Dvojezičnost i um

Zadnja provjera: listopad 2026.

Dvojezičnost je u svijetu češća nego što se obično misli. Mnogi ljudi svakodnevno koriste dva ili više jezika – kod kuće, u školi, na poslu ili u zajednici. U Hrvatskoj je to iskustvo djece iz obitelji useljenika i iseljenika, pripadnika nacionalnih manjina, obitelji u kojima roditelji govore različite jezike te sve većeg broja ljudi koji na poslu govore engleski. Oko dvojezičnosti postoje i brojna uvjerenja: da zbunjuje djecu, da usporava razvoj govora ili, suprotno, da „trenira mozak” i štiti od demencije. Ova lekcija objašnjava što istraživanja zaista pokazuju, uključujući jednu od najživljih rasprava u suvremenoj kognitivnoj psihologiji.

O razvoju jezika općenito govori lekcija [Razvoj jezika](/lekcija/razvoj-jezika), a o odnosu jezika i mišljenja lekcija [Jezik i mišljenje](/lekcija/jezik-i-misljenje).

Tko je dvojezičan

Dvojezičnost nije jedno stanje, nego raspon iskustava. Istraživači razlikuju nekoliko dimenzija:

• **Dob usvajanja.** Neki usvajaju dva jezika istodobno od rođenja (**simultana dvojezičnost**), a neki drugi jezik uče kasnije, u vrtiću, školi ili odrasloj dobi (**sukcesivna dvojezičnost**).
• **Razina znanja.** Rijetko tko jednako dobro vlada objema jezicima u svim područjima. Osoba može tečno razgovarati na jednom jeziku, a bolje pisati na drugom.
• **Uporaba.** Važno je koliko često, s kim i u kojim situacijama osoba koristi svaki jezik. Jezik kojim se govori s bakom može biti drukčiji od jezika kojim se rješavaju matematički zadaci.
• **Prebacivanje.** Neki ljudi često miješaju jezike u istom razgovoru, a drugi ih strogo odvajaju.

Zbog te raznolikosti istraživanja koja dvojezične ljude promatraju kao jednu skupinu često daju nejasne rezultate.

Dvojezična djeca i razvoj govora

Jedno od najčešćih roditeljskih pitanja je hoće li dva jezika zbuniti dijete ili usporiti razvoj govora. Istraživanja daju umirujući odgovor.

Erika Hoff i suradnici (2012) prate razvoj govora jednojezične i dvojezične djece u Sjedinjenim Državama. Dvojezična djeca u svakom pojedinom jeziku u prosjeku znaju nešto manje riječi od jednojezične djece. Kad se, međutim, zbroje riječi iz obaju jezika, ukupan rječnik dvojezične djece usporediv je s rječnikom jednojezične. Koliko dobro dijete napreduje u pojedinom jeziku ovisi ponajprije o tome **koliko je izloženo** tom jeziku.

Iz toga proizlazi nekoliko važnih zaključaka:

• Dvojezičnost **ne uzrokuje** jezične teškoće. Dvojezična djeca dosežu razvojne prekretnice, poput prvih riječi i prvih rečenica, u sličnoj dobi kao jednojezična.
• **Miješanje jezika** u istoj rečenici normalan je dio dvojezičnog razvoja, a ne znak zbunjenosti. Često pokazuje da dijete koristi sve riječi koje zna.
• Ako dijete ima jezični poremećaj, imat će ga u obama jezicima. Dvojezičnost ga ne uzrokuje, a odustajanje od jednog jezika ga ne liječi.
• Za razvoj jezika važni su **količina i kvaliteta** izloženosti – razgovor, čitanje, igra – više nego određeno pravilo, poput toga da svaki roditelj govori samo jedan jezik.

Dvojezične bebe

Već u prvoj godini života dvojezične bebe pokazuju zanimljive razlike. Ágnes Kovács i Jacques Mehler (2009) ispituju sedmomjesečne bebe koje uče predvidjeti gdje će se na zaslonu pojaviti lutka nakon zvučnog znaka. Kad se pravilo promijeni, dvojezične bebe brže od jednojezičnih preusmjeravaju pogled na novo mjesto.

