Delirij i neurokognitivni poremećaji

Zadnja provjera: listopad 2026.

Delirij i neurokognitivni poremećaji

Delirij i neurokognitivni poremećaji stanja su koja zahvaćaju kognitivne funkcije, odnosno mentalne procese potrebne za usmjeravanje pažnje, pamćenje, učenje, razumijevanje, planiranje i donošenje odluka. Mogu utjecati na sposobnost osobe da razumije okolinu, samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti i održava uobičajeno funkcioniranje.

Delirij se najčešće razvija tijekom kratkog razdoblja, obično u satima ili danima, a obilježavaju ga poremećaji pažnje i svjesnosti koji se mogu mijenjati tijekom dana. Neurokognitivni poremećaji uključuju stanja u kojima je kognitivno funkcioniranje narušeno u različitom stupnju, pri čemu se teškoće mogu razvijati postupno ili biti povezane s određenim neurološkim događajem.

Ova stanja mogu imati ozbiljne posljedice za zdravlje i samostalnost osobe. Njihovo razlikovanje važno je jer se uzroci, tijek, liječenje i prognoza mogu znatno razlikovati.

Što su kognitivne funkcije?

Kognitivne funkcije omogućuju osobi primanje i obradu informacija, razumijevanje situacija, učenje iz iskustva i prilagođavanje ponašanja okolini.

Među najvažnijim kognitivnim funkcijama nalaze se:

Poremećaj jedne ili više tih funkcija može otežati svakodnevni život. Primjerice, osoba može zaboravljati dogovore, gubiti se na poznatim mjestima, imati teškoće s pronalaženjem riječi ili ne uspijevati organizirati aktivnosti koje je prije obavljala bez poteškoća.

Kognitivne teškoće mogu biti privremene ili trajne. Njihovo značenje ovisi o uzroku, trajanju, intenzitetu i utjecaju na svakodnevno funkcioniranje.

Delirij

Delirij je akutni neuropsihijatrijski sindrom obilježen poremećajem pažnje i svjesnosti, uz dodatne promjene kognitivnog funkcioniranja. Obično se razvija tijekom kratkog razdoblja i predstavlja promjenu u odnosu na prethodno stanje osobe.

Često se pojavljuje u bolnicama, osobito kod starijih osoba, nakon operacija ili tijekom ozbiljnih tjelesnih bolesti. Može se pojaviti i u drugim okolnostima, primjerice zbog nuspojava lijekova, infekcija, metaboličkih poremećaja ili ustezanja od alkohola ili određenih lijekova.

Delirij nije isto što i demencija, iako se ta stanja mogu pojaviti istodobno. Za razliku od većine neurodegenerativnih poremećaja, delirij obično nastaje naglo i može se znatno mijenjati tijekom dana.

Glavni simptomi delirija

Delirij može uključivati različite kombinacije simptoma:

Simptomi često osciliraju. Osoba može tijekom jednog dijela dana djelovati relativno prisebno, a nekoliko sati poslije biti izrazito zbunjena ili pospana.

Vrste delirija

Prema dominantnim promjenama psihomotoričke aktivnosti, delirij se često opisuje u tri oblika.

**Hiperaktivni delirij** obilježen je nemirom, uznemirenošću, povećanom motoričkom aktivnošću i ponekad agresivnim ponašanjem. Osoba može pokušavati ustati iz kreveta, uklanjati medicinske uređaje ili reagirati strahom na okolinu.

**Hipoaktivni delirij** obilježen je smanjenom aktivnošću, pospanošću, usporenim odgovorima i povlačenjem. Osoba može djelovati mirno, ali imati ozbiljne poteškoće s pažnjom i svjesnošću. Ovaj oblik može ostati neprepoznat jer ne uključuje izražen nemir.

**Miješani delirij** uključuje izmjenjivanje hiperaktivnih i hipoaktivnih simptoma.

Razlikovanje ovih oblika važno je jer delirij nije uvijek popraćen očitim uznemirenim ponašanjem. Izrazita pospanost ili neuobičajena pasivnost također mogu biti znakovi ozbiljnog akutnog poremećaja.

