Financijski stres i oskudica

Zadnja provjera: listopad 2026.

Briga o novcu jedan je od najčešćih izvora stresa u odrasloj dobi. Neplaćeni računi, rata kredita, nesiguran posao ili strah da plaća neće potrajati do kraja mjeseca prate mnoge ljude iz dana u dan. Psihologija i ekonomija posljednjih godina intenzivno istražuju kako takva briga djeluje na mišljenje, odlučivanje i psihičko zdravlje. Ova lekcija objašnjava pojam **financijskog stresa**, poznatu teoriju o **oskudici** i raspravu o njezinoj pouzdanosti, povezanost dugova i psihičkih teškoća te što istraživanja s novčanim transferima govore o uzroku i posljedici.

O tome kako je prihod povezan sa srećom i zadovoljstvom životom govori lekcija [Novac i sreća](/lekcija/novac-i-sreca), a o općim mehanizmima stresa lekcija [Što je stres?](/lekcija/sto-je-stres).

Što je financijski stres

**Financijski stres** je doživljaj napetosti i brige povezan s novcem – s trenutačnim teškoćama, ali i s neizvjesnošću u budućnosti. Važno je razlikovati objektivnu i subjektivnu stranu:

Richard Netemeyer i suradnici (2018) razlikuju dvije sastavnice doživljene financijske dobrobiti: **stres zbog upravljanja novcem sada** i **očekivanu financijsku sigurnost u budućnosti**. U njihovim podacima doživljena financijska dobrobit predviđa ukupnu dobrobit jednako snažno kao zadovoljstvo poslom, zdravljem ili odnosima. Dvije osobe s istim prihodom mogu pritom imati vrlo različit doživljaj – ovisno o dugovima, obvezama, sigurnosti posla i financijskim navikama.

Teorija oskudice

Sendhil Mullainathan i Eldar Shafir razvijaju utjecajnu **teoriju oskudice** (engl. *scarcity*). Prema toj teoriji, kad nam nečega nedostaje – novca, vremena ili hrane – taj nedostatak zaokupi pažnju. Pozornost se sužava na hitan problem, što autori nazivaju **tuneliranjem**. Unutar tunela ljudi mogu biti vrlo učinkoviti: precizno znaju koliko što košta. No ono izvan tunela zanemaruju, primjerice dugoročno planiranje, preventivne preglede ili štednju.

Anuj Shah, Mullainathan i Shafir (2012) provode pokuse u kojima sudionici igraju igre s ograničenim brojem pokušaja ili vremenom. Sudionici s „oskudnim” budžetom bolje se usredotočuju na pojedinačne poteze, ali i češće „posuđuju” iz budućih rundi pod nepovoljnim uvjetima – ponašanje slično uzimanju skupih kratkoročnih kredita.

Siromaštvo i kognitivne funkcije

Anandi Mani i suradnici (2013) objavljuju u časopisu *Science* rad koji je postao vrlo poznat. U prvom dijelu istraživanja ispitanici u trgovačkom centru u Sjedinjenim Državama razmišljaju o zamišljenom popravku automobila. Kad je popravak skup, ispitanici s nižim prihodima lošije rješavaju zadatke logičkog zaključivanja i kognitivne kontrole, a ispitanici s višim prihodima ne. Kad je popravak jeftin, razlike nema.

U drugom dijelu istraživanja ispitani su uzgajivači šećerne trske u Indiji, koji prihode dobivaju jednom godišnje, nakon žetve. Isti uzgajivači postižu lošije rezultate na kognitivnim zadacima prije žetve, kad im je novca malo, nego nakon žetve. Autori zaključuju da siromaštvo samo po sebi **opterećuje mentalni kapacitet** i uspoređuju veličinu učinka s gubitkom cijele noći sna.

Rasprava o pouzdanosti

Teorija oskudice ima veliku intuitivnu snagu, ali dio nalaza nije se pokazao jednako snažnim u kasnijim istraživanjima. Leandro Carvalho, Stephan Meier i Stephanie Wang (2016) ispituju Amerikance s niskim prihodima neposredno prije i nakon dana isplate. Prije isplate sudionici su bili nestrpljiviji u odlukama o novcu, ali **nisu** pokazali slabije rezultate na kognitivnim zadacima niti lošije odluke u drugim zadacima.

Michael O'Donnell i suradnici (2021) sustavno ponavljaju niz poznatih pokusa o oskudici. Samo dio izvornih nalaza uspješno je ponovljen, a mnogi su učinci bili manji nego u izvornim radovima. To ne znači da je teorija pogrešna, nego da je slika složenija: neki učinci oskudice čini se stvarnima, osobito na pažnju i odluke o novcu, dok tvrdnja o velikom i općem padu kognitivnih sposobnosti nije čvrsto potvrđena.

