Bipolarni poremećaj

Zadnja provjera: listopad 2026.

Bipolarni poremećaj psihički je poremećaj raspoloženja obilježen epizodama manije ili hipomanije i često depresije, koje mogu znatno utjecati na mišljenje, energiju, ponašanje, odnose i svakodnevno funkcioniranje osobe.

Uvod

Raspoloženje se prirodno mijenja ovisno o životnim okolnostima, iskustvima, tjelesnom stanju i drugim čimbenicima. Međutim, kod bipolarnog poremećaja promjene raspoloženja mogu poprimiti oblik jasno izraženih epizoda koje uključuju promjene energije, aktivnosti, sna, mišljenja i ponašanja. Te promjene mogu trajati danima ili tjednima, a u nekim slučajevima i dulje.

Bipolarni poremećaj pripada skupini poremećaja raspoloženja. Njegovo je prepoznavanje važno jer se pojedine faze mogu znatno razlikovati. Tijekom depresivne epizode osoba može osjećati tugu, beznađe, gubitak interesa i nedostatak energije. Tijekom manične epizode može imati izrazito povišeno ili razdražljivo raspoloženje, povećanu energiju, smanjenu potrebu za snom, ubrzane misli i sklonost rizičnim odlukama.

Promjene nisu uvijek jednostavno izmjenjivanje tuge i sreće. Neke osobe doživljavaju razdoblja relativne stabilnosti između epizoda, dok druge imaju dugotrajnije ili učestalije simptome. Mogu se pojaviti i miješane značajke, kada su simptomi depresije i manije ili hipomanije prisutni istodobno ili se brzo izmjenjuju.

Bipolarni poremećaj nije isto što i uobičajena promjenjivost raspoloženja niti znači da osoba ima dvije odvojene osobnosti. Riječ je o zdravstvenom stanju koje zahtijeva pažljivu procjenu, a kod mnogih ljudi dugoročno liječenje i praćenje.

Što je bipolarni poremećaj?

Bipolarni poremećaj obilježen je epizodnim promjenama raspoloženja i aktivnosti koje odstupaju od uobičajenog funkcioniranja osobe. Te promjene mogu utjecati na emocionalno stanje, brzinu mišljenja, procjenu rizika, socijalno ponašanje, radnu sposobnost i tjelesno zdravlje.

Naziv *bipolarni* upućuje na različite polove raspoloženja, ali klinička slika nije ograničena na povišeno i sniženo raspoloženje. Važne su i promjene u energiji, potrebi za snom, motivaciji, samoprocjeni, koncentraciji i ponašanju.

U maničnoj fazi osoba može osjećati iznimno snažnu energiju i samopouzdanje, imati brojne planove i doživljavati manju potrebu za odmorom. Istodobno može podcjenjivati rizike, trošiti novac bez razmišljanja o posljedicama ili donositi odluke koje ozbiljno narušavaju njezine odnose i životne okolnosti.

Depresivna faza može uključivati dugotrajnu tugu, osjećaj bezvrijednosti, gubitak interesa, umor i teškoće s koncentracijom. Kod nekih osoba depresivni simptomi prevladavaju tijekom većeg dijela bolesti, pa bipolarni poremećaj u početku može biti prepoznat kao depresivni poremećaj.

Između epizoda osoba može ponovno funkcionirati na svojoj uobičajenoj razini. Ipak, kod nekih ostaju blaži simptomi, poteškoće sa spavanjem ili kognitivne teškoće. Tijek se razlikuje među pojedincima i ne može se pouzdano predvidjeti samo na temelju jedne epizode.

Glavne vrste bipolarnog poremećaja

Dijagnostički sustavi razlikuju više oblika bipolarnog poremećaja. Najvažnija je razlika između bipolarnog poremećaja tipa I i tipa II.

Bipolarni poremećaj tipa I

Za dijagnozu bipolarnog poremećaja tipa I potrebna je barem jedna manična epizoda. Depresivne epizode česte su, ali nisu nužne za postavljanje te dijagnoze.

Manična epizoda uključuje izraženu promjenu raspoloženja i povećanje energije ili aktivnosti. Može ozbiljno narušiti funkcioniranje, zahtijevati hospitalizaciju ili biti praćena psihotičnim simptomima.

Manija se ne mora očitovati samo kao euforija. Kod nekih osoba prevladavaju razdražljivost, napetost, nestrpljivost ili ljutnja. Osoba može biti uvjerena da ima iznimne sposobnosti, da joj je potreban vrlo mali broj sati sna ili da može ostvariti planove koji nisu realno izvedivi.