Uzroci delirija

Delirij najčešće nastaje zbog akutnog poremećaja funkcioniranja mozga povezanog s tjelesnom bolešću, lijekom ili drugim fiziološkim čimbenikom.

Mogući uzroci uključuju:

Kod nekih osoba ne postoji samo jedan uzrok, nego kombinacija više čimbenika.

Rizik je veći kod starijih osoba, osoba s prethodnim kognitivnim teškoćama, ozbiljnim kroničnim bolestima ili višestrukom terapijom lijekovima. Ipak, delirij se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi ako postoje odgovarajući uzroci.

Dijagnostika delirija

Dijagnoza se temelji na nagloj promjeni mentalnog stanja, poremećaju pažnje i svjesnosti te drugim kognitivnim simptomima. Važno je utvrditi kakvo je bilo uobičajeno funkcioniranje osobe prije pojave simptoma.

Procjena može uključivati razgovor s osobom i članovima obitelji, tjelesni i neurološki pregled, pregled lijekova te laboratorijske i druge pretrage usmjerene na utvrđivanje uzroka.

U bolničkim uvjetima mogu se koristiti standardizirani alati za prepoznavanje delirija, primjerice metoda procjene konfuzije (Confusion Assessment Method, CAM).

Delirij zahtijeva pravodobnu medicinsku procjenu. Nagla pojava zbunjenosti, poremećaja pažnje ili promijenjene svjesnosti može biti znak ozbiljnog zdravstvenog stanja i ne treba je automatski pripisivati starenju ili postojećoj demenciji.

Liječenje delirija

Najvažniji dio liječenja jest prepoznavanje i liječenje uzroka. Ovisno o slučaju, to može uključivati liječenje infekcije, korekciju dehidracije ili metaboličkih poremećaja, prilagodbu lijekova ili medicinski nadziran postupak ustezanja.

Uz liječenje uzroka važno je osigurati sigurno i što manje zbunjujuće okruženje.

Korisne mjere uključuju:

Lijekovi za smirivanje ne primjenjuju se rutinski kod svakog delirija. Njihova uporaba ovisi o kliničkoj situaciji, a može biti opravdana u odabranim slučajevima kada je uznemirenost ozbiljna i ugrožava sigurnost, a druge mjere nisu dovoljne.

Oporavak može nastupiti nakon liječenja uzroka, ali trajanje i potpunost oporavka razlikuju se među osobama. Kod nekih se osoba kognitivne teškoće povuku relativno brzo, dok kod drugih mogu potrajati dulje. Delirij je povezan s povećanim rizikom od komplikacija, osobito kod starijih i teško bolesnih osoba.

Neurokognitivni poremećaji

Neurokognitivni poremećaji skupina su stanja kod kojih je došlo do značajnog narušavanja jedne ili više kognitivnih funkcija u odnosu na prethodnu razinu funkcioniranja.

U dijagnostičkom sustavu DSM-5-TR razlikuju se **blagi neurokognitivni poremećaj** i **veliki neurokognitivni poremećaj**. Procjena se temelji na stupnju kognitivnog pada i njegovu utjecaju na samostalnost u svakodnevnom životu.

Uzroci su raznoliki. Mogu uključivati neurodegenerativne bolesti, cerebrovaskularna oštećenja, traumatske ozljede mozga, infekcije, druge medicinske bolesti ili djelovanje psihoaktivnih tvari.

Neurokognitivni poremećaj nije sinonim za starenje. Iako se neki oblici češće pojavljuju u starijoj dobi, kognitivne teškoće mogu nastati i kod mlađih osoba.

Blagi neurokognitivni poremećaj

Blagi neurokognitivni poremećaj obilježen je primjetnim padom jedne ili više kognitivnih funkcija, ali osoba uglavnom zadržava samostalnost u svakodnevnim aktivnostima.

