Briga o ostarjelim roditeljima

Zadnja provjera: listopad 2026.

Kako se životni vijek produljuje, sve više ljudi u srednjoj i starijoj odrasloj dobi brine o roditeljima kojima je potrebna pomoć. Netko svakodnevno odlazi baki u kupnju, netko organizira lijekove i preglede, a netko se seli k roditelju s demencijom ili ga uzima k sebi. Takva briga može biti izvor bliskosti i smisla, ali i velikog tjelesnog, emocionalnog i financijskog opterećenja. Ova lekcija objašnjava što psihologija zna o **neformalnim njegovateljima** – članovima obitelji i bliskim osobama koji bez naknade brinu o drugima – kako briga djeluje na njihovo zdravlje, zašto je teret za neke veći nego za druge i što doista pomaže.

O demenciji i promjenama mozga u starijoj dobi govori lekcija [Starenje mozga](/lekcija/starenje-mozga), a o psihičkim teškoćama starijih osoba lekcija [Psihički poremećaji u starijoj životnoj dobi](/lekcija/psihicki-poremecaji-u-starijoj-zivotnoj-dobi).

Tko su neformalni njegovatelji

Neformalni njegovatelji pružaju velik dio skrbi o starijim i bolesnim osobama u većini zemalja, pa i u Hrvatskoj. Najčešće su to:

• **odrasla djeca**, češće kćeri nego sinovi;
• **bračni partneri**, koji su i sami često u starijoj dobi;
• **drugi rođaci, susjedi i prijatelji**.

Pomoć može uključivati vrlo različite zadatke:

• **praktičnu pomoć** – kupnju, kuhanje, čišćenje, prijevoz;
• **osobnu njegu** – pomoć pri kupanju, oblačenju, hranjenju i odlasku na toalet;
• **organizaciju** – lijekove, preglede, papirologiju, financije;
• **nadzor** – osobito kod osoba s demencijom, koje ne smiju ostati same;
• **emocionalnu podršku**.

Mnogi njegovatelji istodobno rade i brinu o vlastitoj djeci. Za ljude koji se istodobno brinu o djeci i o roditeljima koristi se izraz **sendvič-generacija**.

Kako briga djeluje na njegovatelje

Martin Pinquart i Silvia Sörensen (2003) u meta-analizi više od 80 istraživanja uspoređuju njegovatelje s osobama koje ne skrbe o nikome. Njegovatelji u prosjeku imaju:

• više **stresa** i **depresivnih simptoma**;
• nižu **subjektivnu dobrobit**;
• manji osjećaj **samoučinkovitosti** – uvjerenja da mogu utjecati na situaciju.

Razlike u **tjelesnom zdravlju** bile su manje. Najveće razlike javljaju se kod njegovatelja osoba s **demencijom**. Briga o osobi s demencijom posebno je zahtjevna jer uključuje promjene ponašanja, poput nemira, sumnjičavosti, lutanja ili agresivnosti, i postupni gubitak odnosa kakav je nekad bio.

Peter Vitaliano, Jianping Zhang i James Scanlan (2003) u meta-analizi nalaze da njegovatelji imaju malo, ali dosljedno lošije tjelesno zdravlje od nenjegovatelja, uključujući više razine hormona stresa i slabije imunosne odgovore. Takve promjene uklapaju se u ono što se zna o dugotrajnom stresu (više u lekciji [Stres i tjelesno zdravlje](/lekcija/stres-i-tjelesno-zdravlje)).

Je li briga opasna za zdravlje

Richard Schulz i Scott Beach (1999) prate starije supružnike tijekom četiri godine. Supružnici koji su brinuli o partneru i **doživljavali opterećenje** imali su znatno veći rizik smrti od onih koji nisu brinuli ni o kome. Supružnici koji su brinuli o partneru bez doživljaja opterećenja nisu imali povećan rizik. Taj se nalaz često navodi kao dokaz da je briga o drugima „opasna za zdravlje”.

