Bihevioralna aktivacija

Zadnja provjera: listopad 2026.

Kada je osoba potištena, obično čeka da se osjeća bolje kako bi ponovno počela raditi stvari koje je nekad voljela. Odgađa izlazak, ne javlja se prijateljima, ostaje u krevetu. Što manje radi, to se osjeća lošije, a što se osjeća lošije, to manje radi. **Bihevioralna aktivacija** psihoterapijski je pristup koji taj krug prekida s druge strane: umjesto da čeka promjenu raspoloženja, osoba najprije mijenja ono što radi.

Bihevioralna aktivacija razvila se unutar [kognitivno-bihevioralne terapije](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) kao postupak za liječenje [depresije](/lekcija/depresija), a danas se primjenjuje i kao samostalna terapija.

Polazište

Pristup se oslanja na načela učenja. Ponašanje se održava kada je nagrađeno, primjerice ugodom, osjećajem postignuća ili povezanošću s drugima (više u lekciji [Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje)). Kod depresije se izvori takvih nagrada često smanje: zbog gubitka, stresa ili umora osoba radi sve manje stvari koje bi joj mogle pružiti zadovoljstvo.

Povlačenje kratkoročno smanjuje napor i neugodu, pa se održava, ali dugoročno uskraćuje upravo ona iskustva koja bi mogla popraviti raspoloženje. Bihevioralna aktivacija zato ne pita prvenstveno „Što mislite?”, nego „Što radite i kako se to odražava na vaše raspoloženje?”

Kako se razvila?

Važan poticaj je istraživanje koje 1996. objavljuju Neil Jacobson i suradnici. U njemu se cjelovita kognitivno-bihevioralna terapija depresije uspoređuje s njezinim dijelovima. Samo bihevioralni dio, aktivacija, pokazao se jednako učinkovitim kao cijela terapija s radom na mislima (Jacobson i sur., 1996). Iz toga je nastala samostalna terapija bihevioralne aktivacije.

U velikom istraživanju odraslih s velikim depresivnim poremećajem bihevioralna aktivacija bila je kod osoba s težom depresijom usporediva s antidepresivima i učinkovitija od kognitivne terapije (Dimidjian i sur., 2006). Kasnija meta-analiza potvrdila je da je bihevioralna aktivacija djelotvoran tretman depresije (Ekers i sur., 2014).

Kako se provodi?

Praćenje aktivnosti

Osoba nekoliko dana bilježi što radi iz sata u sat i kako se pritom osjeća, primjerice na ljestvici od 0 do 10. Iz zapisa se često vide obrasci: raspoloženje je bolje kada je osoba u društvu ili vani, a lošije nakon dugog ležanja ili pregledavanja mobitela.

Povezivanje s vrijednostima

Aktivnosti se ne biraju nasumično. Osoba razmišlja o tome što joj je važno u različitim područjima života, poput odnosa, zdravlja, posla ili hobija, i bira aktivnosti koje su s tim povezane. Aktivnost koja ima smisao lakše se održava od one koja je samo „zabavna”.

Planiranje i postupnost

Aktivnosti se planiraju unaprijed, za određeni dan i sat, kao dogovor sa samim sobom. Veliki zadaci dijele se na male korake. Umjesto „Pospremit ću stan” plan može biti „Deset minuta ću slagati suđe nakon ručka”. Važno je krenuti od onoga što je izvedivo i ne čekati motivaciju.

Rješavanje prepreka

Terapeut i osoba zajedno prepoznaju što ih sprječava u provođenju plana: umor, izbjegavanje, ruminacija ili praktične prepreke. Posebna se pažnja posvećuje **izbjegavanju**, jer ono često izgleda kao „nemam snage”, a zapravo je način da se izbjegne neugodan osjećaj (više u lekciji [Izbjegavanje](/lekcija/izbjegavanje)).

Primjer

Marta je nakon prekida veze prestala trčati, rijetko izlazi i vikende provodi gledajući serije. Kaže da „nema volje ni za što”. Iz dnevnika aktivnosti vidi da joj je raspoloženje bilo najbolje u utorak, kada je kratko razgovarala sa sestrom.

Zajedno s terapeutom planira tri male aktivnosti za sljedeći tjedan: dvadesetominutnu šetnju u srijedu, poziv sestri u petak i jedan kratki trening u nedjelju. Ne očekuje da će joj sve biti ugodno, nego bilježi kako se osjećala prije i poslije. Na sljedećem susretu vidi da je nakon šetnje raspoloženje poraslo s 3 na 5, iako joj se nije išlo.