Može joj trebati više vremena za složene zadatke, češće se koristiti bilješkama ili podsjetnicima ili imati teškoće s učenjem novih informacija. Ipak, i dalje može samostalno obavljati većinu uobičajenih aktivnosti, premda uz veći napor ili prilagodbe.

Blagi neurokognitivni poremećaj nije nužno početna faza demencije. Njegov tijek ovisi o uzroku. Kod nekih osoba teškoće ostaju stabilne, kod drugih se mogu poboljšati, a kod dijela se mogu pogoršavati.

Mogući uzroci uključuju neurodegenerativne procese, vaskularne čimbenike, poremećaje spavanja, depresiju, nuspojave lijekova i druga zdravstvena stanja. Zato je važno procijeniti moguće uzroke prije donošenja zaključka o prognozi.

Veliki neurokognitivni poremećaj

Veliki neurokognitivni poremećaj obilježen je značajnim kognitivnim padom koji ometa samostalnost osobe u svakodnevnom životu.

Osoba može trebati pomoć pri upravljanju financijama, uzimanju lijekova, pripremi obroka, snalaženju izvan kuće ili obavljanju drugih aktivnosti koje je prije mogla samostalno izvršavati.

Pojam *veliki neurokognitivni poremećaj* u DSM-5-TR obuhvaća stanja koja se u svakodnevnom i kliničkom govoru često nazivaju demencijom. Ipak, treba imati na umu da se terminologija razlikuje među dijagnostičkim sustavima i medicinskim kontekstima.

Veliki neurokognitivni poremećaj nije jedinstvena bolest. On opisuje razinu kognitivnog oštećenja, dok se konkretan uzrok utvrđuje dodatnom procjenom.

Najčešći uzroci neurokognitivnih poremećaja

Alzheimerova bolest

Alzheimerova bolest jedan je od najčešćih uzroka velikog neurokognitivnog poremećaja. Često počinje teškoćama s učenjem i pamćenjem novih informacija, a tijekom vremena može zahvatiti jezik, orijentaciju, prosuđivanje i druge kognitivne funkcije.

Tijek je obično postupno progresivan, iako se brzina napredovanja razlikuje među osobama. Dijagnoza se temelji na kliničkoj procjeni i, kada je indicirano, dodatnim biomarkerima i drugim pretragama.

Vaskularni neurokognitivni poremećaj

Vaskularni neurokognitivni poremećaj povezan je s oštećenjem mozga zbog bolesti krvnih žila, primjerice nakon moždanog udara ili zbog bolesti malih krvnih žila.

Simptomi ovise o mjestu i opsegu oštećenja. Kod nekih osoba izraženije su teškoće s pažnjom, brzinom obrade informacija i izvršnim funkcijama, dok kod drugih mogu biti zahvaćene i druge sposobnosti.

Tijek može biti postupan ili povezan s jasno prepoznatljivim pogoršanjima nakon novih vaskularnih događaja.

Neurokognitivni poremećaj s Lewyjevim tjelešcima

Ovaj je poremećaj povezan s nakupljanjem abnormalnih proteinskih struktura u živčanim stanicama. Može uključivati promjenjivu kognitivnu sposobnost, vizualne halucinacije, poremećaje pokreta i određene poremećaje ponašanja tijekom REM spavanja.

Simptomi i njihov redoslijed pojavljivanja razlikuju se među osobama. Prepoznavanje je važno jer se osjetljivost na određene lijekove može razlikovati od one kod drugih neurokognitivnih poremećaja.

Frontotemporalni neurokognitivni poremećaj

Frontotemporalni neurokognitivni poremećaji zahvaćaju dijelove mozga povezane s ponašanjem, osobnošću, jezikom i izvršnim funkcijama.

Kod nekih osoba prve promjene uključuju smanjenu empatiju, neprimjereno društveno ponašanje, impulzivnost ili promjene prehrambenih navika. Kod drugih se prvo pojavljuju teškoće s govorom ili razumijevanjem jezika.

