Glazba i mozak

Zadnja provjera: listopad 2026.

Glazba je jedna od rijetkih ljudskih aktivnosti prisutnih u svim poznatim kulturama. Ljudi pjevaju djeci, plešu na proslavama, sviraju u obredima i slušaju glazbu na putu do posla. Ali što se događa u mozgu kada slušamo glazbu? Zašto nas neka pjesma naježi? Čini li slušanje Mozarta djecu pametnijima? I može li glazba pomoći nakon moždanog udara? Ova lekcija objašnjava kako mozak obrađuje glazbu, zašto je glazba nagrađujuća, što istraživanja kažu o „Mozartovu efektu” i glazbenom obrazovanju te kako se glazba koristi u rehabilitaciji.

O emocijama koje glazba izaziva govori lekcija [Glazba i emocije](/lekcija/glazba-i-emocije), a o glazbi kao terapijskom pristupu lekcija [Muzikoterapija](/lekcija/muzikoterapija).

Glazba je univerzalna

Samuel Mehr i suradnici analiziraju etnografske opise i snimke pjesama iz stotina društava širom svijeta. Pjesma je prisutna u svim proučenim kulturama, a slične vrste pjesama – uspavanke, plesne pjesme, ljubavne pjesme i pjesme za liječenje – imaju slična obilježja i u vrlo različitim kulturama. Slušatelji iz drugih kultura često mogu prepoznati kojoj vrsti pjesma pripada samo slušajući je (Mehr i sur., 2019).

Ti nalazi upućuju na to da glazba nije samo kulturni izum, nego ima duboke korijene u ljudskoj prirodi, iako se njezini oblici razlikuju od kulture do kulture.

Kako mozak obrađuje glazbu

Ne postoji jedno „glazbeno središte” u mozgu. Slušanje glazbe uključuje mrežu područja (Zatorre i Salimpoor, 2013):

**Slušni korteks** u sljepoočnim režnjevima obrađuje visinu, boju i glasnoću tona. Desna strana posebno je osjetljiva na fine razlike u visini tona, što je važno za melodiju.
**Motorička područja** i mali mozak sudjeluju u obradi ritma – zato nas ritam „tjera” da tapkamo nogom ili plešemo, čak i kad mirno sjedimo.
**Čeoni režanj** prati strukturu glazbe i stvara očekivanja o tome što slijedi.
**Sustav nagrađivanja**, uključujući strijatum, aktivira se pri ugodnoj glazbi.
**Hipokampus i drugi dijelovi** povezuju glazbu sa sjećanjima i emocijama.

Zbog te raširenosti glazba je zanimljiva za neuroznanost: aktivira istodobno opažanje, pokret, pamćenje, emocije i nagrađivanje.

Zašto je glazba nagrađujuća

Glazba nema očitu biološku korist poput hrane ili seksa, a ipak može izazvati snažan užitak. Anne Blood i Robert Zatorre snimaju moždanu aktivnost glazbenika dok slušaju glazbu koja ih „naježi”. Kad intenzitet užitka raste, raste i aktivnost u područjima povezanima s nagrađivanjem i emocijama, istim onima koja reagiraju na hranu ili druge nagrade (Blood i Zatorre, 2001).

Valorie Salimpoor i suradnici idu korak dalje i pomoću pozitronske emisijske tomografije pokazuju da se pri vrhuncu glazbenog užitka u mozgu oslobađa **dopamin**. Zanimljivo je da se dopamin oslobađa u dvije faze: u jednom dijelu strijatuma tijekom **iščekivanja** vrhunca, a u drugom tijekom samog vrhunca (Salimpoor i sur., 2011). Užitak u glazbi tako uvelike počiva na **očekivanjima**: mozak predviđa što slijedi, a glazba ta očekivanja ispunjava, odgađa ili iznenađuje (više o sustavu nagrađivanja u lekciji [Dopamin i motivacija](/lekcija/dopamin-i-motivacija)).

