Duhovno zaobilaženje psiholoških problema

Zadnja provjera: listopad 2026.

„Ne treba se ljutiti, sve je ljubav.” „Sve se događa s razlogom.” „Samo budi pozitivan.” Takve rečenice mogu utješiti, ali ponekad služe da se izbjegnu bolne emocije, neriješeni sukobi ili stvarni problemi. Kada se duhovne ideje i prakse koriste za izbjegavanje psiholoških teškoća, govori se o **duhovnom zaobilaženju**. Ova lekcija objašnjava što taj pojam znači, kako se prepoznaje i zašto je važan.

Podrijetlo pojma

Pojam *spiritual bypassing* potječe iz 1980-ih, iz radova Johna Welwooda, koji povezuju psihoterapiju i budističku praksu. Njime se opisuje sklonost da se duhovne ideje i prakse koriste za „preskakanje” nedovršenih emocionalnih rana, razvojnih zadataka i osobnih problema – primjerice težnjom za transcendencijom prije nego što je izgrađen stabilan osjećaj sebe (Welwood, 2000).

Pojam se poslije proširio u psihoterapiji i savjetovanju te izvan duhovnih krugova.

Kako izgleda

Duhovno zaobilaženje može imati različite oblike (Cashwell i sur., 2007):

• **Potiskivanje „negativnih” emocija** – ljutnja, tuga ili strah smatraju se „neduhovnima”, pa se ne priznaju ni ne izražavaju.
• **Prerano opraštanje** – opraštanje kao obveza, bez priznavanja povrede ili postavljanja granica.
• **Pretjerana odvojenost** – izbjegavanje bliskosti, odgovornosti i sukoba pod izgovorom „nevezivanja”.
• **Pretjerano naglašavanje pozitivnog** – odbijanje da se problem prizna jer bi to bilo „negativno razmišljanje”.
• **Duhovna nadmoć** – osjećaj da je osoba iznad drugih zbog svoje duhovnosti.
• **Okrivljavanje žrtve** – uvjerenje da je osoba „privukla” bolest ili nesreću vlastitim mislima ili karmom.
• **Izbjegavanje stručne pomoći** – kada se ozbiljni psihički problemi pokušavaju riješiti samo molitvom, meditacijom ili „radom na energiji”.

Zašto se događa

Duhovno zaobilaženje obično nije namjerno. Ljudi se okreću duhovnosti često upravo zato što pate, a duhovne ideje mogu pružiti olakšanje i nadu. Problem nastaje kada olakšanje postane način izbjegavanja onoga što treba proživjeti ili promijeniti. Psihološki, to je jedan od oblika **emocionalnog izbjegavanja**, koje kratkoročno smanjuje nelagodu, a dugoročno održava probleme.

Istraživanja

Istraživanja duhovnog zaobilaženja još su malobrojna. Razvijeni su upitnici koji ga pokušavaju mjeriti, a kvalitativna istraživanja sa stručnjacima opisuju njegova obilježja: izbjegavanje teških emocija, duhovnu nadmoć i korištenje duhovnosti kao obrane (Picciotto i Fox, 2018). Pojam je zasad više klinički i opisni nego čvrsto empirijski utemeljen.

Razlika između zaobilaženja i zdrave duhovnosti

Duhovne prakse i uvjerenja nisu same po sebi zaobilaženje. Razlika je u tome kako djeluju:

| Zdrava duhovnost | Duhovno zaobilaženje |

|---|---|

| Pomaže podnijeti i razumjeti bol | Služi da se bol ne osjeti |

| Opraštanje nakon priznavanja povrede | Opraštanje umjesto priznavanja povrede |

| Prihvaćanje uz djelovanje kada je moguće | „Prihvaćanje” umjesto rješavanja problema |

| Suosjećanje uz granice | Ugađanje i trpljenje štete |

| Otvorenost prema stručnoj pomoći | Odbijanje pomoći kao „neduhovne” |

Mnoge tradicije same upozoravaju na takve zamke: ističu poniznost, suočavanje s vlastitim manama i djelovanje u svijetu (više u lekcijama [Ego u duhovnim tradicijama](/lekcija/ego-u-duhovnim-tradicijama) i [Suosjećanje i etika](/lekcija/suosjecanje-i-etika)).