Kasnija istraživanja dala su složeniju sliku. David Roth i suradnici (2013) u velikom američkom istraživanju uspoređuju njegovatelje s pažljivo usklađenim nenjegovateljima slične dobi, zdravlja i socioekonomskog položaja. Njegovatelji su imali **manji**, a ne veći rizik smrti. Roth, Lisa Fredman i William Haley (2015) u preglednom radu populacijskih istraživanja zaključuju da briga za mnoge ljude ne šteti zdravlju, a ponekad je povezana i s boljim zdravljem – vjerojatno zato što njegovatelji ostaju aktivni i imaju osjećaj svrhe.

Ključ razumijevanja je razlika između **brige** i **opterećenja**. Briga sama po sebi nije štetna. Štetno je dugotrajno opterećenje bez dovoljno podrške, odmora i pomoći.

Što određuje opterećenje

Steven Zarit, Karen Reever i Julie Bach-Peterson (1980) razvijaju upitnik **opterećenja njegovatelja**, koji se i danas koristi u mnogim zemljama. Već u prvom istraživanju nalaze nešto važno: doživljeno opterećenje nije bilo snažno povezano s težinom bolesti osobe o kojoj se skrbi, nego s time **koliko podrške njegovatelj ima** od drugih članova obitelji.

Opterećenje je veće kad:

• njegovatelj ima malo pomoći i osjeća da je „sam u svemu”;
• osoba o kojoj se skrbi ima izražene promjene ponašanja;
• njegovatelj istodobno radi i brine o djeci;
• postoje financijske teškoće;
• odnos s roditeljem bio je i prije težak ili konfliktan;
• njegovatelj ima vlastite zdravstvene probleme;
• briga traje dugo, bez stanke.

Opterećenje je manje kad njegovatelj ima podršku, osjećaj da razumije bolest i zna kako postupati, pristup službama i kad briga ima osobni smisao – primjerice, kad je doživljava kao izraz ljubavi ili zahvalnosti.

Emocije njegovatelja

Briga o roditelju budi složene i često proturječne osjećaje:

• **ljubav i bliskost**, ponekad i dublje nego prije;
• **tugu** zbog gubitka roditelja kakav je bio – kod demencije se govori o **anticipiranom žalovanju**, tugovanju za osobom koja je još živa (više u lekciji [Nepriznato i dvosmisleno žalovanje](/lekcija/nepriznato-i-dvosmisleno-zalovanje));
• **ljutnju** – na bolest, na braću i sestre koji ne pomažu, ponekad i na samog roditelja;
• **krivnju** – zbog ljutnje, zbog želje za odmorom ili zbog odluke o smještaju u dom;
• **osamljenost** jer se društveni život sužava.

Takvi osjećaji normalni su i ne znače da je njegovatelj „loša” kći ili sin. Krivnja zbog ljutnje ili umora vrlo je česta i može otežati traženje pomoći.

Što pomaže

Martin Pinquart i Silvia Sörensen (2006) u meta-analizi intervencija za njegovatelje osoba s demencijom nalaze da su učinkovite:

• **psihoedukacija** – informacije o bolesti i vježbanje vještina postupanja, osobito kad uključuje aktivno sudjelovanje, a ne samo predavanja;
• **psihoterapija**, osobito kognitivno-bihevioralna;
• **grupe podrške**;
• **predah** – usluge koje njegovatelju omogućuju odmor, primjerice dnevni boravci ili privremeni smještaj;
• **višekomponentni programi**, koji kombiniraju više navedenih oblika.

Učinci su uglavnom mali do umjereni, ali značajni za smanjenje opterećenja i depresivnih simptoma.

