Depresija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Depresija je psihičko stanje koje se očituje dugotrajnim sniženim raspoloženjem, gubitkom interesa ili zadovoljstva u aktivnostima, smanjenom energijom i različitim emocionalnim, kognitivnim, ponašajnim i tjelesnim simptomima. Može utjecati na sposobnost obavljanja svakodnevnih obveza, održavanje odnosa, donošenje odluka i doživljavanje vlastite vrijednosti. Nije isto što i prolazna tuga ili uobičajena reakcija na nepovoljne životne okolnosti, iako se može pojaviti nakon gubitka, dugotrajnog stresa ili drugih teških iskustava.

Depresija nije znak slabosti, nedostatka volje ni osobnog neuspjeha. Njezin nastanak povezuje se s međudjelovanjem bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Može se pojaviti u različitim životnim razdobljima, a intenzitet i trajanje simptoma razlikuju se od osobe do osobe. Postoje učinkoviti načini liječenja, uključujući psihoterapiju, lijekove i različite oblike psihosocijalne podrške.

Važno je razlikovati depresivno raspoloženje, koje se povremeno javlja i kod osoba koje nemaju psihički poremećaj, od depresivne epizode i depresivnih poremećaja, kod kojih simptomi imaju određeno trajanje, intenzitet i utjecaj na funkcioniranje.

Što je depresija?

U svakodnevnom govoru riječ depresija često se koristi za opisivanje tuge, razočaranja, umora ili osjećaja bezvoljnosti. U kliničkoj psihologiji i psihijatriji taj se pojam odnosi na širi skup simptoma koji mogu upućivati na depresivnu epizodu ili depresivni poremećaj.

Tuga je uobičajena ljudska emocija koja se može pojaviti kao odgovor na gubitak, neuspjeh, razočaranje ili druge životne događaje. Može biti intenzivna, ali se obično mijenja ovisno o okolnostima. Depresija je složenije stanje koje može zahvatiti više područja funkcioniranja, a osjećaj tuge nije nužno njezin najizraženiji simptom. Neke osobe s depresijom prvenstveno doživljavaju prazninu, emocionalnu otupjelost, razdražljivost ili gubitak sposobnosti uživanja.

Jedno od središnjih obilježja depresije jest **anhedonija**, odnosno smanjena ili izgubljena sposobnost doživljavanja interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su osobi prije bile važne ili ugodne. Osoba može prestati uživati u druženju, hobijima, hrani, glazbi ili drugim svakodnevnim iskustvima.

Depresija se ne određuje samo prema tome kako se osoba osjeća u određenom trenutku. Pri procjeni se uzimaju u obzir trajanje i učestalost simptoma, njihova težina, promjene u odnosu na uobičajeno funkcioniranje te utjecaj na svakodnevni život.

Glavni simptomi depresije

Depresija može uključivati različite simptome. Ne mora svaka osoba imati sve simptome, a njihov oblik i intenzitet mogu se mijenjati tijekom vremena.

Emocionalni simptomi

Najčešći emocionalni simptomi uključuju:

Neke osobe opisuju osjećaj kao da su izgubile sposobnost emocionalnog povezivanja sa svijetom. Druge osjećaju intenzivnu tugu, unutarnju bol ili stalnu zabrinutost. Depresija se stoga ne može prepoznati samo prema vanjskom izgledu ili načinu na koji osoba izražava emocije.

Kognitivni simptomi

**Kognitivni simptomi** odnose se na promjene u mišljenju, pažnji, pamćenju i donošenju odluka.

Mogu uključivati:

Depresivno stanje može utjecati na način na koji osoba tumači događaje. Primjerice, jednu pogrešku može doživjeti kao dokaz vlastite nesposobnosti, a neutralnu reakciju druge osobe kao potvrdu da nije prihvaćena.

