Grupna polarizacija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Grupna polarizacija psihološki je fenomen u kojem rasprava među članovima skupine dovodi do toga da njihovi stavovi postanu izraženiji u smjeru koji je skupina već u početku naginjala prihvatiti. Nakon rasprave članovi skupine mogu zauzeti odlučniji stav, pokazivati veću sigurnost u svoje mišljenje ili podržavati radikalniju verziju početnog stajališta.

Primjerice, skupina ljudi koja je prije rasprave umjereno podržavala određenu odluku može nakon razgovora postati izrazito uvjerena da je ta odluka ispravna. Slično tome, skupina koja je u početku bila skeptična prema nekoj ideji može nakon rasprave postati još negativnija prema njoj.

Grupna polarizacija važna je za razumijevanje donošenja odluka u radnim timovima, političkim skupinama, prijateljskim krugovima, internetskim zajednicama i drugim društvenim okruženjima. Može pridonijeti kvalitetnijem promišljanju ako skupina razmatra argumente koji podupiru odgovornu odluku, ali može povećati i pristranost, pretjeranu sigurnost ili spremnost na rizično ponašanje.

Važno je razlikovati grupnu polarizaciju od jednostavnog slaganja članova skupine. Nije dovoljno da se ljudi međusobno slažu: ključna je promjena intenziteta njihova stava nakon grupne interakcije.

Što je grupna polarizacija?

Grupna polarizacija označava tendenciju da rasprava unutar skupine pomakne prosječan stav članova prema izraženijoj verziji početne sklonosti skupine.

Ako skupina prije rasprave blago preferira određenu mogućnost, nakon rasprave njezini članovi mogu je podržavati znatno snažnije. Ako skupina u početku naginje suprotnom stavu, rasprava može dovesti do jednako izraženog pomaka u tom smjeru.

Polarizacija, dakle, ne znači nužno da skupina postaje ekstremnija u nekom općem smislu. Ona znači da se stav pomiče prema izraženijem obliku početne orijentacije skupine.

Primjerice:

U svim tim primjerima smjer početnog stava ostaje isti, ali se povećava njegova izraženost.

Grupna polarizacija i promjena mišljenja

Nije svaka promjena mišljenja tijekom rasprave primjer grupne polarizacije.

Ako skupina nakon razmjene informacija promijeni mišljenje iz jednog stava u njegovu suprotnost, riječ je o promjeni stava, ali ne nužno o polarizaciji.

Da bi se govorilo o grupnoj polarizaciji, potrebno je utvrditi da se nakon grupne interakcije stavovi pomiču prema izraženijoj verziji početne prosječne orijentacije.

Također, grupna polarizacija ne znači da će svaki član skupine promijeniti mišljenje u istom smjeru ili za isti intenzitet. Neki članovi mogu ostati pri početnom stavu, dok drugi mogu promijeniti mišljenje znatnije.

Povijesni razvoj pojma

Istraživanje grupne polarizacije razvilo se iz ranijih istraživanja grupnog donošenja odluka. U početku su se psiholozi posebno zanimali za pitanje donose li skupine rizičnije odluke od pojedinaca.

Fenomen rizičnog pomaka

Tijekom 1960-ih istraživači su uočili da skupine nakon rasprave ponekad donose rizičnije odluke nego što bi ih njihovi članovi donosili samostalno.

Taj je fenomen nazvan **rizični pomak** (*risky shift*).

Primjerice, pojedinci su prije rasprave mogli biti neodlučni oko prihvaćanja rizičnog poslovnog pothvata, ali su nakon grupnog razgovora bili spremniji prihvatiti rizik.

U početku se smatralo da je sklonost većem riziku posebno obilježje grupnog odlučivanja. Međutim, kasnija istraživanja pokazala su da grupne rasprave ne vode uvijek prema većem riziku.

U nekim situacijama skupine nakon rasprave postaju opreznije. Smjer promjene ovisi o početnim stavovima, normama skupine, dostupnim argumentima i drugim čimbenicima.

Od rizičnog pomaka do grupne polarizacije

Istraživači su postupno utvrdili da se promjene nakon grupne rasprave ne odnose samo na rizik. Sličan obrazac može se pojaviti u moralnim, političkim, društvenim i drugim prosudbama.