Primjerice, osoba koja je inače oprezna s novcem može tijekom manične epizode potrošiti velik iznos na nepromišljene projekte, naglo napustiti posao ili ulaziti u sukobe jer je uvjerena da drugi ne razumiju njezine planove.

Takvo ponašanje ne treba automatski tumačiti kao neodgovornost ili osobinu karaktera. U kontekstu manične epizode ono može biti povezano s promijenjenom procjenom rizika, pojačanom aktivnošću i oslabljenim uvidom u vlastito stanje.

Bipolarni poremećaj tipa II

Bipolarni poremećaj tipa II obilježen je najmanje jednom hipomaničnom epizodom i najmanje jednom velikom depresivnom epizodom, bez prethodne manične epizode.

Hipomanija je blaža od manije u smislu težine poremećaja funkcioniranja i ne uključuje stupanj narušenosti koji je karakterističan za maničnu epizodu. Ipak, nije nužno bezazlena. Može utjecati na odnose, spavanje, donošenje odluka i svakodnevne obveze, a kod nekih osoba prelazi u teže epizode ili se izmjenjuje s izraženom depresijom.

Osoba tijekom hipomanije može biti društvenija, pričljivija, kreativnija ili produktivnija nego inače. Takvo razdoblje ponekad doživljava kao posebno dobro stanje i ne smatra ga simptomom. Okolina, međutim, može primijetiti da je osoba neuobičajeno ubrzana, da joj treba manje sna ili da se ponaša impulzivnije.

Bipolarni poremećaj tipa II nije jednostavno blaži oblik bipolarnog poremećaja tipa I. Depresivne epizode mogu biti dugotrajne i izrazito onesposobljavajuće, a bolest može znatno narušiti kvalitetu života.

Ciklotimija

Ciklotimija je dugotrajan obrazac promjena raspoloženja koji uključuje brojne periode hipomaničnih i depresivnih simptoma koji ne ispunjavaju sve kriterije za pune epizode.

Promjene se ponavljaju tijekom duljeg razdoblja, a osoba može imati osjećaj da se njezino raspoloženje i energija stalno mijenjaju. Simptomi mogu utjecati na odnose, posao i osjećaj stabilnosti, čak i kada pojedina razdoblja nisu dovoljno izražena da bi se klasificirala kao puna manična ili depresivna epizoda.

Ciklotimija se ne dijagnosticira na temelju nekoliko dana promjenjivog raspoloženja. Potrebna je procjena dugotrajnog obrasca simptoma, njihova trajanja i utjecaja na funkcioniranje.

Drugi bipolarni i srodni poremećaji

U dijagnostičkim sustavima postoje i druge kategorije za bipolarne i srodne poremećaje. One se mogu koristiti kada simptomi uzrokuju značajne teškoće, ali ne ispunjavaju sve kriterije za neku od glavnih dijagnoza.

Razlikovanje tih kategorija zahtijeva stručnu procjenu. Povremene promjene raspoloženja, impulzivnost ili razdoblja pojačane energije sami po sebi nisu dovoljni za zaključak da osoba ima bipolarni poremećaj.

Manična epizoda

Manična epizoda razdoblje je izrazito povišenog, ekspanzivnog ili razdražljivog raspoloženja praćenog povećanom energijom ili aktivnošću. Promjena je dovoljno izražena da predstavlja jasno odstupanje od uobičajenog stanja osobe.

Prema DSM-5-TR, simptomi manije u pravilu traju najmanje tjedan dana, veći dio dana gotovo svakoga dana, ili kraće ako je potrebna hospitalizacija. Dijagnostički sustavi razlikuju se u pojedinostima, pa se kriteriji trebaju primjenjivati u skladu s odabranim sustavom.

Najčešći simptomi manije

Manična epizoda može uključivati:

Nije nužno da osoba ima sve navedene simptome. Za dijagnozu se procjenjuju njihov broj, intenzitet, trajanje, međusobna povezanost i posljedice.

Smanjena potreba za snom

Jedno od važnih obilježja manije jest smanjena potreba za snom. Osoba može spavati samo nekoliko sati, a ipak se osjećati odmorno i puno energije.

To se razlikuje od nesanice, kod koje osoba želi spavati, ali ne može, te se obično osjeća umorno ili iscrpljeno. Kod manije osoba može imati osjećaj da joj san uopće nije potreban.

Dugotrajan nedostatak sna može dodatno pogoršati simptome i otežati procjenu stvarnog stanja. Promjene ritma spavanja stoga su važan dio praćenja bipolarnog poremećaja.

