Formulacija slučaja u psihoterapiji

Zadnja provjera: listopad 2026.

Formulacija slučaja u psihoterapiji strukturirani je proces kojim terapeut nastoji razumjeti kako su nastale teškoće klijenta, što ih održava i koji bi postupci mogli pridonijeti njihovom ublažavanju. Umjesto da se zaustavi na popisu simptoma ili dijagnostičkoj oznaci, terapeut razvija obrazloženo objašnjenje načina na koji su povezani klijentova životna povijest, sadašnje okolnosti, misli, emocije, ponašanja, odnosi i obrasci suočavanja.

Formulacija slučaja služi kao poveznica između procjene klijenta i planiranja psihoterapije. Ona pomaže terapeutu i klijentu razumjeti zašto se određene teškoće pojavljuju, zbog čega traju i što bi se moglo promijeniti kako bi se postiglo poboljšanje. Nije riječ o konačnoj istini o osobi, nego o radnoj hipotezi koja se provjerava i mijenja tijekom terapijskog procesa.

Formulacija se primjenjuje u različitim psihoterapijskim pristupima, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju, psihodinamsku psihoterapiju, terapije usmjerene na emocije, sistemsku terapiju i integrativne pristupe. Pojedini pristupi razlikuju se prema tome koje čimbenike smatraju najvažnijima i kako objašnjavaju nastanak psiholoških teškoća.

1. Razlika između procjene, dijagnoze i formulacije slučaja

Psihološka procjena, psihijatrijska dijagnoza i formulacija slučaja povezani su, ali predstavljaju različite aktivnosti.

**Psihološka procjena** obuhvaća prikupljanje i vrednovanje informacija o klijentovu funkcioniranju. Može uključivati klinički razgovor, opažanje, psihologijske testove, upitnike, podatke o životnoj povijesti i procjenu trenutačnih teškoća.

**Dijagnoza** predstavlja klasifikaciju simptoma i obrazaca funkcioniranja prema utvrđenim dijagnostičkim kriterijima. Primjerice, klijent može zadovoljiti kriterije za depresivni poremećaj ili panični poremećaj. Dijagnoza olakšava komunikaciju među stručnjacima i može pomoći u odabiru intervencija, ali sama po sebi ne objašnjava u potpunosti zašto se teškoće pojavljuju kod određene osobe.

**Formulacija slučaja** nastoji objasniti individualni obrazac teškoća. Dvije osobe s istom dijagnozom mogu imati različite životne okolnosti, okidače, načine razmišljanja i obrasce ponašanja koji održavaju njihove simptome. Zbog toga im može biti potreban različit terapijski plan.

Primjerice, dvije osobe mogu doživljavati socijalnu anksioznost. Prva se boji negativne procjene jer je tijekom školovanja često bila izložena ismijavanju. Druga se boji pokazati nesigurnost jer je razvila uvjerenje da uvijek mora djelovati sposobno i samouvjereno. Obje mogu izbjegavati društvene situacije, ali formulacije njihovih teškoća mogu se razlikovati prema važnim životnim iskustvima, uvjerenjima i očekivanjima.

Formulacija stoga odgovara na pitanje: **Kako se teškoće ove osobe mogu razumjeti u kontekstu njezina života i što ih trenutačno održava?**

2. Ciljevi formulacije slučaja

Formulacija slučaja ima nekoliko međusobno povezanih ciljeva.

Razumijevanje nastanka teškoća

Terapeut istražuje moguće okolnosti i iskustva koja su pridonijela razvoju problema. To mogu biti obiteljski odnosi, iskustva odbacivanja, traumatski događaji, kronični stres, naučeni obrasci suočavanja ili biološka ranjivost.

Pritom nije nužno pronaći jedan uzrok. Psihološke teškoće najčešće nastaju djelovanjem više međusobno povezanih čimbenika.