Serge Moscovici i Marisa Zavalloni objavili su 1969. godine istraživanje koje je pridonijelo širem razumijevanju polarizacije grupnih stavova.

Njihov rad pomogao je pokazati da se nakon rasprave stavovi mogu pomaknuti prema izraženijoj verziji početne orijentacije, čak i kada tema nije povezana s rizikom.

Pojam grupne polarizacije zato je širi od rizičnog pomaka. Rizični pomak jedan je od mogućih oblika grupne polarizacije, a ne njezin sinonim.

Zašto dolazi do grupne polarizacije?

Grupna polarizacija nema samo jedan uzrok. Istraživanja posebno ističu dva važna objašnjenja: informacijsku argumentaciju i normativni društveni utjecaj.

Ti se mehanizmi mogu pojavljivati istodobno, a njihova relativna važnost ovisi o situaciji.

1. Informacijska argumentacija

Prema teoriji informacijskih utjecaja, grupna polarizacija može nastati zato što tijekom rasprave članovi skupine iznose argumente koji podupiru početnu orijentaciju skupine.

Prije rasprave svaki član ima određene informacije i razloge za svoje mišljenje. Tijekom razgovora čuje argumente drugih, od kojih neki mogu biti novi ili uvjerljiviji od onih koje je sam razmatrao.

Ako većina iznesenih argumenata podupire početni stav skupine, članovi mogu nakon rasprave postati uvjereniji u taj stav.

Kako funkcionira informacijski utjecaj?

Zamislimo tim koji razmatra uvođenje novog poslovnog sustava. Većina članova već na početku smatra da bi sustav mogao poboljšati učinkovitost.

Tijekom rasprave članovi navode moguće prednosti:

Ako rasprava uključuje mnogo argumenata u korist projekta, a malo pažnje posvećuje mogućim nedostacima, članovi mogu postati uvjereniji u njegovu opravdanost.

Promjena ne mora nastati zato što ih je netko prisilio da se slože. Moguće je da su ih izneseni argumenti doista uvjerili.

Uloga novih argumenata

Posebno su važni argumenti koje pojedinac prije rasprave nije razmatrao.

Kada čuje nove razloge koji podupiru njegovo početno mišljenje, može zaključiti da za taj stav postoji više dokaza nego što je ranije mislio.

Međutim, argumenti nisu jednako vrijedni. Njihov broj ne jamči njihovu kvalitetu, a skupina može zanemariti važne protuargumente.

Informacijska argumentacija zato može pridonijeti boljem odlučivanju kada skupina razmatra relevantne i provjerljive informacije, ali i pojačati pogrešne zaključke kada se rasprava temelji na nepotpunim ili pristranim podacima.

2. Normativni društveni utjecaj

Drugo važno objašnjenje temelji se na potrebi za prihvaćanjem i pozitivnim društvenim identitetom.

Ljudi često žele biti prihvaćeni u skupinama kojima pripadaju. Zbog toga mogu prilagođavati svoje stavove očekivanjima drugih članova, čak i kada ih nitko izravno ne prisiljava na slaganje.

Tijekom grupne rasprave pojedinac može primijetiti da drugi članovi podržavaju određeno stajalište snažnije nego što ga podržava sam. Može tada izraziti odlučniji stav kako bi pokazao da pripada skupini ili da dijeli njezine vrijednosti.

Uspoređivanje s drugim članovima

Prema teoriji društvenog uspoređivanja, ljudi procjenjuju vlastite stavove i ponašanje uspoređujući ih s drugima.

U skupini osoba može otkriti da njezino mišljenje nije toliko izraženo koliko je pretpostavljala. Ako želi biti prepoznata kao član koji iskreno podržava zajednički cilj, može početi izražavati snažniju podršku.

Primjerice, zaposlenik koji smatra da je potrebno poboljšati radne procese može nakon razgovora s vrlo odlučnim kolegama početi zastupati znatno strože mjere nego što je prvotno namjeravao.

Želja za prihvaćanjem

Normativni utjecaj može biti osobito snažan kada je pripadnost skupini važna za pojedinca.

Ako osoba strahuje da će biti odbačena, ismijana ili smatrana nelojalnom, može izbjegavati izražavanje sumnji i naglašavati slaganje s većinom.

U takvim okolnostima javno izraženi stavovi ne moraju u potpunosti odražavati privatna uvjerenja svih članova.

