Grad, buka i mentalno zdravlje

Zadnja provjera: listopad 2026.

Više od polovice ljudi na svijetu danas živi u gradovima. Grad nudi posao, obrazovanje, zdravstvenu skrb, kulturu i raznolike susrete. Istodobno donosi gužvu, promet, buku i manje zelenila. Psihologija i epidemiologija već desetljećima pitaju kako takvo okruženje djeluje na um. Jesu li gradovi doista „stresniji”? Zašto je rizik nekih psihičkih poremećaja veći u gradu? Koliko buka smeta snu, učenju i zdravlju? Ova lekcija objašnjava što pokazuju istraživanja, kako se razlikuju povezanost i uzrok te koje osobine grada vjerojatno imaju najveću ulogu.

O pozitivnoj strani okruženja, obnavljajućem učinku prirode, govori lekcija [Priroda i obnova pažnje](/lekcija/priroda-i-obnova-paznje). Ovdje je naglasak na izvorima opterećenja u gradskom okruženju.

Grad kao psihološko okruženje

Kad psiholozi govore o gradu, ne misle samo na broj stanovnika. Gradsko okruženje čini skup obilježja koja se mogu odvojeno mjeriti:

• **gustoća naseljenosti** i osjećaj gužve u stanu, prijevozu i na ulici;
• **buka** prometa, gradilišta, zrakoplova i noćnog života;
• **onečišćenje zraka**;
• **kvaliteta stanovanja** – vlaga, skučenost, mogućnost povlačenja;
• **socijalna obilježja** – anonimnost, nejednakost, osjećaj sigurnosti u četvrti, povezanost sa susjedima;
• **dostupnost** zelenih površina, usluga i javnog prijevoza.

Gary Evans (2003) u preglednom radu o izgrađenom okruženju ističe da na psihičko zdravlje najdosljednije djeluju loša kvaliteta stanovanja, prenapučenost i buka. Visoke zgrade, prema istom pregledu, nisu same po sebi štetne, ali mogu otežati roditeljima s malom djecom i smanjiti kontakte među susjedima. Evans upozorava i da je teško odvojiti učinak okoline od siromaštva, jer siromašniji ljudi češće žive u lošijim uvjetima.

Psihički poremećaji u gradu i na selu

Jedan od najdosljednijih nalaza psihijatrijske epidemiologije jest da je rizik **shizofrenije** i drugih psihotičnih poremećaja veći u gradovima. Evangelos Vassos i suradnici u meta-analizi nalaze da je rizik u najurbaniziranijim sredinama otprilike 2,4 puta veći nego u najruralnijima. Povezanost je postupna: što je sredina urbanija, to je rizik veći (Vassos i sur., 2012).

Za česte psihičke poremećaje razlike su manje. Jaap Peen i suradnici (2010) u meta-analizi istraživanja iz razvijenih zemalja nalaze da su **poremećaji raspoloženja** u gradovima oko 39 % češći, a **anksiozni poremećaji** oko 21 % češći nego na selu. Za poremećaje uzrokovane uporabom psihoaktivnih tvari razlika nije bila značajna.

Pritom treba imati na umu da „veći rizik” ne znači da će većina stanovnika grada razviti poremećaj. Shizofrenija je rijetka u svim sredinama, a dvostruko veći rizik rijetkog ishoda i dalje znači da će velika većina ljudi ostati zdrava. Više o tome kako čitati relativne rizike nalazi se u lekciji [Korelacija i uzročnost](/lekcija/korelacija-i-uzrocnost).

Zašto je rizik veći: moguća objašnjenja

Povezanost grada i psihičkih poremećaja ne objašnjava sama sebe. Istraživači razmatraju nekoliko mogućnosti, koje se ne isključuju:

• **Odabir i socijalni pomak.** Ljudi s ranim znakovima psihičkih teškoća mogu se češće seliti u grad ili ostati u siromašnijim četvrtima. Tada grad ne bi bio uzrok, nego mjesto gdje se rizik nakuplja. Ipak, rizik je povezan i s **odrastanjem** u gradu, prije nego što bi bolest mogla utjecati na izbor mjesta života, pa odabir ne objašnjava sve.
• **Socijalni stres.** Anonimnost, nejednakost, diskriminacija i osjećaj nesigurnosti mogu kronično aktivirati sustav odgovora na stres.
• **Socijalna fragmentacija.** U četvrtima gdje se ljudi slabo poznaju i često sele manje je podrške i neformalne kontrole.
• **Okolišni čimbenici.** Buka, onečišćenje zraka i nedostatak zelenila mogu djelovati na san, tjelesno zdravlje i raspoloženje.
• **Uporaba psihoaktivnih tvari i migracija.** I jedno i drugo češće je u gradovima i samo je povezano s većim rizikom psihoze (više u lekciji [Migracija, akulturacija i identitet](/lekcija/migracija-i-akulturacija)).