Grandioznost i precjenjivanje vlastitih sposobnosti

Tijekom manije osoba može imati pretjerano pozitivan doživljaj vlastitih sposobnosti, utjecaja ili mogućnosti. Može vjerovati da može ostvariti iznimno zahtjevne ciljeve bez odgovarajuće pripreme ili da posjeduje posebne sposobnosti koje drugi ne prepoznaju.

Takva uvjerenja mogu biti povezana s pretjeranim samopouzdanjem, ali u težim slučajevima mogu poprimiti oblik sumanutih ideja. Ako se pojave psihotični simptomi, riječ je o ozbiljnom stanju koje zahtijeva hitnu stručnu procjenu.

Impulzivnost i rizično ponašanje

Povećana energija i promijenjena procjena posljedica mogu dovesti do pretjeranog trošenja, rizičnih seksualnih odnosa, nepromišljenih poslovnih odluka, opasne vožnje ili drugih ponašanja koja imaju ozbiljne posljedice.

Osoba pritom može biti uvjerena da su njezine odluke potpuno opravdane. Nakon završetka epizode može jasnije prepoznati posljedice, osjećati žaljenje ili imati poteškoće s njihovim rješavanjem.

Razdražljivost i sukobi

Manija se ne mora očitovati vedrinom. Neke osobe postaju izrazito razdražljive, nestrpljive ili agresivno reagiraju kada im se netko suprotstavi ili pokuša ograničiti njihove aktivnosti.

Takve reakcije mogu dovesti do sukoba s obitelji, prijateljima i kolegama. Važno je prepoznati da razdražljivost može biti dio epizode, ali to ne znači da je svako konfliktno ponašanje dokaz manije.

Hipomanična epizoda

Hipomanija uključuje promjenu raspoloženja, energije i aktivnosti koja je vidljiva kao odstupanje od uobičajenog funkcioniranja osobe, ali ne uzrokuje jednako teško narušavanje funkcioniranja kao manija.

Prema DSM-5-TR, hipomanična epizoda traje najmanje četiri uzastopna dana. U MKB-u 11 kriteriji i formulacije imaju određene razlike.

Mogući simptomi uključuju:

Hipomanija može biti teško prepoznatljiva jer je osoba može doživljavati kao razdoblje u kojem napokon ima dovoljno energije, samopouzdanja i motivacije. Ponekad okolina promjenu primijeti prije same osobe.

Međutim, subjektivni osjećaj da se osoba osjeća bolje nije dovoljan za dijagnozu hipomanije. Važno je utvrditi predstavlja li promjena jasno odstupanje od njezina uobičajenog stanja i pojavljuju li se karakteristični simptomi u odgovarajućem trajanju.

Hipomanija se razlikuje od manije i po tome što sama po sebi ne uzrokuje toliko teško narušavanje funkcioniranja da bi zahtijevala hospitalizaciju, niti uključuje psihotične simptome. Ako se tijekom naizgled hipomanične epizode pojave psihotični simptomi, epizoda se prema DSM-5-TR klasificira kao manična.

Depresivna epizoda u bipolarnom poremećaju

Depresivna epizoda može uključivati dugotrajnu tugu, osjećaj praznine, gubitak interesa, umor, poremećaje spavanja i promjene apetita. Osoba može imati poteškoće s koncentracijom, osjećaj bezvrijednosti, krivnju ili misli o smrti.

Depresivna epizoda u bipolarnom poremećaju može izgledati vrlo slično depresivnoj epizodi u velikom depresivnom poremećaju. Zbog toga se dijagnoza ne može postaviti samo na temelju trenutačnih depresivnih simptoma. Potrebno je ispitati je li osoba tijekom života imala manične ili hipomanične epizode.

Razlika između bipolarne depresije i unipolarne depresije

Kod unipolarnog depresivnog poremećaja depresivne epizode pojavljuju se bez prethodnih maničnih ili hipomaničnih epizoda. Kod bipolarnog poremećaja depresija je dio šireg obrasca koji uključuje i maniju ili hipomaniju.

Nijedan pojedinačni depresivni simptom ne može pouzdano razlikovati ta stanja. Za procjenu su važni tijek simptoma, obiteljska anamneza, prethodna razdoblja povećane energije, odgovor na ranije liječenje i drugi klinički podaci.

Razlikovanje je važno jer se liječenje razlikuje. Neki lijekovi koji se koriste kod depresije mogu kod osoba s bipolarnim poremećajem, osobito ako se primjenjuju bez odgovarajuće procjene i praćenja, povećati rizik od promjene raspoloženja ili prelaska u maniju.