Takve procjene mogu djelovati uvjerljivo jer ih osoba doživljava kao činjenice, a ne kao misli koje su pod utjecajem trenutačnog emocionalnog stanja.

Tjelesni simptomi

Depresija nije samo emocionalno ili misaono stanje. Često je praćena promjenama u tjelesnom funkcioniranju, uključujući:

Umor može biti toliko izražen da i jednostavne aktivnosti, poput tuširanja, pripreme obroka ili odgovaranja na poruke, zahtijevaju velik napor.

Tjelesni simptomi mogu se pojaviti i kod drugih zdravstvenih stanja. Zbog toga se pri procjeni depresije uzimaju u obzir i moguće tjelesne bolesti, lijekovi, poremećaji spavanja i drugi čimbenici.

Ponašajni simptomi

Depresija može promijeniti način na koji osoba djeluje i sudjeluje u svakodnevnom životu.

Primjeri uključuju:

Povlačenje iz aktivnosti može kratkoročno smanjiti napor, ali dugoročno može smanjiti broj pozitivnih iskustava i osjećaj povezanosti s drugima. Tako se može održavati začarani krug depresivnog raspoloženja i smanjene aktivnosti.

Depresivna epizoda i depresivni poremećaji

U kliničkoj praksi razlikuju se depresivni simptomi, depresivna epizoda i različiti depresivni poremećaji.

**Depresivna epizoda** razdoblje je tijekom kojeg su prisutni simptomi depresije određene težine i trajanja. Prema uobičajenim dijagnostičkim kriterijima, simptomi velike depresivne epizode uglavnom su prisutni najmanje dva tjedna, pri čemu je važno procijeniti njihovu učestalost, intenzitet i utjecaj na funkcioniranje.

**Veliki depresivni poremećaj** dijagnosticira se kada osoba zadovoljava propisane kriterije za jednu ili više velikih depresivnih epizoda, uz procjenu drugih mogućih objašnjenja simptoma i prethodnih razdoblja povišenog raspoloženja.

**Ponavljajući depresivni poremećaj** obilježavaju ponovljene depresivne epizode, između kojih može doći do djelomičnog ili potpunog oporavka.

**Distimija**, odnosno perzistentni depresivni poremećaj u nekim klasifikacijskim sustavima, odnosi se na dugotrajnije depresivno stanje. Simptomi mogu biti manje intenzivni nego kod teške depresivne epizode, ali njihovo trajanje može znatno utjecati na kvalitetu života.

U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 11. reviziji (ICD-11), Svjetska zdravstvena organizacija opisuje depresivne poremećaje kao skupinu stanja s karakterističnim promjenama raspoloženja i drugim simptomima. Dijagnostički sustavi razlikuju se u pojedinim nazivima i načinu organizacije kategorija, pa se kriteriji ne smiju nekritički prenositi iz jednog sustava u drugi.

Dijagnozu postavlja kvalificirani stručnjak na temelju cjelovite procjene. Pojedinačni simptom ili rezultat internetskog upitnika nije dovoljan za postavljanje dijagnoze.

Razlika između tuge, žalovanja i depresije

Tuga i žalovanje prirodne su reakcije na gubitak ili bolno iskustvo. Mogu uključivati plač, povlačenje, teškoće sa spavanjem i privremeni gubitak interesa za uobičajene aktivnosti. Takve reakcije same po sebi ne znače da osoba ima depresivni poremećaj.

Kod žalovanja emocionalna bol često dolazi u valovima, a intenzitet osjećaja može se mijenjati ovisno o sjećanjima i okolnostima. Osoba može istodobno osjećati tugu i doživljavati trenutke povezanosti, zahvalnosti ili zadovoljstva.

Kod depresije negativno raspoloženje i gubitak interesa mogu biti trajniji i zahvaćati veći dio svakodnevnog iskustva. Česti su osjećaji bezvrijednosti, pretjerane krivnje i beznađa koji nisu ograničeni samo na izgubljeni odnos ili događaj.