Zašto djeluje

Bihevioralna aktivacija vjerojatno djeluje kroz nekoliko povezanih procesa:

• **Više pozitivnih iskustava.** Aktivnosti donose ugodu, osjećaj postignuća i kontakt s ljudima, koji se kod depresije smanjuju.
• **Manje izbjegavanja.** Osoba postupno prestaje izbjegavati situacije i obveze, pa se smanjuje napetost i osjećaj zaostajanja.
• **Prekid ruminacije.** Aktivnost, osobito ona koja zaokuplja pažnju, prekida dugotrajno vrtenje negativnih misli. U bihevioralnoj aktivaciji ruminacija se promatra kao oblik izbjegavanja koji osobu drži „u glavi”, a ne u svijetu.
• **Promjena uvjerenja kroz iskustvo.** Kad osoba vidi da se nakon aktivnosti osjeća bolje, mijenja se i uvjerenje „ništa nema smisla”, iako se o tom uvjerenju nije izravno raspravljalo.

Pim Cuijpers, Annemieke van Straten i Lisanne Warmerdam (2007) u meta-analizi nalaze da je planiranje aktivnosti, temeljni dio bihevioralne aktivacije, učinkovito liječenje depresije i da je usporedivo s cjelovitom kognitivno-bihevioralnom terapijom.

Primjena izvan depresije

Iako je razvijena za depresiju, bihevioralna aktivacija primjenjuje se i kod drugih teškoća. Istražuje se kod anksioznosti, osobito kad je praćena izbjegavanjem, kod osoba s kroničnim tjelesnim bolestima, kod starijih osoba i u liječenju ovisnosti, gdje pomaže izgraditi ugodne aktivnosti koje nisu povezane s tvarima. Načelo je isto: povećati aktivnosti koje donose ugodu, postignuće i povezanost, a smanjiti izbjegavanje.

Kod starijih osoba i ljudi s tjelesnim ograničenjima aktivnosti se prilagođavaju mogućnostima. Ako netko više ne može planinariti, može šetati parkom, raditi u vrtu na povišenim gredicama ili se uključiti u društvo umirovljenika. Važno je da aktivnost ima osobni smisao, a ne da bude „dovoljno velika”.

Uloga bliskih osoba

Članovi obitelji i prijatelji mogu pomoći, ali i nehotice odmoći. Kad osoba s depresijom odbije poziv, bliski ljudi ponekad prestanu zvati kako je ne bi „opterećivali”. To može pojačati izolaciju. S druge strane, stalno nagovaranje i prigovaranje može izazvati osjećaj krivnje.

Korisnije je ponuditi konkretnu i malu zajedničku aktivnost („Idem u šetnju u pet, hoćeš li sa mnom petnaest minuta?”), prihvatiti odbijanje bez prigovora i ponovno pozvati drugi put. Takav pristup u skladu je s načelima bihevioralne aktivacije: mali, izvedivi koraci i podrška bez pritiska.

Bihevioralna aktivacija u svakodnevnoj praksi

Zbog jednostavnosti, bihevioralna aktivacija pogodna je i za oblike pomoći izvan klasične psihoterapije: vođene programe samopomoći, internetske programe, grupni rad i rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Načela se mogu primijeniti i kod blažeg lošeg raspoloženja, primjerice tijekom razdoblja stresa ili nakon gubitka.

Ipak, samostalna primjena ima granice. Kod umjerene i teške depresije korisno je imati stručnjaka koji pomaže planirati aktivnosti, prepoznati izbjegavanje i prilagoditi plan kad nešto ne uspije. Vježba za dijeljenje zadataka na male korake nalazi se u lekciji [Razlaganje cilja na korake](/lekcija/razlaganje-cilja-na-korake).

Prednosti i ograničenja

**Prednosti.** Bihevioralna aktivacija je razmjerno jednostavna za razumijevanje i učenje. U velikom istraživanju u Velikoj Britaniji bihevioralna aktivacija koju su provodili manje iskusni djelatnici u području mentalnog zdravlja nije bila manje učinkovita od kognitivno-bihevioralne terapije koju su provodili psihoterapeuti, a bila je jeftinija (Richards i sur., 2016). To je važno za dostupnost liječenja.

