Društvene mreže i dobrobit

Zadnja provjera: listopad 2026.

„Društvene mreže uništavaju mentalno zdravlje mladih.” „Društvene mreže su bezopasne, a panika je pretjerana.” Obje tvrdnje mogu se čuti u medijima, a obje se pozivaju na istraživanja. Kako je to moguće? Ova lekcija objašnjava što istraživanja zaista pokazuju o vezi između korištenja društvenih mreža i psihičke dobrobiti: koliko je ta veza jaka, što znamo o uzročnosti, zašto je važno kako i tko mreže koristi i što iz toga slijedi za pojedince, roditelje i društvo.

Mehanizme društvenog utjecaja na internetu – društveni dokaz, oznake sviđanja, influencere i usporedbu – detaljno opisuje lekcija [Socijalni utjecaj u digitalnom okruženju](/lekcija/socijalni-utjecaj-u-digitalnom-okruzenju). Ovdje je fokus na dokazima o dobrobiti.

Zašto je pitanje važno

Od otprilike 2012. u nekoliko zemalja, osobito u SAD-u i Velikoj Britaniji, raste broj adolescenata, posebno djevojaka, koji izvještavaju o simptomima depresije, anksioznosti i samoozljeđivanju. Jean Twenge i suradnici upozoravaju da se taj porast vremenski poklapa s naglim širenjem pametnih telefona i društvenih mreža te da adolescenti koji više vremena provode pred ekranima u prosjeku izvještavaju o lošijoj dobrobiti (Twenge i sur., 2018). Ta je teza snažno odjeknula u javnosti i potaknula zahtjeve za ograničenjima.

Koliko je veza jaka

Amy Orben i Andrew Przybylski analiziraju podatke iz tri velika istraživanja s više od 350 000 adolescenata koristeći metodu koja istodobno ispituje tisuće mogućih načina analize. Zaključuju da je povezanost između korištenja digitalne tehnologije i dobrobiti **negativna, ali vrlo mala**: objašnjava manje od pola posto razlika u dobrobiti. Za usporedbu, otprilike je jednako jaka kao povezanost dobrobiti s redovitim jedenjem krumpira, a slabija od povezanosti s nošenjem naočala (Orben i Przybylski, 2019).

Taj nalaz ne znači da učinaka nema, nego da **prosječan** učinak vremena provedenog pred ekranima nije velik. Ostaje pitanje mogu li mali prosječni učinci prikrivati velike učinke kod dijela korisnika.

Prosjek prikriva razlike

Patti Valkenburg, Adrian Meier i Ine Beyens u krovnom pregledu istraživanja i u vlastitim istraživanjima u kojima prate iste adolescente iz dana u dan pokazuju da se učinci znatno razlikuju **među pojedincima**. Kod većine adolescenata korištenje društvenih mreža nema zamjetan učinak na raspoloženje, kod manjeg broja ima pozitivan, a kod manjeg broja negativan učinak (Valkenburg, Meier i Beyens, 2022). Pitanje „jesu li društvene mreže štetne?” zato je preširoko. Korisnije je pitanje: **za koga, u kojim okolnostima i na koji način**?

Kako se mreže koriste

**Aktivno i pasivno korištenje.** Philippe Verduyn i suradnici u pokusu i u praćenju svakodnevnog korištenja pokazuju da je **pasivno korištenje** – pregledavanje tuđih objava bez interakcije – povezano s padom raspoloženja, osobito preko osjećaja zavisti, dok aktivno korištenje, poput dopisivanja i komentiranja, nema takav učinak (Verduyn i sur., 2015). Kasnija istraživanja pokazuju da je slika složenija, ali razlika između gledanja i sudjelovanja ostaje korisna.

**Usporedba i slika tijela.** Jasmine Fardouly i suradnici pokazuju da mlade žene nakon kratkog pregledavanja vlastitog Facebook profila izvještavaju o lošijem raspoloženju i većem nezadovoljstvu izgledom nego nakon pregledavanja neutralne stranice, osobito one koje su sklone uspoređivati izgled s drugima (Fardouly i sur., 2015). Platforme usmjerene na slike i idealizirani izgled mogu pojačati takve usporedbe (više u lekciji [Društvena usporedba](/lekcija/drustvena-usporedba)).

**Istiskivanje drugih aktivnosti.** Dio negativnih učinaka možda ne potječe od samog sadržaja, nego od onoga što korištenje istiskuje: san, tjelesnu aktivnost i druženje uživo (više u lekciji [Ekrani i san](/lekcija/ekrani-i-san)).