Autori to tumače kao ranu prilagodbu dvojezičnog okruženja: beba koja sluša dva jezika mora ih razlikovati i prebacivati se između njih. Nalaz je zanimljiv, ali dolazi iz malog uzorka i ne govori ništa o kasnijim sposobnostima.

„Dvojezična prednost”: velika rasprava

Ellen Bialystok, Fergus Craik i Gigi Luk (2012) u preglednom radu sažimaju istraživanja prema kojima dvojezični ljudi imaju bolju **izvršnu kontrolu** – sposobnost usmjeravanja pažnje, potiskivanja nevažnih informacija i prebacivanja između zadataka. Objašnjenje je intuitivno: dvojezični ljudi oba jezika imaju stalno „uključena” i moraju neprestano potiskivati jezik koji im u tom trenutku ne treba. Takvo stalno vježbanje moglo bi jačati opću kontrolu pažnje (više u lekciji [Izvršne funkcije mozga](/lekcija/izvrsne-funkcije-mozga)).

Ta je ideja postala vrlo popularna. No ubrzo su se pojavile ozbiljne kritike:

• Kenneth Paap i Zachary Greenberg (2013) u nizu istraživanja s velikim uzorcima ne nalaze dosljedne razlike u izvršnim funkcijama između jednojezičnih i dvojezičnih odraslih. Zaključuju da ne postoji koherentan dokaz za dvojezičnu prednost.
• Angela de Bruin, Barbara Treccani i Sergio Della Sala (2015) prate sažetke s konferencija i provjeravaju koji su kasnije objavljeni u časopisima. Sažetci s rezultatima koji podupiru dvojezičnu prednost objavljivani su znatno češće od onih koji je nisu pronašli. To je jasan znak **pristranosti objavljivanja**.
• Minna Lehtonen i suradnici (2018) u meta-analizi više od 150 istraživanja s odraslima ne nalaze dvojezičnu prednost ni u jednom području izvršnih funkcija nakon ispravka za pristranost objavljivanja.

Zagovornici prednosti odgovaraju da dvojezičnost nije jedinstveno iskustvo i da prednost može postojati samo kod nekih ljudi, primjerice onih koji se često prebacuju između jezika. Ipak, danas prevladava mišljenje da **opća prednost izvršnih funkcija nije pouzdano potvrđena**, a ako postoji, mala je i ovisna o uvjetima. Ova rasprava važan je primjer kako popularan nalaz može biti precijenjen zbog pristranosti objavljivanja (više u lekciji [Replikacija istraživanja](/lekcija/replikacija-istrazivanja)).

Štiti li dvojezičnost od demencije

Ellen Bialystok, Fergus Craik i Morris Freedman (2007) analiziraju podatke pacijenata u klinici za pamćenje u Torontu. Dvojezični pacijenti dobili su dijagnozu demencije u prosjeku oko četiri godine kasnije od jednojezičnih. Autori to povezuju s pojmom **kognitivne rezerve** – sposobnosti mozga da dulje održi funkcioniranje unatoč oštećenjima (više u lekciji [Starenje mozga](/lekcija/starenje-mozga)).

Naoko Mukadam, Andrew Sommerlad i Gill Livingston (2017) u meta-analizi razlikuju dvije vrste istraživanja. **Retrospektivna** istraživanja, koja polaze od ljudi koji već imaju demenciju i gledaju unatrag, često nalaze zaštitni učinak. **Prospektivna** istraživanja, koja prate zdrave ljude kroz godine, ne nalaze da dvojezičnost smanjuje rizik demencije. Prospektivna istraživanja obično su pouzdanija, pa je zaštitni učinak dvojezičnosti zasad neizvjestan. Razlike među skupinama, poput obrazovanja ili migracijskog iskustva, mogle bi objasniti ranije nalaze.