Prepoznavanje čimbenika koji održavaju problem

Čimbenici koji su pridonijeli nastanku problema ne moraju biti isti oni koji ga održavaju u sadašnjosti. Primjerice, ranija iskustva ismijavanja mogu pridonijeti razvoju straha od negativne procjene, dok sadašnje izbjegavanje društvenih situacija sprječava osobu da stekne nova iskustva koja bi mogla promijeniti njezina očekivanja.

Formulacija zato ne istražuje samo prošlost nego i aktualne mehanizme koji održavaju teškoće.

Određivanje terapijskih ciljeva

Na temelju formulacije terapeut i klijent mogu odrediti što žele promijeniti. Ciljevi mogu uključivati smanjenje simptoma, promjenu ponašanja, razvijanje emocionalne regulacije, poboljšanje odnosa, povećanje tolerancije na neizvjesnost ili promjenu nefunkcionalnih uvjerenja.

Odabir intervencija

Formulacija pomaže odabrati terapijske postupke koji odgovaraju pretpostavljenim mehanizmima problema. Ako se teškoće održavaju izbjegavanjem, terapija može uključivati postupno suočavanje sa situacijama koje izazivaju strah. Ako su u središtu problema ponavljajući obrasci odnosa, terapijski rad može se usmjeriti na njihovo prepoznavanje i promjenu.

Praćenje promjena

Tijekom terapije formulacija omogućuje procjenu napretka. Ako odabrane intervencije ne dovode do očekivanih promjena, potrebno je razmotriti jesu li početne pretpostavke bile nepotpune ili netočne.

3. Glavni elementi formulacije slučaja

Ne postoji jedan univerzalni obrazac formulacije koji se primjenjuje u svim psihoterapijskim školama. Ipak, mnoge formulacije obuhvaćaju nekoliko zajedničkih područja.

3.1. Trenutačni problemi i simptomi

Prvi je korak jasno odrediti zbog čega je klijent zatražio pomoć. Potrebno je opisati teškoće dovoljno konkretno da se mogu razumjeti i pratiti tijekom terapije.

To može uključivati:

Važno je utvrditi kada se problem pojavljuje, koliko traje, koliko je intenzivan i kako utječe na svakodnevni život.

3.2. Čimbenici predispozicije

Čimbenici predispozicije povećavaju vjerojatnost razvoja određenih teškoća. Mogu postojati dugo prije nego što se pojave prvi simptomi.

Primjeri uključuju:

Čimbenik predispozicije nije nužno uzrok u jednostavnom smislu. Osoba može imati više čimbenika ranjivosti, a da se određeni poremećaj nikada ne razvije. Njihov učinak ovisi i o kasnijim iskustvima, okolnostima i zaštitnim čimbenicima.

3.3. Okidači

Okidači su događaji ili promjene nakon kojih se teškoće prvi put pojavljuju ili se znatno pogoršavaju.

Primjeri su prekid partnerske veze, gubitak zaposlenja, bolest, sukob, preseljenje, povećanje radnog opterećenja ili iskustvo odbacivanja.

Okidač nije nužno jedini uzrok problema. On može aktivirati raniju ranjivost ili postojeće obrasce reagiranja.

Primjerice, prekid veze može pokrenuti intenzivan strah od napuštanja kod osobe koja je i prije prekida imala izraženu osjetljivost na znakove odbacivanja.

3.4. Čimbenici održavanja

Čimbenici održavanja procesi su koji pridonose tome da teškoće traju, čak i kada je početni okidač prošao.

Mogu uključivati:

Čimbenici održavanja posebno su važni za planiranje terapije jer predstavljaju moguće točke promjene.

3.5. Zaštitni čimbenici i resursi

Formulacija ne bi trebala biti usmjerena isključivo na teškoće. Potrebno je prepoznati i osobne i okolinske resurse koji mogu pomoći oporavku.

Zaštitni čimbenici mogu uključivati:

Uključivanje zaštitnih čimbenika pomaže oblikovati uravnoteženu sliku osobe i prepoznati načine na koje se postojeće snage mogu upotrijebiti u terapiji.

