Dezorganizirana privrženost

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što je dezorganizirana privrženost?

Dezorganizirana privrženost pojam je iz teorije privrženosti koji opisuje obrazac ponašanja djeteta u odnosu sa skrbnikom, osobito u situacijama stresa i ponovnog susreta nakon odvajanja.

U istraživanjima Mary Main i Judith Solomon dezorganizirani obrazac opisan je kroz ponašanja koja ne pokazuju dosljednu strategiju traženja blizine i sigurnosti. Dijete može istodobno pokazivati ponašanja približavanja i izbjegavanja, zastati, djelovati zbunjeno ili pokazivati druge proturječne reakcije.

Pojam se često povezuje s iskustvima u kojima osoba od koje dijete očekuje zaštitu istodobno predstavlja izvor straha ili izrazite nesigurnosti. Međutim, dezorganizirana privrženost ne može se svesti na jedan uzrok, a njezino prepoznavanje zahtijeva pažljivu procjenu.

Važno je razlikovati dezorganiziranu privrženost u djetinjstvu od različitih obrazaca privrženosti i emocionalnih teškoća u odrasloj dobi. Oni su povezani s istim širim područjem istraživanja, ali nisu istovjetni pojmovi.

Kako se razvija dezorganizirana privrženost?

Privrženost je sustav ponašanja koji pomaže djetetu tražiti zaštitu i blizinu kada se osjeća ugroženo.

U uobičajenim okolnostima dijete može približavanjem skrbniku tražiti utjehu, a nakon smirivanja ponovno istraživati okolinu.

U nekim okolnostima dijete može istodobno doživljavati potrebu za blizinom i strah povezan s osobom kojoj bi se trebalo obratiti za zaštitu. Takva proturječnost može otežati organiziranje dosljednog ponašanja u stresnoj situaciji.

Dezorganizirani obrazac u istraživanjima se povezuje s različitim čimbenicima, uključujući zastrašujuće ili izrazito nepredvidljive interakcije sa skrbnikom te određene obiteljske i razvojne rizike.

Ipak, nije moguće iz ponašanja djeteta pouzdano zaključiti da je doživjelo određeni oblik zlostavljanja ili traume. Dezorganizirana privrženost nije dokaz pojedinačnog događaja, nego obrazac koji se procjenjuje u kontekstu šireg razvoja i odnosa.

Kako se prepoznaje dezorganizirana privrženost u djetinjstvu?

U istraživačkoj metodi poznatoj kao *Strange Situation*, koju je razvila Mary Ainsworth sa suradnicima, promatra se ponašanje malog djeteta tijekom kratkih odvajanja od skrbnika i ponovnih susreta.

Mary Main i Judith Solomon naknadno su opisale ponašanja koja mogu upućivati na dezorganizirani obrazac.

Primjeri uključuju:

Nijedno pojedinačno ponašanje samo po sebi nije dovoljno za zaključak o obrascu privrženosti. Procjena se temelji na strukturiranom promatranju i stručnom kodiranju ponašanja.

Dezorganizirana privrženost također nije isto što i temperamentna povučenost, sramežljivost ili povremeno odbijanje kontakta.

Povezanost sa strahom i sigurnošću

Jedno od važnih objašnjenja dezorganizirane privrženosti odnosi se na proturječnost između potrebe za zaštitom i straha.

Ako dijete u stresnoj situaciji traži blizinu osobe koja mu istodobno izaziva strah, uobičajena strategija približavanja može postati teško izvediva.

Takva proturječnost može biti posebno zahtjevna jer je sustav privrženosti usmjeren prema traženju sigurnosti, dok strah potiče udaljavanje od izvora prijetnje.

Ovaj model ima važnu ulogu u teorijskom razumijevanju dezorganizirane privrženosti, ali ne objašnjava nužno sve slučajeve. Različiti razvojni i obiteljski čimbenici mogu pridonijeti sličnim obrascima ponašanja.

Dezorganizirana privrženost i trauma

Dezorganizirana privrženost često se povezuje s nepovoljnim iskustvima u ranom odnosu sa skrbnikom. Ipak, važno je razlikovati povezanost od dokaza uzročnosti.

