Funkcionalna analiza ponašanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Dvoje djece u razredu ometa nastavu na isti način: dobacuju i ustaju s mjesta. Jedno to radi jer tada dobiva pažnju učiteljice, a drugo jer ga tako pošalju van i izbjegne zadatak koji mu je pretežak. Ponašanje je isto, a razlozi su potpuno različiti, pa ni ista intervencija neće pomoći obojici. **Funkcionalna analiza ponašanja** postupak je kojim se utvrđuje upravo to: čemu određeno ponašanje služi i što ga održava.

Funkcionalna analiza temelj je bihevioralne terapije i primijenjene analize ponašanja, a koristi se i u [kognitivno-bihevioralnoj terapiji](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) kao način razumijevanja problema prije odabira postupaka liječenja.

Što znači „funkcija” ponašanja?

U bihevioralnom pristupu ponašanje se ne opisuje samo prema tome kako izgleda, nego prema tome kakve **posljedice** ima i u kakvim se **okolnostima** javlja. Ponašanje koje se ponavlja obično nešto „donosi” osobi: ugodu, pažnju, olakšanje ili izbjegavanje nečeg neugodnog. To je njegova funkcija.

Funkcija ne znači da osoba ponašanje svjesno bira radi tog cilja. Većina takvih veza nastaje učenjem, bez namjere i često bez uvida (više u lekciji [Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje)).

A-B-C model

Najjednostavniji oblik funkcionalne analize je **A-B-C model**:

**A (engl. *antecedents*) – prethodnici:** okolnosti, situacije, misli ili osjećaji koji prethode ponašanju.
**B (engl. *behavior*) – ponašanje:** konkretan, opažljiv postupak.
**C (engl. *consequences*) – posljedice:** što se događa nakon ponašanja, kratkoročno i dugoročno.

|---|---|---|---|

Tablica pokazuje zašto se neka ponašanja održavaju iako dugoročno štete: kratkoročna posljedica je nagrađujuća i djeluje odmah, a dugoročna je udaljena i manje utječe na ponašanje.

Kako se provodi?

Funkcionalna analiza obično uključuje nekoliko koraka (Haynes i O'Brien, 1990):

1. **Precizno opisati ponašanje.** Umjesto „loše se ponaša” navodi se što točno, koliko često i koliko dugo.

2. **Prikupiti podatke.** Razgovorom, upitnicima, dnevnikom ili izravnim promatranjem bilježi se kada, gdje i uz koje okolnosti se ponašanje javlja.

3. **Postaviti hipotezu o funkciji.** Na temelju podataka pretpostavlja se što ponašanje održava.

4. **Provjeriti hipotezu.** Promatra se mijenja li se ponašanje kada se promijene prethodnici ili posljedice.

5. **Odabrati intervenciju.** Postupak se bira prema funkciji, a ne samo prema obliku ponašanja.

U primijenjenoj analizi ponašanja razvijena je i **eksperimentalna funkcionalna analiza**, u kojoj se u kontroliranim uvjetima sustavno mijenjaju okolnosti, primjerice prisutnost pažnje ili zahtjeva, kako bi se utvrdila funkcija ponašanja. Najpoznatiji primjer je istraživanje samoozljeđujućeg ponašanja kod osoba s teškoćama u razvoju, prvi put objavljeno 1982. godine (Iwata i sur., 1994). Pokazalo je da isto ponašanje kod različitih osoba može imati različite funkcije, što je promijenilo način na koji se takva ponašanja liječe.

Zašto je funkcija važna za liječenje?

Ako se ponašanje održava pažnjom, korisno je naučiti osobu drugi način da dobije pažnju i smanjiti pažnju koju dobiva za problematično ponašanje. Ako se održava izbjegavanjem zadatka, korisnije je prilagoditi zadatak ili naučiti osobu tražiti pomoć. Ista intervencija koja pomaže u jednom slučaju može pogoršati drugi.

