Formiranje identiteta

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Tko sam ja? Što želim biti? U što vjerujem? Ova pitanja postaju središnja u adolescenciji — razdoblju u kojem mlada osoba prestaje biti dijete, ali još nije odrasla. To je vrijeme intenzivnog preispitivanja, eksperimentiranja i traženja smisla. Formiranje identiteta jedan je od najvažnijih razvojnih zadataka ovog razdoblja, a njegovo razumijevanje pomaže nam shvatiti ne samo adolescente, nego i odrasle koji su nekada bili adolescenti.

Identitet nije samo popis osobnih karakteristika. On uključuje doživljaj sebe kao koherentne osobe kroz vrijeme i situacije, osjećaj pripadnosti određenim skupinama, te **sustav vrijednosti i uvjerenja** koji daje smjer odlukama i ponašanju. Kada je identitet formiran, mlada osoba ima osjećaj unutarnje stabilnosti i smisla. Kada nije, javlja se zbunjenost, nesigurnost i osjećaj da „ne zna kamo ide“.

Što je identitet?

Definicija

Identitet se u psihologiji najčešće definira kao subjektivni osjećaj sebe kao jedinstvene i koherentne osobe, koji uključuje kontinuitet kroz vrijeme, prepoznatljivost od strane drugih, te sustav vrijednosti, ciljeva i uvjerenja. Erik Erikson, jedan od najutjecajnijih teoretičara razvoja, opisao je identitet kao **psihosocijalni konstrukt** — nastaje kroz interakciju bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika.

Erikson je smatrao da formiranje identiteta uključuje sintezu i integraciju prijašnjih identifikacija — načina na koje se dijete poistovjećivalo s roditeljima i drugim važnim osobama — u novi, jedinstveni oblik koji je specifičan za tu osobu. Taj proces nije jednostavno zbrajanje ranijih identifikacija; on uključuje aktivno istraživanje, preispitivanje i odabir onoga što osoba zaista jest i što joj je važno.

Dvije dimenzije identiteta

Suvremena istraživanja razlikuju **osobni** i društveni identitet:

Ove dvije dimenzije nisu odvojene — one se međusobno prožimaju. Mlada osoba definira sebe i kroz ono što jest kao pojedinac i kroz ono čemu pripada.

Eriksonova teorija: identitet naspram konfuzije uloga

Peti stupanj psihosocijalnog razvoja

Erikson je formiranje identiteta smjestio u **peti stupanj** svog modela psihosocijalnog razvoja, koji naziva „identitet naspram konfuzije uloga“. Ovaj stupanj odgovara razdoblju adolescencije, otprilike od 12. do 18. godine, iako se u suvremenim društvima često proteže i u ranu odraslu dob.

Prema Eriksonu, uspješno rješavanje ove krize rezultira **stabilnim ego identitetom** — osjećajem koherentnosti i kontinuiteta koji osobu prati kroz vrijeme i različite situacije. Neuspješno rješavanje dovodi do konfuzije identiteta — stanja u kojem osoba ne zna tko je, što želi i kamo pripada.

Psihosocijalni moratorij

Erikson je uveo pojam **psihosocijalnog moratorija** — razdoblja u kojem mlada osoba slobodno istražuje različite uloge, vrijednosti i identitete bez potpunog preuzimanja odgovornosti koje one nose. To je vrijeme „pauze“ između djetinjstva i odraslosti, u kojem je eksperimentiranje dopušteno i čak poticano.

U suvremenim društvima, međutim, taj moratorij često je **produljen**. Mladi ostaju u roditeljskom domu duže, odgađaju zaposlenje, brak i druge odrasle obaveze. U Hrvatskoj, primjerice, čak tri četvrtine mladih živi u roditeljskom domu, a trend se povećava. Produljeni moratorij može pružiti više prostora za istraživanje, ali može i izazvati konfuziju jer se suočava s mnoštvom izbora bez jasnih struktura koje bi ih usmjerile.

Marcia i model statusa identiteta

Četiri statusa identiteta

James Marcia empirijski je razradio Eriksonovu teoriju i identificirao **četiri statusa identiteta**, temeljena na dvjema dimenzijama: istraživanju (exploration) i predanosti (commitment).

**Postignuti identitet** (identity achievement): Osoba je prošla kroz razdoblje istraživanja i donijela jasne predanosti — zna što vjeruje, što želi i kamo ide. Ovaj status povezan je s najvišom razinom psihosocijalnog funkcioniranja.

**Moratorij** (moratorium): Osoba je aktivno u istraživanju ali još nije donijela konačne predanosti. To je stanje „traženja“ — ponekad produktivno, ponekad bolno. Istraživanja pokazuju da adolescenti u moratoriju mogu pokazivati povišene razine depresije.