Ipak, razlika nije uvijek jasna. Žalovanje i depresija mogu se pojaviti istodobno, a gubitak može biti okidač za depresivnu epizodu. Ne postoji pravilo prema kojem osoba mora određeno vrijeme tugovati prije nego što može razviti depresiju.

Procjena zato mora uzeti u obzir osobno iskustvo, kulturni kontekst, trajanje simptoma, njihov intenzitet i promjene u funkcioniranju.

Zašto nastaje depresija?

Depresija nema jedan univerzalan uzrok. Najčešće se razumije kao rezultat međudjelovanja bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Njihova važnost razlikuje se među osobama, a nijedan pojedinačni čimbenik sam po sebi ne objašnjava sve slučajeve depresije.

Biološki čimbenici

U nastanku depresije mogu sudjelovati genetska sklonost, promjene u regulaciji živčanih sustava, stresni fiziološki odgovori, cirkadijalni ritmovi i poremećaji spavanja.

Obiteljska povijest depresije može biti povezana s povećanim rizikom, ali ne znači da će osoba nužno razviti poremećaj. Nasljedni čimbenici djeluju zajedno s iskustvima i okolinom.

U istraživanjima depresije proučavaju se neurotransmiteri, odnosno kemijski glasnici kojima živčane stanice komuniciraju, kao i promjene u funkcioniranju različitih moždanih mreža. Međutim, depresija se ne može svesti na jednostavan manjak jednog neurotransmitera. Popularno objašnjenje da je depresija samo posljedica manjka serotonina ne prikazuje složenost postojećih znanstvenih spoznaja.

Tjelesne bolesti, hormonske promjene, neki lijekovi i poremećaji spavanja također mogu pridonijeti depresivnim simptomima ili ih oponašati. Zato je ponekad potrebna i medicinska procjena.

Psihološki čimbenici

Psihološki čimbenici obuhvaćaju način razmišljanja, emocionalne obrasce, iskustva iz ranijih životnih razdoblja, strategije suočavanja i odnos prema sebi.

Rizik mogu povećati:

Ti čimbenici nisu nužno prisutni kod svake osobe s depresijom. Također, njihova prisutnost ne znači da je osoba sama odgovorna za nastanak poremećaja.

Socijalni i životni čimbenici

Životne okolnosti mogu utjecati na pojavu i održavanje depresije. Među relevantnim čimbenicima nalaze se:

Neki događaji mogu djelovati kao neposredni okidači, dok drugi predstavljaju dugotrajne izvore opterećenja. Primjerice, osoba koja mjesecima živi u nesigurnim uvjetima može postupno izgubiti osjećaj kontrole i mogućnost oporavka.

Ipak, depresija se može pojaviti i kada nema očitog vanjskog razloga. Odsutnost prepoznatljivog okidača ne čini iskustvo manje stvarnim niti znači da osoba nema opravdanje za svoje teškoće.

Psihološki procesi koji mogu održavati depresiju

Depresiju često održava nekoliko povezanih obrazaca: negativne automatske misli o sebi, svijetu i budućnosti, ruminacija, odnosno ponavljano razmišljanje o vlastitoj patnji bez pomaka prema rješenju, povlačenje iz aktivnosti i osjećaj beznađa. Povlačenje kratkoročno donosi olakšanje, ali smanjuje prilike za ugodna iskustva i podršku, pa se raspoloženje dodatno pogoršava.

Na tim obrascima temelje se psihoterapijski postupci poput kognitivnog restrukturiranja i bihevioralne aktivacije. Važno je pritom razlikovati nerealno negativna očekivanja od stvarnih prepreka u okolini. Detaljnije o tim procesima i istraživanjima koja ih potvrđuju u lekciji [Depresivni poremećaji: psihološki procesi](/lekcija/depresivni-poremecaji).