Traumatska iskustva mogu utjecati na osjećaj sigurnosti, regulaciju emocija i razvoj odnosa, ali ne razvijaju sva djeca izložena traumi dezorganiziranu privrženost.

Isto tako, dezorganizirana privrženost ne dokazuje da je dijete doživjelo određenu traumu. Procjena zahtijeva dodatne informacije o okolnostima razvoja, ponašanju skrbnika i drugim mogućim čimbenicima.

Pojam se ne smije koristiti za automatsko zaključivanje o obiteljskoj povijesti osobe na temelju njezinih kasnijih partnerskih teškoća.

Dezorganizirana privrženost i odrasli odnosi

U svakodnevnom govoru izraz „dezorganizirana privrženost” često se koristi za opisivanje osoba koje istodobno žele bliskost i boje je se. Takav opis može biti intuitivno razumljiv, ali ne predstavlja automatski formalnu procjenu obrasca privrženosti.

Istraživanja privrženosti odraslih koriste različite pristupe. Neki ispituju opće obrasce doživljavanja romantičnih odnosa, dok drugi proučavaju način na koji odrasli organiziraju i opisuju iskustva iz djetinjstva.

Zbog toga je važno ne poistovjećivati dezorganizirani obrazac opažen kod djeteta s određenim stilom ponašanja u odrasloj dobi.

U odraslim odnosima ipak mogu postojati proturječne reakcije na bliskost. Osoba može snažno željeti povezanost, ali se povlačiti kada postane emocionalno ranjiva. Može se bojati napuštanja, a istodobno teško vjerovati drugima.

Takve reakcije mogu imati različite uzroke, uključujući prethodna iskustva, nesigurnost u aktualnom odnosu, teškoće regulacije emocija ili druge psihološke čimbenike.

Približavanje i povlačenje u partnerskim odnosima

Kada osoba istodobno traži bliskost i osjeća nelagodu zbog nje, može se pojaviti ponavljajući obrazac približavanja i udaljavanja.

Primjerice, osoba može snažno željeti odnos, osjećati olakšanje kada partner pokazuje interes, a zatim postati tjeskobna kada se odnos produbi.

U drugoj situaciji može se udaljiti od partnera, a zatim osjetiti snažnu potrebu za ponovnim uspostavljanjem kontakta.

Takve promjene mogu biti zbunjujuće i za osobu i za partnera. Međutim, one nisu dovoljne da bi se zaključilo da osoba ima dezorganiziranu privrženost.

Za razumijevanje je potrebno razmotriti što se događa u konkretnom odnosu, kako osoba tumači bliskost, postoje li iskustva nepouzdanosti i kako regulira emocije.

Dezorganizirana privrženost i regulacija emocija

Rani odnosi sudjeluju u razvoju sposobnosti prepoznavanja i reguliranja emocija. Skrbnici pomažu djetetu smanjiti uznemirenost, razumjeti osjećaje i postupno razvijati samostalne strategije suočavanja.

Kada su iskustva podrške izrazito nepredvidljiva ili zastrašujuća, razvoj tih sposobnosti može biti otežan.

Ipak, regulacija emocija ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući temperament, razvojne mogućnosti, druge odnose i kasnija iskustva.

Teškoće s regulacijom emocija ne znače automatski da osoba ima dezorganiziranu privrženost. Jednako tako, dezorganizirana privrženost nije sinonim za emocionalnu nestabilnost ili psihički poremećaj.

Može li se razviti veći osjećaj sigurnosti?

Rani obrasci privrženosti nisu nepromjenjivi. Sigurniji odnosi i odgovarajuća podrška mogu pridonijeti razvoju osjećaja sigurnosti i boljih načina regulacije emocija.

Kod djece važnu ulogu imaju stabilna i osjetljiva skrb, zaštita od zastrašujućih iskustava te podrška roditeljima ili drugim skrbnicima.