Ova rasprava važna je i zbog načina na koji se nalazi koriste. Teorija oskudice često se navodi kao protuteža objašnjenjima siromaštva lošim karakterom. U tom smislu korisno je naglasiti: loše financijske odluke ljudi u siromaštvu velikim dijelom proizlaze iz situacije, a ne iz osobina. No tu poruku ne treba temeljiti na pretjeranim brojkama.

Siromaštvo, stres i odlučivanje

Johannes Haushofer i Ernst Fehr (2014) u preglednom radu opisuju mogući **začarani krug**. Siromaštvo izaziva stres i negativne emocije. Stres može ljude učiniti nestrpljivijima i sklonijima izbjegavanju rizika, pa rjeđe ulaze u ulaganja koja bi dugoročno poboljšala njihov položaj – u obrazovanje, preventivnu zdravstvenu skrb ili mali posao. Takve odluke mogu pak održavati siromaštvo.

Autori upozoravaju da je ovo model, a ne potpuno dokazan mehanizam. Ipak, upućuje na važnu stvar: ponašanje ljudi u siromaštvu često je razumna reakcija na vrlo zahtjevne okolnosti, a ne dokaz manjka sposobnosti.

Dugovi i psihičko zdravlje

Thomas Richardson, Peter Elliott i Ronald Roberts (2013) u meta-analizi nalaze da su **neosigurani dugovi** – dugovi po kreditnim karticama, prekoračenja i potrošački krediti – snažno povezani s psihičkim teškoćama. Osobe s takvim dugovima nekoliko puta češće imaju depresiju, ovise o alkoholu ili drugim tvarima i češće razmišljaju o samoubojstvu. Povezanost je izraženija što je dug veći i što ga osoba teže kontrolira.

Smjer povezanosti nije uvijek jasan. Dug može izazvati psihičke teškoće, ali psihičke teškoće mogu i otežati rad, povećati troškove i dovesti do duga. Vjerojatno djeluju oba smjera. Zbog toga stručnjaci preporučuju da se u radu s ljudima s psihičkim teškoćama pita i o financijama, a u financijskom savjetovanju obrati pozornost na psihičko zdravlje.

Je li novac lijek? Pokusi s novčanim transferima

Najjači dokazi o uzroku dolaze iz pokusa u kojima ljudi slučajno dobivaju novac. Johannes Haushofer i Jeremy Shapiro (2016) proučavaju program u Keniji u kojem siromašna kućanstva dobivaju **bezuvjetne novčane transfere** – novac bez uvjeta kako ga potrošiti. U usporedbi s kontrolnom skupinom, primatelji imaju više imovine, bolju prehranu i bolju psihološku dobrobit: manje stresa i depresivnih simptoma te više zadovoljstva životom.

Matthew Ridley i suradnici (2020) u preglednom radu u časopisu *Science* povezuju takve nalaze s istraživanjima liječenja psihičkih teškoća. Zaključuju da je odnos **dvosmjeran**: siromaštvo uzrokuje depresiju i anksioznost, a depresija i anksioznost otežavaju rad i povećavaju rizik siromaštva. Programi novčane pomoći smanjuju depresivne i anksiozne simptome, a psihološke intervencije mogu poboljšati i ekonomske ishode. To upućuje na to da se socijalna i zdravstvena politika međusobno nadopunjuju.

Sram i skrivanje

Financijske teškoće često prate **sram**. Mnogi ljudi skrivaju dugove od partnera, obitelji i prijatelja, izbjegavaju otvarati poštu ili provjeravati stanje računa. Takvo izbjegavanje kratkoročno smanjuje nelagodu, ali dugoročno pogoršava situaciju jer kamate i opomene rastu (više u lekciji [Izbjegavanje kao strategija suočavanja](/lekcija/izbjegavanje-kao-strategija-suocavanja)).

Sram je dodatno pojačan uvjerenjem da su financijske teškoće uvijek posljedica neodgovornosti. U stvarnosti, do njih često dovode događaji na koje osoba ima malo utjecaja: gubitak posla, bolest, razvod, porast cijena ili kamata.

Što pomaže

Pomaže li financijsko obrazovanje

Česta je pretpostavka da bi ljudi donosili bolje financijske odluke kad bi više znali o kamatama, inflaciji i štednji. Daniel Fernandes, John Lynch i Richard Netemeyer (2014) u meta-analizi nalaze da je financijsko obrazovanje imalo vrlo malen učinak na stvarno financijsko ponašanje, a učinak je s vremenom brzo slabio. Najviše je pomagalo obrazovanje koje se daje neposredno prije važne odluke, primjerice prije uzimanja kredita.

