Determinizam

Zadnja provjera: listopad 2026.

Ako bismo znali točan položaj i brzinu svake čestice u svemiru i sve prirodne zakone, bismo li mogli predvidjeti svaki budući događaj, uključujući i ono što ćete sutra doručkovati? Ideja da je sve što se događa određeno prethodnim stanjem svijeta i zakonima naziva se **determinizmom**. Ova lekcija objašnjava što determinizam tvrdi, kako ga razlikovati od srodnih ideja i što o njemu govori znanost.

Kako je determinizam povezan sa slobodnom voljom i odgovornošću, detaljnije opisuje lekcija [Slobodna volja](/lekcija/slobodna-volja). Ovdje je naglasak na samom pojmu.

Što tvrdi determinizam

**Uzročni determinizam** tvrdi da stanje svijeta u nekom trenutku, zajedno s prirodnim zakonima, određuje jedno jedino moguće stanje svijeta u svakom sljedećem trenutku. Ako je determinizam istinit, postoji samo jedna moguća budućnost u skladu s prošlošću i zakonima.

Klasičnu sliku determinizma opisuje Pierre-Simon Laplace početkom 19. stoljeća: zamišljeni um, poslije nazvan **Laplaceovim demonom**, koji bi poznavao sve sile i položaje svih čestica, mogao bi izračunati i prošlost i budućnost.

Važno je razlikovati dvije stvari:

• **Određenost** – postoji li samo jedna moguća budućnost.
• **Predvidljivost** – možemo li tu budućnost izračunati.

Svijet može biti determiniran, a ipak nepredvidljiv, primjerice zbog kaotičnih sustava, u kojima male razlike u početnim uvjetima dovode do velikih razlika u ishodu. Vremenska prognoza na nekoliko tjedana unaprijed nepouzdana je zbog toga, a ne zbog neodređenosti.

Što determinizam nije

• **Fatalizam.** Fatalizam tvrdi da će se nešto dogoditi *bez obzira na to* što učinimo. Determinizam tvrdi da će se dogoditi *upravo zbog onoga* što učinimo, jer su i naši postupci dio uzročnog lanca. Odluka da učimo i dalje utječe na ishod ispita.
• **Predodređenost.** Religijska ideja da je ishod unaprijed odredio Bog nije isto što i prirodni determinizam, iako se o njihovu odnosu raspravlja.
• **Genetski ili biološki determinizam.** Tvrdnja da geni ili mozak „određuju” ponašanje u znanstvenim raspravama obično znači da snažno utječu na njega, a ne da ga određuju bez obzira na okolinu (više u lekciji [Interakcija gena i okoline](/lekcija/interakcija-gena-i-okoline)).

Je li svijet determiniran?

Odgovor nije poznat i ovisi o fizici:

• **Klasična mehanika** opisuje determinirani svijet, uz neke rubne iznimke.
• **Kvantna mehanika** u svojem standardnom tumačenju sadrži slučajnost: može se predvidjeti samo vjerojatnost ishoda mjerenja. Postoje, međutim, i determinističke interpretacije kvantne mehanike.
• Na razini mozga nije jasno igraju li kvantni slučajni procesi ikakvu važnu ulogu u odlučivanju.

Zato filozofi o determinizmu obično raspravljaju uvjetno: što bi slijedilo *ako* je istinit, odnosno *ako* nije.

Pomaže li neodređenost slobodi?

Moglo bi se činiti da slučajnost u prirodi spašava slobodnu volju. Mnogi filozofi smatraju da ne pomaže: ako je odluka posljedica slučajnog događaja u mozgu, nije jasno zašto bi bila „moja” više nego determinirana odluka. Ta se teškoća naziva **problemom sreće** i važna je u raspravama o slobodnoj volji.

Determinizam i psihologija

Psihologija istražuje uzroke ponašanja – utjecaje odgoja, situacije, bioloških čimbenika i prošlog iskustva. To ne znači da psihologija pretpostavlja strogi determinizam. Njezini su nalazi gotovo uvijek **probabilistički**: određeni čimbenici povećavaju ili smanjuju vjerojatnost ponašanja, ali ga ne određuju jednoznačno. Zato je važno razlikovati utjecaj od sudbine.

Primjer: kocka i vrijeme

Bacanje kocke obično smatramo slučajnim. Ipak, prema klasičnoj fizici, ishod je određen početnim položajem, brzinom, rotacijom, otporom zraka i podlogom. Kocka se čini slučajnom jer te uvjete ne možemo dovoljno precizno izmjeriti ni kontrolirati. Slično je s vremenskom prognozom: atmosfera se ponaša prema prirodnim zakonima, ali male nepoznate razlike brzo rastu, pa je prognoza za nekoliko tjedana unaprijed nepouzdana.

Ti primjeri pokazuju zašto je važno razlikovati determinizam od predvidljivosti. Svijet može biti strogo određen, a da ga nikakav stvarni promatrač ne može predvidjeti. Isto vrijedi i za ljudsko ponašanje: čak i kada bi bilo potpuno određeno, to ne znači da bi ga netko mogao unaprijed izračunati.

Determinizam i odgovornost u svakodnevnom životu

U pravu i svakodnevnom životu ljude smatramo odgovornima, ali uzimamo u obzir okolnosti: prisilu, bolest, dob ili ozbiljne psihičke poremećaje. Takvo razlikovanje ne pretpostavlja da je ponašanje neodređeno, nego da je važno *kako* je nastalo – iz razloga i vrijednosti osobe ili unatoč njima. Na toj ideji grade se kompatibilističke teorije slobodne volje.

Determinizam i genetika

U javnosti se često govori da su geni „sudbina”. Genetika ponašanja pokazuje da su mnoge psihološke osobine djelomično nasljedne, ali i da učinak gena ovisi o okolini te da se nasljedne osobine mogu mijenjati. Biološki utjecaj zato nije isto što i strogi determinizam: pojedini čimbenici mijenjaju vjerojatnost ishoda, a ne određuju ga sami.

Sažetak

Determinizam tvrdi da prošlost i prirodni zakoni određuju jedinu moguću budućnost. Treba ga razlikovati od predvidljivosti, fatalizma i religijske predodređenosti. Je li svijet determiniran, otvoreno je pitanje fizike, a ni neodređenost sama po sebi ne rješava pitanje slobodne volje.

Povezane lekcije

• [Slobodna volja](/lekcija/slobodna-volja)
• [Mentalna uzročnost](/lekcija/mentalna-uzrocnost)
• [Osobni identitet](/lekcija/osobni-identitet)
• [Problem uma i tijela](/lekcija/problem-uma-i-tijela)
• [Interakcija gena i okoline](/lekcija/interakcija-gena-i-okoline)

Izvori i literatura

• Stanford Encyclopedia of Philosophy. *Causal Determinism*. https://plato.stanford.edu/entries/determinism-causal/
• Stanford Encyclopedia of Philosophy. *Free Will*. https://plato.stanford.edu/entries/freewill/
• Stanford Encyclopedia of Philosophy. *Compatibilism*. https://plato.stanford.edu/entries/compatibilism/