Čimbenici rizika i zaštitni čimbenici

Zadnja provjera: listopad 2026.

Mentalno zdravlje oblikuje se međudjelovanjem bioloških predispozicija, psiholoških karakteristika, životnih iskustava i društvenih okolnosti. Neki čimbenici povećavaju vjerojatnost razvoja psihičkih teškoća, dok drugi mogu ublažiti njihov utjecaj ili pomoći osobi da se lakše oporavi nakon nepovoljnih iskustava.

**Čimbenici rizika** obilježja su, iskustva ili okolnosti povezane s povećanom vjerojatnošću nastanka određenog zdravstvenog problema. **Zaštitni čimbenici** obilježja su ili okolnosti koje mogu smanjiti tu vjerojatnost, ublažiti posljedice stresa ili poduprijeti oporavak.

Ti čimbenici ne određuju sa sigurnošću hoće li osoba razviti psihički poremećaj. Prisutnost čimbenika rizika ne znači da će se poremećaj nužno pojaviti, kao što ni prisutnost zaštitnih čimbenika ne jamči da će osoba biti pošteđena teškoća.

Primjerice, osoba koja je u djetinjstvu doživjela nepovoljna iskustva može imati povećan rizik od kasnijih psihičkih problema, ali kvalitetni odnosi, osjećaj sigurnosti i dostupna stručna pomoć mogu pridonijeti njezinoj dobrobiti. S druge strane, osoba koja ima stabilne životne okolnosti može razviti psihičke teškoće ako se suoči s izrazito stresnim događajem ili drugim nepovoljnim čimbenicima.

Razumijevanje rizika i zaštite zato zahtijeva cjelovit pogled na osobu, njezinu povijest i okolnosti u kojima živi.

Čimbenici rizika

Čimbenici rizika mogu se pojaviti u različitim razdobljima života i na različitim razinama. Neki su povezani s biološkim karakteristikama osobe, neki s njezinim psihološkim funkcioniranjem, a neki s obiteljskim, društvenim i ekonomskim okolnostima.

1. Biološki čimbenici rizika

Biološki čimbenici uključuju nasljedne predispozicije, određene neurobiološke procese, tjelesne bolesti i druge karakteristike organizma koje mogu utjecati na mentalno zdravlje.

Važni primjeri uključuju:

Genetska predispozicija nije isto što i neizbježna sudbina. Mnogi psihički poremećaji nastaju kroz složeno međudjelovanje više genetskih i okolišnih čimbenika. Nasljedna sklonost može povećati rizik, ali sama po sebi ne određuje hoće li se teškoća razviti.

Tjelesno zdravlje također je povezano s mentalnim zdravljem. Dugotrajna bolest može povećati emocionalno opterećenje, ograničiti svakodnevne aktivnosti i promijeniti društvene odnose. Istodobno, psihičke teškoće mogu otežati brigu o tjelesnom zdravlju.

2. Psihološki čimbenici rizika

Psihološki čimbenici rizika odnose se na obrasce mišljenja, emocionalnog reagiranja i ponašanja koji u određenim okolnostima mogu povećati ranjivost.

Primjeri uključuju:

Ovi čimbenici nisu nužno znak poremećaja. Njihov utjecaj ovisi o intenzitetu, trajanju i okolnostima.

Primjerice, osoba koja nakon neuspjeha zaključi da je nesposobna za sve što radi može se lakše obeshrabriti i odustati od novih pokušaja. Ako takav obrazac postane trajan, može pridonijeti osjećaju bezvrijednosti i povećati emocionalnu ranjivost.

Ipak, psihološke obrasce treba razumjeti u kontekstu iskustava iz kojih su se razvili. Ponašanje koje danas otežava funkcioniranje ponekad je nastalo kao pokušaj prilagodbe ranijim nepovoljnim okolnostima.

3. Obiteljski i razvojni čimbenici rizika

Iskustva iz djetinjstva i adolescencije mogu utjecati na razvoj emocionalne regulacije, samopoštovanja i načina uspostavljanja odnosa.

Čimbenici rizika mogu uključivati:

Nepovoljna iskustva mogu utjecati na osjećaj sigurnosti i na očekivanja koja osoba razvija o sebi i drugim ljudima. Primjerice, osoba koja je često doživljavala odbacivanje može kasnije biti posebno osjetljiva na znakove mogućeg napuštanja.

