Gašenje naučenog odgovora

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Gašenje naučenog odgovora proces je učenja tijekom kojeg prethodno naučena reakcija postupno slabi kada se promijene uvjeti koji su je održavali. U klasičnom uvjetovanju gašenje se događa kada se uvjetovani podražaj ponavlja bez bezuvjetnog podražaja koji je prethodno najavljivao. U operantnom uvjetovanju nastaje kada ponašanje prestane dovoditi do posljedice koja ga je ranije potkrepljivala.

Gašenje je važan pojam u psihologiji učenja jer pokazuje da naučene reakcije nisu nepromjenjive. Iskustvo može promijeniti način na koji organizam reagira na podražaje i situacije, čak i kada je prethodno učenje bilo snažno.

Primjerice, osoba koja je naučila povezivati određeni zvuk s neugodnim događajem može postupno prestati reagirati strahom ako se zvuk ponavlja u sigurnim okolnostima, bez očekivanog neugodnog događaja. Slično tome, ponašanje koje je prije redovito dovodilo do nagrade može se smanjiti kada nagrada prestane biti dostupna.

Međutim, gašenje ne znači nužno da je izvorno učenje potpuno izbrisano. Naučena reakcija može se ponovno pojaviti nakon određenog vremena, u drugom kontekstu ili nakon ponovnog iskustva povezanog s izvornim učenjem.

Što je gašenje naučenog odgovora?

**Gašenje (ekstinkcija)** proces je učenja u kojem se smanjuje prethodno naučena reakcija ili ponašanje zbog promjene odnosa između podražaja, ponašanja i njihovih posljedica.

U psihologiji učenja razlikuju se dva osnovna oblika gašenja:

U oba slučaja mijenjaju se uvjeti koji su prethodno podržavali naučenu reakciju. Ipak, mehanizmi nisu potpuno jednaki jer se klasično uvjetovanje odnosi na učenje odnosa između podražaja, a operantno uvjetovanje na odnos između ponašanja i njegovih posljedica.

Gašenje u klasičnom uvjetovanju

U klasičnom uvjetovanju organizam uči povezivati dva podražaja. Ako neutralni podražaj pouzdano najavljuje bezuvjetni podražaj, on može postati uvjetovani podražaj i početi izazivati uvjetovanu reakciju.

Gašenje se događa kada se uvjetovani podražaj više puta pojavljuje bez očekivanog bezuvjetnog podražaja.

Primjer s Pavlovljevim psima

U klasičnom primjeru pas nauči povezivati zvuk s hranom. Nakon dovoljno iskustava zvuk može izazvati slinjenje čak i kada hrana nije prisutna.

Ako se zvuk nastavi reproducirati, ali hrana više ne slijedi, uvjetovana reakcija s vremenom može oslabjeti.

Proces se može prikazati u tri koraka:

1. **Stjecanje reakcije:** zvuk se povezuje s hranom, a pas postupno počinje sliniti na zvuk.

2. **Gašenje:** zvuk se ponavlja bez hrane, pa slinjenje na zvuk postupno slabi.

3. **Mogući povratak reakcije:** nakon stanke ili promjene okolnosti slinjenje se može ponovno pojaviti.

Gašenje ne znači da pas više nikada neće povezati zvuk s hranom. Ono pokazuje da se reakcija mijenja kada se promijene uvjeti učenja.

Gašenje u operantnom uvjetovanju

U operantnom uvjetovanju ponašanje se oblikuje posljedicama koje slijede nakon njega. Ako neka posljedica povećava vjerojatnost ponavljanja ponašanja, ona djeluje kao potkrepljivač.

Kada ponašanje prestane dovoditi do potkrepljenja koje ga je prethodno održavalo, njegova se učestalost može postupno smanjiti. Taj se proces naziva gašenjem operantnog ponašanja.

Primjer iz svakodnevnog života

Dijete je naučilo da glasnim negodovanjem redovito dobiva dodatnu pažnju. Ako takvo ponašanje više ne dovodi do očekivane pažnje, može se s vremenom smanjiti.

Ipak, ishod ovisi o okolnostima. Ako se pažnja povremeno ponovno pojavi nakon glasnog negodovanja, ponašanje se može održavati. Osim toga, ako dijete nema drugi naučeni način izražavanja svojih potreba, samo uskraćivanje pažnje neće ga nužno naučiti primjerenijem ponašanju.

Zato je pri promjeni ponašanja često korisno istodobno poticati alternativno ponašanje, primjerice mirno traženje pomoći ili pažnje.

Eksplozija gašenja

**Eksplozija gašenja** pojava je pri kojoj se ponašanje privremeno pojača kada prestane dovoditi do potkrepljenja koje je ranije slijedilo.

Organizam može češće ili intenzivnije pokušavati izvesti ponašanje koje je prije bilo uspješno.

Primjerice, osoba koja je navikla da pritiskanje određene tipke aktivira funkciju može početi pritiskati tipku više puta kada ona prestane reagirati.