Utjecaj depresivne faze na svakodnevni život

Tijekom depresivne epizode i jednostavne obveze mogu zahtijevati velik napor. Osoba može imati poteškoće s ustajanjem, održavanjem higijene, obavljanjem posla ili odgovaranjem na poruke.

Može se povući iz društvenih odnosa i osjećati da drugima predstavlja teret. Takve teškoće nisu nužno posljedica nedostatka volje. One mogu biti dio poremećaja koji utječe na energiju, motivaciju, mišljenje i emocionalno doživljavanje.

Kod izražene depresije posebno je važno procijeniti rizik od samoozljeđivanja i samoubojstva te osigurati odgovarajuću stručnu pomoć.

Miješane značajke i brzo izmjenjivanje epizoda

Epizode s miješanim značajkama

Ponekad se tijekom iste epizode pojavljuju simptomi koji se povezuju s različitim polovima raspoloženja. Osoba može istodobno osjećati depresivnost, beznađe ili krivnju, a imati ubrzane misli, nemir i povećanu energiju.

Takva kombinacija može biti osobito iscrpljujuća jer se emocionalna patnja pojavljuje uz pojačanu aktivnost ili uznemirenost. U nekim slučajevima može povećati rizik od impulzivnog ponašanja.

Miješane značajke ne znače da osoba ima dvije odvojene epizode koje se jednostavno odvijaju istodobno. Njihovo prepoznavanje ovisi o cjelokupnom obrascu simptoma i dijagnostičkim kriterijima.

Brzo izmjenjivanje epizoda

Izraz *brzo izmjenjivanje epizoda* ili *rapid cycling* označava tijek bipolarnog poremećaja u kojem se tijekom dvanaest mjeseci pojavljuju najmanje četiri epizode koje ispunjavaju kriterije za maniju, hipomaniju ili depresiju, uz uvjete koji se odnose na razdvajanje epizoda.

To ne znači da se raspoloženje mijenja nekoliko puta tijekom jednog dana. Svakodnevne promjene emocija nisu isto što i dijagnostički definirane epizode.

Brzo izmjenjivanje može otežati liječenje i zahtijeva pažljivu procjenu lijekova, sna, drugih zdravstvenih stanja i čimbenika koji mogu utjecati na tijek poremećaja.

Kako nastaje bipolarni poremećaj?

Bipolarni poremećaj nema jedan jedini uzrok. Njegov razvoj povezuje se s međudjelovanjem genetskih, neurobioloških, psiholoških i okolišnih čimbenika.

Genetski čimbenici

Bipolarni poremećaj ima značajnu nasljednu komponentu. Češće se pojavljuje u obiteljima u kojima postoji povijest bipolarnog poremećaja ili drugih poremećaja raspoloženja.

Nasljednost ipak ne znači da postoji jedan gen koji određuje hoće li osoba razviti poremećaj. U istraživanjima su utvrđene brojne genetske varijante koje pojedinačno imaju malen učinak, a rizik proizlazi iz njihova međudjelovanja i odnosa s drugim čimbenicima.

Obiteljska povijest može povećati vjerojatnost razvoja poremećaja, ali ne znači da će ga osoba nužno razviti. Jednako tako, izostanak poznatih slučajeva u obitelji ne isključuje mogućnost bipolarnog poremećaja.

Neurobiološki čimbenici

Istraživanja upućuju na povezanost bipolarnog poremećaja s promjenama u moždanim sustavima koji sudjeluju u regulaciji raspoloženja, motivacije, nagrađivanja, spavanja i emocionalne reakcije.

Proučavaju se i uloge različitih neurotransmiterskih sustava, uključujući dopamin, serotonin i noradrenalin, kao i procesi povezani s cirkadijanim ritmovima, odnosno biološkim ritmovima koji reguliraju ciklus spavanja i budnosti.

Ipak, bipolarni poremećaj nije moguće objasniti jednostavnom tvrdnjom da je uzrokovan viškom ili manjkom jednog neurotransmitera. Neurobiološki mehanizmi složeni su i ne mogu se svesti na jedan kemijski poremećaj.

Trenutačno ne postoji pojedinačna laboratorijska pretraga ili snimka mozga koja sama po sebi potvrđuje dijagnozu bipolarnog poremećaja. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke procjene.

Uloga sna i bioloških ritmova

Promjene u ritmu spavanja i budnosti mogu biti povezane s pojavom ili pogoršanjem epizoda. Nedostatak sna kod nekih osoba može prethoditi maničnim simptomima, a poremećen ritam aktivnosti može otežati održavanje stabilnog raspoloženja.