Takve posljedice nisu jednake kod svih ljudi. Razvoj ovisi i o drugim iskustvima, dostupnoj podršci, osobnim karakteristikama i kasnijim životnim okolnostima.

Važno je izbjegavati zaključak da nepovoljno djetinjstvo nužno vodi psihičkim teškoćama. Ono može povećati rizik, ali ne određuje konačan ishod.

4. Socijalni i okolišni čimbenici rizika

Životne okolnosti mogu biti važan izvor stresa i utjecati na mogućnost osobe da zadovolji svoje potrebe i oporavi se nakon teškoća.

Među čimbenicima rizika nalaze se:

Takve okolnosti mogu smanjiti osjećaj kontrole, ograničiti pristup podršci i otežati svakodnevno funkcioniranje.

Primjerice, osoba koja istodobno skrbi za bolesnog člana obitelji, radi prekovremeno i suočava se s financijskim problemima može imati vrlo malo vremena za odmor. Ako opterećenje traje dugo, povećava se mogućnost emocionalne iscrpljenosti i drugih teškoća.

U takvim situacijama nije dovoljno promatrati samo individualne strategije suočavanja. Potrebno je razmotriti i mogućnosti promjene životnih uvjeta ili osiguravanja praktične pomoći.

Zaštitni čimbenici

Zaštitni čimbenici mogu ublažiti utjecaj stresa, pridonijeti očuvanju mentalnog zdravlja i olakšati oporavak nakon nepovoljnih događaja.

Njihov učinak ovisi o okolnostima. Isti čimbenik ne mora biti jednako koristan svakoj osobi, a neki zaštitni čimbenici djeluju učinkovitije kada se pojavljuju zajedno.

1. Biološki i zdravstveni zaštitni čimbenici

Briga o tjelesnom zdravlju može poduprijeti psihičku dobrobit.

Važni čimbenici uključuju:

San, primjerice, sudjeluje u regulaciji emocija, učenju i pamćenju. Dugotrajni nedostatak sna može povećati razdražljivost, otežati koncentraciju i smanjiti sposobnost suočavanja sa stresom.

Tjelesna aktivnost može pridonijeti raspoloženju i općem zdravlju, ali njezin učinak ovisi o zdravstvenom stanju, mogućnostima i individualnim potrebama osobe.

Ovi čimbenici ne jamče zaštitu od svih psihičkih poremećaja. Njihova je vrijednost u tome što mogu poduprijeti opće funkcioniranje i biti dio šireg pristupa očuvanju zdravlja.

2. Psihološki zaštitni čimbenici

Psihološki zaštitni čimbenici uključuju sposobnosti i obrasce koji pomažu osobi da se prilagodi zahtjevima, regulira emocije i pronađe načine suočavanja s teškoćama.

Primjeri uključuju:

**Samoefikasnost** je uvjerenje osobe da može poduzeti potrebne korake za ostvarivanje određenog cilja ili suočavanje s određenim zadatkom. Osoba koja vjeruje da može pronaći barem djelomično rješenje problema vjerojatnije će pokušati poduzeti konkretne korake nego osoba koja unaprijed očekuje neuspjeh.

Samoefikasnost ne znači da osoba mora vjerovati kako sve može postići vlastitim trudom. Realistično razumijevanje ograničenja i sposobnost prepoznavanja kada je potrebna pomoć također su važni.

Psihološki zaštitni čimbenici mogu se razvijati kroz iskustvo, obrazovanje, kvalitetne odnose i psihoterapiju.

3. Obiteljski i socijalni zaštitni čimbenici

Podržavajući odnosi mogu pomoći osobi da se osjeća sigurnije i lakše podnosi stres.

Zaštitni čimbenici uključuju:

Društvena podrška može biti emocionalna, praktična ili informacijska. Netko može pružiti razumijevanje i saslušati osobu, pomoći joj u svakodnevnim obvezama ili joj omogućiti pristup informacijama i uslugama.

Važna nije samo količina podrške nego i njezina kvaliteta. Pomoć koja je nametljiva, osuđujuća ili ne odgovara potrebama osobe ne mora imati zaštitni učinak.

Osim toga, podrška ne znači preuzimanje svih odgovornosti umjesto druge osobe. Kvalitetni odnosi mogu pružiti sigurnost, a istodobno poštovati autonomiju i samostalnost.

