Empatija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Empatija je sposobnost razumijevanja i prepoznavanja osjećaja, misli i perspektive druge osobe. Omogućuje nam da pokušamo sagledati situaciju iz tuđe perspektive, prepoznamo emocionalna stanja drugih ljudi i prilagodimo svoje ponašanje njihovim potrebama. Ima važnu ulogu u međuljudskim odnosima, komunikaciji, suradnji, moralnom prosuđivanju i pružanju emocionalne podrške.

Kada prijatelj prolazi kroz teško razdoblje, empatija nam pomaže razumjeti kako se osjeća i zašto mu je određena situacija važna. Kada se kolega povuče nakon kritike, empatija može potaknuti razmišljanje o tome kako je doživio razgovor, umjesto da njegovo ponašanje odmah protumačimo kao neprijateljsko ili nezainteresirano.

Empatija ne znači nužno slaganje s drugom osobom, odobravanje njezinih postupaka ili doživljavanje jednakih emocija. Možemo razumjeti zašto je netko ljutit, a ipak smatrati da način na koji izražava ljutnju nije prihvatljiv. Jednako tako, možemo prepoznati tuđu patnju, a da se pritom ne osjećamo jednako kao osoba koja pati.

Važno je razlikovati empatiju od suosjećanja, emocionalne zaraze i osobne uznemirenosti. Ti su procesi povezani, ali predstavljaju različite načine na koje reagiramo na iskustva drugih ljudi.

Što je empatija?

Empatija je višedimenzionalan psihološki proces koji uključuje razumijevanje tuđeg unutarnjeg svijeta i, u nekim slučajevima, emocionalno reagiranje na njega.

U svakodnevnom govoru empatija se često opisuje kao sposobnost stavljanja u tuđe cipele. Međutim, taj izraz može prikriti važnu razliku: pokušaj razumijevanja tuđeg iskustva ne znači da možemo točno znati što druga osoba misli ili osjeća.

Naše razumijevanje drugih uvijek se djelomično oslanja na vlastita iskustva, očekivanja i interpretacije. Zbog toga empatija zahtijeva i spremnost na provjeru vlastitih pretpostavki.

Primjerice, ako prijatelj šuti tijekom razgovora, možemo pretpostaviti da je ljutit. Međutim, možda je umoran, zabrinut ili razmišlja o nečemu drugom. Empatičan pristup ne podrazumijeva da odmah zaključimo što osjeća, nego da pokušamo razumjeti njegovu perspektivu i, kada je potrebno, pitamo ga kako se osjeća.

Empatija se može promatrati kroz nekoliko povezanih sposobnosti:

Te se sposobnosti mogu razlikovati od osobe do osobe i od situacije do situacije. Netko može vrlo dobro razumjeti tuđe misli i namjere, ali slabije emocionalno reagirati na tuđu patnju. Druga osoba može snažno osjećati tuđu bol, ali imati poteškoća s razumijevanjem njezinih uzroka ili pronalaženjem prikladnog načina pomoći.

Kognitivna empatija

Kognitivna empatija odnosi se na sposobnost razumijevanja perspektive, misli, uvjerenja i emocionalnog stanja druge osobe.

Ona uključuje pokušaj odgovora na pitanja poput:

Kognitivna empatija povezana je sa sposobnošću zauzimanja tuđe perspektive i s procesima koje istraživanja često povezuju s teorijom uma, odnosno sposobnošću pripisivanja mentalnih stanja sebi i drugima.

Primjerice, voditelj može razumjeti da zaposlenik teško prihvaća novu organizaciju rada jer se boji gubitka autonomije ili zato što nije dobio dovoljno informacija. Takvo razumijevanje ne zahtijeva da voditelj osjeća isti strah, ali mu može pomoći da bolje komunicira i odabere primjereniji način postupanja.

Kognitivna empatija korisna je u pregovorima, rješavanju sukoba, obrazovanju, vođenju timova i svakodnevnim odnosima. Omogućuje nam da razmotrimo više mogućih objašnjenja tuđeg ponašanja prije nego što donesemo zaključak.

Ipak, razumijevanje tuđe perspektive nije isto što i dobronamjernost. Osoba može dobro prepoznavati tuđe osjećaje i namjere, a koristiti to znanje za manipulaciju. Sposobnost razumijevanja drugih zato sama po sebi ne jamči moralno ili prosocijalno ponašanje.