Depresija i odnosi s drugim ljudima

Depresija može znatno utjecati na partnerske, obiteljske i prijateljske odnose. Osoba se može povući, manje komunicirati, teže izražavati potrebe ili imati osjećaj da je drugima teret. Ponekad joj je teško odgovoriti na poruke, dogovoriti susret ili pokazati interes za aktivnosti koje su joj prije bile važne.

Bliske osobe takvo ponašanje mogu protumačiti kao nezainteresiranost, hladnoću ili odbacivanje. S druge strane, osoba s depresijom može neutralne reakcije drugih doživljavati kao znak da nije prihvaćena ili voljena.

Takvi nesporazumi mogu povećati udaljenost među ljudima. Ako se osoba osjeća neshvaćeno, može se dodatno povući, a njezina okolina može prestati inicirati kontakt.

Podrška ne znači da bliska osoba mora preuzeti odgovornost za liječenje. Korisno je pokazati interes bez osuđivanja, ponuditi konkretnu pomoć i ne očekivati da osoba jednostavno promijeni raspoloženje. Istodobno, važno je održavati vlastite granice i prepoznati kada je potrebna stručna pomoć.

Depresija može otežati komunikaciju, ali ne objašnjava automatski svaki problem u odnosu. Sukobi, zanemarivanje ili štetni obrasci ponašanja zahtijevaju zasebno razumijevanje, čak i kada jedna osoba ima depresivne simptome.

Kako se depresija dijagnosticira?

Dijagnostička procjena obuhvaća razgovor o simptomima, njihovom trajanju, težini, početku i utjecaju na svakodnevno funkcioniranje.

Stručnjak može pitati o:

Važno je procijeniti postoji li povijest maničnih ili hipomaničnih epizoda jer depresivni simptomi mogu biti dio bipolarnog poremećaja, koji zahtijeva drukčiji pristup liječenju.

Upitnici poput PHQ-9 mogu pomoći u procjeni izraženosti depresivnih simptoma i praćenju promjena tijekom liječenja. Oni su pomoćni alati, a ne zamjena za klinički razgovor.

Ponekad je potrebno razmotriti i druge uzroke simptoma, uključujući poremećaje štitnjače, anemiju, nuspojave lijekova, poremećaje spavanja ili druga zdravstvena stanja. Opseg dodatne medicinske obrade ovisi o simptomima i kliničkoj procjeni.

Liječenje depresije

Depresija se može liječiti. Odabir pristupa ovisi o težini simptoma, njihovom trajanju, prethodnim epizodama, drugim zdravstvenim stanjima, osobnim preferencijama i dostupnosti odgovarajuće pomoći.

Psihoterapija

Psihoterapija je jedan od glavnih pristupa liječenju depresije. Različiti terapijski pravci koriste različite teorijske modele i tehnike, ali zajednički cilj jest smanjiti teškoće i poboljšati funkcioniranje.

**Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)** usmjerena je na povezanost misli, emocija i ponašanja. Pomaže osobi prepoznati obrasce mišljenja koji pridonose teškoćama, provjeriti njihovu utemeljenost i razvijati korisnije načine djelovanja. U liječenju depresije često se primjenjuje i bihevioralna aktivacija.

**Interpersonalna psihoterapija (IPT)** usmjerena je na odnos između raspoloženja i interpersonalnih okolnosti. Može se baviti žalovanjem, sukobima u odnosima, promjenama životnih uloga i teškoćama u održavanju odnosa.

**Psihodinamska psihoterapija** istražuje emocionalne obrasce, unutarnje sukobe, iskustva iz ranijih odnosa i načine na koje oni utječu na sadašnje funkcioniranje.

Drugi pristupi mogu uključivati terapiju usmjerenu na osobu, terapiju usmjerenu na emocije i druge oblike psihoterapije za koje postoje različite razine istraživačke potpore.

Izbor terapije ne bi se trebao temeljiti samo na nazivu terapijskog pravca. Važni su stručnost terapeuta, kvaliteta terapijskog odnosa, prikladnost metode za potrebe osobe i praćenje napretka.