Budući da se početni simptomi mogu pogrešno protumačiti kao psihički problemi, važna je pažljiva procjena njihova tijeka i povezanosti s drugim promjenama.

Neurokognitivni poremećaj zbog traumatske ozljede mozga

Traumatske ozljede mozga mogu nastati nakon udarca u glavu, pada, prometne nesreće ili drugog događaja koji ošteti mozak.

Posljedice mogu uključivati poteškoće s pažnjom, pamćenjem, planiranjem, emocionalnom regulacijom ili brzinom obrade informacija. Težina i trajanje simptoma ovise o vrsti i opsegu ozljede, kao i o drugim čimbenicima.

Ne oporavljaju se sve osobe jednakom brzinom. Kod nekih se simptomi znatno povuku, dok kod drugih ostaju dugotrajnije teškoće koje zahtijevaju rehabilitaciju i prilagodbu svakodnevnih aktivnosti.

Neurokognitivni poremećaj povezan s drugim medicinskim stanjima

Kognitivne teškoće mogu biti povezane i s drugim stanjima, uključujući određene infekcije, metaboličke poremećaje, nedostatke hranjivih tvari, endokrine bolesti, epilepsiju ili učinke lijekova i psihoaktivnih tvari.

Neka od tih stanja mogu se djelomično ili potpuno liječiti, zbog čega je važno ne pretpostaviti da su sve kognitivne teškoće posljedica neurodegenerativne bolesti.

Simptomi neurokognitivnih poremećaja

Simptomi ovise o uzroku i zahvaćenim kognitivnim funkcijama.

Poteškoće s pamćenjem

Osoba može zaboravljati nedavne razgovore, ponavljati pitanja ili teško usvajati nove informacije. U nekim poremećajima pamćenje je zahvaćeno rano, dok u drugima u početku mogu dominirati drugi simptomi.

Teškoće s pažnjom i izvršnim funkcijama

Mogu se pojaviti poteškoće s planiranjem, organiziranjem, promjenom strategije ili obavljanjem više povezanih zadataka. Osobi može biti teško upravljati financijama, pratiti složene upute ili procijeniti posljedice odluka.

Jezične teškoće

Osoba može imati problema s pronalaženjem riječi, imenovanjem predmeta, razumijevanjem govora ili izražavanjem složenijih misli. Vrsta jezičnih teškoća može pomoći u razlikovanju različitih uzroka neurokognitivnog pada.

Promjene ponašanja i osobnosti

Mogu se pojaviti apatija, razdražljivost, impulzivnost, povlačenje iz društvenog života ili smanjena sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi.

Takve promjene nisu nužno znak da osoba namjerno postupa neprimjereno. Mogu biti povezane s promjenama u moždanim sustavima koji reguliraju ponašanje i emocije.

Poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju

Kognitivni pad može otežati obavljanje kućanskih poslova, korištenje prijevoza, upravljanje lijekovima i održavanje osobne sigurnosti. Stupanj potrebne pomoći ovisi o težini simptoma i okolini u kojoj osoba živi.

Dijagnostika neurokognitivnih poremećaja

Procjena obuhvaća razgovor s osobom i, kada je moguće, s članom obitelji ili drugom osobom koja dobro poznaje njezino prethodno funkcioniranje.

Važno je utvrditi:

Mogu se koristiti standardizirani testovi kognitivnih funkcija, neuropsihološka procjena, laboratorijske pretrage i slikovne metode poput magnetske rezonancije ili kompjutorizirane tomografije, ovisno o kliničkoj potrebi.

Kratki kognitivni testovi mogu pomoći u prepoznavanju teškoća, ali sami ne određuju uvijek njihov uzrok. Na rezultate mogu utjecati obrazovanje, jezik, osjetilna oštećenja, umor, bol, tjeskoba i drugi čimbenici.