Mozartov efekt

Godine 1993. Frances Rauscher, Gordon Shaw i Katherine Ky objavljuju kratko izvješće prema kojem studenti nakon deset minuta slušanja Mozartove sonate bolje rješavaju zadatak prostornog zaključivanja nego nakon tišine ili opuštajućih uputa. Učinak je trajao samo desetak do petnaest minuta (Rauscher, Shaw i Ky, 1993).

Mediji su nalaz brzo pretvorili u tvrdnju da „Mozart čini djecu pametnijima”. Pojavili su se CD-ovi za bebe, a u jednoj američkoj saveznoj državi predloženo je da svaka majka novorođenčeta dobije CD s klasičnom glazbom.

Jakob Pietschnig, Martin Voracek i Anton Formann u meta-analizi gotovo 40 istraživanja i više od 3000 sudionika zaključuju da je učinak **zanemariv** i da su pozitivni nalazi najčešće potjecali iz laboratorija izvornih autora (Pietschnig, Voracek i Formann, 2010). Mali kratkoročni učinci koji su ponekad zabilježeni vjerojatno su posljedica pobuđenosti i boljeg raspoloženja, a ne posebnosti Mozartove glazbe – sličan učinak može izazvati i druga glazba koju osoba voli.

Čini li učenje glazbe djecu pametnijima

Drugo je pitanje utječe li **učenje** glazbe – sviranje instrumenta, glazbena škola – na kognitivne sposobnosti. Glenn Schellenberg u pokusu nasumično raspoređuje djecu na satove klavira, pjevanja, dramske umjetnosti ili bez nastave. Nakon godinu dana djeca na glazbenim satovima pokazuju mali porast kvocijenta inteligencije u usporedbi s ostalima (Schellenberg, 2004).

Giovanni Sala i Fernand Gobet u meta-analizi kasnijih istraživanja zaključuju, međutim, da učenje glazbe nema pouzdan učinak na opće kognitivne i školske vještine kad se uzme u obzir kvaliteta istraživanja: kvalitetnija istraživanja s aktivnim kontrolnim skupinama pokazuju učinke blizu nule (Sala i Gobet, 2017).

To ne znači da glazbeno obrazovanje nema vrijednost – učenje instrumenta razvija glazbene vještine, ustrajnost i radost, a za mnoge je izvor smisla i zajedništva. Samo ne treba očekivati da će ono samo po sebi povećati inteligenciju ili ocjene iz matematike.

Glazba u rehabilitaciji

Glazba se sve više koristi u neurološkoj rehabilitaciji.

Teppo Särkämö i suradnici nasumično raspoređuju bolesnike nakon moždanog udara u tri skupine: jedna svakodnevno sluša glazbu po vlastitom izboru, druga audioknjige, a treća ne dobiva ništa od toga. Nakon tri mjeseca skupina koja sluša glazbu ima veći oporavak verbalnog pamćenja i usmjerene pažnje te manje depresivnog i zbunjenog raspoloženja (Särkämö i sur., 2008).

Glazba se koristi i u drugim područjima: ritamski zvukovi pomažu osobama s Parkinsonovom bolešću da ujednače hod, pjevanje pomaže nekim osobama s afazijom da izgovaraju riječi koje ne mogu izgovoriti govoreći, a poznata glazba osobama s demencijom može vratiti sjećanja i smanjiti nemir.

Razlike među ljudima

Ljudi se jako razlikuju u odnosu prema glazbi. Neki je doživljavaju kao jedan od najvećih užitaka u životu, a neki uz glazbu ne osjećaju gotovo ništa – pojava koja se naziva **glazbena anhedonija**, a pritom mogu normalno uživati u drugim nagradama. Mali dio ljudi ima **amuziju** – teškoće u prepoznavanju melodija i razlikovanju visine tona, poznatu kao „gluhoća za tonove”. Te razlike pokazuju da je glazbeni užitak rezultat posebnih veza između slušnih područja i sustava nagrađivanja.