Važno je razlikovati stvarnu promjenu mišljenja od promjene načina na koji osoba izražava svoje mišljenje. Grupna rasprava može utjecati na jedno, drugo ili oboje.

3. Društveni identitet i grupna pripadnost

Ljudi ne procjenjuju sve informacije potpuno neovisno o tome tko ih iznosi i kojoj skupini pripadaju.

Teorija socijalnog identiteta naglašava da dio vlastitog identiteta proizlazi iz pripadnosti društvenim skupinama. Članovi skupine mogu razviti osjećaj zajedničkih vrijednosti, ciljeva i interesa.

Kada se određeno stajalište poveže s identitetom skupine, njegovo prihvaćanje može postati simbol pripadnosti.

Primjerice, članovi političke organizacije mogu određeno pitanje početi doživljavati kao test svoje lojalnosti. Kritika stava tada se može doživjeti kao kritika same skupine, čak i kada je riječ o argumentiranoj primjedbi.

Takva povezanost može pridonijeti polarizaciji jer se neslaganje više ne odnosi samo na sadržaj odluke, nego i na pitanje tko smo i kojoj skupini pripadamo.

Međutim, pripadnost skupini ne mora uvijek voditi polarizaciji. Skupine mogu poticati i kritičko mišljenje, razmjenu različitih perspektiva i spremnost na promjenu stava.

4. Selektivna izloženost informacijama

Grupna polarizacija može se pojačati kada članovi skupine pretežno razmjenjuju informacije koje potvrđuju njihova postojeća uvjerenja.

Ako ljudi češće traže, prihvaćaju i dijele sadržaje koji podupiru njihove stavove, skupina može razviti jednostranu sliku problema.

Takav proces povezan je s pojmom **selektivne izloženosti** i može se preklapati s efektom potvrđivanja.

Primjerice, skupina koja je već skeptična prema nekoj javnoj politici može dijeliti uglavnom kritičke članke i primjere neuspjeha. Ako rijetko razmatra suprotne dokaze ili alternativna objašnjenja, početni skepticizam može postati izraženiji.

Selektivna izloženost ne znači da će svaka skupina koja dijeli slične informacije nužno postati polarizirana. Ona predstavlja jedan od mogućih mehanizama koji mogu pojačati postojeću orijentaciju.

Grupna polarizacija i grupno mišljenje

Grupna polarizacija često se povezuje s grupnim mišljenjem, ali ti pojmovi nisu istoznačni.

**Grupna polarizacija** odnosi se na pomak stavova prema izraženijoj verziji početne orijentacije skupine.

**Grupno mišljenje** (*groupthink*) označava način grupnog odlučivanja u kojem težnja za skladom i suglasnošću može potisnuti kritičko razmatranje alternativa.

Grupno mišljenje može uključivati autocenzuru, pritisak na neslaganje i precjenjivanje jedinstva skupine. Grupna polarizacija može se pojaviti i bez takvih obilježja.

Primjerice, skupina može otvoreno razmjenjivati različite argumente i na kraju postati uvjerenija u početni stav. To može biti grupna polarizacija bez jasnih znakova grupnog mišljenja.

S druge strane, skupina može donijeti lošu odluku zbog pritiska na suglasnost, a da pritom nije došlo do znatnog pomaka u intenzitetu početnog stava.

Pojave se mogu preklapati, ali ih treba analitički razlikovati.

Grupna polarizacija i konformizam

Konformizam označava prilagođavanje ponašanja ili mišljenja grupnim normama. Grupna polarizacija odnosi se na specifičan obrazac promjene stava nakon grupne interakcije.

Konformizam može pridonijeti polarizaciji ako članovi skupine osjećaju pritisak da izraze snažniji stav koji odgovara normi. Međutim, polarizacija može nastati i bez otvorenog pritiska, primjerice kada ljudi iskreno prihvate nove argumente.

Razlika je važna jer različiti mehanizmi zahtijevaju različite načine rješavanja problema.

Ako polarizaciju prvenstveno potiče jednostrana razmjena informacija, korisno je uključiti provjerljive podatke i kvalitetne protuargumente. Ako je problem strah od odbacivanja, važnije je stvoriti okruženje u kojem se neslaganje može izraziti bez društvene kazne.