Što može pomoći

• **Priznavanje svih emocija** – ljutnja i tuga dio su ljudskog iskustva, a mnoge tradicije ih ne odbacuju, nego uče kako ih proživjeti.
• **Povezivanje duhovnosti i psihološkog rada** – psihoterapija i duhovna praksa mogu se nadopunjavati.
• **Iskreni odnosi** – povratna informacija od bliskih osoba pomaže uočiti izbjegavanje.
• **Kritičnost prema porukama koje okrivljuju** – osobito prema tvrdnjama da bolest ili nesreća proizlazi iz „negativnih misli”.

Primjer: „Sve je za moje dobro”

Lucija je izmišljena osoba kojoj partner često govori ponižavajuće stvari. Ona to podnosi uz misao da joj je to „lekcija za duhovni rast” i da treba „ostati u ljubavi”. Duhovni okvir joj pomaže da se ne osjeća bespomoćno, ali joj ujedno onemogućuje da prepozna štetan obrazac i postavi granicu. Duhovno zaobilaženje u ovom primjeru ne leži u vjeri samoj, nego u tome što duhovna ideja služi da se izbjegne priznavanje boli i potreba za promjenom (više u lekciji [Nezdravi obrasci odnosa](/lekcija/nezdravi-obrasci-odnosa)).

Česta nerazumijevanja

• **„Svaki duhovni odgovor na bol je zaobilaženje.”** Molitva, meditacija ili traženje smisla mogu biti način suočavanja s boli, a ne izbjegavanja.
• **„Duhovno zaobilaženje javlja se samo u religiji.”** Sličan obrazac postoji i u popularnoj psihologiji, primjerice u pretjeranom naglašavanju pozitivnog razmišljanja.
• **„Zaobilaženje je znak lošeg karaktera.”** Obično je riječ o razumljivom pokušaju da se izbjegne bol, a ne o namjernom izbjegavanju odgovornosti.

Sažetak

Duhovno zaobilaženje je korištenje duhovnih ideja i praksi za izbjegavanje bolnih emocija, sukoba i psiholoških problema. Očituje se kao potiskivanje emocija, prerano opraštanje, pretjerana odvojenost, duhovna nadmoć ili izbjegavanje pomoći. Pojam je klinički koristan, ali još nedovoljno istražen, a zdrava duhovnost razlikuje se po tome što pomaže proživjeti i razumjeti bol, a ne zaobići je.

Povezane lekcije

• [Ego u duhovnim tradicijama](/lekcija/ego-u-duhovnim-tradicijama)
• [Duhovnost i mentalno zdravlje](/lekcija/duhovnost-i-mentalno-zdravlje)
• [Duhovna kriza](/lekcija/duhovna-kriza)
• [Suosjećanje i etika](/lekcija/suosjecanje-i-etika)
• [Patnja i njezino značenje](/lekcija/patnja-i-njezino-znacenje)

Izvori i literatura

• Cashwell, C. S., Bentley, P. B. i Yarborough, J. P. (2007). The only way out is through: The peril of spiritual bypass. *Counseling and Values*, 51(2), 139–148. [doi.org/10.1002/j.2161-007X.2007.tb00071.x](https://doi.org/10.1002/j.2161-007X.2007.tb00071.x)
• Picciotto, G. i Fox, J. (2018). Exploring experts' perspectives on spiritual bypass: A conventional content analysis. *Pastoral Psychology*, 67(1), 65–84. [doi.org/10.1007/s11089-017-0796-7](https://doi.org/10.1007/s11089-017-0796-7)
• Welwood, J. (2000). *Toward a Psychology of Awakening: Buddhism, Psychotherapy, and the Path of Personal and Spiritual Transformation*. Shambhala.