4. Kognitivno-bihevioralna formulacija slučaja

U kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT) formulacija često prikazuje međusobne veze između situacija, misli, emocija, tjelesnih reakcija i ponašanja. Posebna se pozornost posvećuje uvjerenjima i obrascima ponašanja koji održavaju teškoće.

Jedan od poznatih modela, koji je razvila Jacqueline B. Persons, naglašava povezivanje podataka iz procjene s individualnim objašnjenjem problema i planom liječenja.

Kognitivno-bihevioralna formulacija može uključivati nekoliko razina.

**Temeljna uvjerenja** duboka su i relativno općenita uvjerenja o sebi, drugima ili svijetu. Primjeri su „Nisam dovoljno vrijedan”, „Drugima se ne može vjerovati” ili „Ako pogriješim, bit ću odbačen”.

**Posredujuća uvjerenja** uključuju pravila, pretpostavke i stavove koji proizlaze iz temeljnijih uvjerenja. Primjerice: „Moram sve napraviti savršeno kako bi me drugi prihvatili.”

**Automatske misli** specifične su misli koje se pojavljuju u određenim situacijama, često brzo i bez svjesnog napora. Primjerice: „Sigurno misle da sam nesposoban.”

**Emocionalne i tjelesne reakcije** mogu uključivati strah, sram, tugu, napetost, ubrzan rad srca ili znojenje.

**Ponašanja** uključuju izbjegavanje, povlačenje, provjeravanje, traženje uvjeravanja ili pretjeranu pripremu.

Primjer kognitivno-bihevioralnog ciklusa

Osoba treba održati prezentaciju pred kolegama.

1. **Situacija:** Priprema se za izlaganje pred grupom.

2. **Automatska misao:** „Ako pogriješim, svi će vidjeti da nisam dovoljno sposoban.”

3. **Emocija:** Strah i sram.

4. **Tjelesna reakcija:** Ubrzan rad srca, znojenje i napetost.

5. **Ponašanje:** Osoba izbjegava gledati publiku, pretjerano uvježbava svaku rečenicu ili pokušava izbjeći prezentaciju.

6. **Kratkoročna posljedica:** Izbjegavanje smanjuje nelagodu.

7. **Dugoročna posljedica:** Osoba ne dobiva priliku provjeriti je li pogreška doista dovela do odbacivanja. Strah ostaje nepromijenjen ili se pojačava.

Formulacija pokazuje da problem nije samo u strahu od prezentacije nego i u ciklusu u kojem katastrofična očekivanja i izbjegavanje međusobno održavaju teškoću.

Terapija se može usmjeriti na provjeravanje predviđanja, promjenu ponašajnih obrazaca, postupno suočavanje s izazovnim situacijama i razvijanje fleksibilnijeg odnosa prema pogreškama.

5. Psihodinamska formulacija slučaja

Psihodinamski pristupi naglašavaju emocionalne konflikte, nesvjesne procese, obrambene mehanizme, ponavljajuće obrasce odnosa i utjecaj ranijih iskustava na sadašnje funkcioniranje.

U ovom pristupu formulacija pokušava objasniti kako se aktualne teškoće mogu povezati s emocionalnim potrebama, strahovima, unutarnjim konfliktima i obrascima koji se ponavljaju u odnosima.

Primjerice, osoba može snažno željeti bliskost, ali istodobno strahovati da će biti povrijeđena ili kontrolirana. Kada se odnos približi većoj intimnosti, može se početi emocionalno udaljavati, kritizirati partnera ili umanjivati važnost odnosa. Takvo ponašanje može kratkoročno smanjiti osjećaj ranjivosti, ali dugoročno otežati ostvarivanje bliskosti koju osoba želi.

Psihodinamska formulacija može istraživati:

Pojam **obrambeni mehanizam** odnosi se na psihološki proces kojim se osoba nosi s neprihvatljivim ili prijetećim osjećajima, mislima i konfliktima. Neki obrambeni procesi mogu kratkoročno pomoći očuvanju emocionalne ravnoteže, ali postaju problematični kada su kruti i ograničavaju prilagodljivo funkcioniranje.