Jedan od najpoznatijih programa je **REACH II**. Steven Belle i suradnici (2006) u randomiziranom istraživanju testiraju šestomjesečni program koji uključuje edukaciju, učenje vještina rješavanja problema, upravljanje stresom, telefonske grupe podrške i rad na sigurnosti u kući. Njegovatelji u programu izvještavaju o boljoj kvaliteti života i manje depresivnih simptoma.

Henry Brodaty i Marika Donkin (2009) u preglednom radu ističu da njegovateljima koristi i to da ih zdravstveni djelatnici prepoznaju kao važan dio skrbi: uključivanje u planiranje liječenja, jasne informacije i upućivanje na službe podrške.

Praktični koraci

Na razini obitelji i pojedinca korisno je:

• **podijeliti obveze** među članovima obitelji, uključujući one koji žive dalje i mogu pomoći financijski ili organizacijski;
• **naučiti o bolesti** – razumijevanje promjena ponašanja kod demencije smanjuje sukobe i krivnju;
• **potražiti službe** – u Hrvatskoj su to, ovisno o mjestu, patronažna služba, pomoć u kući, dnevni boravci, Hrvatski zavod za socijalni rad i udruge za osobe s demencijom;
• **osigurati predah** – redovite stanke nisu luksuz, nego uvjet za dugoročnu brigu;
• **brinuti o vlastitom zdravlju** – san, tjelesna aktivnost i vlastiti liječnički pregledi;
• **razgovarati o osjećajima** – s prijateljima, u grupi podrške ili sa stručnjakom.

Odluka o smještaju roditelja u dom često je bolna. Ona nije znak napuštanja. Kad potrebe za njegom premašuju mogućnosti obitelji, profesionalna skrb može biti najbolje rješenje i za roditelja i za njegovatelja.

Briga na daljinu i usklađivanje s poslom

Mnogi njegovatelji ne žive s roditeljem, nego ga brinu na daljinu – iz drugog grada ili druge zemlje. Takva briga uključuje organizaciju pomoći, telefonske razgovore, upravljanje financijama i česta putovanja. Njegovatelji na daljinu često osjećaju krivnju jer nisu „dovoljno” prisutni i tjeskobu jer ne mogu brzo reagirati u hitnim situacijama.

Usklađivanje brige s poslom jedan je od najvećih izazova. Njegovatelji često smanjuju radno vrijeme, mijenjaju posao ili ga napuštaju, što dugoročno smanjuje njihove prihode i buduću mirovinu. U Europskoj uniji direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života radnicima daje pravo na nekoliko dana dopusta za skrb o članu obitelji godišnje i pravo da zatraže fleksibilno radno vrijeme. Neki poslodavci nude i dodatne oblike podrške. Mnogi njegovatelji ne znaju za takve mogućnosti ili ih se ustručavaju koristiti.

Znakovi iscrpljenosti njegovatelja

Dugotrajna briga bez dovoljno podrške može dovesti do stanja koje se često naziva **izgaranjem njegovatelja**. Iako to nije službena dijagnoza, znakovi su slični onima kod izgaranja na poslu (više u lekciji [Sindrom izgaranja na poslu](/lekcija/sindrom-izgaranja-na-poslu)):

• trajan umor koji ne prolazi ni nakon odmora;
• razdražljivost, gubitak strpljenja i osjećaj ljutnje prema osobi o kojoj se skrbi;
• povlačenje od prijatelja i aktivnosti koje su prije veselile;
• poremećaji sna i apetita;
• češće bolesti i zanemarivanje vlastitog zdravlja;
• osjećaj beznađa i misli da se „više ne može”.

Iscrpljenost njegovatelja nije samo osobni problem. Može povećati rizik zanemarivanja ili grubog postupanja prema osobi o kojoj se skrbi, čak i kod ljudi koji to nikada ne bi željeli. Zato je traženje pomoći u takvom stanju odgovorno, a ne sebično. Kad se pojave misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, potrebno je odmah potražiti pomoć – u hitnoj situaciji na broju 112 ili u Centru za krizna stanja KBC-a Zagreb na 01 2376 470.