Perspektiva nije isto što i čitanje misli

Pokušaj zauzimanja tuđe perspektive može biti koristan, ali nosi i rizik projekcije. Projekcija se u širem svakodnevnom smislu događa kada pretpostavimo da drugi osjećaju, žele ili misle ono što bismo mi osjećali, željeli ili mislili u sličnoj situaciji.

Primjerice, osoba koja bi nakon kritike željela razgovarati može pretpostaviti da i njezin partner želi isto, iako partner možda treba vrijeme za razmišljanje.

Kognitivna empatija zato ne znači da trebamo pogađati tuđe misli, nego da oblikujemo pretpostavke koje smo spremni provjeriti.

Emocionalna empatija

Emocionalna empatija odnosi se na emocionalnu reakciju koja se javlja kao odgovor na emocionalno stanje druge osobe. Možemo osjetiti tugu kada vidimo da netko pati, napetost kada je druga osoba uplašena ili radost kada svjedočimo njezinu uspjehu.

Takva emocionalna povezanost može povećati osjećaj bliskosti i motivirati pomaganje. Kada vidimo da je prijatelj povrijeđen, njegova tuga može potaknuti našu vlastitu emocionalnu reakciju, zbog čega nam postaje važnije pružiti podršku.

Ipak, emocionalna empatija ne znači da nužno osjećamo potpuno istu emociju jednakim intenzitetom. Naša reakcija ovisi o odnosu s osobom, vlastitim iskustvima, trenutačnom stanju i načinu na koji tumačimo situaciju.

Emocionalna empatija također nije isto što i emocionalna zaraza. Kod emocionalne zaraze možemo početi osjećati slično emocionalno stanje kao osoba koju promatramo, a da pritom ne prepoznajemo jasno razliku između vlastitih osjećaja i njezina iskustva. Empatija uključuje određenu sposobnost razumijevanja veze između tuđeg stanja i naše reakcije.

Prednosti emocionalne empatije

Emocionalna empatija može:

Međutim, snažna emocionalna reakcija nije uvijek dovoljna za učinkovito pomaganje. Osoba može biti toliko uznemirena tuđom patnjom da se usredotoči na vlastitu nelagodu, povuče iz situacije ili reagira impulzivno.

Zato je važno povezati emocionalnu osjetljivost sa sposobnošću regulacije vlastitih osjećaja.

Kognitivna i emocionalna empatija: glavne razlike

Kognitivna i emocionalna empatija često djeluju zajedno, ali se mogu razlikovati.

| Obilježje | Kognitivna empatija | Emocionalna empatija |

|---|---|---|

| Glavni proces | Razumijevanje tuđe perspektive | Emocionalno reagiranje na tuđe stanje |

| Ključno pitanje | „Kako se ta osoba osjeća i zašto?” | „Što osjećam kada vidim kako se ta osoba osjeća?” |

| Primjer | Razumjeti zašto se kolega boji promjene | Osjetiti zabrinutost zbog kolegova straha |

| Moguća korist | Bolje tumačenje ponašanja i komunikacija | Veća emocionalna povezanost i motivacija za pomoć |

| Moguće ograničenje | Razumijevanje bez brige za drugoga | Preplavljenost tuđim emocijama |

Te dvije dimenzije nisu potpuno neovisne niti predstavljaju jedine sastavnice empatije. Različiti teorijski modeli koriste nešto drukčije podjele, a istraživači ne primjenjuju uvijek istu terminologiju.

U svakodnevnom životu često su najkorisnije zajedno. Razumijevanje tuđe perspektive pomaže nam shvatiti što osoba proživljava, dok emocionalna povezanost može povećati motivaciju da joj pristupimo s pažnjom i brigom.

Empatija i suosjećanje

Empatija i suosjećanje često se koriste kao sinonimi, ali ih je korisno razlikovati.

**Empatija** uključuje razumijevanje ili emocionalno doživljavanje tuđeg stanja.

**Suosjećanje** podrazumijeva brigu za osobu koja pati i želju da se njezina patnja ublaži. U psihološkoj literaturi često se opisuje kao emocionalni odgovor koji uključuje osjetljivost na patnju i motivaciju za pružanje podrške.

