org/10.1093/jnci/djm106](https://doi.org/10.1093/jnci/djm106)
• Schaefert, R., Klose, P., Moser, G. i Häuser, W. (2014). Efficacy, tolerability, and safety of hypnosis in adult irritable bowel syndrome: Systematic review and meta-analysis. *Psychosomatic Medicine*, 76(5), 389–398. [doi.org/10.1097/PSY.0000000000000039](https://doi.org/10.1097/PSY.0000000000000039)