Glazba i jezik

Glazba i jezik dijele mnoga obilježja: oba se sastoje od nizova zvukova organiziranih po pravilima, oba imaju ritam, melodiju i strukturu. U mozgu se njihova obrada djelomično preklapa, osobito u područjima čeonog režnja koja prate sintaksu i strukturu. Neka istraživanja pokazuju da glazbena vježba može poboljšati razlikovanje glasova u govoru, a da kod dijela djece s teškoćama čitanja postoje i teškoće s obradom ritma. Te veze zanimljive su za razumijevanje razvoja jezika, iako je prerano govoriti o glazbenim „programima” za učenje čitanja (više u lekciji [Neurobiologija jezika](/lekcija/neurobiologija-jezika)).

Glazbenici i mozak

Mozgovi profesionalnih glazbenika u nekim se područjima razlikuju od mozgova ostalih ljudi – primjerice u područjima za kontrolu prstiju i u slušnom korteksu. Dio tih razlika vjerojatno je posljedica dugotrajne vježbe, što je primjer **neuroplastičnosti** – sposobnosti mozga da se mijenja iskustvom. Istodobno, nije isključeno da ljudi s određenim predispozicijama češće postaju glazbenici, pa uzročnost nije potpuno jasna (više u lekciji [Neuroplastičnost](/lekcija/neuroplasticnost)).

Glazba i pokret

Ritam glazbe snažno je povezan s pokretom. Gotovo svi ljudi spontano tapkaju nogom ili kimaju glavom u ritmu, a već dojenčad reagira pokretima na glazbu. Takvo usklađivanje pokreta s ritmom rijetko je u životinjskom svijetu – opisano je kod nekih papiga i morskih lavova – što upućuje na posebne veze između slušnih i motoričkih područja ljudskog mozga.

Glazba i spavanje

Mnogi ljudi slušaju glazbu kako bi lakše zaspali. Neka istraživanja upućuju na to da mirna glazba prije spavanja može poboljšati subjektivnu kvalitetu sna, osobito kod osoba s blagim teškoćama spavanja, iako su dokazi ograničeni. Zanimljiva je i suprotna pojava: **„crv u uhu”** – melodija koja se ne može izbaciti iz glave – može otežati uspavljivanje. Takve nametljive melodije česte su i obično bezazlene, a pomaže kada se melodija posluša do kraja ili kada se pažnja usmjeri na zahtjevniji zadatak.

Rani razvoj glazbenih sposobnosti

Već novorođenčad razlikuju ritmove i melodije, a dojenčad reagiraju na pjevanje bliskih osoba – osobito na uspavanke, koje u svim kulturama imaju slična obilježja: spor tempo, ponavljanje i mekan glas (Mehr i sur., 2019). Pjevanje dojenčadi pomaže ih umiriti i jača povezanost s roditeljima. Dojenčad su u nekim pogledima čak osjetljivija na glazbene razlike od odraslih: lakše razlikuju ritmove i ljestvice iz različitih kultura, dok odrasli postaju „specijalizirani” za glazbu vlastite kulture.

Glazba i starenje

Glazbene sposobnosti i užitak u glazbi često su očuvani i u dubokoj starosti, pa i kod osoba s demencijom. Ljudi koji se više ne sjećaju imena bližnjih ponekad još mogu otpjevati pjesme iz mladosti. Zajedničko pjevanje u zborovima povezano je s boljim raspoloženjem, manje usamljenosti i osjećajem pripadnosti kod starijih osoba. Glazba tako može biti most do osoba do kojih je drugi oblici komunikacije teško dosežu (više u lekciji [Starenje mozga](/lekcija/starenje-mozga)).