**Foreclosure** (foreclosure): Osoba je preuzela predanosti — ali bez vlastitog istraživanja. Predanosti su preuzete od roditelja, autoriteta ili kulture, a da ih osoba nije kritički preispitala. To može izgledati kao stabilnost, ali nije nužno autentično.

**Difuzija identiteta** (identity diffusion): Osoba nije istraživala niti donijela predanosti. Nema jasan smjer, vrijednosti ni ciljeve. Ovaj status povezan je s najnižom razinom psihosocijalnog funkcioniranja i najvećim rizikom za probleme u prilagodbi.

Istraživanje u dubinu i preispitivanje predanosti

Suvremeni modeli proširili su Marcijinu konceptualizaciju. Meeus i suradnici razlikuju **dva oblika istraživanja**:

Istraživanje u dubinu je **adaptivno** — ono znači da osoba aktivno održava i validira svoje predanosti. Međutim, ako je pretjerano i popraćeno preispitivanjem predanosti (reconsideration of commitment) — usporedbom trenutnih predanosti s alternativama i pokušajima da ih se promijeni — može dovesti do depresivnosti.

Kako obitelj oblikuje identitet?

Roditelji kao sigurna baza

Iako adolescencija uključuje težnju za autonomijom i okretanje vršnjacima, roditelji ostaju ključni. Istraživanja pokazuju da tople, podržavajuće veze između roditelja i adolescenata koje omogućuju istraživanje doprinose autonomiji, a time i visokom samopouzdanju, socijalnoj kompetenciji i uspješnom odvajanju.

Roditelji koji kombiniraju prihvaćanje i angažiranost s razumnim zahtjevima za zrelošću i postupnim davanjem autonomije — takozvani **autoritativni stil** — najbolje potiču razvoj identiteta. Djeca takvih roditelja imaju više ocjene, kompetentnija su i sklonija samoregulaciji.

Identifikacija s roditeljima

Na razvoj identiteta utječe opseg identifikacije s roditeljima. Djeca koja su se u djetinjstvu identificirala s roditeljima na zdrav način — usvajajući njihove vrijednosti kroz introjekciju — imaju bazu iz koje mogu istraživati. U adolescenciji, međutim, te identifikacije bivaju preispitane i integrirane u novi, autentičniji identitet.

Kada roditelji ne pomažu

Roditeljska **nedosljednost** može zbuniti adolescente. Kada roditelji naglašavaju odraslost kada su u pitanju obaveze, ali vide dijete kao „malo“ kada su u pitanju prava, dolazi do sukoba i zbunjenosti. Također, pretjerana psihološka kontrola — pritisak da se dijete povinuje roditeljskim standardima bez uzimanja u obzir njegovih želja — može otežati formiranje autentičnog identiteta.

Vrijednosti i moralni identitet

Formiranje vrijednosnog sustava

Formiranje identiteta neraskidivo je povezano s moralnim razvojem. U kasnom modernom društvu, u kojem mladi dobivaju malo smjernica od tradicionalnih institucija o tome „tko bi trebali biti“, odluke o tome koje će moralne kodekse slijediti postaju dio formiranja identiteta.

Vrijednosni sustav počinje se oblikovati u preadolescenciji (12-13 godina) i dostiže vrhunac krajem adolescencije i početkom mladosti (18-20 godina), ali ostaje otvoren proces cijeli život. Interiorizacija vrijednosti — proces u kojem vanjske vrijednosti postaju unutarnje — odvija se kroz socijalizaciju i edukaciju.

Tko prenosi vrijednosti?

Istraživanja pokazuju da roditelji imaju centralno mjesto u formiranju vrijednosnih stavova. U jednom istraživanju, 57,3% ispitanika smjestilo je roditelje na prvo mjesto u hijerarhiji agenata koji prenose kulturne obrasce. Slijede masovni mediji (29,9%), profesori (27,9%) i grupa prijatelja (23,5%).

Međutim, vrijednosti i odgojni stavovi obitelji **vrlo su raznoliki** — ovise o socioprofesionalnoj pripadnosti, razini obrazovanja, ekonomskom statusu, mjestu stanovanja i tipu obiteljske interakcije.

Moralni identitet i ponašanje

Istraživanja su pokazala da način na koji adolescenti integriraju moralne brige u svoje poimanje sebe predviđa i primjerno i antisocijalno ponašanje. Moralni identitet — za razliku od pukog moralnog prosuđivanja ili refleksije — igra snažnu ulogu u posredovanju socijalnog ponašanja.