U nekim slučajevima potrebna je detaljnija neuropsihološka procjena kako bi se odredio obrazac očuvanih i oslabljenih funkcija.

Liječenje i podrška

Liječenje ovisi o uzroku neurokognitivnog poremećaja. Kod stanja koja se mogu liječiti cilj je ukloniti ili ublažiti uzrok. Kod progresivnih neurodegenerativnih bolesti liječenje je usmjereno na očuvanje funkcioniranja, ublažavanje simptoma i podršku osobi i obitelji.

Liječenje uzroka i pridruženih stanja

Ako kognitivne teškoće proizlaze iz nuspojava lijekova, metaboličkog poremećaja ili drugog liječivog uzroka, odgovarajuća intervencija može poboljšati funkcioniranje.

Važno je procijeniti i pridružene probleme, poput depresije, poremećaja spavanja, oštećenja sluha ili vida, jer oni mogu dodatno pogoršavati kognitivne teškoće.

Kognitivna i funkcionalna rehabilitacija

Rehabilitacija može pomoći osobi da očuva postojeće sposobnosti, razvije kompenzacijske strategije i prilagodi svakodnevne aktivnosti.

Korisni postupci mogu uključivati:

Cilj nije nužno potpuno ukloniti kognitivne teškoće, nego povećati samostalnost i sigurnost u granicama mogućega.

Podrška obitelji i skrbnicima

Članovi obitelji mogu imati važnu ulogu u organizaciji skrbi, praćenju promjena i prilagodbi okruženja. Istodobno, skrb može biti emocionalno i fizički zahtjevna.

Edukacija o bolesti, dostupnost stručnih usluga, predah za skrbnike i podrška u donošenju odluka mogu smanjiti opterećenje i poboljšati kvalitetu skrbi.

Važno je očuvati dostojanstvo osobe, uključivati je u odluke koliko god je moguće i ne svoditi njezin identitet na kognitivne teškoće.

Razlikovanje delirija i neurokognitivnih poremećaja

Delirij i neurokognitivni poremećaji mogu imati slične simptome, ali se razlikuju prema vremenu nastanka, obrascu simptoma i mogućim uzrocima.

| Obilježje | Delirij | Neurokognitivni poremećaji |

|---|---|---|

| Početak | Najčešće nagao, tijekom sati ili dana | Često postupan, ali ovisi o uzroku |

| Pažnja i svjesnost | Obično izrazito narušene | Mogu biti očuvane ili oslabljene, ovisno o stanju |

| Tijek | Često oscilira tijekom dana | Često stabilniji ili postupno progresivan |

| Uzroci | Najčešće akutni medicinski čimbenici, lijekovi ili ustezanje | Neurodegenerativne, vaskularne, traumatske i druge bolesti ili stanja |

| Mogućnost oporavka | Često se poboljšava liječenjem uzroka, ali ne uvijek potpuno | Ovisi o uzroku; neka su stanja reverzibilna, druga progresivna |

| Hitnost procjene | Zahtijeva pravodobnu medicinsku procjenu | Ovisi o uzroku i tijeku; nagle promjene zahtijevaju hitnu procjenu |

Delirij se može pojaviti i kod osobe koja već ima neurokognitivni poremećaj. U takvim slučajevima naglo pogoršanje ne treba automatski smatrati napredovanjem osnovne bolesti. Potrebno je procijeniti postoji li dodatni akutni uzrok.

Prevencija i rano prepoznavanje

Nisu svi deliriji i neurokognitivni poremećaji sprječivi, ali određene mjere mogu smanjiti rizik ili pomoći u ranijem prepoznavanju.

Za smanjenje rizika od delirija u bolničkom okruženju važni su odgovarajuća hidracija i prehrana, primjerena mobilnost, očuvanje ritma spavanja, dostupnost naočala i slušnih pomagala te pravodobno prepoznavanje infekcija i drugih medicinskih problema.