Možemo razumjeti da je netko tužan, a da ne osjećamo snažnu želju da mu pomognemo. Isto tako, možemo suosjećati s osobom i željeti joj olakšati situaciju, čak i ako ne doživljavamo njezinu tugu jednako intenzivno.

Primjerice, liječnik može razumjeti strah pacijenta i primijetiti njegovu zabrinutost. Empatija mu pomaže shvatiti pacijentovo iskustvo, dok suosjećanje može potaknuti strpljivo objašnjavanje postupka i nastojanje da se smanji njegova patnja.

Razlika se može prikazati ovako:

Empatija može biti važna za suosjećanje, ali ne vodi automatski do njega. Osoba može dobro razumjeti tuđe emocije, a ipak ne osjećati potrebu da pomogne. Suosjećanje je, s druge strane, snažnije povezano s brigom za dobrobit druge osobe.

Suosjećanje također ne zahtijeva da preuzmemo tuđu bol na sebe. Moguće je ostati emocionalno stabilan i istodobno ozbiljno shvatiti patnju druge osobe.

Empatija, emocionalna zaraza i osobna uznemirenost

Da bismo bolje razumjeli empatiju, korisno ju je razlikovati od drugih emocionalnih reakcija na tuđe iskustvo.

Emocionalna zaraza

Emocionalna zaraza nastaje kada se emocionalno stanje jedne osobe prenese na drugu, primjerice kada se napetost proširi skupinom ili kada se osoba počne smijati zato što se smiju ljudi oko nje.

Za razliku od razvijenije empatične reakcije, emocionalna zaraza ne mora uključivati jasno razumijevanje izvora osjećaja ili perspektive druge osobe.

Osobna uznemirenost

Osobna uznemirenost odnosi se na neugodu, tjeskobu ili emocionalnu preplavljenost koju osjećamo kada svjedočimo tuđoj patnji.

Primjerice, osoba koja vidi prijatelja kako plače može postati toliko uznemirena da pokuša odmah promijeniti temu ili napustiti prostoriju. Takva reakcija ne mora značiti da joj nije stalo, nego da teško regulira vlastitu emocionalnu reakciju.

Osobna uznemirenost može potaknuti pomaganje, ali ono tada može biti usmjereno prvenstveno na smanjenje vlastite nelagode.

Empatična briga

Empatična briga odnosi se na osjećaje poput suosjećanja, nježnosti i zabrinutosti za dobrobit druge osobe. Za razliku od osobne uznemirenosti, naglasak je na potrebama osobe koja pati.

Te reakcije mogu se pojaviti istodobno. Osoba može osjećati i vlastitu nelagodu i iskrenu brigu za drugoga. Cilj nije ukloniti svaku osobnu emociju, nego razviti sposobnost da vlastita reakcija ne zasjeni potrebe osobe kojoj želimo pomoći.

Uloga empatije u međuljudskim odnosima

Empatija je važna za stvaranje i održavanje kvalitetnih odnosa jer pomaže ljudima da se osjećaju saslušano, shvaćeno i uvaženo. Omogućuje prilagođavanje komunikacije, prepoznavanje emocionalnih potreba i bolje razumijevanje nesporazuma.

Empatija u prijateljstvu

U prijateljskim odnosima empatija omogućuje pružanje podrške bez pretpostavke da uvijek moramo imati rješenje.

Kada prijatelj govori o problemu, empatična reakcija može uključivati pažljivo slušanje, postavljanje pitanja i provjeru razumijevanja. Ponekad je korisnije reći „Čini mi se da te to jako povrijedilo” nego odmah ponuditi savjet.

Empatija ne znači da moramo prihvatiti svaki prijateljev zaključak ili postupak. Možemo razumjeti zašto je netko povrijeđen, a istodobno otvoreno razgovarati o tome kako je reagirao.

Empatija u partnerskim odnosima

U partnerskim odnosima empatija može olakšati razumijevanje različitih emocionalnih potreba i načina reagiranja na stres.

Primjerice, jedan partner može tijekom sukoba željeti odmah razgovarati, dok drugome treba vrijeme da se smiri. Empatično razumijevanje omogućuje da se ta razlika ne protumači automatski kao nezainteresiranost ili odbacivanje.

Međutim, empatija sama po sebi ne rješava svaki sukob. Potrebni su i otvorena komunikacija, spremnost na preuzimanje odgovornosti, dogovor o granicama i konkretne promjene ponašanja.

