Faze spavanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Spavanje je prirodno, periodično stanje tijekom kojeg se mijenjaju aktivnost mozga, razina svijesti, mišićni tonus i reakcije na okolinu. Iako se tijekom spavanja smanjuje svjesnost o vanjskim podražajima, mozak ostaje aktivan i sudjeluje u procesima važnima za pamćenje, učenje, regulaciju emocija i održavanje organizma.

Spavanje nije jednolično stanje. Tijekom noći izmjenjuju se različite faze koje se razlikuju prema obrascima moždane aktivnosti, pokretima očiju, mišićnoj aktivnosti i stupnju pobuđenosti. Te se faze grupiraju u dvije glavne kategorije: **NREM spavanje** i **REM spavanje**.

Razumijevanje faza spavanja važno je za proučavanje svijesti, pamćenja, emocionalnog funkcioniranja i utjecaja sna na tjelesno i mentalno zdravlje.

Dvije glavne vrste spavanja

Spavanje se dijeli na dvije osnovne vrste:

Tijekom uobičajene noći ove se vrste spavanja izmjenjuju u ponavljajućim ciklusima. Njihovo trajanje i zastupljenost mijenjaju se tijekom noći, a na njih utječu dob, prethodna količina sna, cirkadijani ritam i drugi čimbenici.

NREM spavanje

NREM spavanje dijeli se na tri stadija: N1, N2 i N3. Svaki od njih ima karakteristična obilježja.

Stadij N1 – prijelaz u san

N1 je najplići stadij spavanja i predstavlja prijelaz iz budnosti u san.

Tijekom ovog stadija:

U ovoj fazi osoba može imati kratke, fragmentirane mentalne doživljaje, slike ili misli koje nalikuju snovima. Ponekad nije jasno je li već zaspala ili je još budna.

N1 obično čini mali dio ukupnog vremena spavanja.

Stadij N2 – stabilnije spavanje

N2 je stabilniji stadij spavanja u kojem se smanjuje reakcija na okolne podražaje. Srčana frekvencija i tjelesna temperatura uglavnom se smanjuju, a mišići ostaju opušteni.

U moždanoj aktivnosti posebno su važna dva obilježja koja se mogu prepoznati elektroencefalografijom (EEG-om):

N2 zauzima znatan dio ukupnog vremena spavanja. Tijekom noći osoba se više puta vraća u ovaj stadij, koji je važan dio normalne organizacije sna.

Stadij N3 – duboko spavanje

N3 se naziva dubokim spavanjem ili sporovalnim spavanjem. Karakteriziraju ga spori, visokovoltni valovi moždane aktivnosti.

U ovoj fazi:

Buđenje iz dubokog spavanja može biti praćeno privremenom dezorijentiranošću ili osjećajem omamljenosti, što se naziva inercijom spavanja.

Duboko spavanje posebno je zastupljeno u prvoj polovici noći. Njegova količina i organizacija mijenjaju se s dobi i drugim čimbenicima.

REM spavanje

REM spavanje dobilo je naziv prema brzim pokretima očiju (*rapid eye movements*) koji se javljaju tijekom ovog stadija.

REM spavanje ima nekoliko karakterističnih obilježja:

Snovi se mogu pojaviti i tijekom NREM spavanja, pa nisu isključivo obilježje REM faze. Ipak, snovi iz REM spavanja često se opisuju kao živopisniji i emocionalno intenzivniji.

Smanjena aktivnost većine skeletnih mišića tijekom REM spavanja pomaže spriječiti izvođenje većine pokreta koji se pojavljuju u snovima. Poremećaj tog mehanizma može dovesti do ponašanja tijekom snova, kao što se događa kod poremećaja ponašanja u REM spavanju.

REM spavanje proučava se i zbog njegove moguće uloge u emocionalnoj obradi, učenju i pamćenju. Međutim, njegova funkcija ne može se svesti na jedan jedini proces.

Kako se faze spavanja izmjenjuju?

Tijekom tipične noći spavanje prolazi kroz ponavljajuće cikluse koji obuhvaćaju NREM i REM faze.

Pojednostavljeno, ciklus često slijedi ovaj redoslijed:

1. **N1** – prijelaz iz budnosti u san.

2. **N2** – stabilnije spavanje.

3. **N3** – duboko spavanje, ako se pojavljuje u tom dijelu ciklusa.

4. Povratak u lakše NREM stadije.

5. **REM spavanje**.

Stvarni tijek nije uvijek jednak ovom pojednostavljenom prikazu. Stadiji se mogu izmjenjivati na različite načine, a tijekom noći mogu se pojaviti i kratka buđenja.

Jedan ciklus spavanja često traje približno 90 do 110 minuta, ali trajanje se razlikuje među osobama i tijekom iste noći.

U prvoj polovici noći obično je više dubokog N3 spavanja, dok se REM epizode u prosjeku produljuju prema jutru. Zbog toga skraćivanje sna može nerazmjerno smanjiti količinu nekih faza, ovisno o tome kada osoba odlazi na spavanje i kada se budi.

Faze spavanja i pamćenje

Spavanje sudjeluje u konsolidaciji pamćenja, odnosno procesima kojima se prethodno stečene informacije stabiliziraju i reorganiziraju.