**Ograničenja.** Kod vrlo teške depresije, osobito uz suicidalne misli, sama aktivacija nije dovoljna i potrebna je cjelovita stručna procjena i liječenje. Aktivnost se mora uskladiti s tjelesnim zdravljem i stvarnim okolnostima osobe. Pristup ne znači da je depresija „lijenost” koja se rješava voljom: on prepoznaje da je pokretanje teško i zato kreće od vrlo malih koraka.

Česte zablude

• **„Treba čekati da se pojavi motivacija.”** U bihevioralnoj aktivaciji djelovanje prethodi motivaciji; raspoloženje se često popravi tek nakon aktivnosti.
• **„Važno je samo biti zauzet.”** Aktivnosti se biraju prema vrijednostima i stvarnom učinku na raspoloženje, a ne radi same zauzetosti.
• **„Bihevioralna aktivacija znači da je depresija lijenost.”** Pristup polazi od toga da je pokretanje kod depresije stvarno teško i zato počinje malim koracima.

Sažetak

Bihevioralna aktivacija prekida začarani krug povlačenja i lošeg raspoloženja tako da osoba najprije mijenja ono što radi. Polazi od načela učenja: kod depresije se smanjuju aktivnosti koje donose ugodu i postignuće, a povlačenje se održava jer kratkoročno smanjuje napor. Postupak uključuje praćenje aktivnosti, povezivanje s vrijednostima, postupno planiranje i rješavanje prepreka, osobito izbjegavanja. Istraživanja pokazuju da je bihevioralna aktivacija djelotvoran tretman depresije, usporediv s kognitivno-bihevioralnom terapijom, a mogu je provoditi i manje iskusni djelatnici. Kod teške depresije i suicidalnih misli potrebno je cjelovito stručno liječenje.

Povezane lekcije

• [Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)
• [Depresivni poremećaji: psihološki procesi](/lekcija/depresivni-poremecaji)
• [Izbjegavanje](/lekcija/izbjegavanje)
• [Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje)
• [Naučena bespomoćnost](/lekcija/naucena-bespomocnost)
• [Prevencija relapsa](/lekcija/prevencija-relapsa)

Izvori i literatura

• Cuijpers, P., van Straten, A. i Warmerdam, L. (2007). Behavioral activation treatments of depression: A meta-analysis. *Clinical Psychology Review*, 27(3), 318–326. [doi.org/10.1016/j.cpr.2006.11.001](https://doi.org/10.1016/j.cpr.2006.11.001)
• Dimidjian, S., Hollon, S. D., Dobson, K. S., Schmaling, K. B., Kohlenberg, R. J., Addis, M. E., Gallop, R., McGlinchey, J. B., Markley, D. K., Gollan, J. K., Atkins, D. C., Dunner, D. L. i Jacobson, N. S. (2006). Randomized trial of behavioral activation, cognitive therapy, and antidepressant medication in the acute treatment of adults with major depression. *Journal of Consulting and Clinical Psychology*, 74(4), 658–670. [doi.org/10.1037/0022-006X.74.4.658](https://doi.org/10.1037/0022-006X.74.4.658)
• Ekers, D., Webster, L., Van Straten, A., Cuijpers, P., Richards, D. i Gilbody, S. (2014). Behavioural activation for depression; an update of meta-analysis of effectiveness and sub group analysis. *PLoS ONE*, 9(6), e100100. [doi.org/10.1371/journal.pone.0100100](https://doi.org/10.1371/journal.pone.0100100)
• Jacobson, N. S., Dobson, K. S., Truax, P. A., Addis, M. E., Koerner, K., Gollan, J. K., Gortner, E. i Prince, S. E. (1996). A component analysis of cognitive-behavioral treatment for depression. *Journal of Consulting and Clinical Psychology*, 64(2), 295–304. [doi.org/10.1037/0022-006X.64.2.295](https://doi.org/10.1037/0022-006X.64.2.295)
• Richards, D. A., Ekers, D., McMillan, D., Taylor, R. S., Byford, S., Warren, F. C., Barrett, B., Farrand, P. A., Gilbody, S., Kuyken, W., O'Mahen, H., Watkins, E. R., Wright, K. A., Hollon, S. D., Reed, N., Rhodes, S., Fletcher, E. i Finning, K. (2016). Cost and Outcome of Behavioural Activation versus Cognitive Behavioural Therapy for Depression (COBRA): A randomised, controlled, non-inferiority trial. *The Lancet*, 388(10047), 871–880. [doi.org/10.1016/S0140-6736(16)31140-0](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2816%2931140-0)