Razumjeti zašto partner reagira na određeni način ne znači da moramo prihvatiti ponašanje koje nas povređuje. Empatija može pomoći u razumijevanju uzroka, ali ne ukida potrebu za odgovornošću.

Empatija u obitelji

U obiteljskim odnosima empatija pomaže razumjeti da članovi obitelji mogu istu situaciju doživjeti različito. Roditelj može pokušati razumjeti djetetov strah, dok dijete postupno uči prepoznati osjećaje i potrebe drugih članova obitelji.

Empatičan pristup ne znači da se odustaje od pravila ili granica. Moguće je razumjeti djetetovu ljutnju i istodobno jasno postaviti granicu ponašanju kojim povređuje druge.

Empatija na radnom mjestu

Na radnom mjestu empatija može poboljšati suradnju, komunikaciju i rješavanje sukoba. Voditelj koji uzima u obzir perspektivu zaposlenika može bolje razumjeti što utječe na njihovu motivaciju, zabrinutost ili otpor prema promjenama.

Empatija je posebno korisna kada se kombinira s pravednim postupcima i jasnim očekivanjima. Razumijevanje razloga zbog kojih zaposlenik ne može ispuniti zadatak ne znači da odgovornost treba zanemariti, nego da se problem može rješavati uzimajući u obzir stvarne okolnosti.

Empatija i rješavanje sukoba

Sukobi često nastaju ili se produbljuju kada ljudi pretpostavljaju da druga strana ima loše namjere, ne razumije njihove potrebe ili namjerno zanemaruje njihove osjećaje.

Empatija može pomoći tako što potiče razmatranje alternativnih objašnjenja. Umjesto zaključka da druga osoba šuti zato što joj nije stalo, možemo razmotriti mogućnost da je preopterećena, nesigurna ili da joj treba više vremena.

To ne znači da je svako alternativno objašnjenje točno. Empatija otvara prostor za provjeru, ali ne zamjenjuje dokaze i razgovor.

U rješavanju sukoba korisno je:

1. Saslušati drugu osobu bez prekidanja.

2. Pokušati sažeti njezinu perspektivu vlastitim riječima.

3. Provjeriti jesmo li dobro razumjeli njezino iskustvo.

4. Jasno izraziti vlastite osjećaje i potrebe.

5. Razlikovati razumijevanje tuđe perspektive od slaganja s njezinim zaključcima.

6. Tražiti rješenje koje uzima u obzir potrebe obiju strana.

Empatija ne jamči da će se sukob riješiti, osobito kada su interesi nespojivi ili kada jedna strana ne želi surađivati. Ipak, može smanjiti nepotrebne nesporazume i olakšati konstruktivan razgovor.

Granice empatije

Empatija je važna sposobnost, ali nije neograničena niti je uvijek dovoljna za razumijevanje drugih.

Ne možemo potpuno znati tuđe iskustvo

Čak i kada smo prošli kroz sličnu situaciju, ne možemo pretpostaviti da je druga osoba doživljava na isti način. Različita životna iskustva, vrijednosti, očekivanja i okolnosti utječu na emocionalne reakcije.

Zbog toga je bolje reći „Mogu zamisliti da ti je teško” nego tvrditi „Znam točno kako se osjećaš”.

Empatija može biti pristrana

Ljudi često snažnije reagiraju na patnju bliskih osoba ili onih s kojima se poistovjećuju. Tuđa potreba može nam biti manje emocionalno važna ako osobu doživljavamo kao stranca ili pripadnika druge skupine.

Takva selektivnost pokazuje da empatija nije uvijek pravedno raspodijeljena. Moralno prosuđivanje i načela pravednosti mogu pomoći da ne donosimo odluke isključivo na temelju emocionalne bliskosti.

Empatija može dovesti do emocionalne iscrpljenosti

Stalna izloženost tuđoj patnji, osobito bez dovoljno vremena za oporavak, može pridonijeti stresu i emocionalnoj iscrpljenosti. To je posebno važno u profesijama koje uključuju intenzivan kontakt s patnjom, primjerice u zdravstvu, socijalnom radu i kriznom savjetovanju.

Nije, međutim, svaka iscrpljenost posljedica empatije. Na nju utječu i opterećenje, radni uvjeti, nedostatak podrške i druge okolnosti.