Kada je vrijeme za profesionalnu skrb

Odluka o većoj profesionalnoj pomoći ili smještaju roditelja u dom za starije osobe jedna je od najtežih odluka njegovatelja. Ne postoji jedan točan trenutak, ali na potrebu za promjenom mogu upućivati:

• **sigurnost** – roditelj više ne može biti sam, primjerice zbog lutanja, padova ili ostavljanja uključenog štednjaka;
• **potrebe njege** koje obitelj ne može stručno zadovoljiti, poput složene medicinske skrbi ili noćnog nadzora;
• **iscrpljenost njegovatelja** – kad se zdravlje i obiteljski život njegovatelja ozbiljno narušavaju;
• **promjene ponašanja** kod demencije koje su previše zahtjevne za obitelj.

Kad je moguće, korisno je u odluku uključiti i samog roditelja, uz poštovanje njegovih želja i dostojanstva. Razgovor o budućoj skrbi lakši je dok je roditelj još sposoban sudjelovati, prije nego što bolest napreduje.

Nakon smještaja u dom briga ne prestaje, nego se mijenja. Njegovatelji nastavljaju posjećivati roditelja, surađivati s osobljem i pružati emocionalnu podršku. Mnogi osjećaju olakšanje, ali i krivnju i tugu. I ti osjećaji su normalni i obično slabe kad njegovatelj vidi da roditelj dobiva dobru skrb.

Česte zablude

• **„Briga o roditelju uvijek šteti zdravlju njegovatelja.”** Štetno je opterećenje bez podrške; mnogi njegovatelji nemaju lošije zdravlje, a neki čak i bolje.
• **„Dobar njegovatelj ne treba pomoć.”** Podrška, predah i informacije smanjuju opterećenje i omogućuju dugotrajnu brigu.
• **„Ljutnja na bolesnog roditelja znači da ga ne volimo.”** Ljutnja i krivnja normalni su dijelovi brige i javljaju se uz ljubav.
• **„Smještaj u dom znači napuštanje.”** Može biti odgovorna odluka kad potrebe premašuju mogućnosti obitelji.

Primjer

Mirjana, pedesetčetverogodišnja knjigovotkinja, posljednje dvije godine brine o majci s Alzheimerovom bolešću. Svaki dan nakon posla odlazi k njoj, kuha, provjerava lijekove i ostaje do večeri. Brat živi u Irskoj i rijetko dolazi. Mirjana se sve češće ljuti, a zatim osjeća krivnju. Ne spava dobro i ne sjeća se kad je posljednji put bila s prijateljicama. Liječnica obiteljske medicine upućuje je u udrugu za osobe s demencijom. Mirjana se uključi u grupu podrške, brat počne plaćati njegovateljicu dva dana u tjednu, a majka odlazi u dnevni boravak. Briga ostaje zahtjevna, ali Mirjana se osjeća manje sama. Njezino iskustvo ilustrira razliku između brige i opterećenja bez podrške.

Sažetak

Neformalni njegovatelji – najčešće odrasla djeca i supružnici – pružaju velik dio skrbi o starijim osobama. U prosjeku imaju više stresa i depresivnih simptoma od nenjegovatelja, osobito kad brinu o osobi s demencijom. Ranija istraživanja povezivala su brigu s većom smrtnošću, ali novija populacijska istraživanja pokazuju da je štetno prije svega opterećenje bez podrške, a ne sama briga. Opterećenje ovisi više o dostupnoj podršci nego o težini bolesti. Psihoedukacija, psihoterapija, grupe podrške, predah i višekomponentni programi smanjuju opterećenje i depresivne simptome. Krivnja i ljutnja česti su osjećaji koji ne znače nedostatak ljubavi.