Odnos je dvosmjeran: promjene raspoloženja mogu narušiti san, dok poremećaji sna mogu dodatno destabilizirati raspoloženje. Zato se praćenje sna i održavanje što pravilnijeg dnevnog ritma često uključuju u dugoročno liječenje.

Psihološki i okolišni čimbenici

Stresni životni događaji, sukobi, gubitci, promjene u životnim okolnostima i dugotrajno opterećenje mogu utjecati na pojavu ili tijek epizoda kod ranjivih osoba.

Međutim, ne razvija svaka osoba izložena stresu bipolarni poremećaj. Stres se smatra jednim od mogućih čimbenika koji mogu utjecati na tijek bolesti, a ne univerzalnim uzrokom.

Važno je razlikovati čimbenike koji pridonose ranjivosti, čimbenike koji mogu pokrenuti epizodu i čimbenike koji održavaju simptome. Ti se procesi mogu razlikovati među osobama.

Dijagnostika bipolarnog poremećaja

Dijagnozu postavlja stručnjak za mentalno zdravlje na temelju detaljne procjene simptoma i njihova tijeka. Važno je ispitati trenutačno stanje, ali i prethodna razdoblja u kojima su se raspoloženje, energija, san ili ponašanje znatno razlikovali od uobičajenih.

Procjena može uključivati:

Zašto dijagnoza može biti zahtjevna?

Dijagnoza može biti otežana ako se osoba prvi put javlja tijekom depresivne epizode i ne prepoznaje ranije razdoblje hipomanije kao simptom. Hipomanija se ponekad doživljava kao razdoblje povećane produktivnosti ili boljeg raspoloženja.

S druge strane, simptomi manije i hipomanije mogu se preklapati s posljedicama uporabe psihoaktivnih tvari, nekih lijekova, poremećaja spavanja ili određenih tjelesnih stanja. Potrebno je procijeniti postoji li uvjerljiva veza između tih čimbenika i promjene raspoloženja.

Podaci bliskih osoba, uz pristanak osobe kada je to moguće i primjereno, mogu pomoći u rekonstrukciji tijeka simptoma. To je posebno korisno kada se tijekom epizode mijenjaju uvid i sposobnost procjene vlastitog ponašanja.

Razlika između bipolarnog poremećaja i uobičajenih promjena raspoloženja

Uobičajeno raspoloženje mijenja se u skladu s događajima i osobnim iskustvima. Osoba može biti uzbuđena zbog uspjeha, tužna nakon gubitka ili razdražljiva zbog umora.

Kod bipolarnog poremećaja promjene čine prepoznatljiv obrazac epizoda koje uključuju više povezanih simptoma i predstavljaju odstupanje od uobičajenog funkcioniranja.

Nije dovoljno da osoba ponekad bude vrlo sretna, a ponekad tužna. Za dijagnozu je važna kombinacija simptoma, njihovo trajanje, intenzitet, utjecaj na funkcioniranje i ukupni tijek.

Liječenje bipolarnog poremećaja

Bipolarni poremećaj obično zahtijeva dugoročni plan liječenja koji se prilagođava trenutačnoj fazi bolesti, prethodnim epizodama, odgovoru na liječenje i osobnim potrebama.

Ciljevi liječenja uključuju ublažavanje akutnih simptoma, sprečavanje novih epizoda, smanjenje rizika, očuvanje svakodnevnog funkcioniranja i poboljšanje kvalitete života.

Stabilizatori raspoloženja

Stabilizatori raspoloženja važan su dio liječenja bipolarnog poremećaja. Njihov odabir ovisi o tome liječi li se akutna manija, bipolarna depresija ili nastoji spriječiti ponavljanje epizoda.

**Litij** je jedan od najvažnijih lijekova za dugoročno liječenje bipolarnog poremećaja. Može pomoći u stabilizaciji raspoloženja i smanjenju rizika od ponovnih epizoda. Njegova primjena zahtijeva redovito praćenje koncentracije lijeka u krvi te procjenu funkcije bubrega, štitnjače i drugih relevantnih zdravstvenih pokazatelja.

**Valproat** se u određenim okolnostima koristi za liječenje manije i održavanje stabilnosti raspoloženja. Njegova primjena zahtijeva posebnu pozornost zbog mogućih nuspojava i reproduktivnih rizika. Osobito je važno pridržavati se važećih sigurnosnih preporuka kada postoji mogućnost trudnoće ili planiranje roditeljstva.

**Lamotrigin** se koristi u određenim režimima liječenja, osobito za prevenciju depresivnih epizoda kod dijela osoba. Nije prikladan za sve faze bolesti, a dozu je potrebno postupno povećavati prema uputama liječnika zbog rizika od ozbiljnih kožnih reakcija.