4. Socijalni i okolišni zaštitni čimbenici

Sigurni i stabilni životni uvjeti mogu smanjiti izloženost stresu i povećati mogućnost oporavka.

Zaštitni čimbenici uključuju:

Takvi čimbenici ne djeluju samo na pojedinca nego i na zajednicu. Primjerice, dostupne službe mentalnog zdravlja mogu omogućiti ranije prepoznavanje teškoća i pristup pomoći prije nego što se problemi dodatno pogoršaju.

Zaštita mentalnog zdravlja zato zahtijeva i osobne resurse i odgovarajuće društvene uvjete.

Čimbenici rizika i zaštitni čimbenici djeluju zajedno

Rizik i zaštita nisu odvojeni sustavi koji djeluju neovisno jedan o drugome. Njihov učinak ovisi o međudjelovanju i konkretnim okolnostima.

Osoba može istodobno imati nekoliko čimbenika rizika i nekoliko zaštitnih čimbenika. Primjerice, može živjeti u financijski nesigurnim uvjetima, ali imati podržavajućeg partnera, kvalitetne prijateljske odnose i pristup stručnoj pomoći.

Takva podrška ne uklanja financijski problem, ali može ublažiti njegov emocionalni učinak i pomoći osobi da pronađe rješenja.

S druge strane, nekoliko istodobnih stresora može se međusobno pojačavati. Gubitak posla može dovesti do financijskih problema, financijski problemi do sukoba u obitelji, a sukobi do smanjenja društvene podrške. Takvo nakupljanje nepovoljnih okolnosti može povećati ranjivost.

Zbog toga se pri procjeni mentalnog zdravlja ne razmatra samo postoji li pojedini čimbenik, nego i koliko ih je prisutno, koliko dugo traju i kakva je njihova međusobna povezanost.

Kumulativni rizik i nepovoljna iskustva

**Kumulativni rizik** označava mogućnost da se rizici povezani s više nepovoljnih iskustava zbrajaju ili međusobno pojačavaju.

Primjerice, dijete koje je izloženo obiteljskom nasilju, financijskoj nesigurnosti i socijalnoj izolaciji može se suočavati s većim opterećenjem nego dijete koje doživljava samo jednu od tih okolnosti, osobito ako nema dovoljno podrške.

Istraživanja nepovoljnih iskustava u djetinjstvu pokazuju povezanost takvih iskustava s povećanim rizikom od različitih zdravstvenih i psihičkih problema u kasnijem životu.

Međutim, broj nepovoljnih iskustava ne omogućuje pouzdano predviđanje sudbine pojedinca. Ljudi slična iskustva mogu doživjeti i na različite načine, a kasniji odnosi, sigurnije okolnosti i dostupna pomoć mogu promijeniti razvojni tijek.

Zato je važno koristiti podatke o riziku za prepoznavanje potreba i osiguravanje podrške, a ne za etiketiranje osoba ili stvaranje pretpostavki o njihovoj budućnosti.

Psihološka otpornost i zaštitni čimbenici

**Psihološka otpornost** odnosi se na proces prilagodbe i oporavka tijekom ili nakon značajnih teškoća.

Otpornost nije isto što i neosjetljivost na stres. Osoba može doživjeti snažnu tugu, strah ili iscrpljenost, a ipak postupno pronaći načine prilagodbe.

Otpornost se razvija kroz međudjelovanje osobnih sposobnosti i vanjskih resursa. U nekim situacijama važni su fleksibilno razmišljanje i regulacija emocija, a u drugima podrška bliskih osoba, stabilni životni uvjeti ili dostupna stručna pomoć.

Otpornost također ne znači da osoba mora ostati u štetnoj situaciji i naučiti je podnositi. Kada su prisutni nasilje, iskorištavanje ili trajno nepovoljni uvjeti, zaštitni postupak može biti udaljavanje iz opasnosti ili promjena okolnosti.

Naglašavanje otpornosti zato treba biti praćeno razumijevanjem stvarnih ograničenja s kojima se osoba suočava.

Primjer procjene rizika i zaštite

Zamislimo osobu koja dulje vrijeme doživljava stres zbog preopterećenja na poslu. Počinje loše spavati, povlači se iz društvenih aktivnosti i postaje razdražljiva.