Oliver Gruebner i suradnici (2017) u preglednom radu zaključuju da je urbanost vjerojatno skup različitih čimbenika rizika, a ne jedan uzrok. Isti grad može biti zaštitan za jednu osobu, zbog dostupnosti zdravstvene skrbi i posla, a opterećujući za drugu.

Grad i mozak pod stresom

Florian Lederbogen i suradnici pokušavaju izravnije pogledati mogući mehanizam. Sudionici rješavaju matematičke zadatke pod vremenskim pritiskom i uz negativne povratne informacije – postupak koji izaziva blagi socijalni stres – dok im se snima aktivnost mozga. Sudionici koji trenutačno žive u većem gradu pokazuju jaču aktivnost **amigdale**, područja povezanog s procjenom prijetnje. Oni koji su odrasli u gradu pokazuju drukčiju aktivnost u dijelu prednjeg cingularnog korteksa koji sudjeluje u regulaciji emocija (Lederbogen i sur., 2011).

Istraživanje se često navodi kao dokaz da grad „mijenja mozak”. To je preuranjen zaključak. Uzorci su mali, istraživanje je presječno, a jača reakcija na stres u laboratoriju ne znači nužno psihički poremećaj. Nalaz je vrijedan jer predlaže mehanizam koji se može dalje provjeravati, a ne jer ga konačno dokazuje. O tome kako tumačiti takve nalaze govori lekcija [Mozak i stres](/lekcija/neurobiologija-stresa).

Buka: više od neugode

Buka je jedan od najbolje istraženih okolišnih stresora. Mathias Basner i suradnici (2014) u preglednom radu razlikuju **slušne** i **neslušne** učinke buke. Slušni učinci uključuju oštećenje sluha zbog vrlo glasnih zvukova, primjerice na radnom mjestu ili na koncertima. Neslušni učinci javljaju se i pri razinama buke koje ne oštećuju uho:

• **Uznemirenost** – osjećaj ljutnje, nelagode i ometanja. To je najčešća reakcija na buku iz okoline.
• **Poremećaj sna** – noćna buka može izazvati buđenja, površniji san i tjelesne reakcije poput porasta pulsa i kad se osoba ne probudi.
• **Kardiovaskularni rizik** – dugotrajna izloženost buci prometa i zrakoplova povezana je s višim krvnim tlakom i češćim bolestima srca.
• **Kognitivne teškoće kod djece** – buka može otežati učenje, osobito čitanje.

Važno je da se reakcija na buku razlikuje od osobe do osobe. Uznemirenost ovisi o tome koliko je buka **predvidljiva**, može li je osoba **kontrolirati**, smatra li je **nužnom** i kakav ima odnos prema izvoru. Isti zvuk motocikla jednoj osobi smeta, a drugoj ne. Zvuk s gradilišta lakše se podnosi ako znamo kada će prestati. Ljudi koji su osjetljiviji na buku i oni koji se osjećaju bespomoćno pred njom izvještavaju o više teškoća.

Buka i učenje kod djece

Najpoznatije istraživanje o buci i djeci je projekt RANCH. Stephen Stansfeld i suradnici ispituju gotovo 3000 djece u dobi od devet i deset godina iz škola u blizini zračnih luka u Nizozemskoj, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Što je izloženost buci zrakoplova u školi veća, to je razumijevanje pročitanog teksta i prepoznavanje zapamćenog slabije. Povezanost je postupna i vrijedi nakon uzimanja u obzir socioekonomskih razlika. Prema procjeni autora, povećanje buke od pet decibela odgovara kašnjenju u čitanju od jednog do dva mjeseca. Buka cestovnog prometa u istom istraživanju nije bila povezana s čitanjem (Stansfeld i sur., 2005).

Ovi nalazi ne znače da će svako dijete iz bučne škole slabije čitati. Pokazuju da buka djeluje kao dodatno opterećenje za pažnju i jezičnu obradu, osobito kad se nakuplja godinama. Zbog toga su zvučna izolacija škola i planiranje zračnih koridora i javnozdravstveno pitanje, a ne samo pitanje udobnosti.

Gužva i osjećaj prenapučenosti

Psiholozi okoliša razlikuju **gustoću** – broj ljudi na određenom prostoru – od **doživljaja gužve**, subjektivnog osjećaja da je ljudi previše. Visoka gustoća ne izaziva uvijek nelagodu. Koncert ili tržnica mogu biti puni ljudi, a doživljeni kao ugodni. Gužva postaje opterećujuća kada osoba ne može birati s kim je u kontaktu, kada nema mogućnosti povlačenja i kada traje dugo.