Jezik i emocije

Mnogi dvojezični ljudi opisuju da se na jednom jeziku osjećaju drukčije nego na drugom. Jean-Marc Dewaele (2004) ispituje više od tisuću višejezičnih ljudi o tome kako doživljavaju psovke i tabu riječi. Sudionici procjenjuju da psovke na prvom jeziku imaju **jaču emocionalnu snagu** od onih na jezicima naučenima kasnije. Učinak je slabiji kod onih koji su drugi jezik naučili rano i često ga koriste.

Boaz Keysar, Sayuri Hayakawa i Sun Gyu An (2012) ispituju **učinak stranog jezika**. Kad sudionici donose odluke na stranom jeziku, manje su podložni učinku uokvirivanja – različitom izboru ovisno o tome je li isti ishod opisan kao dobitak ili gubitak. Autori to objašnjavaju većom emocionalnom udaljenošću od stranog jezika. Kasnija istraživanja pokazuju da učinak nije jednak u svim zadacima i za sve ljude.

Ti nalazi imaju praktičnu važnost. Neki dvojezični ljudi lakše govore o bolnim iskustvima na drugom jeziku, jer im on pruža emocionalni odmak. U psihoterapiji s dvojezičnim klijentima korisno je biti svjestan da izbor jezika može oblikovati emocionalni doživljaj razgovora.

Učenje drugog jezika u odrasloj dobi

Česta je pretpostavka da je nakon djetinjstva „prekasno” za novi jezik. Istina je da je za izgovor bez stranog naglaska rani početak velika prednost. No odrasli često uče gramatiku i rječnik brže od djece, osobito na početku, a mnogi postižu visoku razinu znanja. Za uspjeh su važni motivacija, količina vježbe i mogućnosti stvarne uporabe jezika.

Dva jezika u jednom umu

Kako dvojezična osoba „zna” koji jezik koristiti? Istraživanja pokazuju da su oba jezika u umu dvojezične osobe **istodobno aktivna**, čak i kad koristi samo jedan. Viorica Marian i Michael Spivey (2003) prate pokrete očiju rusko-engleskih dvojezičnih sudionika dok slušaju upute na jednom jeziku. Kad se na stolu nalazi predmet čije ime na drugom jeziku zvuči slično riječi koju slušaju, sudionici na trenutak pogledaju i taj predmet. Drugi jezik, dakle, „sudjeluje” u razumijevanju iako se ne koristi.

Zbog toga dvojezični ljudi moraju stalno birati između dviju mogućnosti i potiskivati jezik koji im u tom trenutku ne treba. To je bila polazna točka hipoteze o dvojezičnoj prednosti u izvršnim funkcijama. Istodobna aktivacija objašnjava i neke svakodnevne pojave: dvojezičnim ljudima ponekad je potrebno malo dulje da pronađu riječ, a češće doživljavaju fenomen „na vrhu jezika” (više u lekciji [Fenomen na vrhu jezika](/lekcija/fenomen-na-vrhu-jezika)). To nije znak lošijeg znanja, nego posljedica većeg broja riječi koje se natječu.

Dvojezičnost u školi i zajednici

Dvojezičnost se ne događa samo u obitelji, nego i u školi i zajednici. U Hrvatskoj postoje škole na jezicima nacionalnih manjina, primjerice talijanskom, mađarskom, srpskom i češkom, a sve je više djece kojima hrvatski nije prvi jezik. Iz istraživanja i iskustva obrazovanja dvojezične djece proizlazi nekoliko načela:

• **Materinski jezik ne treba potiskivati.** Dobro razvijen prvi jezik olakšava učenje drugoga, jer se znanje i vještine prenose među jezicima.
• **Treba vremena.** Svakodnevni razgovorni jezik djeca obično usvajaju za godinu ili dvije, a jezik potreban za školsko učenje mnogo dulje.
• **Procjenu treba prilagoditi.** Testovi samo na jednom jeziku mogu podcijeniti znanje dvojezične djece i dovesti do pogrešnog zaključka o jezičnim teškoćama.
• **Jezik je i identitet.** Kad škola i okolina cijene jezik djetetove obitelji, dijete se lakše osjeća prihvaćeno.