Grupna polarizacija u svakodnevnom životu

Grupna polarizacija može se pojaviti u različitim društvenim kontekstima. Njezini učinci ovise o vrsti skupine, važnosti teme i načinu na koji se odvija rasprava.

Političke skupine

Političke skupine često okupljaju ljude koji već dijele određene vrijednosti ili stavove. Rasprava među istomišljenicima može dodatno učvrstiti njihovu početnu orijentaciju.

Ako članovi uglavnom razmjenjuju argumente koji podupiru njihovu stranu, mogu postati manje spremni razmotriti složenost problema ili prihvatiti opravdane primjedbe.

Grupna polarizacija ne znači da su snažni politički stavovi nužno pogrešni. Ključno je pitanje jesu li zaključci utemeljeni na relevantnim dokazima i jesu li sudionici spremni razmotriti informacije koje osporavaju njihove pretpostavke.

Radne organizacije

U poslovnom okruženju grupna polarizacija može utjecati na procjenu rizika, ulaganja, zapošljavanje i strateške odluke.

Ako tim već podržava određeni projekt, zajednička rasprava može povećati uvjerenje da je projekt opravdan. Ako se pritom zanemaruju troškovi, neizvjesnosti ili alternativna rješenja, tim može postati pretjerano optimističan.

Sličan proces može se dogoditi i u suprotnom smjeru. Skupina koja je početno skeptična prema promjeni može nakon rasprave postati izrazito protiv nje, čak i kada postoje opravdani razlozi da se promjena razmotri.

Zbog toga je važno razlikovati legitimno učvršćivanje stava na temelju dokaza od polarizacije koja proizlazi iz jednostranog razmatranja problema.

Prijateljske skupine

U prijateljskim skupinama članovi mogu postupno pojačavati međusobne stavove o drugim ljudima, odnosima ili životnim odlukama.

Primjerice, ako više prijatelja već negativno procjenjuje nečije ponašanje, razgovor može dovesti do sve oštrijih zaključaka, osobito ako se iznose samo primjeri koji podupiru negativnu procjenu.

Takav proces može povećati sigurnost u zaključak bez proporcionalnog povećanja količine pouzdanih informacija.

Ipak, razgovor među prijateljima može imati i suprotan učinak kada članovi nude različite perspektive i potiču promišljanje prije donošenja zaključka.

Internetske zajednice i društvene mreže

Digitalna komunikacija omogućuje ljudima da pronađu zajednice sličnih interesa i uvjerenja. To može biti korisno za razmjenu znanja i podršku, ali može i olakšati nastanak okruženja u kojem se dominantni stavovi stalno potvrđuju.

Algoritamsko preporučivanje sadržaja, selektivno praćenje izvora i javne reakcije poput oznaka sviđanja mogu utjecati na to koje informacije ljudi vide i kako procjenjuju stavove drugih.

Međutim, nije opravdano pretpostaviti da društvene mreže automatski polariziraju sve korisnike. Učinak ovisi o načinu korištenja platforme, strukturi mreže, vrsti sadržaja i širem društvenom kontekstu.

Grupna polarizacija na internetu može se pojaviti kada korisnici često raspravljaju unutar ideološki ili interesno sličnih zajednica, ali digitalno okruženje može omogućiti i kontakt s različitim perspektivama.

Grupna polarizacija i donošenje odluka

Grupna polarizacija posebno je važna kada skupina mora donijeti odluku koja uključuje rizik, neizvjesnost ili posljedice za druge ljude.

U takvim situacijama članovi mogu nakon rasprave postati uvjereniji u određenu mogućnost, iako nisu nužno prikupili dovoljno informacija za kvalitetniju procjenu.

Kako polarizacija može pogoršati odluke?

Mogući problemi uključuju:

Ovi učinci nisu neizbježni. Grupna rasprava može poboljšati odluke ako članovi dijele relevantne informacije, otvoreno razmatraju neizvjesnosti i uspoređuju više mogućnosti.

Kada grupna rasprava može biti korisna?

Rasprava može dovesti do kvalitetnije odluke kada:

Cilj nije spriječiti da skupina ikada zauzme odlučan stav. Cilj je osigurati da odlučnost proizlazi iz kvalitetnog razmatranja problema, a ne samo iz pojačavanja već postojećih uvjerenja.