**Uznemiravanje i štetni sadržaji.** Dio rizika ne potječe od uobičajenog korištenja, nego od specifičnih iskustava: uznemiravanja i vršnjačkog nasilja na internetu, izloženosti sadržajima o samoozljeđivanju ili poremećajima hranjenja i neželjenim seksualnim porukama. Meta-analiza Robin Kowalski i suradnika pokazuje da je doživljavanje vršnjačkog nasilja na internetu povezano s depresijom, anksioznošću, usamljenošću i nižim samopoštovanjem (Kowalski i sur., 2014; više u lekciji [Anonimnost i ponašanje na internetu](/lekcija/anonimnost-i-ponasanje-na-internetu)). Takva iskustva mogu imati mnogo veći učinak od prosječnog vremena provedenog na mrežama.

Kako se korištenje mjeri

Velik problem istraživanja jest mjerenje. Većina velikih istraživanja oslanja se na to koliko vremena ljudi **misle** da provode na mrežama, a ljudi to procjenjuju prilično netočno – neki precjenjuju, a neki podcjenjuju. Osim toga, „vrijeme pred ekranom” spaja vrlo različite aktivnosti: učenje, dopisivanje s prijateljima, gledanje filmova i bezglavo listanje.

Novija istraživanja zato koriste podatke koje bilježe sami uređaji, prate iste osobe iz dana u dan i bilježe što točno rade i kako se pritom osjećaju. Takva istraživanja daju precizniju sliku, ali su skuplja i obuhvaćaju manje ljudi. Dok se ne razviju, zaključke treba donositi oprezno.

Eksperimenti s ograničavanjem

Da bi se utvrdilo uzrokuju li mreže promjene dobrobiti, istraživači provode pokuse u kojima nasumično odabrani sudionici ograniče ili prekinu korištenje.

Melissa Hunt i suradnici traže od studenata da tri tjedna ograniče Facebook, Instagram i Snapchat na deset minuta dnevno po platformi. U usporedbi s kontrolnom skupinom, sudionici s ograničenjem izvještavaju o manjoj usamljenosti i manje simptoma depresije, osobito oni s višim početnim razinama depresivnosti (Hunt i sur., 2018).

Hunt Allcott i suradnici plaćaju gotovo 3000 korisnika Facebooka da deaktiviraju račun četiri tjedna prije američkih izbora 2018. Deaktivacija dovodi do malog, ali mjerljivog porasta subjektivne dobrobiti, više vremena provedenog s prijateljima i obitelji, manjeg političkog znanja i manje polarizacije. Nakon pokusa sudionici koriste Facebook manje nego prije (Allcott i sur., 2020).

Takvi pokusi upućuju na to da korištenje društvenih mreža može imati mali uzročni učinak na dobrobit. Istodobno, učinci su skromni, ovise o tome što ljudi rade umjesto korištenja i ne pokazuju da mreže same po sebi uzrokuju teške psihičke poremećaje (više u lekciji [Digitalni detoks](/lekcija/digitalni-detoks)).

Rasprava koja traje

Rasprava o tome koliko su društvene mreže odgovorne za porast psihičkih teškoća mladih i dalje je živa. Jedna strana ističe vremensko poklapanje, mehanizme poput usporedbe i uznemiravanja te rezultate eksperimenata i smatra da je opravdano djelovati preventivno. Druga strana ističe male prosječne učinke, nedostatak dokaza o uzročnosti velikih promjena, druge moguće uzroke – ekonomsku nesigurnost, akademski pritisak, promjene u dijagnostici i spremnosti da se o teškoćama govori – i upozorava na „moralnu paniku” kakva je već pratila televiziju, stripove i videoigre.

Obje strane slažu se da su potrebna bolja istraživanja, s preciznijim mjerenjem toga što ljudi na mrežama zapravo rade, i pristup koji vodi računa o razlikama među pojedincima.

Pozitivne strane

Društvene mreže nisu samo izvor rizika. Mnogim ljudima pomažu da:

• održe kontakt s udaljenom obitelji i prijateljima;
• pronađu zajednicu s istim interesima ili iskustvima, što je osobito važno za ljude iz manjinskih skupina ili s rijetkim bolestima;
• dobiju podršku u teškim trenucima;
• izraze kreativnost i nauče nove vještine.

Za usamljene ljude ili ljude izolirane bolešću, mreže mogu biti važna veza sa svijetom (više u lekciji [Usamljenost](/lekcija/usamljenost)).

Što može pomoći

• **Obratiti pažnju na to kako se osjećamo** tijekom i nakon korištenja, a ne samo na broj sati.
• **Više sudjelovanja, manje pasivnog listanja** – razgovori s ljudima do kojih nam je stalo umjesto beskrajnog pregledavanja.
• **Prilagoditi što pratimo** – smanjiti sadržaje koji potiču nepovoljno uspoređivanje.
• **Zaštititi san i druženje uživo** – ne koristiti mreže u krevetu i za vrijeme obroka s drugima.
• **Za roditelje:** razgovarati s djecom o tome što rade na mrežama i kako se osjećaju, umjesto da se oslanjaju samo na zabrane.