U psihodinamskom radu formulacija se može razvijati i na temelju onoga što se događa u terapijskom odnosu. Primjerice, klijent koji očekuje da će ga drugi kritizirati može terapeuta doživljavati kao osuđujućeg i kada terapeut postavlja neutralno pitanje. Takvo iskustvo može pružiti priliku za istraživanje očekivanja i emocionalnih reakcija, ali terapeut mora uzeti u obzir i mogućnost da je njegova vlastita komunikacija doista bila neprimjerena.

Psihodinamska formulacija ne bi trebala automatski pripisivati sadašnje teškoće djetinjstvu niti pretpostavljati da svaki simptom skriva određeni nesvjesni konflikt. Interpretacije moraju ostati hipoteze koje se provjeravaju kroz razgovor i iskustvo klijenta.

6. Formulacija u drugim psihoterapijskim pristupima

Humanistički i iskustveni pristupi

Humanističke i iskustvene terapije naglašavaju subjektivno iskustvo osobe, emocionalne potrebe, osobne vrijednosti, autentičnost i mogućnost osobnog razvoja.

Formulacija može istraživati nesklad između onoga što osoba doista osjeća i želi te onoga što smatra da mora osjećati ili činiti kako bi bila prihvaćena. Primjerice, osoba može potiskivati ljutnju jer vjeruje da će zbog izražavanja neslaganja izgubiti ljubav drugih.

U središtu nije samo objašnjenje simptoma nego i razumijevanje načina na koji osoba doživljava sebe i svoj odnos prema svijetu.

Sistemski pristupi

Sistemska formulacija promatra teškoće u kontekstu odnosa i sustava kojima osoba pripada, primjerice obitelji, partnerske veze ili radnog okruženja.

Pritom se istražuju obrasci međusobnih reakcija, komunikacija, granice, uloge i pravila odnosa. Simptom jedne osobe može biti povezan s ponavljajućim interakcijama u sustavu, ali to ne znači da je obitelj nužno uzrok problema ili da je odgovornost za teškoće ravnomjerno raspoređena među svim članovima.

Primjerice, partnerovo povlačenje može potaknuti drugu osobu da pojača pritisak i traženje razgovora. Pojačani pritisak može dovesti do još većeg povlačenja, čime se oblikuje ciklus koji oboje doživljavaju kao problematičan.

Sistemska formulacija nastoji razumjeti taj ciklus, a ne jednostavno proglasiti jednog partnera uzrokom teškoća.

Integrativni pristupi

Integrativna formulacija kombinira koncepte i metode iz više psihoterapijskih pristupa. Terapeut može istodobno uzeti u obzir naučene obrasce ponašanja, emocionalne konflikte, privrženost, interpersonalne odnose, tjelesne reakcije i aktualne životne okolnosti.

Integracija ne znači proizvoljno spajanje teorija. Potrebno je jasno obrazložiti kako pojedini elementi formulacije pridonose razumijevanju problema i zašto odabrane intervencije odgovaraju utvrđenim potrebama klijenta.

7. Kako se razvija formulacija slučaja?

Formulacija se obično razvija postupno, tijekom procjene i terapijskog rada.

Prvi korak: prikupljanje podataka

Terapeut prikuplja informacije o trenutačnim problemima, njihovoj povijesti, važnim životnim događajima, odnosima, zdravlju, načinima suočavanja i dosadašnjem traženju pomoći.

Pitanja trebaju biti usmjerena na razumijevanje klijentova iskustva, a ne na potvrđivanje unaprijed stvorene teorije.

Drugi korak: određivanje obrazaca

Terapeut traži ponavljajuće veze između situacija, misli, emocija, tjelesnih reakcija i ponašanja. Istražuje kada se teškoće pogoršavaju, kada su manje izražene i što se događa neposredno prije i nakon njihova pojavljivanja.

Treći korak: razvoj hipoteza

Na temelju prikupljenih podataka razvijaju se moguća objašnjenja teškoća. Primjerice, terapeut može pretpostaviti da izbjegavanje održava anksioznost ili da određeni obrasci odnosa proizlaze iz straha od odbacivanja.