Kod odraslih osoba korisno može biti razvijanje sposobnosti prepoznavanja vlastitih reakcija, razumijevanje odnosa između straha i bliskosti te učenje jasne komunikacije i postavljanja granica.

Psihoterapija može pomoći kada su prisutne dugotrajne teškoće povezane s traumom, povjerenjem ili odnosima. Pristup se prilagođava potrebama osobe i ne temelji se samo na pretpostavljenom stilu privrženosti.

Cilj nije prisiliti osobu na bliskost, nego pomoći joj da prepozna vlastite potrebe, poveća osjećaj sigurnosti i razvije fleksibilnije načine reagiranja.

Ograničenja pojma dezorganizirane privrženosti

Dezorganizirana privrženost koristan je istraživački pojam, ali se ponekad koristi preširoko u popularnoj psihologiji.

Nije opravdano dijagnosticirati je na temelju nekoliko ponašanja u partnerskom odnosu, promjenjivog interesa ili straha od intimnosti.

Također nije opravdano pretpostaviti da svi ljudi s dezorganiziranim obrascem imaju istu povijest, iste simptome ili iste potrebe.

Privrženost je jedan od čimbenika koji mogu pridonijeti razumijevanju razvoja i odnosa. Za potpuniju sliku potrebno je uzeti u obzir individualne karakteristike, okolnosti života i konkretne odnose.

Sažetak

Dezorganizirana privrženost opisuje obrazac ponašanja u kojem dijete u situacijama stresa ne pokazuje dosljednu strategiju traženja blizine i sigurnosti. Istraživanja je povezuju s proturječnim reakcijama u odnosu sa skrbnikom, a moguću ulogu imaju zastrašujuća, nepredvidljiva ili druga nepovoljna iskustva.

U odrasloj dobi slične proturječnosti mogu se pojaviti kao istodobna želja za bliskošću i strah od nje, ali takvo ponašanje samo po sebi ne dokazuje dezorganiziranu privrženost.

Razumijevanje ovog pojma zahtijeva razlikovanje istraživačkih kategorija od svakodnevnih opisa ponašanja. Rani obrasci ne određuju potpuno buduće odnose, a stabilna podrška i odgovarajuća stručna pomoć mogu pridonijeti razvoju većeg osjećaja sigurnosti.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Main, M. i Solomon, J. (1990). Procedures for identifying infants as disorganized/disoriented during the Ainsworth Strange Situation. U: Greenberg, M. T., Cicchetti, D. i Cummings, E. M., ur. *Attachment in the Preschool Years: Theory, Research, and Intervention*. Chicago: University of Chicago Press, str. 121–160.

2. Main, M. i Hesse, E. (1990). Parents' unresolved traumatic experiences are related to infant disorganized attachment status: Is frightened and/or frightening parental behavior the linking mechanism? U: Greenberg, M. T., Cicchetti, D. i Cummings, E. M., ur. *Attachment in the Preschool Years: Theory, Research, and Intervention*. Chicago: University of Chicago Press, str. 161–182.

3. Lyons-Ruth, K. i Jacobvitz, D. (2016). Attachment disorganization from infancy to adulthood: Neurobiological correlates, parenting contexts, and pathways to disorder. U: Cassidy, J. i Shaver, P. R., ur. *Handbook of Attachment: Theory, Research, and Clinical Applications*. 3. izdanje. New York: Guilford Press, str. 667–695.

4. van IJzendoorn, M. H., Schuengel, C. i Bakermans-Kranenburg, M. J. (1999). Disorganized attachment in early childhood: Meta-analysis of precursors, concomitants, and sequelae. *Development and Psychopathology, 11*(2), 225–249. https://doi.org/10.1017/S0954579499002035

5. Granqvist, P. i sur. (2017). Disorganized attachment in infancy: A review of the phenomenon and its implications for clinicians and policy-makers. *Attachment & Human Development, 19*(6), 534–558. https://doi.org/10.1080/14616734.2017.1354040

6. Bowlby, J. (1988). *A Secure Base: Parent-Child Attachment and Healthy Human Development*. New York: Basic Books.