Lijekovi

Antidepresivi su lijekovi koji se koriste u liječenju depresije. Ovisno o lijeku, djeluju na različite sustave neurotransmitera i druge procese u živčanom sustavu.

Ne djeluju jednako kod svih osoba, a poboljšanje se obično ne pojavljuje odmah. Učinak, nuspojave, moguće interakcije i trajanje liječenja procjenjuju se u suradnji s liječnikom.

Lijekovi mogu biti osobito važni kod umjerene do teške depresije, ponavljajućih epizoda ili kada simptomi znatno ometaju funkcioniranje. U nekim slučajevima kombinacija psihoterapije i lijekova može biti korisna.

Antidepresive ne treba samostalno započinjati, mijenjati ni naglo prekidati. Odluka o liječenju uzima u obzir individualnu korist i rizike, a kod promjene terapije potreban je dogovor s liječnikom.

Druge mogućnosti liječenja

Kod težih, dugotrajnih ili na uobičajeno liječenje otpornih oblika depresije mogu se razmatrati dodatne metode, primjerice elektrokonvulzivna terapija ili određeni oblici stimulacije mozga. Takvi postupci provode se u specijaliziranim zdravstvenim ustanovama i primjenjuju se prema odgovarajućim kliničkim indikacijama.

Odabir liječenja ovisi o težini stanja, prethodnim pokušajima liječenja, zdravstvenom stanju i individualnim okolnostima.

Što osoba može učiniti kada ima depresivne simptome?

Samopomoć može biti korisna, ali nije zamjena za stručnu procjenu kada su simptomi izraženi, dugotrajni ili narušavaju funkcioniranje.

Postavljanje malih i ostvarivih ciljeva

Depresija može učiniti svakodnevne zadatke izrazito zahtjevnima. Umjesto pokušaja da se sve obveze izvrše odjednom, korisno je odabrati jednu malu aktivnost, primjerice kratku šetnju, pripremu obroka ili telefonski razgovor s bliskom osobom.

Cilj nije postići savršen učinak, nego postupno vratiti određenu strukturu i osjećaj mogućnosti djelovanja.

Održavanje dnevne rutine

Redovitije vrijeme ustajanja, obroci i odlazak na spavanje mogu pomoći stabilizirati svakodnevni ritam. Kod problema sa spavanjem mogu biti korisne i navike koje podupiru higijenu spavanja, premda same po sebi ne liječe sve oblike depresije.

Kretanje i boravak na otvorenom

Tjelesna aktivnost može pridonijeti poboljšanju raspoloženja i općeg zdravlja. Intenzitet aktivnosti treba prilagoditi energiji i zdravstvenom stanju osobe. I kratka šetnja može biti razuman početak ako je veći napor trenutačno teško ostvariv.

Održavanje kontakta s drugima

Osoba ne mora detaljno objašnjavati svoje stanje svima oko sebe. Može odabrati nekoga kome vjeruje i reći da prolazi kroz teško razdoblje. Ponekad je korisno dogovoriti konkretan oblik podrške, poput zajedničke šetnje ili pomoći pri obavljanju neke obveze.

Smanjenje dodatnih opterećenja

Ako je moguće, korisno je privremeno prilagoditi obveze i razdvojiti ono što je nužno od onoga što može pričekati. Prekomjerna uporaba alkohola i drugih psihoaktivnih tvari može pogoršati raspoloženje, san i prosuđivanje.

Ako simptomi traju, pogoršavaju se ili onemogućuju svakodnevno funkcioniranje, važno je potražiti pomoć liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje.

Depresija u različitim životnim razdobljima

Depresija se može pojaviti u djetinjstvu, adolescenciji, odrasloj dobi i starijoj životnoj dobi, ali se simptomi i okolnosti mogu razlikovati.