Dobra formulacija razlikuje ono što je poznato iz klijentova izvještaja od onoga što je terapeut zaključio ili tek pretpostavlja.

Četvrti korak: zajedničko oblikovanje formulacije

Formulacija se, kada je to primjereno, dijeli s klijentom i razvija u suradnji s njim. Terapeut objašnjava kako povezuje pojedine informacije i provjerava odgovara li takvo objašnjenje klijentovu iskustvu.

Klijent može prepoznati obrazac, dopuniti važne informacije ili odbaciti objašnjenje koje mu ne odgovara. Njegova povratna informacija važan je izvor podataka, ali formulacija se ne mora prihvatiti bez kritičkog razmatranja. Terapeut i klijent zajedno istražuju koja objašnjenja najbolje odgovaraju dostupnim informacijama.

Peti korak: planiranje terapije

Formulacija se povezuje s konkretnim ciljevima i intervencijama. Svaka važna pretpostavka trebala bi imati praktičnu posljedicu: ako je određeni obrazac ključan za održavanje teškoće, terapijski rad treba uključivati način njegova provjeravanja ili mijenjanja.

Šesti korak: provjeravanje i revizija

Formulacija se mijenja kada se pojave novi podaci ili kada terapijski rezultati ne odgovaraju početnim očekivanjima. Takva promjena nije nužno znak pogreške terapeuta, nego dio procesa u kojem se složen problem nastoji razumjeti što preciznije.

8. Primjer cjelovite formulacije slučaja

Sljedeći je primjer izmišljen i služi isključivo za ilustraciju načina razmišljanja.

Osnovni podaci

Ana ima 32 godine i javlja se na psihoterapiju zbog izražene tjeskobe u bliskim odnosima. Kada partner dulje ne odgovara na poruke ili djeluje emocionalno udaljeno, Ana počinje razmišljati da je izgubio interes za nju. Osjeća strah i sram, često provjerava telefon i traži potvrdu da je odnos stabilan. Ako ne dobije odgovor koji očekuje, može postati ljutita ili se povući.

Čimbenici predispozicije

Ana opisuje odrastanje uz roditelja koji je povremeno bio topao i podržavajući, a povremeno emocionalno nedostupan. Navodi da je često pokušavala procijeniti kakvo je raspoloženje roditelja kako bi izbjegla sukobe.

Takva iskustva mogla su pridonijeti povećanoj osjetljivosti na znakove emocionalne udaljenosti. Međutim, samo na temelju tih podataka nije moguće zaključiti da su ona jedini ili izravni uzrok sadašnjih teškoća.

Okidači

Nedavni početak nove partnerske veze povećao je važnost bliskosti i pojačao Aninu osjetljivost na promjene u partnerovu ponašanju.

Čimbenici održavanja

Kada partner ne odgovori na poruku, Ana zaključuje da je više ne želi. Povećana tjeskoba potiče je na slanje dodatnih poruka i traženje uvjeravanja. Ako partner odgovori, tjeskoba se privremeno smanjuje. Međutim, potreba za novom potvrdom ubrzo se vraća.

Ako partner na dodatne poruke reagira povlačenjem ili frustracijom, Ana to može protumačiti kao potvrdu svojeg početnog straha. Tako nastaje ciklus u kojem njezina zabrinutost utječe na ponašanje, partner reagira na to ponašanje, a njegova reakcija dodatno pojačava njezinu zabrinutost.

Zaštitni čimbenici

Ana ima nekoliko stabilnih prijateljstava, dobro funkcionira na poslu i sposobna je promatrati vlastite reakcije. Spremna je istražiti svoje obrasce i želi razviti veću emocionalnu sigurnost.

Radna formulacija

Jedna moguća hipoteza jest da Ana znakove emocionalne udaljenosti brzo interpretira kao prijetnju gubitkom odnosa. Takva interpretacija povećava tjeskobu i potiče ponašanja kojima nastoji ponovno uspostaviti osjećaj sigurnosti. Ta ponašanja mogu kratkoročno ublažiti nelagodu, ali dugoročno održavati ovisnost o vanjskoj potvrdi i pridonositi partnerskim sukobima.