U psihoterapiji odraslih funkcionalna analiza pomaže razumjeti, primjerice, zašto se izbjegavanje kod tjeskobe održava (olakšanje) ili zašto se povlačenje kod depresije ponavlja (manje napora i manje straha od neuspjeha). Na takvom se razumijevanju temelje postupci poput [izlaganja](/lekcija/izlaganje) i [bihevioralne aktivacije](/lekcija/bihevioralna-aktivacija).

Funkcionalna analiza i formulacija slučaja

Funkcionalna analiza može se shvatiti kao bihevioralni oblik šireg postupka kojim terapeut i klijent zajedno razumiju problem. U drugim pristupima taj se postupak naziva [formulacija slučaja](/lekcija/formulacija-slucaja-u-psihoterapiji). Razlika je u naglasku: funkcionalna analiza usmjerena je na opažljive odnose između okolnosti, ponašanja i posljedica, a formulacija često uključuje i povijest osobe, uvjerenja i odnose.

Četiri česte funkcije ponašanja

Gregory Beavers, Brian Iwata i Dorothea Lerman (2013) pregledavaju trideset godina istraživanja funkcionalne analize problematičnog ponašanja, ponajviše kod djece i odraslih s teškoćama u razvoju. Najčešće utvrđene funkcije svrstavaju u četiri skupine:

**Pažnja** – ponašanje dovodi do toga da se drugi okrenu osobi, razgovaraju s njom ili je tješe.
**Izbjegavanje ili bijeg** – ponašanje dovodi do prekida zahtjeva, zadatka ili neugodne situacije.
**Dobivanje predmeta ili aktivnosti** – ponašanje dovodi do toga da osoba dobije željenu stvar, hranu ili igru.
**Automatsko potkrepljenje** – ponašanje je samo po sebi ugodno ili smanjuje neugodu, neovisno o drugim ljudima.

Pregled pokazuje i da kod mnogih osoba ponašanje ima **više funkcija** istodobno. Isto vikanje može ponekad privući pažnju, a ponekad prekinuti zadatak. Zato je pažljiva analiza u različitim okolnostima važnija od brze pretpostavke.

Funkcionalna analiza u terapiji odraslih

Kod odraslih se funkcionalna analiza rijetko provodi kao pokus. Češće se oslanja na razgovor i na **samopraćenje**: osoba nekoliko dana bilježi situacije u kojima se problematično ponašanje javlja, što je prethodilo, što je učinila i što se zatim dogodilo. Takav zapis često otkriva obrasce kojih osoba nije bila svjesna (više u lekciji [Samonadzor i praćenje ponašanja](/lekcija/samonadzor-i-pracenje-ponasanja)).

Važno je da se u analizu uključe i **unutarnji prethodnici i posljedice**. Kod mnogih teškoća ključni okidač nije vanjska situacija, nego misao, sjećanje ili tjelesni osjet, a ključna posljedica nije pažnja drugih, nego olakšanje od neugodne emocije. Takav pogled povezuje funkcionalnu analizu s [kognitivno-bihevioralnim modelom](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) i s razumijevanjem [izbjegavanja emocija](/lekcija/izbjegavanje-emocija).

Funkcionalna analiza u školi i obitelji

U školama i obiteljima funkcionalna analiza čini temelj pristupa koji se naziva **podrška pozitivnom ponašanju**. Umjesto da se problematično ponašanje samo kažnjava, istražuje se čemu služi, a zatim se mijenjaju okolnosti i uči zamjensko ponašanje iste funkcije.

Ako dijete udara druge kad želi igračku, uči ga se da je zatraži riječima ili znakom, a odrasli dosljedno reagiraju na takav zahtjev. Ako dijete ometa nastavu kako bi izbjeglo pretežak zadatak, zadatak se dijeli na manje dijelove, a dijete uči zatražiti pomoć ili kratku stanku. Takve promjene djeluju na uzrok ponašanja, pa su učinkovitije i trajnije od same kazne.

Takav pristup zahtijeva suradnju svih odraslih koji su s djetetom: roditelja, učitelja i stručnih suradnika. Ako jedni dosljedno ne nagrađuju problematično ponašanje, a drugi popuste, ponašanje će se održavati jer i povremena nagrada snažno djeluje.