Slično tome, ako određeno ponašanje u društvenoj situaciji više ne dovodi do očekivane reakcije, osoba ga može privremeno intenzivirati prije nego što ga prestane koristiti.

Eksplozija gašenja ne pojavljuje se nužno u svim situacijama. Njezina vjerojatnost i intenzitet ovise o povijesti potkrepljenja, vrsti ponašanja i okolnostima.

Ovaj je fenomen posebno važan u primjeni načela operantnog uvjetovanja jer privremeno pojačanje ponašanja može navesti okolinu da ponovno pruži potkrepljenje. Ako se to dogodi, prethodno naučeno ponašanje može se dodatno učvrstiti.

Spontani oporavak

**Spontani oporavak** ponovno je pojavljivanje prethodno oslabljene uvjetovane reakcije nakon određenog vremenskog razmaka.

Primjerice, pas čija je reakcija slinjenja na zvuk oslabila tijekom gašenja može ponovno pokazati određeni stupanj slinjenja kada se zvuk predstavi nakon dulje stanke.

Spontani oporavak pokazuje da smanjenje reakcije tijekom gašenja ne znači nužno da je prethodna povezanost potpuno nestala.

Pojava spontanog oporavka proučava se u klasičnom uvjetovanju, a može biti važna i za razumijevanje povratka nekih naučenih obrazaca ponašanja.

Obnova naučenog odgovora u drugom kontekstu

Gašenje se često odvija u određenom okruženju. Ako se naučena reakcija smanjuje u jednoj situaciji, to ne znači da će se jednako smanjiti u svim drugim situacijama.

**Obnova reakcije zbog promjene konteksta** može se pojaviti kada se reakcija koja je oslabjela tijekom gašenja ponovno javi u drugom okruženju.

Primjerice, osoba može naučiti osjećati manji strah u određenoj situaciji tijekom terapije, ali ponovno osjetiti strah kada se nađe u drukčijem okruženju koje podsjeća na izvorno neugodno iskustvo.

Kontekst ne obuhvaća samo fizičko mjesto. Može uključivati i prisutne osobe, emocionalno stanje, vrijeme ili druge okolnosti povezane s učenjem.

Ovaj je fenomen važan za razumijevanje zašto se naučena promjena ne mora automatski prenijeti na sve situacije.

Ponovno uspostavljanje uvjetovane reakcije

U nekim eksperimentalnim uvjetima uvjetovana reakcija može se ponovno pojaviti nakon što organizam ponovno doživi bezuvjetni podražaj, čak i ako je prethodno provedeno gašenje. Taj se fenomen naziva **ponovno uspostavljanje uvjetovane reakcije**.

Primjerice, nakon što je reakcija na određeni zvuk oslabila jer zvuk više nije bio povezan s hranom, novo iskustvo s hranom može pridonijeti povratku reakcije na taj zvuk.

Ponovno uspostavljanje razlikuje se od spontanog oporavka. Kod spontanog oporavka reakcija se može vratiti nakon vremenskog razmaka, dok je kod ponovnog uspostavljanja važan novi susret s bezuvjetnim podražajem.

Ovi procesi pokazuju da se prethodno naučene reakcije mogu ponovno aktivirati pod određenim uvjetima.

Gašenje i strah

Gašenje ima važnu ulogu u istraživanju straha i anksioznosti.

Ako osoba nauči povezivati određenu situaciju s opasnošću, sama situacija ili podražaji koji je podsjećaju na nju mogu izazvati strah. Kada se osoba u sigurnim okolnostima ponovno susreće s tim podražajima, bez očekivanog štetnog događaja, strah se može smanjiti.

Primjerice, osoba koja se boji dizala može postupno učiti da boravak u ispravnom i sigurnom dizalu ne mora dovesti do očekivanog neugodnog ishoda.

Ipak, gašenje straha nije isto što i jednostavno uvjeravanje osobe da nema razloga za strah. Učenje se može odvijati kroz iskustvo u kojem osoba otkriva da se očekivani negativni ishod ne događa ili da ga može podnijeti bolje nego što je očekivala.

Važno je pritom razlikovati stvarnu opasnost od naučene reakcije straha. Cilj nije navikavanje na opasne okolnosti, nego učenje novih reakcija u situacijama koje su dovoljno sigurne.

Gašenje u psihoterapiji

Načela gašenja važna su za razumijevanje nekih psihoterapijskih postupaka, posebno terapije izlaganjem koja se koristi u liječenju određenih anksioznih teškoća.

Tijekom izlaganja osoba se postupno susreće s podražajima ili situacijama koje izazivaju strah, u uvjetima koji omogućuju sigurno učenje. Takvo iskustvo može pomoći u promjeni očekivanja o opasnosti i smanjenju izbjegavanja.

Međutim, suvremeni pristupi naglašavaju da uspješno izlaganje nije nužno samo rezultat slabljenja stare reakcije. Može uključivati i stvaranje novog učenja koje se natječe s prethodnom povezanošću između podražaja i straha.

Primjerice, osoba može naučiti da određena situacija ne dovodi nužno do očekivanog negativnog ishoda. Stara reakcija ipak se može ponovno pojaviti u novom kontekstu ili nakon stresnog događaja.