Zbog toga je za psihičko zdravlje važnija **prenapučenost stana** od gustoće cijelog grada. Kad više ljudi dijeli premalo prostora, rastu sukobi, teže je odmoriti se, a djeca imaju manje mjesta za učenje. Takvi su uvjeti pritom češći kod obitelji s manje novca, pa se učinci prostora i siromaštva isprepliću (više u lekciji [Financijski stres i oskudica](/lekcija/financijski-stres-i-oskudica)).

Što čini grad zdravijim

Istraživanja ne upućuju na to da treba napustiti gradove, nego na to kako ih urediti. Iz pregleda proizlaze neke smjernice:

• **Zelene i plave površine** blizu doma, sigurne i održavane.
• **Zaštita od buke**, osobito noću i oko škola, bolnica i stanova.
• **Kvalitetno i dostupno stanovanje** s dovoljno prostora.
• **Javni prostori koji potiču susrete** – trgovi, klupe, igrališta, društveni centri.
• **Dostupne službe za psihičko zdravlje** u svim četvrtima, a ne samo u središtu grada.

Na razini pojedinca mogućnosti su ograničenije, ali postoje: zaštita sna od noćne buke (čepići, raspored prostorija), redovito vrijeme u zelenilu i održavanje odnosa sa susjedima i prijateljima.

Onečišćenje zraka i psihičko zdravlje

Onečišćenje zraka dugo se proučavalo prije svega kao uzrok bolesti srca i pluća. Posljednjih godina raste broj istraživanja o njegovoj vezi s psihičkim zdravljem. Isobel Braithwaite i suradnici (2019) u sustavnom pregledu i meta-analizi nalaze da je dugotrajna izloženost sitnim česticama u zraku povezana s nešto većim rizikom depresije i anksioznosti, a kratkotrajna izloženost s nešto većim rizikom samoubojstva.

Učinci su mali na razini pojedinca, ali budući da je onečišćenju izložen velik broj ljudi, mogu biti važni za javno zdravlje. Mehanizam još nije jasan. Razmatraju se upalni procesi u mozgu, ali i to da onečišćenje prati druge nepovoljne uvjete – promet, buku i siromaštvo. Zbog toga je teško odvojiti učinak samog zraka od ostalih obilježja četvrti.

Susjedstvo i povjerenje

Za psihičko zdravlje nije važna samo fizička okolina, nego i društvena. Robert Sampson, Stephen Raudenbush i Felton Earls (1997) u istraživanju čikaških četvrti uvode pojam **kolektivne učinkovitosti**. On označava povjerenje među susjedima i njihovu spremnost da zajedno djeluju za opće dobro, primjerice da interveniraju kad djeca na ulici rade nešto opasno. Četvrti s većom kolektivnom učinkovitošću imaju manje nasilja, i to i kad se uzme u obzir siromaštvo.

Takva društvena povezanost može djelovati zaštitno i za psihičko zdravlje: smanjuje osjećaj nesigurnosti i izolacije te omogućuje uzajamnu pomoć. Javni prostori koji potiču susrete, stabilnost stanovništva i lokalne udruge mogu je jačati. Gradske četvrti, dakle, nisu samo zgrade i ulice, nego i mreže odnosa (više u lekciji [Usamljenost](/lekcija/usamljenost)).

Česte zablude

• **„Grad uzrokuje psihičke bolesti.”** Grad je povezan s većim rizikom nekih poremećaja, ali uzrok je vjerojatno skup čimbenika, uključujući odabir, siromaštvo i socijalni stres.
• **„Na buku se čovjek s vremenom potpuno navikne.”** Subjektivna uznemirenost može oslabiti, ali tjelesne reakcije tijekom sna i dugoročni zdravstveni rizici mogu ostati.
• **„Gužva je uvijek stresna.”** Doživljaj gužve ovisi o kontroli, mogućnosti povlačenja i trajanju, a ne samo o broju ljudi.
• **„Snimke mozga dokazuju da grad oštećuje mozak.”** Takva istraživanja predlažu moguće mehanizme, ali su mala i ne dokazuju uzrok.

Primjer

Marko i Ana s dvoje djece sele iz stana uz prometnu cestu u Zagrebu u stan u mirnijoj ulici blizu parka. Nakon nekoliko mjeseci primjećuju da se djeca rjeđe bude noću i da su manje razdražljivi nakon posla. Lako je zaključiti da je za to zaslužna samo tišina. No istodobno se promijenilo više stvari: imaju sobu više, kraći put do vrtića i susjede s kojima se djeca igraju. Upravo zbog takvog isprepletanja čimbenika istraživači koriste velike uzorke i statističku kontrolu kako bi procijenili učinak pojedinog obilježja okoline.