Drugim riječima, nije dovoljno znati što je ispravno; potrebno je da to postane **dio identiteta**. Mlada osoba koja sebe doživljava kao „nekoga kome je važno pomagati“ vjerojatnije će pomagati od one koja zna da je pomaganje dobro, ali to ne smatra dijelom sebe.

Utjecaj vršnjaka i društvenog konteksta

Vršnjaci kao prostor za istraživanje

Adolescencija uključuje okretanje od obitelji prema vršnjacima. Vršnjaci postaju prostor za eksperimentiranje s identitetom — mjesto gdje se mogu isprobati različite uloge, stavovi i načini ponašanja bez istih posljedica koje bi nosile u odraslom svijetu.

To ne znači da roditelji gube utjecaj. Istraživanja pokazuju da kada se odnos mijenja od jednosmjernog autoriteta prema međusobnoj zavisnosti, suradnji i dogovaranju, adolescenti i dalje traže savjete roditelja. Roditelji ostaju **sigurna baza** iz koje mladi iskušavaju svoju sve veću samostalnost.

Škola i šira zajednica

Formiranje identiteta odvija se **unutar društvenih svjetova** — škole, vršnjačkih grupa i zajednice. Nedosljednosti u kodeksima, vrijednostima, ulogama i očekivanjima između tih svjetova mogu otežati razvoj identiteta.

Mlada osoba koja se suočava s različitim očekivanjima — obitelj očekuje jedno, vršnjaci drugo, škola treće — može se osjećati **razapeto** između različitih verzija sebe.

Suvremeni izazovi formiranja identiteta

Produljeni moratorij i „bumerang generacija“

U suvremenim društvima, formiranje identiteta sve je složenije. Mladi se suočavaju s mnoštvom izbora — karijera, partnerskih odnosa, životnih stilova, vrijednosnih sustava — bez jasnih struktura koje bi ih usmjerile. Taj produljeni moratorij može biti oslobađajuć, ali i zastrašujuć.

U Hrvatskoj, kontekst je dodatno otežan ekonomskim i socijalnim čimbenicima. Mladi pokazuju nepovjerenje prema institucijama, smatraju da su za zaposlenje potrebna poznanstva i utjecaj, a mnogi ostaju u roditeljskom domu do tridesetih. To može odgoditi preuzimanje odraslih uloga i produljiti razdoblje nesigurnosti.

Društvene mreže i „vanjska slika“

Suvremena potrošačka društva okrenuta su natjecanju i kreiranju vanjske slike koja nije uvijek u skladu s unutrašnjim doživljajem sebe. Društvene mreže dodatno pojačavaju taj pritisak — mladi su izloženi idealiziranim verzijama tuđih života koje mogu izazvati osjećaj nedostatnosti i otežati prihvaćanje vlastitog identiteta.

Praktične implikacije

Za roditelje

Za adolescente

Za stručnjake

Vježba za samostalno promišljanje

Sjetite se razdoblja u svom životu kada ste se pitali „tko sam ja?“ ili „što želim?“ Pokušajte se prisjetiti:

Ova vježba nije dijagnostička — služi **poticanju svjesnosti** o vlastitom razvojnom putu i razumijevanju onoga kroz što prolaze mladi ljudi oko vas.

Česte zablude o formiranju identiteta

Zabluda: „Identitet se formira u adolescenciji i tada je gotov.“

Ne. Formiranje identiteta **počinje u adolescenciji**, ali nastavlja se i u odrasloj dobi. Identitet nije fiksan — on se razvija, preispituje i mijenja kroz cijeli život.

Zabluda: „Roditelji nemaju više utjecaja u adolescenciji.“

Ne. Iako vršnjaci postaju važniji, roditelji ostaju ključni — kao sigurna baza, modeli vrijednosti i izvor emocionalne podrške. Kvaliteta odnosa s roditeljima predviđa povoljnu prilagodbu i mentalno zdravlje.

Zabluda: „Mladi koji izgledaju sigurno u svoj identitet su ‘riješili’ pitanje identiteta.“

Ne nužno. Neki mladi koji izgledaju stabilno nalaze se u statusu foreclosure — preuzeli su predanosti **bez vlastitog istraživanja**. To može izgledati kao zrelost, ali nije nužno autentično. Pravi postignuti identitet uključuje i istraživanje i predanost.

Zabluda: „Vrijednosti se jednostavno ‘prenose’ s roditelja na djecu.“

Ne. Vrijednosti se ne prenose pasivno. Mladi aktivno obrađuju, preispituju i biraju vrijednosti — čak i kada na kraju usvoje slične vrijednosti kao roditelji, proces je aktivan, a ne puko prepisivanje.