Dvojezičnost je pritom i društvena vrijednost: ljudi koji govore više jezika povezuju zajednice, olakšavaju komunikaciju i čuvaju jezike koji bi inače mogli nestati.

Prebacivanje između jezika i identitet

Dvojezični ljudi često **prebacuju** jezike u razgovoru – unutar iste rečenice ili između rečenica. Lingvisti tu pojavu nazivaju **prebacivanjem kodova** (engl. *code-switching*). Dugo se smatrala znakom slabog znanja jezika. Danas se zna da je to uobičajena i pravilima vođena vještina. Dvojezični govornici prebacuju jezik kad im riječ na drugom jeziku bolje izražava značenje, kad mijenjaju temu, kad žele naglasiti nešto ili kad se obraćaju određenoj osobi.

Prebacivanje kodova ima i društvenu ulogu. Može izražavati pripadnost skupini, bliskost ili humor. Iseljenici koji u razgovoru miješaju hrvatski i njemački ili engleski time često pokazuju da pripadaju objema zajednicama.

Mnogi dvojezični ljudi opisuju i da se na različitim jezicima osjećaju kao malo drukčije osobe – opuštenije, formalnije, duhovitije ili ozbiljnije. To je djelomično povezano s kontekstom u kojem su jezik naučili i koriste ga: jezik obitelji nosi uspomene iz djetinjstva, a jezik posla profesionalni identitet. Takvi doživljaji ne znače da osoba ima „dvije osobnosti”, nego da jezik aktivira različita sjećanja, uloge i načine izražavanja (više u lekciji [Kultura i percepcija](/lekcija/kultura-i-percepcija), u dijelu o promjeni kulturnog okvira).

Česte zablude

• **„Dva jezika zbunjuju dijete i usporavaju razvoj govora.”** Dvojezična djeca razvijaju govor u sličnom tempu, a ukupan rječnik usporediv je s rječnikom jednojezične djece.
• **„Miješanje jezika znak je problema.”** Normalan je dio dvojezičnog razvoja i komunikacije.
• **„Dvojezičnost dokazano jača izvršne funkcije.”** Nakon ispravka za pristranost objavljivanja, opća prednost nije pouzdano potvrđena.
• **„Dvojezičnost odgađa demenciju za četiri godine.”** Taj nalaz dolazi iz retrospektivnih istraživanja; prospektivna ga ne potvrđuju.

Primjer

Obitelj Kovač vraća se u Hrvatsku nakon deset godina u Njemačkoj. Njihov četverogodišnji sin Leon govori njemački bolje od hrvatskog i u vrtiću ponekad miješa jezike. Odgojiteljica predlaže roditeljima da kod kuće prestanu govoriti njemački kako bi „brže naučio hrvatski”. Roditelji se posavjetuju s logopedinjom, koja objašnjava da miješanje jezika nije znak poremećaja i da nije potrebno odustajati od njemačkog. Preporučuje da Leon ima mnogo prilika za igru i razgovor na hrvatskom, uz nastavak njemačkog kod kuće. Nakon godinu dana Leon tečno govori oba jezika.

Sažetak

Dvojezičnost je raspon iskustava koji se razlikuje po dobi usvajanja, razini znanja i uporabi jezika. Dvojezična djeca razvijaju govor u sličnom tempu kao jednojezična, a miješanje jezika normalan je dio razvoja. Ideja o općoj „dvojezičnoj prednosti” u izvršnim funkcijama bila je vrlo popularna, ali meta-analize i istraživanja pristranosti objavljivanja upućuju na to da nije pouzdano potvrđena. Zaštitni učinak dvojezičnosti na demenciju nalaze retrospektivna, ali ne i prospektivna istraživanja. Prvi jezik često ima jaču emocionalnu snagu, a odlučivanje na stranom jeziku može smanjiti neke pristranosti. Dvojezičnost je vrijedna zbog komunikacije, identiteta i povezanosti s obitelji i kulturom, neovisno o tome „trenira” li mozak.