Tim Kaiser i suradnici (2022) u novijoj meta-analizi, koja uključuje velik broj randomiziranih pokusa, daju nešto optimističniju sliku: financijsko obrazovanje poboljšava znanje i ima mali, ali stvaran učinak na ponašanje, poput štednje i planiranja proračuna. Učinci su ipak skromni.

Iz toga proizlazi da je znanje korisno, ali da samo po sebi ne rješava financijske teškoće. Kad ljudi nemaju dovoljno prihoda, nikakvo znanje ne može nadoknaditi manjak novca. Obrazovanje najbolje djeluje kad je pravodobno, praktično i povezano s jednostavnim alatima, poput automatske štednje.

Novac u obitelji i partnerskom odnosu

Financijske teškoće rijetko pogađaju samo jednu osobu. Novac je jedan od čestih izvora sukoba u partnerskim odnosima. Briga o novcu može povećati razdražljivost i smanjiti strpljenje, a sukobi o novcu često su dugotrajniji i teže se rješavaju od sukoba o drugim temama.

Financijski stres roditelja djeluje i na djecu. Kad su roditelji pod stalnim pritiskom, teže je održati topao i dosljedan odgoj, a djeca mogu osjetiti napetost i kad im nitko ništa ne kaže. Pritom nije potrebno skrivati sve teškoće od djece. Primjereno dobi, smireno objašnjenje i plan često su manje zastrašujući od neizrečene napetosti.

Za parove je korisno redovito i otvoreno razgovarati o prihodima, troškovima i dugovima, dogovoriti zajedničke ciljeve i odrediti koliko novca svaki partner može trošiti bez dogovora. Skrivanje dugova od partnera, koje je često zbog srama, obično dugoročno šteti povjerenju više od samog duga.

Odrastanje u siromaštvu

Siromaštvo u djetinjstvu ima posebnu težinu jer djeluje u razdoblju brzog razvoja. Djeca iz siromašnih obitelji češće žive u lošijim stambenim uvjetima, imaju manje pristupa kvalitetnoj prehrani, knjigama i izvannastavnim aktivnostima te češće doživljavaju stresne događaje u obitelji. Istraživanja ih povezuju s prosječno slabijim školskim uspjehom i većim rizikom emocionalnih i ponašajnih teškoća.

Važno je razumjeti da te razlike nisu posljedica manje vrijednosti djece ili roditelja. Velik dio učinka prenosi se kroz **obiteljski stres**: kad su roditelji pod stalnim financijskim pritiskom, teže je održati strpljiv i dosljedan odgoj. Kad se financijski položaj obitelji poboljša, primjerice kroz socijalne naknade ili porast prihoda, istraživanja nalaze i poboljšanja u dobrobiti djece.

Djeca se pritom jako razlikuju. Mnoga djeca iz siromašnih obitelji razvijaju se dobro, osobito kad imaju barem jednu brižnu odraslu osobu, poticajnu školu i podršku zajednice. Ti **zaštitni čimbenici** pokazuju da siromaštvo nije sudbina, nego rizik na koji se može djelovati – i na razini obitelji i na razini društva (više u lekciji [Psihološka otpornost i individualne razlike](/lekcija/psiholoska-otpornost-i-individualne-razlike)).

Česte zablude

Primjer

Damir, otac dvoje djece, ostane bez posla nakon zatvaranja tvornice. Nekoliko mjeseci plaća račune karticom i uzima brzi kredit kako bi pokrio stanarinu. Primjećuje da mu misli neprestano kruže oko novca, da teško spava i da je zaboravio odvesti dijete na zakazani pregled. Supruzi ne govori koliko je dug narastao. Kad napokon s njom otvoreno razgovara, zajedno potraže savjetovalište za dugove i dogovore plan otplate. Briga ne nestaje, ali Damir se manje osjeća sam. Njegovo iskustvo dobro ilustrira tuneliranje i sram, ali ne može pokazati koliko bi slično djelovalo na nekoga drugoga.

Sažetak

Financijski stres obuhvaća i objektivne teškoće i doživljaj financijske nesigurnosti, a doživljena financijska dobrobit snažno predviđa ukupnu dobrobit. Teorija oskudice opisuje kako nedostatak novca zaokuplja pažnju i sužava je na hitne probleme. Poznati nalazi o velikom padu kognitivnih sposobnosti zbog siromaštva nisu se uvijek ponovili, pa ih treba čitati oprezno. Siromaštvo, stres i odlučivanje mogu tvoriti začarani krug. Neosigurani dugovi snažno su povezani s depresijom, ovisnostima i suicidalnim mislima. Pokusi s novčanim transferima pokazuju da je odnos siromaštva i psihičkih teškoća dvosmjeran i da novčana pomoć može smanjiti depresivne i anksiozne simptome.

Povezane lekcije

Izvori i literatura