Ograničenja

**Složenost stvarnog života.** Ponašanje često ima više funkcija istodobno, a one se mijenjaju s vremenom.
**Unutarnji procesi.** Misli i osjećaje nije moguće izravno promatrati, pa se o njima zaključuje iz iskaza osobe.
**Etička pitanja.** Eksperimentalna funkcionalna analiza mora se provoditi oprezno i pod stručnim nadzorom, osobito kod ponašanja koja mogu biti opasna.

Primjer

Davor, tridesetpetogodišnji računovođa, dolazi na terapiju jer svake večeri satima igra igre na mobitelu i zbog toga premalo spava. Kaže da je „ovisan o mobitelu”. Funkcionalna analiza pokazuje drukčiju sliku. Igranje se javlja gotovo uvijek nakon radnih dana u kojima je imao sukob sa šefom (prethodnik). Dok igra, ne razmišlja o poslu i osjeća se mirnije (kratkoročna posljedica), ali ujutro je umoran i još teže podnosi napetost na poslu (dugoročna posljedica).

Funkcija igranja tako nije sama zabava, nego **bijeg od ruminacije** o poslu. Umjesto samog ograničavanja vremena na mobitelu, terapija se usmjerava na načine nošenja s napetošću nakon posla – kratku šetnju, razgovor sa suprugom i zapisivanje briga – te na rješavanje sukoba na poslu. Igranje se smanjuje jer se mijenja ono što ga je održavalo.

Česte zablude

**„Funkcija znači da osoba namjerno manipulira.”** Većina funkcija nastaje učenjem, bez svjesne namjere.
**„Isto ponašanje uvijek ima isti uzrok.”** Isto ponašanje kod različitih ljudi, pa i kod iste osobe u različitim okolnostima, može imati različite funkcije.
**„Dovoljno je kazniti nepoželjno ponašanje.”** Bez razumijevanja funkcije kazna često ne djeluje ili potiče drugo ponašanje iste funkcije.

Sažetak

Funkcionalna analiza ponašanja utvrđuje čemu ponašanje služi i što ga održava. A-B-C model povezuje prethodnike, ponašanje i kratkoročne i dugoročne posljedice. Ponašanja se održavaju jer kratkoročne posljedice djeluju odmah, a dugoročne su udaljene. Najčešće funkcije su pažnja, izbjegavanje, dobivanje predmeta i automatsko potkrepljenje, a ponašanje može imati više funkcija. Intervencija se bira prema funkciji, a ne samo prema obliku ponašanja. Kod odraslih se analiza oslanja na razgovor i samopraćenje te uključuje misli i emocije kao prethodnike i posljedice.

Povezane lekcije

[Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje)
[Izbjegavanje](/lekcija/izbjegavanje)
[Bihevioralna aktivacija](/lekcija/bihevioralna-aktivacija)
[Izlaganje](/lekcija/izlaganje)
[Formulacija slučaja u psihoterapiji](/lekcija/formulacija-slucaja-u-psihoterapiji)

Izvori i literatura

Beavers, G. A., Iwata, B. A. i Lerman, D. C. (2013). Thirty years of research on the functional analysis of problem behavior. *Journal of Applied Behavior Analysis*, 46(1), 1–21. [doi.org/10.1002/jaba.30](https://doi.org/10.1002/jaba.30)
Haynes, S. N. i O'Brien, W. H. (1990). Functional analysis in behavior therapy. *Clinical Psychology Review*, 10(6), 649–668. [doi.org/10.1016/0272-7358(90)90074-K](https://doi.org/10.1016/0272-7358%2890%2990074-K)
Iwata, B. A., Dorsey, M. F., Slifer, K. J., Bauman, K. E. i Richman, G. S. (1994). Toward a functional analysis of self-injury. *Journal of Applied Behavior Analysis*, 27(2), 197–209. [doi.org/10.1901/jaba.1994.27-197](https://doi.org/10.1901/jaba.1994.27-197)