Povezane lekcije

• [Starenje mozga](/lekcija/starenje-mozga)
• [Psihički poremećaji u starijoj životnoj dobi](/lekcija/psihicki-poremecaji-u-starijoj-zivotnoj-dobi)
• [Stres i tjelesno zdravlje](/lekcija/stres-i-tjelesno-zdravlje)
• [Nepriznato i dvosmisleno žalovanje](/lekcija/nepriznato-i-dvosmisleno-zalovanje)
• [Sindrom izgaranja na poslu](/lekcija/sindrom-izgaranja-na-poslu)
• [Bake i djedovi](/lekcija/bake-i-djedovi)

Izvori i literatura

• Belle, S. H., Burgio, L., Burns, R., Coon, D., Czaja, S. J., Gallagher-Thompson, D., Gitlin, L. N., Klinger, J., Koepke, K. M., Lee, C. C., Martindale-Adams, J., Nichols, L., Schulz, R., Stahl, S., Stevens, A., Winter, L., Zhang, S. i for the Resources for Enhancing Alzheimer's Caregiver Health (REACH) II Investigators (2006). Enhancing the Quality of Life of Dementia Caregivers from Different Ethnic or Racial Groups. *Annals of Internal Medicine*, 145(10), 727–738. [doi.org/10.7326/0003-4819-145-10-200611210-00005](https://doi.org/10.7326/0003-4819-145-10-200611210-00005)
• Brodaty, H. i Donkin, M. (2009). Family caregivers of people with dementia. *Dialogues in Clinical Neuroscience*, 11(2), 217–228. [doi.org/10.31887/DCNS.2009.11.2/hbrodaty](https://doi.org/10.31887/DCNS.2009.11.2/hbrodaty)
• Pinquart, M. i Sörensen, S. (2003). Differences between caregivers and noncaregivers in psychological health and physical health: A meta-analysis. *Psychology and Aging*, 18(2), 250–267. [doi.org/10.1037/0882-7974.18.2.250](https://doi.org/10.1037/0882-7974.18.2.250)
• Pinquart, M. i Sorensen, S. (2006). Helping caregivers of persons with dementia: which interventions work and how large are their effects? *International Psychogeriatrics*, 18(4), 577–595. [doi.org/10.1017/S1041610206003462](https://doi.org/10.1017/S1041610206003462)
• Roth, D. L., Fredman, L. i Haley, W. E. (2015). Informal Caregiving and Its Impact on Health: A Reappraisal From Population-Based Studies. *The Gerontologist*, 55(2), 309–319. [doi.org/10.1093/geront/gnu177](https://doi.org/10.1093/geront/gnu177)
• Roth, D. L., Haley, W. E., Hovater, M., Perkins, M., Wadley, V. G. i Judd, S. (2013). Family Caregiving and All-Cause Mortality: Findings from a Population-based Propensity-matched Analysis. *American Journal of Epidemiology*, 178(10), 1571–1578. [doi.org/10.1093/aje/kwt225](https://doi.org/10.1093/aje/kwt225)
• Schulz, R. i Beach, S. R. (1999). Caregiving as a Risk Factor for Mortality: The Caregiver Health Effects Study. *JAMA*, 282(23), 2215. [doi.org/10.1001/jama.282.23.2215](https://doi.org/10.1001/jama.282.23.2215)
• Vitaliano, P. P., Zhang, J. i Scanlan, J. M. (2003). Is Caregiving Hazardous to One's Physical Health? A Meta-Analysis. *Psychological Bulletin*, 129(6), 946–972. [doi.org/10.1037/0033-2909.129.6.946](https://doi.org/10.1037/0033-2909.129.6.946)
• Zarit, S. H., Reever, K. E. i Bach-Peterson, J. (1980). Relatives of the Impaired Elderly: Correlates of Feelings of Burden. *The Gerontologist*, 20(6), 649–655. [doi.org/10.1093/geront/20.6.649](https://doi.org/10.1093/geront/20.6.649)