Izbor lijeka ovisi o individualnoj kliničkoj procjeni. Nije preporučljivo samostalno započinjati, prekidati ili mijenjati terapiju.

Antipsihotici

Određeni antipsihotici koriste se za liječenje maničnih epizoda, a neki su učinkoviti i u liječenju bipolarne depresije ili dugoročnom sprječavanju ponavljanja epizoda.

Izbor ovisi o simptomima, prethodnom odgovoru na liječenje, mogućim nuspojavama i drugim zdravstvenim okolnostima. Potrebno je pratiti moguće učinke na tjelesnu masu, metabolizam, kretanje i druge funkcije.

Antipsihotici se ne koriste isključivo kod shizofrenije. Njihova primjena u bipolarnom poremećaju ovisi o dokazima za pojedini lijek i kliničkoj situaciji.

Antidepresivi

Antidepresivi mogu imati mjesto u liječenju nekih osoba s bipolarnim poremećajem, ali zahtijevaju oprez i pažljiv odabir.

Primjena antidepresiva bez odgovarajuće procjene može kod dijela osoba biti povezana s pogoršanjem nestabilnosti raspoloženja ili pojavom maničnih simptoma. Zato se antidepresivi ne bi trebali samostalno uvoditi za depresivne simptome ako postoji mogućnost bipolarnog poremećaja.

Odluka o njihovu korištenju ovisi o vrsti epizode, prethodnom tijeku bolesti, drugim lijekovima i individualnim rizicima.

Psihoterapija

Psihoterapija je važan dio cjelovitog liječenja. U pravilu ne zamjenjuje farmakološko liječenje kada je ono potrebno, ali može poboljšati razumijevanje poremećaja, pridržavanje terapije, regulaciju svakodnevnih navika i prepoznavanje ranih znakova epizoda.

Među pristupima koji se koriste nalaze se:

Učinkovitost pojedinih pristupa ovisi o fazi bolesti, dostupnosti stručnjaka i individualnim potrebama. Psihoterapijski postupci najčešće su najkorisniji kao dio šireg plana liječenja.

Elektrokonvulzivna terapija

Elektrokonvulzivna terapija (EKT) može se primijeniti u određenim teškim slučajevima, primjerice kod teške depresije ili manije kada druge metode nisu dovoljno učinkovite ili kada je potrebno brzo djelovanje.

Postupak se provodi u kontroliranim medicinskim uvjetima uz anesteziju i praćenje zdravstvenog stanja. Odluka o njegovoj primjeni donosi se na temelju individualne procjene koristi i rizika.

EKT nije uobičajeni prvi izbor za sve osobe s bipolarnim poremećajem, ali može biti važna mogućnost liječenja u određenim kliničkim okolnostima.

Svakodnevno upravljanje poremećajem

Liječenje se ne sastoji samo od lijekova i terapijskih susreta. Važnu ulogu imaju i navike koje mogu pomoći u održavanju stabilnosti te rano prepoznavanje promjena.

Redovit ritam spavanja

Održavanje približno pravilnog vremena odlaska na spavanje i buđenja može pomoći u stabilizaciji dnevnog ritma. Dugotrajno skraćivanje sna, noćni rad i nagle promjene rasporeda mogu kod nekih osoba pridonijeti pogoršanju simptoma.

Ako se potreba za snom iznenada smanji, a energija i aktivnost izrazito povećaju, važno je pratiti pojavljuju li se i drugi znakovi hipomanije ili manije.

Praćenje raspoloženja

Vođenje dnevnika raspoloženja može pomoći u prepoznavanju promjena. Osoba može bilježiti trajanje sna, razinu energije, raspoloženje, aktivnosti, uporabu alkohola ili drugih tvari i važne stresne događaje.

Takvo praćenje ne služi samostalnom postavljanju dijagnoze, nego može pružiti korisne informacije za razgovor sa stručnjakom i prilagodbu plana liječenja.

Prepoznavanje ranih znakova epizode

Rani znakovi mogu uključivati promjene sna, ubrzan govor, povećanu aktivnost, neuobičajeno samopouzdanje, pojačanu razdražljivost ili postupno povlačenje i gubitak interesa.

Ti znakovi nisu jednaki kod svih osoba. Korisno je unaprijed dogovoriti što učiniti ako se pojave, kome se javiti i kada je potrebna hitna procjena.

Alkohol i druge psihoaktivne tvari

Alkohol i druge psihoaktivne tvari mogu utjecati na raspoloženje, san, procjenu rizika i djelovanje lijekova. Kod nekih osoba mogu otežati prepoznavanje simptoma ili pogoršati tijek bolesti.