Kako smanjiti rizik od štetne grupne polarizacije?

Grupnu polarizaciju nije uvijek moguće izbjeći, ali postoje načini da se smanji vjerojatnost jednostranog odlučivanja.

1. Prikupiti individualne procjene prije rasprave

Članovi mogu najprije samostalno zapisati svoje mišljenje i razloge za njega. Tako se smanjuje mogućnost da prvi govornici ili najutjecajniji članovi odmah odrede smjer cijele rasprave.

Početne procjene također omogućuju usporedbu stavova prije i nakon razgovora.

2. Aktivno tražiti protuargumente

Skupina treba razmotriti što bi moglo pokazati da je njezin početni stav pogrešan ili nepotpun.

To ne znači da se svaki argument protiv nekog stava mora smatrati jednako uvjerljivim. Potrebno je procijeniti kvalitetu dokaza i snagu obrazloženja.

3. Razdvojiti prikupljanje informacija od donošenja odluke

Ako skupina prerano počne zagovarati jednu mogućnost, rasprava se može pretvoriti u nadmetanje u kojem članovi pokušavaju dokazati da je njihov početni stav ispravan.

Korisno je najprije definirati problem, prikupiti informacije i utvrditi kriterije odlučivanja, a tek zatim uspoređivati mogućnosti.

4. Uključiti različite perspektive

Članovi s različitim iskustvima, stručnim znanjima i ulogama mogu pomoći skupini da uoči aspekte problema koje bi istomišljenici mogli zanemariti.

Sama raznolikost nije dovoljna. Potrebno je osigurati da svi članovi imaju stvarnu mogućnost iznijeti mišljenje i da se njihovi argumenti ozbiljno razmotre.

5. Zaštititi pravo na neslaganje

Ako se neslaganje kažnjava ismijavanjem, ignoriranjem ili gubitkom statusa, članovi mogu početi prešućivati važne informacije.

Voditelj rasprave može pomoći tako što će izričito pozvati članove da iznesu sumnje, tražiti obrazloženje različitih stajališta i spriječiti da se kritika argumenta pretvori u osobni napad.

6. Razmotriti alternativne scenarije

Skupina može unaprijed razmotriti što bi se dogodilo kada bi njezina glavna pretpostavka bila pogrešna.

Primjerice, tim koji podržava ulaganje može analizirati okolnosti u kojima projekt ne bi uspio, procijeniti najveće rizike i odrediti koje bi informacije promijenile odluku.

Takav postupak može pomoći da se smanji pretjerano povjerenje u početni zaključak.

7. Ponovno procijeniti odluku nakon novih informacija

Odluka ne mora ostati nepromijenjena samo zato što ju je skupina već podržala.

Ako se pojave novi podaci, promijene okolnosti ili se otkriju pogreške u početnoj procjeni, skupina treba imati mogućnost ponovno razmotriti zaključak.

Spremnost na reviziju odluke važan je dio odgovornog grupnog odlučivanja.

Kako istraživači proučavaju grupnu polarizaciju?

Grupna polarizacija proučava se uspoređivanjem stavova prije i nakon grupne rasprave te analizom načina na koji se odluke mijenjaju.

U jednom tipičnom istraživačkom postupku sudionici najprije individualno procijene neki problem. Zatim sudjeluju u grupnoj raspravi, nakon koje ponovno izražavaju svoje mišljenje.

Istraživači uspoređuju početne i završne procjene kako bi utvrdili je li došlo do pomaka prema izraženijoj verziji početne orijentacije skupine.

Važno je uzeti u obzir i druge moguće uzroke promjene, primjerice nove informacije, promjenu razumijevanja problema ili pritisak da se sudionici slože s većinom.

Neka istraživanja uspoređuju skupine koje raspravljaju s pojedincima koji donose odluke samostalno. Takav dizajn može pomoći u utvrđivanju učinka grupne rasprave, iako je za pouzdane zaključke potrebno pažljivo kontrolirati razlike među uvjetima.

Istraživači također proučavaju kako se polarizacija razlikuje ovisno o vrsti teme, početnoj raspodjeli stavova, sastavu skupine i strukturi komunikacije.

Ograničenja pojma grupne polarizacije

Grupna polarizacija koristan je pojam, ali ne objašnjava svaku promjenu stavova u skupini.