Ova formulacija ostaje privremena. Potrebno je istražiti i druge mogućnosti, uključujući stvarnu kvalitetu partnerskog odnosa, partnerovu komunikaciju, ranija iskustva, aktualni stres i eventualne druge teškoće.

Mogući terapijski ciljevi

Ovisno o procjeni i Aninim potrebama, terapijski rad mogao bi uključivati kognitivno-bihevioralne intervencije, rad na emocionalnoj regulaciji ili istraživanje obrazaca odnosa. Formulacija ne određuje automatski jednu metodu, nego pruža obrazloženje za izbor postupaka.

9. Formulacija slučaja kao suradnički proces

Formulacija može biti korisna samo ako pomaže razumjeti klijentovo iskustvo i usmjeriti terapijski rad. Ako terapeut nameće vlastito objašnjenje bez provjere s klijentom, formulacija može postati prepreka terapijskom odnosu.

Suradnički pristup podrazumijeva da terapeut:

Važno je razlikovati formulaciju od etikete. Primjerice, opisati osobu kao „izbjegavajuću” nije isto što i razumjeti kada se povlači, čega se tada boji, što pokušava postići i kakve posljedice njezino ponašanje ima.

Formulacija također ne bi smjela zanemariti stvarne vanjske okolnosti. Anksioznost u odnosu ne mora uvijek proizlaziti iz ranijih iskustava ili nefunkcionalnih uvjerenja; može biti razumljiva reakcija na nedosljedno ponašanje partnera, nesigurne životne uvjete ili aktualnu prijetnju.

10. Najčešće pogreške u formulaciji slučaja

Prerano zaključivanje

Terapeut može razviti objašnjenje nakon samo nekoliko razgovora i zatim sve nove informacije tumačiti u skladu s njim. Time se povećava rizik da zanemari podatke koji proturječe početnoj pretpostavci.

Miješanje korelacije i uzročnosti

Činjenica da se dvije pojave pojavljuju zajedno ne dokazuje da jedna uzrokuje drugu. Primjerice, povezanost ranih nepovoljnih iskustava s kasnijom anksioznošću ne znači da se kod svake osobe može utvrditi isti uzročni put.

Pretjerano usmjeravanje na prošlost

Životna povijest može biti važna, ali ne objašnjava nužno sve aktualne teškoće. Potrebno je razmotriti sadašnje odnose, stresore, zdravstveno stanje, okolinske uvjete i ponašanja koja održavaju problem.

Zanemarivanje zaštitnih čimbenika

Ako formulacija obuhvaća samo simptome, ranjivosti i probleme, može pružiti nepotpunu sliku klijenta. Osobne snage i izvori podrške često su važni za izbor terapijskih ciljeva.

Previše složena formulacija

Formulacija može sadržavati mnogo teorijskih pojmova, a da pritom ne daje jasan odgovor na pitanje što održava problem i na što se terapija treba usmjeriti. Korisna formulacija trebala bi biti dovoljno jednostavna da se može razumljivo objasniti i pretvoriti u konkretan plan rada.

Neprovjeravanje formulacije

Ako se terapija ne razvija očekivanim smjerom, nije dovoljno automatski pretpostaviti da klijent ne surađuje. Potrebno je ponovno razmotriti procjenu, ciljeve, kvalitetu terapijskog odnosa, odabrane intervencije i početne hipoteze.

11. Etička i stručna pitanja

Formulacija slučaja sadržava osjetljive informacije o klijentovu životu, odnosima i psihološkom funkcioniranju. Zbog toga mora biti izrađena uz poštovanje povjerljivosti, privatnosti i profesionalnih standarda.