Zato je važno otvoreno razgovarati sa stručnjakom o njihovoj uporabi. Procjena treba biti usmjerena na sigurnost i pomoć, a ne na okrivljavanje.

Podrška obitelji i bliskih osoba

Članovi obitelji i druge bliske osobe mogu pomoći u prepoznavanju promjena, poticanju traženja pomoći i održavanju dogovorenog plana liječenja.

Istodobno je važno poštovati autonomiju osobe i izbjegavati pretjerano nadziranje ili svođenje njezina identiteta na dijagnozu. Podrška treba biti usmjerena na suradnju, razumijevanje i očuvanje dostojanstva.

Tijek poremećaja i oporavak

Bipolarni poremećaj najčešće ima epizodan tijek, ali učestalost, trajanje i težina epizoda razlikuju se među osobama. Neki ljudi imaju duža razdoblja stabilnosti, dok drugi doživljavaju češće promjene ili zaostale simptome između epizoda.

Pravodobno prepoznavanje i liječenje mogu smanjiti težinu simptoma, rizik od ponavljanja epizoda i posljedice za svakodnevni život. Međutim, ne postoji jedan obrazac oporavka koji vrijedi za sve.

Oporavak može uključivati smanjenje simptoma, uspostavljanje stabilnijeg sna, povratak poslu ili školovanju, poboljšanje odnosa i razvoj sposobnosti prepoznavanja ranih znakova pogoršanja.

Važno je razlikovati oporavak od pretpostavke da simptomi nikada više neće nastupiti. Dugoročno praćenje može ostati potrebno i tijekom razdoblja stabilnosti.

Promjene terapije, uključujući smanjenje ili prekid lijekova, trebaju se provoditi uz dogovor sa stručnjakom. Nagli prekid liječenja može povećati rizik od ponovnog pogoršanja.

Bipolarni poremećaj i suicidalnost

Osobe s bipolarnim poremećajem mogu imati povećan rizik od suicidalnih misli i ponašanja, osobito tijekom teških depresivnih ili miješanih epizoda. Rizik se ne može pouzdano procijeniti samo na temelju dijagnoze, nego zahtijeva individualnu procjenu trenutačnog stanja, prethodnih pokušaja, dostupne podrške i drugih čimbenika.

Znakovi koji zahtijevaju ozbiljnu pozornost uključuju izraženo beznađe, izjave o želji za smrću, planiranje samoubojstva, naglo pogoršanje stanja ili kombinaciju depresivnosti i snažnog nemira.

Ako postoji neposredna opasnost od samoubojstva ili ozbiljnog samoozljeđivanja, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć. U Hrvatskoj se može nazvati **112** ili otići u najbližu hitnu službu.

Traženje pomoći nije znak neuspjeha. Pravodobna stručna intervencija može biti ključna za sigurnost i stabilizaciju stanja.

Česte zablude o bipolarnom poremećaju

Bipolarni poremećaj znači da osoba stalno mijenja raspoloženje

Bipolarni poremećaj ne znači nužno česte promjene raspoloženja tijekom dana. Karakteristične su epizode koje traju određeno vrijeme i uključuju promjene raspoloženja, energije, aktivnosti i drugih funkcija.

Bipolarni poremećaj znači da osoba ima dvije osobnosti

Bipolarni poremećaj ne uključuje postojanje dviju osobnosti. Promjene se odnose na raspoloženje, energiju, mišljenje i ponašanje, a ne na izmjenjivanje zasebnih identiteta.

Manija je uvijek ugodna i produktivna

Manija može u početku biti doživljena kao razdoblje energije i samopouzdanja, ali može dovesti do ozbiljnih posljedica. Smanjena potreba za snom, impulzivnost, sukobi i narušena procjena rizika mogu ugroziti zdravlje, odnose i financijsku sigurnost.

Osoba s bipolarnim poremećajem ne može voditi stabilan život

Bipolarni poremećaj može biti ozbiljan i zahtijevati dugoročno liječenje, ali mnoge osobe uz odgovarajuću pomoć ostvaruju osobne ciljeve, održavaju odnose i sudjeluju u radnom i društvenom životu.

Bipolarni poremećaj nastaje zbog slabog karaktera

Poremećaj se ne može objasniti nedostatkom volje, slabim karakterom ili osobnom neodgovornošću. Njegov razvoj povezan je s međudjelovanjem genetskih, neurobioloških i okolišnih čimbenika.