Različite faze spavanja mogu pridonositi različitim aspektima pamćenja:

Te podjele nisu apsolutne. Konsolidacija pamćenja uključuje međudjelovanje različitih faza spavanja, a njihova uloga ovisi o vrsti zadatka, sadržaju koji se uči i drugim okolnostima.

Spavanje zato nije samo razdoblje odmora nakon učenja. Ono je aktivan dio procesa kojim se iskustva povezuju s postojećim znanjem.

Faze spavanja i emocionalna regulacija

Kvalitetan san važan je za emocionalno funkcioniranje. Nedostatak sna može biti povezan s povećanom razdražljivošću, slabijom kontrolom impulsa, teškoćama koncentracije i promijenjenom reakcijom na emocionalne podražaje.

Istraživanja proučavaju doprinos različitih faza spavanja regulaciji emocija, ali nije opravdano pretpostaviti da jedna faza sama po sebi objašnjava emocionalno stanje osobe.

Na emocionalno funkcioniranje utječu ukupno trajanje sna, njegova pravilnost, prekidi tijekom noći, cirkadijani ritam, stres i brojni drugi čimbenici.

Dugotrajne teškoće sa spavanjem mogu biti povezane s mentalnim poteškoćama, ali odnos je često dvosmjeran: psihičke teškoće mogu ometati san, a poremećen san može dodatno otežavati emocionalno funkcioniranje.

Što utječe na faze spavanja?

Organizaciju spavanja oblikuje nekoliko međusobno povezanih čimbenika.

**Dob**

Udio pojedinih stadija mijenja se tijekom života. Djeca u pravilu imaju drukčiju organizaciju spavanja od odraslih, a količina dubokog spavanja često se smanjuje sa starenjem.

**Cirkadijani ritam**

Unutarnji biološki sat regulira vrijeme u kojem organizam lakše ulazi u san i održava budnost. Svjetlost je jedan od glavnih vanjskih signala koji utječu na taj ritam.

**Potreba za snom**

Nakon duljeg razdoblja budnosti povećava se pritisak za spavanjem. Prethodni nedostatak sna može utjecati na raspodjelu stadija tijekom oporavka.

**Stres i emocionalno stanje**

Stres može otežati uspavljivanje, povećati broj buđenja i promijeniti organizaciju sna.

**Alkohol, lijekovi i druge tvari**

Određene tvari mogu mijenjati strukturu spavanja, ali njihovi učinci ovise o vrsti tvari, dozi, vremenu uzimanja i individualnim razlikama.

**Zdravstvena stanja i poremećaji spavanja**

Primjerice, opstruktivna apneja u spavanju može uzrokovati ponavljajuće prekide sna i narušiti njegovu strukturu.

Kako se proučavaju faze spavanja?

Jedna od glavnih metoda proučavanja spavanja jest **polisomnografija**, koja tijekom noći bilježi više fizioloških pokazatelja.

Najčešće uključuje:

Kombiniranjem tih podataka stručnjaci određuju stadije spavanja i procjenjuju njegovu organizaciju.

Pametni satovi i druge potrošačke naprave mogu procjenjivati faze spavanja na temelju pokreta, pulsa i drugih signala. Njihove procjene nisu jednako pouzdane kao klinička polisomnografija i ne mogu zamijeniti medicinsku dijagnostiku.

Sažetak

Spavanje se sastoji od NREM i REM faza koje se tijekom noći izmjenjuju u ponavljajućim ciklusima. NREM obuhvaća stadije N1, N2 i N3, od prijelaza u san do dubokog spavanja, dok REM karakteriziraju brzi pokreti očiju, specifični obrasci moždane aktivnosti i izrazito smanjen tonus većine skeletnih mišića.

Različite faze sudjeluju u procesima važnima za pamćenje, emocionalno funkcioniranje i oporavak organizma. Njihova zastupljenost mijenja se tijekom noći i ovisi o dobi, cirkadijanom ritmu, prethodnom snu i drugim čimbenicima. Faze spavanja proučavaju se metodama poput polisomnografije, koja omogućuje preciznije određivanje njihove organizacije.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. American Academy of Sleep Medicine. (2023). *The AASM Manual for the Scoring of Sleep and Associated Events: Rules, Terminology and Technical Specifications*. American Academy of Sleep Medicine.

2. Carskadon, M. A., & Dement, W. C. (2017). Normal human sleep: An overview. U: M. H. Kryger, T. Roth, & W. C. Dement (ur.), *Principles and Practice of Sleep Medicine* (6. izd., str. 15–24). Elsevier.

3. Rasch, B., & Born, J. (2013). About sleep's role in memory. *Physiological Reviews, 93*(2), 681–766. https://doi.org/10.1152/physrev.00032.2012

4. Diekelmann, S. i Born, J. (2010). The memory function of sleep. *Nature Reviews Neuroscience, 11*, 114–126. https://doi.org/10.1038/nrn2762

5. Scammell, T. E., Arrigoni, E., & Lipton, J. O. (2017). Neural circuitry of wakefulness and sleep. *Neuron, 93*(4), 747–765. https://doi.org/10.1016/j.neuron.2017.01.014

6. Berry, R. B., Brooks, R., Gamaldo, C. E., Harding, S. M., Lloyd, R. M., Quan, S. F., Troester, M. T., & Vaughn, B. V. (2017). *The AASM Manual for the Scoring of Sleep and Associated Events*. American Academy of Sleep Medicine.