Zabluda: „Moralni identitet je isto što i moralno prosuđivanje.“

Ne. Moralno prosuđivanje je kognitivna sposobnost — znanje o tome što je ispravno. Moralni identitet je internalizacija tih vrijednosti u poimanje sebe. Istraživanja pokazuju da moralni identitet, a ne samo prosuđivanje, predviđa stvarno ponašanje.

Sažetak

Formiranje identiteta je središnji razvojni zadatak adolescencije, koji uključuje preispitivanje i integraciju prijašnjih identifikacija u novi, autentični doživljaj sebe. Erik Erikson opisao je ovaj proces kao krizu „identitet naspram konfuzije uloga“, koja se rješava kroz psihosocijalni moratorij — razdoblje slobodnog istraživanja.

James Marcia razvio je model četiri statusa identiteta: postignuti identitet, moratorij, foreclosure i difuzija. Suvremena istraživanja proširuju ovaj model razlikovanjem istraživanja u širinu i istraživanja u dubinu te preispitivanja predanosti.

**Obitelj** ostaje ključni kontekst za razvoj identiteta — topli, podržavajući odnosi s roditeljima koji istovremeno potiču autonomiju doprinose zdravom razvoju. Vršnjaci postaju prostor za eksperimentiranje, ali roditelji ostaju sigurna baza.

**Vrijednosti** se počinju oblikovati u preadolescenciji i dostižu vrhunac krajem adolescencije, ali ostaju otvoren proces. Moralni identitet — integracija moralnih briga u poimanje sebe — predviđa stvarno ponašanje.

Suvremeni izazovi uključuju produljeni moratorij, ekonomsku nesigurnost i pritisak društvenih mreža za kreiranjem vanjske slike koja nije u skladu s unutrašnjim doživljajem. Razumijevanje ovih procesa pomaže nam podržati mlade u njihovom putu prema autentičnom identitetu.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Meeus, W., Iedema, J., Maassen, G. i Engels, R. (2002). Capturing the dynamics of identity formation in various ethnic groups: Development and validation of a three-dimensional model. *Journal of Adolescence*, 30(2), 269–288.

2. Berk, L. E. (2015). *Child development* (10. izdanje). Pearson.

3. Eichas, K., Côté, J. E. i Levine, C. (2025). Moral reasoning. U *A Relational Basis of Individualized Identity*. Taylor & Francis.

4. Ferrer-Wreder, L. i Kroger, J. (2019). Adolescence as identity synthesis. U *Erikson's Psychosocial Approach*. Taylor & Francis.

5. Murrell, P. C. (2002). Class and race in negotiating identity. U *Souls*. Taylor & Francis.

6. Cote, J. E. i Levine, C. (1983). *A formulation of Erikson's theory of ego identity formation*. Prema diplomskom radu, Filozofski fakultet u Rijeci.

7. Zrilić, S. (2007). Prema diplomskom radu, Filozofski fakultet u Osijeku.

8. Instrumentul Bibliometric National. (n.d.). Formarea şi dezvoltarea personalităţii axiologice a tânărului.

9. Meeus, W. (2017). Identity formation in adolescence and young adulthood. U *Personality Development Across the Lifespan*. Academic Press.

10. J-Stage. (2017). Self and identity formation as embedded in the social context. *Japanese Journal of Social Psychology*, 29(1).

11. Damon, W. i Gregory, A. (2016). The youth charter: Towards the formation of adolescent moral identity. U *The Youth Charter*. Taylor & Francis.

12. Crocetti, E., Rubini, M. i Meeus, W. (2017). Identity formation in adolescence: The dynamic of forming and consolidating identity commitments. *Child Development Perspectives*, 11(2), 145–150.

13. Graovac, M. (2010). Prema diplomskom radu, Filozofski fakultet u Osijeku.

14. Kulaksızoğlu, A. (2000). Prema diplomskom radu, YÖK Ulusal Tez Merkezi.

15. Zenodo. (2025). Social-psychological factors of different worldviews and attitudes in forming adolescent personality.

16. Reimer, K. (2019). Committed to caring: Transformation in adolescent moral identity. U *Committed to Caring*. Taylor & Francis.

17. Wiley Online Library. (2023). Authenticity and identity in adolescent decision-making. *The Modern Law Review*, 86(5), 1283–1310.

18. Matic, M. (2021). *Povezanost supkulturnih stilova i kulture slobodnog vremena adolescenata* [Doktorska disertacija]. Filozofski fakultet u Osijeku.

19. ScienceDirect. (1998). Erik Erikson's value orientation stages: A longitudinal study of ethical identity development among kibbutz adolescents. *Journal of Adolescence*, 21(6), 679–694.

20. ScienceDirect. (2013). Identity status differences among Italian adolescents: Associations with time perspective. *Children and Youth Services Review*, 35(3), 469–475.