Korisno je razvijati emocionalnu regulaciju, postavljati realistične granice i prepoznavati kada je potrebna dodatna podrška.

Razumijevanje ne znači opravdavanje

Možemo razumjeti zašto je osoba razvila određeni obrazac ponašanja, a ipak smatrati da je njezino ponašanje štetno ili neprihvatljivo.

Primjerice, nečija nesigurnost može pomoći objasniti ljubomoru, ali ne opravdava kontroliranje partnera. Razumijevanje uzroka ponašanja nije isto što i odobravanje njegovih posljedica.

Empatija ne jamči točnost

Osjećaj da dobro razumijemo drugu osobu ne znači da smo u pravu. Ponekad možemo biti uvjereni da znamo što netko osjeća, a zapravo pogrešno tumačiti njegove riječi, izraz lica ili ponašanje.

Zato je važno kombinirati empatiju s otvorenim pitanjima, provjerom razumijevanja i spremnošću na ispravak vlastitih zaključaka.

Može li se empatija koristiti za manipulaciju?

Sposobnost razumijevanja tuđih emocija može se koristiti za pomaganje, ali i za ostvarivanje vlastitih ciljeva na štetu drugih.

Osoba koja dobro prepoznaje tuđe strahove, nesigurnosti ili želje može prilagoditi komunikaciju tako da druga osoba osjeti povjerenje ili prihvati određeni prijedlog. Takva sposobnost nije sama po sebi ni dobra ni loša; važni su namjera, način korištenja i posljedice.

Empatija može pridonijeti manipulaciji kada se tuđe emocionalne potrebe prepoznaju kako bi se osoba lakše pritisnula, izazvala osjećaj krivnje ili navela na odluku koju inače ne bi donijela.

Zato je važno razlikovati razumijevanje drugih od poštovanja njihove autonomije. Etična komunikacija uzima u obzir tuđu perspektivu, ali ne koristi tuđe ranjivosti kako bi se zaobišla slobodna odluka.

Empatija također ne znači da moramo neprestano ugađati drugima ili preuzimati odgovornost za njihove emocije. Moguće je razumjeti da je netko razočaran našom odlukom, a ipak ostati pri odluci koja je za nas važna ili nužna.

Kako razvijati empatiju?

Empatija se može poticati kroz iskustvo, učenje i svjesno vježbanje. Cilj nije pretpostaviti da uvijek možemo znati što drugi osjećaju, nego postati pažljiviji prema njihovoj perspektivi i precizniji u razumijevanju.

Aktivno slušanje

Aktivno slušanje znači usmjeriti pažnju na sugovornika, nastojati razumjeti njegovu poruku i provjeravati vlastito razumijevanje.

To uključuje izbjegavanje preuranjenih zaključaka, postavljanje otvorenih pitanja i sažimanje onoga što smo čuli.

Primjerice, umjesto da odmah ponudimo savjet, možemo pitati: „Što ti je u toj situaciji bilo najteže?”

Provjera pretpostavki

Kada pomislimo da znamo kako se druga osoba osjeća, korisno je provjeriti svoju pretpostavku.

Izjava poput „Čini mi se da te to razočaralo. Jesam li dobro razumio?” ostavlja prostor drugoj osobi da potvrdi, dopuni ili ispravi naše tumačenje.

Zauzimanje perspektive

Pokušaj sagledavanja situacije iz tuđe perspektive može pomoći u razumijevanju različitih reakcija.

Korisno je razmotriti što osoba zna, što ne zna, čega se boji, što pokušava postići i kakve mogućnosti ima. Pritom treba imati na umu da su to pretpostavke koje se mogu pokazati netočnima.

Razlikovanje slušanja od rješavanja problema

Ljudi ponekad trebaju praktično rješenje, a ponekad prvenstveno žele da ih netko sasluša. Umjesto automatskog davanja savjeta, možemo pitati: „Želiš li da zajedno tražimo rješenje ili ti je sada važnije da te saslušam?”

Razvijanje emocionalne regulacije

Prepoznavanje vlastitih emocija pomaže nam da tuđu patnju ne zamijenimo vlastitom uznemirenošću. Ako smo preplavljeni, možemo zastati, smiriti se i tek tada razmotriti kako najbolje pomoći.