Kod djece i adolescenata depresija se može očitovati razdražljivošću, povlačenjem, padom školskog uspjeha, gubitkom interesa ili promjenama u ponašanju. Takve promjene ne treba automatski pripisivati uobičajenim razvojnim teškoćama.

U odrasloj dobi depresivni simptomi mogu biti povezani s različitim opterećenjima, uključujući posao, partnerske odnose, roditeljstvo, financijske probleme ili dugotrajnu skrb za druge. Ipak, ne mora postojati očit životni događaj koji objašnjava pojavu depresije.

U starijoj životnoj dobi depresija se može pojaviti uz gubitke, usamljenost, kronične bolesti ili smanjenu funkcionalnu neovisnost. Ne treba je smatrati neizbježnim dijelom starenja. Promjene koncentracije, pamćenja i energije zahtijevaju pažljivu procjenu jer mogu biti povezane s različitim zdravstvenim stanjima.

U svim životnim razdobljima potrebno je prilagoditi procjenu i liječenje dobi, okolnostima i potrebama osobe.

Depresija i rizik od samoubojstva

Depresija može biti povezana s mislima o smrti i samoubojstvu, ali takve misli ne pojavljuju se kod svake osobe s depresijom. Rizik se procjenjuje individualno i ne može se pouzdano zaključiti samo iz dijagnoze ili trenutačnog raspoloženja.

Mogući znakovi upozorenja uključuju izraženo beznađe, osjećaj da je osoba drugima teret, razgovore o smrti, planiranje samoubojstva, naglo povlačenje ili druge zabrinjavajuće promjene ponašanja.

Ako osoba razmišlja o samoubojstvu, važno je takve misli shvatiti ozbiljno i potražiti pomoć. Ako postoji neposredna opasnost, konkretan plan ili nemogućnost da osoba ostane sigurna, potrebno je odmah kontaktirati hitnu službu ili otići u najbližu hitnu zdravstvenu ustanovu. U Hrvatskoj se može nazvati broj 112.

Osobu u neposrednoj opasnosti ne treba ostavljati samu ako je moguće sigurno ostati uz nju. Razgovor treba voditi mirno, bez osuđivanja i umanjivanja njezine patnje.

Oporavak od depresije

Oporavak ne mora značiti da se svi simptomi povuku odjednom. Kod nekih osoba poboljšanje je postupno, dok se kod drugih simptomi mijenjaju u valovima. Važno je pratiti ne samo raspoloženje nego i san, energiju, koncentraciju, odnose i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Nakon poboljšanja simptoma može biti potrebno nastaviti liječenje kako bi se smanjio rizik od povratka depresije. Osobe koje su imale više depresivnih epizoda mogu imati povećan rizik od novih epizoda, ali ponavljanje nije neizbježno.

Plan oporavka može uključivati nastavak psihoterapije ili farmakoterapije, prepoznavanje ranih znakova pogoršanja, održavanje podržavajućih odnosa i razvoj strategija suočavanja sa stresom.

Oporavak nije uvijek linearan i povremene teškoće ne znače automatski da liječenje ne djeluje. Ako se simptomi vrate ili pojačaju, plan liječenja može se ponovno procijeniti.

Česte zablude o depresiji

**„Depresija je samo tuga.”**

Depresija može uključivati tugu, ali i gubitak interesa, iscrpljenost, teškoće koncentracije, promjene spavanja i apetita te osjećaj bezvrijednosti.

**„Osoba bi se mogla oporaviti kada bi se više potrudila.”**

Volja i trud nisu dovoljni da bi se depresija jednostavno uklonila. Pomoć, liječenje i odgovarajuće okolnosti mogu biti važni za oporavak.

**„Ako osoba radi i normalno razgovara, ne može biti depresivna.”**

Neke osobe uspijevaju održavati vanjsko funkcioniranje unatoč znatnoj unutarnjoj patnji. Vanjski izgled nije pouzdan pokazatelj psihičkog stanja.