Glazba i tijelo

Glazba djeluje i na tijelo: brza, glasna glazba može ubrzati otkucaje srca i disanje, a spora i tiha usporiti ih. Sportaši često slušaju glazbu tijekom treninga jer im pomaže održati ritam i smanjiti osjećaj napora. Istraživanja upućuju na to da glazba može povećati izdržljivost i ugodu tijekom vježbanja, osobito kada je ritam usklađen s pokretima. Taj učinak vjerojatno nastaje zbog ritmičkog usklađivanja i odvraćanja pažnje od umora, kao i zbog boljeg raspoloženja (više u lekciji [Tjelesna aktivnost i psihička dobrobit](/lekcija/tjelesna-aktivnost-i-psihicka-dobrobit)).

Glazbeni talent

Ljudi se razlikuju u glazbenim sposobnostima – sluhu, osjećaju za ritam, pamćenju melodija. Dio tih razlika ima genetsku osnovu, ali vježba igra golemu ulogu. Istraživanja glazbenika pokazuju da su godine namjerne vježbe jedan od najvažnijih čimbenika vrhunske izvedbe, iako ne i jedini. Apsolutni sluh – sposobnost da se ton prepozna bez usporedbe – rijedak je i češći kod ljudi koji su rano počeli glazbeno obrazovanje i kod govornika tonskih jezika, što pokazuje kako se biologija i iskustvo isprepliću.

Glazba i bol

Neka istraživanja upućuju na to da slušanje glazbe može smanjiti doživljaj boli – primjerice nakon operacija ili tijekom bolnih zahvata. Učinak se vjerojatno objašnjava odvraćanjem pažnje, boljim raspoloženjem i opuštanjem, a možda i aktivacijom sustava nagrađivanja. Glazba nije zamjena za lijekove protiv boli, ali može biti koristan dodatak, osobito kada bolesnik sam bira glazbu koju voli. To je još jedan primjer kako glazba povezuje mozak, tijelo i emocije (više u lekciji [Glazba i emocije](/lekcija/glazba-i-emocije)).

Što još nije poznato

Unatoč brojnim istraživanjima, mnoga pitanja ostaju otvorena: zašto je glazba nastala u ljudskoj evoluciji, kakva je njezina izvorna funkcija – povezivanje skupine, komunikacija s djecom, udvaranje – i zašto ljudi tako različito reagiraju na istu glazbu. Glazba ostaje jedno od najzanimljivijih područja za proučavanje odnosa uma, mozga i kulture (Zatorre i Salimpoor, 2013).

Česte zablude

**„Slušanje Mozarta čini djecu pametnijima.”** Meta-analize pokazuju da je učinak zanemariv i kratkotrajan.
**„Glazba se obrađuje u desnoj polutki.”** Glazba aktivira mrežu područja u obje polutke.
**„Učenje instrumenta povećava inteligenciju.”** Kvalitetna istraživanja ne pokazuju pouzdan učinak na opće sposobnosti, iako učenje ima druge vrijednosti.

Primjer

Nakon moždanog udara Ivan ima teškoće s pažnjom i osjeća se potišteno. Kći mu na tabletu složi popis njegovih omiljenih pjesama iz mladosti, a on ih svakodnevno sluša sat vremena. Fizioterapeutkinja primijeti da je nakon slušanja raspoloženiji i lakše prati vježbe. Glazba ne zamjenjuje rehabilitaciju, ali postaje važan dio njegova oporavka.

Sažetak

Glazba je prisutna u svim kulturama, a slične vrste pjesama imaju slična obilježja posvuda. Mozak glazbu obrađuje mrežom područja za sluh, pokret, očekivanja, pamćenje i nagrađivanje. Glazbeni užitak povezan je s oslobađanjem dopamina tijekom iščekivanja i vrhunca, a počiva na očekivanjima. Mozartov efekt je zanemariv, a učenje glazbe nema pouzdan učinak na opću inteligenciju, iako ima druge vrijednosti. Glazba pomaže u rehabilitaciji nakon moždanog udara i kod nekih neuroloških bolesti.