U njezinoj situaciji mogu se prepoznati sljedeći čimbenici rizika:

Istodobno mogu postojati zaštitni čimbenici:

Procjena ne bi trebala završiti samo popisom čimbenika. Potrebno je utvrditi koji su problemi najvažniji, što se može promijeniti i kakva je pomoć osobi dostupna.

Primjerice, tehnike opuštanja mogu biti korisne, ali neće same riješiti problem ako je radno opterećenje trajno neodrživo. Učinkovit pristup može zahtijevati kombinaciju promjena radnih uvjeta, oporavka, društvene podrške i stručne pomoći.

Primjena u psihološkoj procjeni i prevenciji

Procjena čimbenika rizika i zaštitnih čimbenika važna je u psihologiji, psihijatriji, psihoterapiji, javnom zdravstvu i radu s djecom, obiteljima i zajednicama.

U psihološkoj procjeni stručnjak nastoji razumjeti:

Takva procjena ne služi predviđanju budućnosti sa sigurnošću, nego boljem razumijevanju potreba i planiranju pomoći.

U prevenciji se razlikuju tri često korištene razine:

**Primarna prevencija** usmjerena je na smanjenje rizika i promicanje zdravlja prije pojave određenog problema. Primjeri su programi prevencije nasilja, poticanje zdravih odnosa i stvaranje sigurnih školskih okruženja.

**Sekundarna prevencija** usmjerena je na rano prepoznavanje teškoća i pravodobno djelovanje. Može uključivati probir, edukaciju i rano upućivanje stručnjaku kada postoje znakovi povećanog rizika.

**Tercijarna prevencija** usmjerena je na smanjenje posljedica već razvijenog poremećaja, sprečavanje pogoršanja i podršku oporavku. Uključuje odgovarajuće liječenje, rehabilitaciju i dugoročnu podršku.

Te se razine mogu preklapati, a konkretni postupci ovise o području primjene i potrebama osobe ili zajednice.

Što vrijedi zapamtiti?

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. World Health Organization, & Calouste Gulbenkian Foundation. (2014). *Social Determinants of Mental Health*. World Health Organization. https://iris.who.int/handle/10665/112828

2. Lund, C., Brooke-Sumner, C., Baingana, F., Baron, E. C., Breuer, E., Chandra, P., Haushofer, J., Herrman, H., Jordans, M., Kieling, C., Medina-Mora, M. E., Morgan, E., Omigbodun, O., Tol, W., Patel, V., & Saxena, S. (2018). Social determinants of mental disorders and the Sustainable Development Goals: A systematic review of reviews. *The Lancet Psychiatry, 5*(4), 357–369. https://doi.org/10.1016/S2215-0366(18)30060-9

3. Masten, A. S. (2001). Ordinary magic: Resilience processes in development. *American Psychologist, 56*(3), 227–238. https://doi.org/10.1037/0003-066X.56.3.227

4. Cohen, S. i Wills, T. A. (1985). Stress, social support, and the buffering hypothesis. *Psychological Bulletin, 98*(2), 310–357. https://doi.org/10.1037/0033-2909.98.2.310

5. Felitti, V. J., Anda, R. F., Nordenberg, D., Williamson, D. F., Spitz, A. M., Edwards, V., Koss, M. P., & Marks, J. S. (1998). Relationship of childhood abuse and household dysfunction to many of the leading causes of death in adults: The Adverse Childhood Experiences (ACE) Study. *American Journal of Preventive Medicine, 14*(4), 245–258. https://doi.org/10.1016/S0749-3797(98)00017-8

6. Rutter, M. (1987). Psychosocial resilience and protective mechanisms. *American Journal of Orthopsychiatry, 57*(3), 316–331. https://doi.org/10.1111/j.1939-0025.1987.tb03541.x

7. Masten, A. S., & Barnes, A. J. (2018). Resilience in children: Developmental perspectives. *Children, 5*(7), Article 98. https://doi.org/10.3390/children5070098

8. Engel, G. L. (1977). The need for a new medical model: A challenge for biomedicine. *Science, 196*(4286), 129–136. https://doi.org/10.1126/science.847460

9. World Health Organization. (2022). *World Mental Health Report: Transforming Mental Health for All*. World Health Organization. https://www.who.int/publications/i/item/9789240049338