Prihvaćanje različitosti

Empatija se razvija i kroz susrete s ljudima čija se iskustva, uvjerenja ili životne okolnosti razlikuju od naših. Takvi susreti mogu proširiti razumijevanje, pod uvjetom da pristupamo s iskrenom znatiželjom, a ne s unaprijed donesenim zaključcima.

Empatija i granice u odnosima

Zdrava empatija uključuje i razumijevanje vlastitih potreba. Ako osoba stalno daje prednost tuđim osjećajima, može zanemarivati vlastite granice ili osjećati odgovornost za probleme koje ne može riješiti.

Postavljanje granica ne znači da nam nije stalo do drugih. Ono omogućuje da pomaganje bude dobrovoljno, održivo i u skladu s našim mogućnostima.

Primjerice, možemo razumjeti da prijatelj prolazi kroz teško razdoblje, ali ne biti dostupni za razgovor u svakom trenutku. Možemo suosjećati s partnerovim razočaranjem, ali ne prihvatiti vrijeđanje ili kontroliranje. Možemo željeti pomoći kolegi, ali jasno reći koliko vremena možemo izdvojiti.

Važno je razlikovati tri stvari:

Empatija je najkorisnija kada ne vodi ni emocionalnom udaljavanju ni potpunom stapanju s tuđim iskustvom, nego omogućuje bliskost uz očuvanje vlastite perspektive.

Sažetak

Empatija je sposobnost razumijevanja i, u nekim slučajevima, emocionalnog doživljavanja stanja druge osobe. Kognitivna empatija usmjerena je na razumijevanje tuđe perspektive, dok emocionalna empatija uključuje emocionalnu reakciju na tuđe iskustvo. Suosjećanje je povezano s brigom za osobu koja pati i željom da joj se pomogne, dok emocionalna zaraza i osobna uznemirenost predstavljaju drukčije reakcije na tuđe emocije. Empatija može poboljšati komunikaciju, bliskost i rješavanje sukoba, ali ne jamči točno razumijevanje, moralno ponašanje ni spremnost na pomaganje. Može biti selektivna, emocionalno iscrpljujuća ili iskorištena za manipulaciju. Razvija se aktivnim slušanjem, provjerom pretpostavki, zauzimanjem perspektive i emocionalnom regulacijom. U zdravim odnosima empatija se povezuje s poštovanjem tuđe autonomije i očuvanjem vlastitih granica.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Davis, M. H. (1983). Measuring individual differences in empathy: Evidence for a multidimensional approach. *Journal of Personality and Social Psychology, 44*(1), 113–126. https://doi.org/10.1037/0022-3514.44.1.113

2. Decety, J., & Jackson, P. L. (2004). The functional architecture of human empathy. *Behavioral and Cognitive Neuroscience Reviews, 3*(2), 71–100. https://doi.org/10.1177/1534582304267187

3. Singer, T., & Lamm, C. (2009). The social neuroscience of empathy. *Annals of the New York Academy of Sciences, 1156*(1), 81–96. https://doi.org/10.1111/j.1749-6632.2009.04418.x

4. Batson, C. D. (2009). These things called empathy: Eight related but distinct phenomena. U J. Decety & W. Ickes (ur.), *The Social Neuroscience of Empathy* (str. 3–15). MIT Press.

5. Eisenberg, N., & Miller, P. A. (1987). The relation of empathy to prosocial and related behaviors. *Psychological Bulletin, 101*(1), 91–119. https://doi.org/10.1037/0033-2909.101.1.91

6. Zaki, J. (2014). Empathy: A motivated account. *Psychological Bulletin, 140*(6), 1608–1647. https://doi.org/10.1037/a0037679

7. Bloom, P. (2016). *Against Empathy: The Case for Rational Compassion*. Ecco.

8. Davis, M. H. (1994). *Empathy: A Social Psychological Approach*. Westview Press.

9. Hoffman, M. L. (2000). *Empathy and Moral Development: Implications for Caring and Justice*. Cambridge University Press. https://doi.org/10.1017/CBO9780511805851

10. Klimecki, O. M., Leiberg, S., Ricard, M., & Singer, T. (2014). Differential pattern of functional brain plasticity after compassion and empathy training. *Social Cognitive and Affective Neuroscience, 9*(6), 873–879. https://doi.org/10.1093/scan/nst060