Povezane lekcije

[Glazba i emocije](/lekcija/glazba-i-emocije)
[Muzikoterapija](/lekcija/muzikoterapija)
[Dopamin i motivacija](/lekcija/dopamin-i-motivacija)
[Osjetilni sustavi i senzorna obrada](/lekcija/osjetilni-sustavi-i-senzorna-obrada)
[Neuroplastičnost](/lekcija/neuroplasticnost)
[Zašto uživamo u tužnoj glazbi i strašnim filmovima](/lekcija/zasto-uzivamo-u-tuznoj-glazbi-i-strasnim-filmovima)

Izvori i literatura

Blood, A. J. i Zatorre, R. J. (2001). Intensely pleasurable responses to music correlate with activity in brain regions implicated in reward and emotion. *Proceedings of the National Academy of Sciences*, 98(20), 11818–11823. [doi.org/10.1073/pnas.191355898](https://doi.org/10.1073/pnas.191355898)
Mehr, S. A., Singh, M., Knox, D., Ketter, D. M., Pickens-Jones, D., Atwood, S., Lucas, C., Jacoby, N., Egner, A. A., Hopkins, E. J., Howard, R. M., Hartshorne, J. K., Jennings, M. V., Simson, J., Bainbridge, C. M., Pinker, S., O’Donnell, T. J., Krasnow, M. M. i Glowacki, L. (2019). Universality and diversity in human song. *Science*, 366(6468), eaax0868. [doi.org/10.1126/science.aax0868](https://doi.org/10.1126/science.aax0868)
Pietschnig, J., Voracek, M. i Formann, A. K. (2010). Mozart effect–Shmozart effect: A meta-analysis. *Intelligence*, 38(3), 314–323. [doi.org/10.1016/j.intell.2010.03.001](https://doi.org/10.1016/j.intell.2010.03.001)
Rauscher, F. H., Shaw, G. L. i Ky, C. N. (1993). Music and spatial task performance. *Nature*, 365(6447), 611. [doi.org/10.1038/365611a0](https://doi.org/10.1038/365611a0)
Sala, G. i Gobet, F. (2017). When the music's over. Does music skill transfer to children's and young adolescents' cognitive and academic skills? A meta-analysis. *Educational Research Review*, 20, 55–67. [doi.org/10.1016/j.edurev.2016.11.005](https://doi.org/10.1016/j.edurev.2016.11.005)
Salimpoor, V. N., Benovoy, M., Larcher, K., Dagher, A. i Zatorre, R. J. (2011). Anatomically distinct dopamine release during anticipation and experience of peak emotion to music. *Nature Neuroscience*, 14(2), 257–262. [doi.org/10.1038/nn.2726](https://doi.org/10.1038/nn.2726)
Särkämö, T., Tervaniemi, M., Laitinen, S., Forsblom, A., Soinila, S., Mikkonen, M., Autti, T., Silvennoinen, H. M., Erkkilä, J., Laine, M., Peretz, I. i Hietanen, M. (2008). Music listening enhances cognitive recovery and mood after middle cerebral artery stroke. *Brain*, 131(3), 866–876. [doi.org/10.1093/brain/awn013](https://doi.org/10.1093/brain/awn013)
Schellenberg, E. G. (2004). Music Lessons Enhance IQ. *Psychological Science*, 15(8), 511–514. [doi.org/10.1111/j.0956-7976.2004.00711.x](https://doi.org/10.1111/j.0956-7976.2004.00711.x)
Zatorre, R. J. i Salimpoor, V. N. (2013). From perception to pleasure: Music and its neural substrates. *Proceedings of the National Academy of Sciences*, 110(Suppl. 2), 10430–10437. [doi.org/10.1073/pnas.1301228110](https://doi.org/10.1073/pnas.1301228110)