Sažetak

Gradsko okruženje čini skup obilježja – gustoća, buka, onečišćenje, kvaliteta stanovanja, socijalni odnosi i dostupnost zelenila. Rizik psihoze u najurbaniziranijim sredinama otprilike je dvostruko veći nego na selu, a poremećaji raspoloženja i anksiozni poremećaji nešto su češći. Povezanost vjerojatno odražava više čimbenika: odabir, socijalni stres, fragmentaciju zajednice, siromaštvo i okolišna opterećenja. Buka uzrokuje uznemirenost i poremećaj sna, povezana je s kardiovaskularnim rizikom i može otežati učenje kod djece. Reakcija na buku i gužvu ovisi o predvidljivosti, kontroli i mogućnosti povlačenja. Gradovi mogu biti zdraviji uz dobro planiranje stanovanja, zelenila, zaštite od buke i dostupnih službi.

Povezane lekcije

• [Priroda i obnova pažnje](/lekcija/priroda-i-obnova-paznje)
• [Što je stres?](/lekcija/sto-je-stres)
• [Shizofrenija](/lekcija/shizofrenija)
• [Ekrani i san](/lekcija/ekrani-i-san)
• [Mentalno zdravlje i životne okolnosti](/lekcija/mentalno-zdravlje-i-zivotne-okolnosti)
• [Financijski stres i oskudica](/lekcija/financijski-stres-i-oskudica)

Izvori i literatura

• Basner, M., Babisch, W., Davis, A., Brink, M., Clark, C., Janssen, S. i Stansfeld, S. (2014). Auditory and non-auditory effects of noise on health. *The Lancet*, 383(9925), 1325–1332. [doi.org/10.1016/S0140-6736(13)61613-X](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2813%2961613-X)
• Braithwaite, I., Zhang, S., Kirkbride, J. B., Osborn, D. P. J. i Hayes, J. F. (2019). Air Pollution (Particulate Matter) Exposure and Associations with Depression, Anxiety, Bipolar, Psychosis and Suicide Risk: A Systematic Review and Meta-Analysis. *Environmental Health Perspectives*, 127(12), 126002. [doi.org/10.1289/EHP4595](https://doi.org/10.1289/EHP4595)
• Evans, G. W. (2003). The Built Environment and Mental Health. *Journal of Urban Health: Bulletin of the New York Academy of Medicine*, 80(4), 536–555. [doi.org/10.1093/jurban/jtg063](https://doi.org/10.1093/jurban/jtg063)
• Gruebner, O., Rapp, M. A., Adli, M., Kluge, U., Galea, S. i Heinz, A. (2017). Cities and Mental Health. *Deutsches Ärzteblatt international*. [doi.org/10.3238/arztebl.2017.0121](https://doi.org/10.3238/arztebl.2017.0121)
• Lederbogen, F., Kirsch, P., Haddad, L., Streit, F., Tost, H., Schuch, P., Wüst, S., Pruessner, J. C., Rietschel, M., Deuschle, M. i Meyer-Lindenberg, A. (2011). City living and urban upbringing affect neural social stress processing in humans. *Nature*, 474(7352), 498–501. [doi.org/10.1038/nature10190](https://doi.org/10.1038/nature10190)
• Peen, J., Schoevers, R. A., Beekman, A. T. i Dekker, J. (2010). The current status of urban-rural differences in psychiatric disorders. *Acta Psychiatrica Scandinavica*, 121(2), 84–93. [doi.org/10.1111/j.1600-0447.2009.01438.x](https://doi.org/10.1111/j.1600-0447.2009.01438.x)
• Sampson, R. J., Raudenbush, S. W. i Earls, F. (1997). Neighborhoods and Violent Crime: A Multilevel Study of Collective Efficacy. *Science*, 277(5328), 918–924. [doi.org/10.1126/science.277.5328.918](https://doi.org/10.1126/science.277.5328.918)
• Stansfeld, S., Berglund, B., Clark, C., Lopez-Barrio, I., Fischer, P., Öhrström, E., Haines, M., Head, J., Hygge, S., van Kamp, I. i Berry, B. (2005). Aircraft and road traffic noise and children's cognition and health: a cross-national study. *The Lancet*, 365(9475), 1942–1949. [doi.org/10.1016/S0140-6736(05)66660-3](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2805%2966660-3)
• Vassos, E., Pedersen, C. B., Murray, R. M., Collier, D. A. i Lewis, C. M. (2012). Meta-Analysis of the Association of Urbanicity With Schizophrenia. *Schizophrenia Bulletin*, 38(6), 1118–1123. [doi.org/10.1093/schbul/sbs096](https://doi.org/10.1093/schbul/sbs096)