Zato terapijski rad često uključuje ponavljanje iskustava, njihovo provođenje u različitim okolnostima i razvoj strategija za reagiranje kada se strah ponovno pojavi.

Gašenje nije univerzalno objašnjenje svih psihoterapijskih promjena. U terapiji mogu sudjelovati i promjene uvjerenja, pažnje, ponašanja, emocionalne regulacije i odnosa s drugim ljudima.

Kako se gašenje razlikuje od zaboravljanja?

Gašenje i zaboravljanje mogu izgledati slično jer u oba slučaja prethodno naučena reakcija postaje manje vidljiva. Međutim, riječ je o različitim procesima.

**Zaboravljanje** se općenito odnosi na smanjenje mogućnosti prisjećanja ili pristupa prethodno naučenim informacijama tijekom vremena.

**Gašenje** se odnosi na promjenu naučene reakcije nakon novih iskustava u kojima se mijenjaju uvjeti koji su je prethodno održavali.

Primjerice, osoba može zaboraviti detalje nekog događaja jer ih se više ne može jasno prisjetiti. Nasuprot tome, osoba može i dalje pamtiti neugodno iskustvo, ali prestati reagirati snažnim strahom na podražaj koji ga je ranije najavljivao.

Ta se dva procesa mogu međusobno preklapati, ali nisu istoznačna.

Kako se gašenje razlikuje od habituacije?

Gašenje i habituacija također su različiti procesi učenja.

**Habituacija** je oblik neasocijativnog učenja pri kojem se reakcija na ponavljani podražaj smanjuje kada taj podražaj nema važnu posljedicu.

Primjerice, osoba koja se useli pokraj prometne ulice može s vremenom sve manje primjećivati uobičajenu buku prometa.

Kod gašenja u klasičnom uvjetovanju važna je prethodno naučena povezanost između uvjetovanog i bezuvjetnog podražaja. Reakcija slabi kada uvjetovani podražaj više nije praćen očekivanim bezuvjetnim podražajem.

Dakle, habituacija ne zahtijeva da je podražaj prethodno povezan s drugim podražajem, dok gašenje pretpostavlja prethodno učenje ili potkrepljivanje ponašanja.

Zašto se naučena reakcija može vratiti?

Povratak naučene reakcije nakon gašenja pokazuje da učenje nije nužno jednostavno brisanje prethodnih povezanosti.

Jedno od važnih objašnjenja jest da gašenje stvara novo učenje koje mijenja način na koji organizam reagira na izvorni podražaj, ali ne mora potpuno ukloniti prethodno naučenu povezanost.

Primjerice, osoba može naučiti da određeni zvuk u sadašnjim okolnostima ne najavljuje opasnost, ali se reakcija straha može vratiti kada se promijeni kontekst ili se ponovno pojavi iskustvo koje podsjeća na izvornu situaciju.

Na povratak reakcije mogu utjecati:

Zbog toga je korisno razumjeti gašenje kao promjenu u naučenom odgovoru, a ne kao jamstvo da se reakcija više nikada neće pojaviti.

Sažetak

Gašenje naučenog odgovora proces je učenja tijekom kojeg prethodno naučena reakcija ili ponašanje slabi zbog promjene uvjeta koji su ga održavali. U klasičnom uvjetovanju nastaje kada se uvjetovani podražaj ponavlja bez očekivanog bezuvjetnog podražaja, dok se u operantnom uvjetovanju događa kada ponašanje prestane dovoditi do potkrepljenja.

Tijekom gašenja može se pojaviti privremeni porast ponašanja, a oslabljena reakcija može se vratiti spontanim oporavkom, promjenom konteksta ili ponovnim iskustvom s podražajem povezanim s izvornim učenjem.

Gašenje je važno za razumijevanje promjene ponašanja, emocionalnih reakcija i terapijskih postupaka. Ono ne znači nužno da je izvorno učenje izbrisano, nego da novo iskustvo mijenja način na koji se naučena reakcija pojavljuje.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Pavlov, I. P. (1927). *Conditioned Reflexes: An Investigation of the Physiological Activity of the Cerebral Cortex*. Preveo i uredio G. V. Anrep. Oxford University Press.

2. Bouton, M. E. (2004). Context and behavioral processes in extinction. *Learning & Memory, 11*(5), 485–494. https://doi.org/10.1101/lm.78804

3. Rescorla, R. A. (2001). Experimental extinction. U R. R. Mowrer i S. B. Klein (ur.), *Handbook of Contemporary Learning Theories* (str. 119–154). Lawrence Erlbaum Associates.

4. Myers, K. M., & Davis, M. (2007). Mechanisms of fear extinction. *Molecular Psychiatry, 12*, 120–150. https://doi.org/10.1038/sj.mp.4001939

5. Domjan, M. (2015). *The Principles of Learning and Behavior* (7. izd.). Cengage Learning.

6. Bouton, M. E. (2007). *Learning and Behavior: A Contemporary Synthesis*. Sinauer Associates.