**„Depresija uvijek ima očit uzrok.”**

Može se pojaviti nakon stresnog događaja, ali može nastati i bez prepoznatljivog okidača.

**„Depresija je samo kemijska neravnoteža.”**

Biološki procesi imaju važnu ulogu, ali depresija je složeno stanje koje uključuje međudjelovanje bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.

**„Lijekovi su uvijek potrebni.”**

Liječenje ovisi o težini i obilježjima stanja. Psihoterapija, lijekovi, njihova kombinacija i drugi oblici pomoći mogu biti prikladni u različitim okolnostima.

**„Depresija se ne može liječiti.”**

Postoje učinkoviti pristupi liječenju, premda odgovor na liječenje nije jednak kod svih osoba i ponekad je potrebno prilagoditi terapiju.

Što vrijedi zapamtiti?

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. World Health Organization. (2022). *World Mental Health Report: Transforming Mental Health for All*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/i/item/9789240049338

2. World Health Organization. (2025). *Depressive disorder (depression)*. WHO Fact Sheet. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/depression

3. World Health Organization. (2024). *Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/b/68103

4. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

5. Beck, A. T. (1967). *Depression: Clinical, Experimental, and Theoretical Aspects*. New York: Harper & Row.

6. Beck, A. T., Rush, A. J., Shaw, B. F., & Emery, G. (1979). *Cognitive Therapy of Depression*. New York: Guilford Press.

7. Cuijpers, P., Karyotaki, E., Reijnders, M., Purgato, M., & Barbui, C. (2018). Psychotherapies for depression in low- and middle-income countries: A meta-analysis. *World Psychiatry, 17*(1), 90–101. https://doi.org/10.1002/wps.20493

8. Hofmann, S. G., Asnaani, A., Vonk, I. J. J., Sawyer, A. T., & Fang, A. (2012). The efficacy of cognitive behavioral therapy: A review of meta-analyses. *Cognitive Therapy and Research, 36*, 427–440. https://doi.org/10.1007/s10608-012-9476-1

9. Cuijpers, P., Donker, T., Weissman, M. M., Ravitz, P., & Cristea, I. A. (2016). Interpersonal psychotherapy for mental health problems: A comprehensive meta-analysis. *American Journal of Psychiatry, 173*(7), 680–687. https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2015.15091141

10. Kroenke, K., Spitzer, R. L., & Williams, J. B. W. (2001). The PHQ-9: Validity of a brief depression severity measure. *Journal of General Internal Medicine, 16*(9), 606–613. https://doi.org/10.1046/j.1525-1497.2001.016009606.x

11. Otte, C., Gold, S. M., Penninx, B. W., Pariante, C. M., Etkin, A., Fava, M., Mohr, D. C., & Schatzberg, A. F. (2016). Major depressive disorder. *Nature Reviews Disease Primers, 2*, Article 16065. https://doi.org/10.1038/nrdp.2016.65

12. Hammen, C. (2005). Stress and depression. *Annual Review of Clinical Psychology, 1*, 293–319. https://doi.org/10.1146/annurev.clinpsy.1.102803.143938

13. Nolen-Hoeksema, S., Wisco, B. E., & Lyubomirsky, S. (2008). Rethinking rumination. *Perspectives on Psychological Science, 3*(5), 400–424. https://doi.org/10.1111/j.1745-6924.2008.00088.x

14. Dimidjian, S., Barrera, M., Martell, C., Muñoz, R. F., & Lewinsohn, P. M. (2011). The origins and current status of behavioral activation treatments for depression. *Annual Review of Clinical Psychology, 7*, 1–38. https://doi.org/10.1146/annurev-clinpsy-032210-104535

15. National Institute for Health and Care Excellence. (2022). *Depression in adults: Treatment and management (NG222)*. London: NICE. https://www.nice.org.uk/guidance/ng222