Prvo, skupine se razlikuju po tome koliko su njihovi članovi međusobno slični i koliko je početni stav ujednačen. Ako članovi imaju izrazito različita mišljenja, završni rezultat može biti kompromis, podjela ili promjena smjera, a ne polarizacija.

Drugo, nije svako pojačavanje stava posljedica društvenog pritiska. Članovi mogu iskreno promijeniti mišljenje nakon što čuju uvjerljive argumente.

Treće, snažan stav nije automatski ekstreman, pogrešan ili opasan. Osoba može postati uvjerenija zato što je dobila kvalitetne dokaze.

Četvrto, istraživanja u laboratoriju ili kontroliranim uvjetima ne mogu u potpunosti obuhvatiti složenost stvarnih društvenih odnosa.

Zato grupnu polarizaciju treba razumjeti kao prepoznatljiv obrazac grupne interakcije čija pojava i posljedice ovise o konkretnim okolnostima.

Sažetak

Grupna polarizacija fenomen je u kojem se nakon grupne rasprave stavovi članova pomiču prema izraženijoj verziji početne prosječne orijentacije skupine. Skupina koja je u početku umjereno podržavala neku ideju može je nakon rasprave podržavati snažnije, dok skupina koja joj se protivila može postati još negativnija.

Dva važna objašnjenja grupne polarizacije jesu informacijska argumentacija, prema kojoj članovi razmjenjuju argumente koji podupiru početni stav, i normativni društveni utjecaj, povezan s potrebom za prihvaćanjem i pripadanjem. Ulogu mogu imati i društveni identitet, selektivna izloženost informacijama te grupne norme.

Grupna polarizacija razlikuje se od konformizma i grupnog mišljenja, premda se te pojave mogu preklapati. Može se pojaviti u politici, poslovanju, prijateljskim skupinama i digitalnim zajednicama te utjecati na procjenu rizika i kvalitetu odluka.

Nije svaka polarizacija štetna. Rasprava može pomoći skupini da zauzme jasniji stav na temelju kvalitetnih argumenata. Rizik nastaje kada članovi razmatraju samo informacije koje podupiru njihovo mišljenje, zanemaruju protuargumente ili kažnjavaju neslaganje.

Kvalitetnije grupno odlučivanje zahtijeva razmatranje različitih perspektiva, provjeru dokaza, zaštitu prava na neslaganje i spremnost na promjenu odluke kada se pojave nove informacije.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Moscovici, S., & Zavalloni, M. (1969). The group as a polarizer of attitudes. *Journal of Personality and Social Psychology, 12*(2), 125–135. https://doi.org/10.1037/h0027568

2. Myers, D. G., & Lamm, H. (1976). The group polarization phenomenon. *Psychological Bulletin, 83*(4), 602–627. https://doi.org/10.1037/0033-2909.83.4.602

3. Isenberg, D. J. (1986). Group polarization: A critical review and meta-analysis. *Journal of Personality and Social Psychology, 50*(6), 1141–1151. https://doi.org/10.1037/0022-3514.50.6.1141

4. Burnstein, E., & Vinokur, A. (1977). Persuasive argumentation and social comparison as determinants of attitude polarization. *Journal of Experimental Social Psychology, 13*(4), 315–332. https://doi.org/10.1016/0022-1031(77)90002-6

5. Myers, D. G. (1982). Polarizing effects of social interaction. U H. H. Kelley i sur. (ur.), *Close Relationships* (str. 251–274). W. H. Freeman.

6. Turner, J. C., Wetherell, M. S., & Hogg, M. A. (1989). Referent informational influence and group polarization. *British Journal of Social Psychology, 28*(2), 135–147. https://doi.org/10.1111/j.2044-8309.1989.tb00855.x

7. Sunstein, C. R. (2002). The law of group polarization. *Journal of Political Philosophy, 10*(2), 175–195. https://doi.org/10.1111/1467-9760.00148

8. Janis, I. L. (1982). *Groupthink: Psychological Studies of Policy Decisions and Fiascoes* (2nd ed.). Houghton Mifflin.

9. Tajfel, H., & Turner, J. C. (1979). An integrative theory of intergroup conflict. U W. G. Austin & S. Worchel (ur.), *The Social Psychology of Intergroup Relations* (str. 33–47). Brooks/Cole.