Terapeut treba razlikovati utvrđene činjenice od svojih interpretacija, izbjegavati neutemeljene zaključke i uzeti u obzir ograničenja dostupnih podataka. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti mogućem riziku od samoozljeđivanja, suicidalnog ponašanja, nasilja ili drugih ozbiljnih opasnosti kada postoje pokazatelji da bi takav rizik mogao biti prisutan. U takvim okolnostima procjena sigurnosti ima prednost pred uobičajenim planiranjem terapijskih intervencija.

Formulacija ne zamjenjuje odgovarajuću medicinsku ili psihijatrijsku procjenu kada su one potrebne. Psihološki simptomi mogu biti povezani s tjelesnim bolestima, djelovanjem lijekova, uporabom psihoaktivnih tvari ili drugim čimbenicima koji zahtijevaju dodatnu stručnu procjenu.

U dokumentaciji formulacija treba biti relevantna, razumljiva i dovoljno precizna da podupire kliničko odlučivanje, bez nepotrebnog bilježenja privatnih pojedinosti.

12. Znanstvena utemeljenost i ograničenja

Formulacija slučaja ima važnu ulogu u suvremenoj psihoterapiji, ali njezina korisnost ovisi o kvaliteti procjene, teorijskom okviru i načinu na koji se primjenjuje.

Istraživanja pokazuju da kliničari ne moraju uvijek doći do istih zaključaka na temelju istih podataka. Formulacije se mogu razlikovati zbog različitih teorijskih pretpostavki, iskustva terapeuta, dostupnih informacija i načina zaključivanja. Zbog toga je važno razvijati jasne modele, provjeravati hipoteze i izbjegavati pretjeranu sigurnost u individualna objašnjenja.

Formulacija također nije sama po sebi dokaz da će terapija biti učinkovita. Njezina praktična vrijednost očituje se u tome pomaže li prepoznati relevantne probleme, odabrati primjerene intervencije, pratiti promjene i prilagođavati terapijski plan.

Kvalitetna formulacija povezuje teoriju s opažljivim podacima. Primjerice, ako terapeut pretpostavi da izbjegavanje održava strah, može pratiti mijenja li se strah kada klijent postupno prestane izbjegavati određene situacije. Ako se očekivana promjena ne dogodi, potrebno je razmotriti druge mehanizme.

Formulacija je stoga najbolje shvaćena kao sustavno, individualizirano i provjerljivo kliničko razmišljanje, a ne kao konačno objašnjenje osobnosti ili životne povijesti klijenta.

Što vrijedi zapamtiti?

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Eells, T. D. (ur.). (2015). *Handbook of Psychotherapy Case Formulation* (2. izd.). The Guilford Press.

2. Persons, J. B. (2008). *The Case Formulation Approach to Cognitive-Behavior Therapy*. The Guilford Press.

3. Kuyken, W., Padesky, C. A., & Dudley, R. (2009). *Collaborative Case Conceptualization: Working Effectively with Clients in Cognitive-Behavioral Therapy*. The Guilford Press.

4. Johnstone, L., & Dallos, R. (ur.). (2014). *Formulation in Psychology and Psychotherapy: Making Sense of People's Problems* (2. izd.). Routledge.

5. Bieling, P. J., McCabe, R. E., & Antony, M. M. (2006). *Cognitive-Behavioral Therapy in Groups*. The Guilford Press.

6. Meyer, G. J., Finn, S. E., Eyde, L. D., Kay, G. G., Moreland, K. L., Dies, R. R., Eisman, E. J., Kubiszyn, T. W. i Reed, G. M. (2001). Psychological testing and psychological assessment: A review of evidence and issues. *American Psychologist*, 56(2), 128–165. [doi.org/10.1037/0003-066X.56.2.128](https://doi.org/10.1037/0003-066X.56.2.128)

7. Persons, J. B., & Tompkins, M. A. (2007). Cognitive-behavioral case formulation. U: T. D. Eells (ur.), *Handbook of Psychotherapy Case Formulation* (2. izd.). The Guilford Press.

8. American Psychological Association. (2017). *Ethical Principles of Psychologists and Code of Conduct*. APA. https://www.apa.org/ethics/code