Ako korištenje prati izražena tuga, tjeskoba, samoozljeđivanje ili misli o smrti, važno je potražiti stručnu pomoć, bez obzira na to jesu li mreže uzrok (više u lekciji [Depresija](/lekcija/depresija)).

Mreže kroz životna razdoblja

Većina istraživanja i javnih rasprava usmjerena je na adolescente, i to s razlogom: adolescencija je razdoblje kada su usporedba s vršnjacima, prihvaćanje u skupini i oblikovanje identiteta posebno važni, a mozak je osobito osjetljiv na društvene nagrade i odbacivanje (više u lekciji [Adolescencija](/lekcija/adolescencija)). Neka istraživanja upućuju na to da su osjetljivost i rizik najveći u određenim razdobljima rane adolescencije, koja se djelomično razlikuju za djevojčice i dječake.

Kod odraslih učinci su općenito slabiji i više ovise o načinu korištenja. Za mnoge starije osobe društvene mreže i aplikacije za dopisivanje važan su način održavanja kontakta s djecom, unucima i prijateljima, osobito kada su udaljeni ili kada bolest ograničava kretanje. Kod njih korištenje češće ide uz manju, a ne veću usamljenost. To još jednom pokazuje da isto sredstvo može imati različite učinke ovisno o tome tko ga, u kojem razdoblju života i zašto koristi.

Različite platforme, različiti učinci

„Društvene mreže” nisu jedna stvar. Platforme se razlikuju po tome naglašavaju li slike ili tekst, prijatelje ili nepoznate ljude, kratke videozapise ili dugačke rasprave, i po tome kako algoritmi biraju sadržaj. Platforme usmjerene na slike i izgled češće se povezuju s usporedbom tijela i nezadovoljstvom izgledom, dok aplikacije za dopisivanje s bliskim ljudima češće služe održavanju odnosa. Platforme s beskrajnim nizom kratkih videozapisa posebno su dobre u zadržavanju pažnje, pa se češće povezuju s osjećajem izgubljenog vremena.

Zato zaključci o „društvenim mrežama” općenito mogu biti zavaravajući. Korisnije je pitati koje funkcije platforme ljudi koriste i kako se pritom osjećaju (Valkenburg, Meier i Beyens, 2022).

Društvene mreže i san

Jedan od načina na koji društvene mreže mogu utjecati na dobrobit jest preko sna. Korištenje mreža kasno navečer, u krevetu, povezano je s kasnijim odlaskom na spavanje i kraćim snom, osobito kod adolescenata. Nedostatak sna sam po sebi pogoršava raspoloženje, regulaciju emocija i otpornost na stres. Dio veze između korištenja mreža i lošijeg raspoloženja mogao bi tako ići preko sna, a ne preko samog sadržaja (više u lekciji [Ekrani i san](/lekcija/ekrani-i-san)).

Što mladi sami kažu

Kada se adolescente pita o njihovu iskustvu, mnogi opisuju i koristi i štete: mreže im pomažu da budu u kontaktu s prijateljima, pronađu zajednice i izraze sebe, ali i potiču usporedbu, pritisak da izgledaju savršeno, strah od propuštanja i osjećaj da teško prestanu. Mladi često dobro prepoznaju koje im aplikacije i sadržaji štete, ali im je teško promijeniti navike. Uključivanje mladih u razgovor o pravilima – u obitelji i školi – zato je obično učinkovitije od zabrana koje im se nameću izvana.

Regulacija platformi

Rasprava o dobrobiti mladih sve je češće i politička. Neke zemlje uvode dobne granice za korištenje društvenih mreža, zabrane mobitela u školama ili obveze platformama da smanje rizične značajke za maloljetnike. Pobornici takvih mjera ističu da pojedinci i obitelji ne mogu sami odoljeti tehnologiji dizajniranoj za zadržavanje pažnje. Kritičari upozoravaju na nedostatak čvrstih dokaza o učincima, teškoće provedbe i rizik da se mladima uskrati i ono korisno. Istraživači naglašavaju da bi učinke takvih mjera trebalo pažljivo pratiti kako bi se znalo djeluju li.

Što možemo zaključiti

Na temelju današnjih istraživanja možemo reći da društvene mreže nisu ni jednostavan uzrok ni bezopasna zabava. Za većinu ljudi učinci su mali, za neke značajni, a ovise o tome kako, kada i zašto se mreže koriste. Takav zaključak manje je privlačan od jednostavnih naslova, ali bliži je onome što podaci pokazuju.