Povezane lekcije

• [Razvoj jezika](/lekcija/razvoj-jezika)
• [Jezik i mišljenje](/lekcija/jezik-i-misljenje)
• [Izvršne funkcije mozga](/lekcija/izvrsne-funkcije-mozga)
• [Starenje mozga](/lekcija/starenje-mozga)
• [Migracija, akulturacija i identitet](/lekcija/migracija-i-akulturacija)
• [Replikacija istraživanja](/lekcija/replikacija-istrazivanja)

Izvori i literatura

• Bialystok, E., Craik, F. I. i Freedman, M. (2007). Bilingualism as a protection against the onset of symptoms of dementia. *Neuropsychologia*, 45(2), 459–464. [doi.org/10.1016/j.neuropsychologia.2006.10.009](https://doi.org/10.1016/j.neuropsychologia.2006.10.009)
• Bialystok, E., Craik, F. I. i Luk, G. (2012). Bilingualism: consequences for mind and brain. *Trends in Cognitive Sciences*, 16(4), 240–250. [doi.org/10.1016/j.tics.2012.03.001](https://doi.org/10.1016/j.tics.2012.03.001)
• de Bruin, A., Treccani, B. i Della Sala, S. (2015). Cognitive Advantage in Bilingualism: An Example of Publication Bias? *Psychological Science*, 26(1), 99–107. [doi.org/10.1177/0956797614557866](https://doi.org/10.1177/0956797614557866)
• Dewaele, J.-M. (2004). The Emotional Force of Swearwords and Taboo Words in the Speech of Multilinguals. *Journal of Multilingual and Multicultural Development*, 25(2-3), 204–222. [doi.org/10.1080/01434630408666529](https://doi.org/10.1080/01434630408666529)
• Hoff, E., Core, C., Place, S., Rumiche, R., Señor, M. i Parra, M. (2012). Dual language exposure and early bilingual development. *Journal of Child Language*, 39(1), 1–27. [doi.org/10.1017/S0305000910000759](https://doi.org/10.1017/S0305000910000759)
• Keysar, B., Hayakawa, S. L. i An, S. G. (2012). The Foreign-Language Effect: Thinking in a Foreign Tongue Reduces Decision Biases. *Psychological Science*, 23(6), 661–668. [doi.org/10.1177/0956797611432178](https://doi.org/10.1177/0956797611432178)
• Kovács, Á. M. i Mehler, J. (2009). Cognitive gains in 7-month-old bilingual infants. *Proceedings of the National Academy of Sciences*, 106(16), 6556–6560. [doi.org/10.1073/pnas.0811323106](https://doi.org/10.1073/pnas.0811323106)
• Lehtonen, M., Soveri, A., Laine, A., Järvenpää, J., de Bruin, A. i Antfolk, J. (2018). Is bilingualism associated with enhanced executive functioning in adults? A meta-analytic review. *Psychological Bulletin*, 144(4), 394–425. [doi.org/10.1037/bul0000142](https://doi.org/10.1037/bul0000142)
• Marian, V. i Spivey, M. (2003). Competing activation in bilingual language processing: Within- and between-language competition. *Bilingualism: Language and Cognition*, 6(2), 97–115. [doi.org/10.1017/S1366728903001068](https://doi.org/10.1017/S1366728903001068)
• Mukadam, N., Sommerlad, A. i Livingston, G. (2017). The Relationship of Bilingualism Compared to Monolingualism to the Risk of Cognitive Decline or Dementia: A Systematic Review and Meta-Analysis. *Journal of Alzheimer's Disease*, 58(1), 45–54. [doi.org/10.3233/JAD-170131](https://doi.org/10.3233/JAD-170131)
• Paap, K. R. i Greenberg, Z. I. (2013). There is no coherent evidence for a bilingual advantage in executive processing. *Cognitive Psychology*, 66(2), 232–258. [doi.org/10.1016/j.cogpsych.2012.12.002](https://doi.org/10.1016/j.cogpsych.2012.12.002)