Za očuvanje kognitivnog zdravlja važni su kontrola krvnog tlaka, šećerne bolesti i drugih vaskularnih čimbenika rizika, tjelesna aktivnost, nepušenje, kvalitetan san, društvena uključenost i liječenje oštećenja sluha kada je potrebno.

Rano prepoznavanje kognitivnih promjena omogućuje pravodobnu procjenu uzroka, planiranje podrške i donošenje informiranih odluka o liječenju i svakodnevnom životu.

Sažetak

Delirij je akutni poremećaj pažnje i svjesnosti koji se najčešće razvija tijekom sati ili dana zbog tjelesne bolesti, lijekova, intoksikacije ili ustezanja. Može se očitovati uznemirenošću, pospanošću, dezorijentacijom i promjenama percepcije. Zbog mogućih ozbiljnih uzroka zahtijeva pravodobnu medicinsku procjenu.

Neurokognitivni poremećaji uključuju blagi i veliki stupanj kognitivnog pada, a mogu biti povezani s neurodegenerativnim bolestima, vaskularnim oštećenjima, traumatskim ozljedama mozga i drugim stanjima. Njihovi simptomi mogu zahvatiti pamćenje, pažnju, jezik, izvršne funkcije i svakodnevnu samostalnost.

Razlikovanje delirija od dugotrajnijih kognitivnih teškoća važno je za dijagnostiku i liječenje. Iako neki neurokognitivni poremećaji napreduju, dio kognitivnih teškoća može se poboljšati liječenjem uzroka i odgovarajućom podrškom. Pravodobna procjena i individualizirana skrb mogu smanjiti komplikacije i poboljšati kvalitetu života.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

2. World Health Organization. (2024). *Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/b/68103

3. Inouye, S. K., Westendorp, R. G. J., & Saczynski, J. S. (2014). Delirium in elderly people. *The Lancet, 383*(9920), 911–922. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(13)60688-1

4. Oh, E. S., Fong, T. G., Hshieh, T. T., & Inouye, S. K. (2017). Delirium in older persons: Advances in diagnosis and treatment. *JAMA, 318*(12), 1161–1174. https://doi.org/10.1001/jama.2017.12067

5. Livingston, G., Huntley, J., Sommerlad, A., Ames, D., Ballard, C., Banerjee, S., Brayne, C., Burns, A., Cohen-Mansfield, J., Cooper, C., Costafreda, S. G., Dias, A., Fox, N., Gitlin, L. N., Howard, R., Kales, H. C., Kivimäki, M., Larson, E. B., Ogunniyi, A., ... Mukadam, N. (2020). Dementia prevention, intervention, and care: 2020 report of the Lancet Commission. *The Lancet, 396*(10248), 413–446. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(20)30367-6

6. Jack, C. R. Jr., Bennett, D. A., Blennow, K., Carrillo, M. C., Dunn, B., Haeberlein, S. B., Holtzman, D. M., Jagust, W., Jessen, F., Karlawish, J., Liu, E., Molinuevo, J. L., Montine, T., Phelps, C., Rankin, K. P., Rowe, C. C., Scheltens, P., Siemers, E., Snyder, H. M., & Sperling, R. (2018). NIA-AA Research Framework: Toward a biological definition of Alzheimer's disease. *Alzheimer's & Dementia, 14*(4), 535–562. https://doi.org/10.1016/j.jalz.2018.02.018

7. McKeith, I. G., Boeve, B. F., Dickson, D. W., Halliday, G., Taylor, J.-P., Weintraub, D., Aarsland, D., Galvin, J., Attems, J., Ballard, C. G., Bayston, A., Beach, T. G., Blanc, F., Bohnen, N., Bonanni, L., Bras, J., Brundin, P., Burn, D., Chen-Plotkin, A., ... Kosaka, K. (2017). Diagnosis and management of dementia with Lewy bodies: Fourth consensus report of the DLB Consortium. *Neurology, 89*(1), 88–100. https://doi.org/10.1212/WNL.0000000000004058