Česte zablude

• **„Istraživanja jasno pokazuju da društvene mreže uzrokuju depresiju.”** Prosječne povezanosti su male, a eksperimenti pokazuju skromne učinke; uzročnost velikih promjena nije utvrđena.
• **„Društvene mreže nemaju nikakav učinak.”** Učinci postoje i mogu biti veći kod nekih osoba i za neke načine korištenja.
• **„Važan je samo broj sati.”** Način korištenja, sadržaj i osobine korisnika važniji su od ukupnog vremena.

Primjer

Petnaestogodišnja Lucija svake večeri sat vremena gleda tuđe fotografije i nakon toga se osjeća lošije. Kad o tome razgovara s mamom, zajedno odluče da Lucija prestane pratiti nekoliko profila koji je tjeraju na usporedbu i da mobitel ostavlja izvan sobe nakon deset navečer. Nastavlja dopisivanje s prijateljicama. Nakon nekoliko tjedana primjećuje da bolje spava i rjeđe se osjeća loše zbog izgleda.

Sažetak

Prosječna povezanost između korištenja društvenih mreža i dobrobiti negativna je, ali mala, a učinci se znatno razlikuju među pojedincima. Pasivno pregledavanje i usporedba izgleda povezani su s lošijim raspoloženjem, a dio učinka može potjecati od istiskivanja sna i druženja. Eksperimenti s ograničavanjem pokazuju male pozitivne učinke na dobrobit. Rasprava o ulozi mreža u porastu psihičkih teškoća mladih traje. Korisnije je pitati kako, za koga i u kojim okolnostima mreže djeluju nego jesu li „dobre” ili „loše”.

Povezane lekcije

• [Socijalni utjecaj u digitalnom okruženju](/lekcija/socijalni-utjecaj-u-digitalnom-okruzenju)
• [Društvena usporedba](/lekcija/drustvena-usporedba)
• [Usamljenost](/lekcija/usamljenost)
• [Adolescencija](/lekcija/adolescencija)
• [Digitalni detoks](/lekcija/digitalni-detoks)
• [Ekrani i san](/lekcija/ekrani-i-san)

Izvori i literatura

• Allcott, H., Braghieri, L., Eichmeyer, S. i Gentzkow, M. (2020). The Welfare Effects of Social Media. *American Economic Review*, 110(3), 629–676. [doi.org/10.1257/aer.20190658](https://doi.org/10.1257/aer.20190658)
• Fardouly, J., Diedrichs, P. C., Vartanian, L. R. i Halliwell, E. (2015). Social comparisons on social media: The impact of Facebook on young women's body image concerns and mood. *Body Image*, 13, 38–45. [doi.org/10.1016/j.bodyim.2014.12.002](https://doi.org/10.1016/j.bodyim.2014.12.002)
• Hunt, M. G., Marx, R., Lipson, C. i Young, J. (2018). No More FOMO: Limiting Social Media Decreases Loneliness and Depression. *Journal of Social and Clinical Psychology*, 37(10), 751–768. [doi.org/10.1521/jscp.2018.37.10.751](https://doi.org/10.1521/jscp.2018.37.10.751)
• Kowalski, R. M., Giumetti, G. W., Schroeder, A. N. i Lattanner, M. R. (2014). Bullying in the digital age: A critical review and meta-analysis of cyberbullying research among youth. *Psychological Bulletin*, 140(4), 1073–1137. [doi.org/10.1037/a0035618](https://doi.org/10.1037/a0035618)
• Orben, A. i Przybylski, A. K. (2019). The association between adolescent well-being and digital technology use. *Nature Human Behaviour*, 3(2), 173–182. [doi.org/10.1038/s41562-018-0506-1](https://doi.org/10.1038/s41562-018-0506-1)
• Twenge, J. M., Joiner, T. E., Rogers, M. L. i Martin, G. N. (2018). Increases in Depressive Symptoms, Suicide-Related Outcomes, and Suicide Rates Among U.S. Adolescents After 2010 and Links to Increased New Media Screen Time. *Clinical Psychological Science*, 6(1), 3–17. [doi.org/10.1177/2167702617723376](https://doi.org/10.1177/2167702617723376)
• Valkenburg, P. M., Meier, A. i Beyens, I. (2022). Social media use and its impact on adolescent mental health: An umbrella review of the evidence. *Current Opinion in Psychology*, 44, 58–68. [doi.org/10.1016/j.copsyc.2021.08.017](https://doi.org/10.1016/j.copsyc.2021.08.017)
• Verduyn, P., Lee, D. S., Park, J., Shablack, H., Orvell, A., Bayer, J., Ybarra, O., Jonides, J. i Kross, E. (2015). Passive Facebook usage undermines affective well-being: Experimental and longitudinal evidence. *Journal of Experimental Psychology: General*, 144(2), 480–488. [doi.org/10.1037/xge0000057](https://doi.org/10.1037/xge0000057)