Svaka osoba s bipolarnim poremećajem treba iste lijekove

Liječenje se prilagođava vrsti epizode, tijeku bolesti, prethodnom odgovoru na terapiju, drugim zdravstvenim stanjima i mogućim nuspojavama. Ne postoji jedna terapija koja je najbolja za sve osobe.

Povezanost s drugim psihološkim konceptima

Bipolarni poremećaj povezan je s više područja psihologije, psihijatrije i neuroznanosti.

**Depresija:** Depresivne epizode mogu biti dio bipolarnog poremećaja, ali bipolarni poremećaj razlikuje se od velikog depresivnog poremećaja po prisutnosti maničnih ili hipomaničnih epizoda.

**Anksioznost:** Anksiozni poremećaji mogu se pojaviti istodobno s bipolarnim poremećajem i utjecati na tijek bolesti, svakodnevno funkcioniranje i plan liječenja.

**Spavanje i cirkadijani ritmovi:** Promjene sna i dnevnog ritma mogu biti povezane s pojavom i održavanjem epizoda, pa su važan dio praćenja i dugoročne skrbi.

**Emocionalna regulacija:** Teškoće u regulaciji raspoloženja i reakcija mogu utjecati na odnose i donošenje odluka. Ipak, bipolarni poremećaj ne treba svoditi na opće teškoće emocionalne regulacije jer ima specifične dijagnostičke kriterije.

**Psihotični simptomi:** U težim maničnim ili depresivnim epizodama mogu se pojaviti sumanute ideje ili halucinacije. Njihova prisutnost zahtijeva pažljivu procjenu i može utjecati na izbor liječenja.

**Komorbiditet:** Bipolarni poremećaj može biti praćen drugim psihičkim ili tjelesnim zdravstvenim teškoćama. Prepoznavanje istodobnih stanja važno je za cjelovit plan skrbi.

Za šire razumijevanje teme korisno je povezati ovu lekciju s lekcijama **Depresija**, **Depresivni poremećaji**, **Anksioznost**, **Psihijatrijska procjena**, **DSM i ICD**, **Stabilizatori raspoloženja**, **Psihofarmakologija**, **Spavanje i cirkadijani ritmovi** te **Suicidalnost i prevencija samoubojstva**.

Sažetak

Bipolarni poremećaj psihički je poremećaj raspoloženja obilježen epizodama manije ili hipomanije i često depresije. Najvažnije dijagnostičke kategorije uključuju bipolarni poremećaj tipa I, tipa II i ciklotimiju.

Manija uključuje izrazitu promjenu raspoloženja, energije i aktivnosti te može ozbiljno narušiti funkcioniranje. Hipomanija je manje izražena, ali može biti povezana s važnim teškoćama, osobito kada se izmjenjuje s depresivnim epizodama. Depresija u bipolarnom poremećaju može biti slična depresiji u drugim poremećajima, zbog čega je važno procijeniti cjelokupan tijek života i simptoma.

Razvoj poremećaja povezan je s genetskim, neurobiološkim i okolišnim čimbenicima. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke procjene, a liječenje može uključivati stabilizatore raspoloženja, određene antipsihotike, psihoterapiju, psihoedukaciju i praćenje svakodnevnih navika.

Uz odgovarajuće liječenje i podršku moguće je smanjiti simptome, prevenirati dio novih epizoda i poboljšati kvalitetu života. Dugoročna skrb usmjerena je na stabilnost, rano prepoznavanje promjena, očuvanje funkcioniranja i sigurnost osobe.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

2. World Health Organization. *Clinical Descriptions and Diagnostic Requirements for ICD-11 Mental, Behavioural and Neurodevelopmental Disorders*. Geneva: World Health Organization; 2024. Dostupno na: https://www.who.int/publications/b/68103

3. National Institute for Health and Care Excellence. (2014). *Bipolar disorder: assessment and management (CG185)*. NICE. https://www.nice.org.uk/guidance/cg185

4. Yatham LN, Kennedy SH, Parikh SV, et al. Canadian Network for Mood and Anxiety Treatments (CANMAT) and International Society for Bipolar Disorders (ISBD) 2018 guidelines for the management of patients with bipolar disorder. *Bipolar Disorders*. 2018;20(2):97–170. DOI: https://doi.org/10.1111/bdi.12609

5. Keramatian K, Chithra NK, Yatham LN. The CANMAT and ISBD Guidelines for the Treatment of Bipolar Disorder: Summary and a 2023 Update of Evidence. *Focus*. 2023;21(4):344–353. DOI: https://doi.org/10.1176/appi.focus.20230009

6. World Health Organization. *Mental disorders*. Geneva: World Health Organization. Dostupno na: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-disorders