Bake i djedovi

Zadnja provjera: listopad 2026.

U mnogim obiteljima bake i djedovi čuvaju unuke dok roditelji rade, voze ih na treninge, pomažu s domaćim zadaćama i prenose obiteljske priče. U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama južne i istočne Europe, takva je pomoć vrlo česta. Uloga bake i djeda nije samo obiteljska tradicija. Biologija, demografija i psihologija istražuju zašto ljudi žive dugo nakon što prestanu imati djecu, kako bake i djedovi utječu na razvoj unuka i kako ta uloga djeluje na njih same. Ova lekcija objašnjava evolucijsku „hipotezu bake”, nalaze o utjecaju na unuke, dobrobiti i teškoće uloge te posebnu situaciju baka i djedova koji odgajaju unuke umjesto roditelja.

O odnosima u obitelji općenito govori lekcija [Obiteljski odnosi](/lekcija/obiteljski-odnosi), a o starijoj dobi lekcija [Razvoj u starijoj životnoj dobi](/lekcija/razvoj-u-starijoj-zivotnoj-dobi).

Zašto ljudi žive dugo nakon reprodukcije

Kod većine sisavaca ženke mogu imati potomstvo gotovo do kraja života. Kod ljudi je drukčije: žene ulaze u menopauzu oko pedesete godine, a često žive još nekoliko desetljeća. S evolucijskog stajališta to je zagonetka. Zašto bi se razvio dug život nakon razdoblja u kojem je moguće imati djecu?

Kristen Hawkes i suradnici (1998) predlažu **hipotezu bake**. Polaze od istraživanja naroda Hadza u Tanzaniji, koji živi od lova i sakupljanja. Starije žene u toj zajednici provode mnogo vremena sakupljajući hranu koju dijele s unucima. Tako kćerima omogućuju da ranije dobiju sljedeće dijete, a unucima veće izglede za preživljavanje. Prema hipotezi, žene koje su dulje živjele i pomagale svojim kćerima ostavljale su više potomaka, pa se sklonost dugom životu nakon menopauze s vremenom proširila.

Mirkka Lahdenperä i suradnici (2004) provjeravaju tu ideju na crkvenim knjigama iz Finske i Kanade iz 18. i 19. stoljeća. Žene koje su dulje živjele nakon menopauze imale su više unuka, a unuci su češće preživljavali djetinjstvo kad je baka bila živa i živjela u blizini.

Tko pomaže preživljavanju djece

Rebecca Sear i Ruth Mace (2008) pregledavaju istraživanja iz brojnih populacija, uglavnom iz povijesnih i tradicionalnih društava s visokom smrtnošću djece. Pitaju koji su rođaci povezani s većim preživljavanjem djece. Nalaze da je prisutnost **majke** gotovo uvijek presudna, osobito u prvim godinama. Od ostalih rođaka najdosljednije pomažu **bake**, posebno majčine majke. Učinak djedova bio je rjeđi i slabiji. Uloga starije braće i sestara također je bila važna.

Ti nalazi ne znače da su djedovi „nevažni”. Odnose se na preživljavanje djece u uvjetima siromaštva i visoke smrtnosti, a ne na emocionalni razvoj ili kvalitetu odnosa u suvremenim obiteljima. U današnjim društvima uloga djedova vrlo je raznolika i često vrlo aktivna.

Bake i djedovi u suvremenim obiteljima

David Coall i Ralph Hertwig (2010) u preglednom radu istražuju što ulaganje baka i djedova znači u suvremenim industrijaliziranim društvima, gdje preživljavanje djece više nije glavno pitanje. Zaključuju da bake i djedovi i dalje pružaju važnu pomoć:

• **brigu o djeci**, koja roditeljima omogućuje rad i smanjuje troškove;
• **financijsku pomoć**, od poklona do pomoći pri stanovanju;
• **emocionalnu podršku** roditeljima i unucima;
• **prenošenje obiteljske povijesti**, vrijednosti i znanja.

Količina i vrsta pomoći jako se razlikuju među zemljama. U zemljama s manje javnih vrtića i kraćim roditeljskim dopustima bake i djedovi češće redovito čuvaju unuke. U zemljama s razvijenijim javnim službama pomoć je češće povremena.

Utjecaj na unuke

Shalhevet Attar-Schwartz i suradnici (2009) ispituju više od 1500 adolescenata u Engleskoj i Walesu. Adolescenti koji su bili bliži s bakama i djedovima i s njima provodili više vremena imali su **manje emocionalnih i ponašajnih teškoća** i više prosocijalnog ponašanja. Povezanost je bila posebno izražena u obiteljima s jednim roditeljem i u obiteljima s očuhom ili maćehom, gdje bake i djedovi mogu pružiti dodatnu stabilnost.

Istraživanje je presječno, pa ne možemo potpuno isključiti obrnut smjer: moguće je da su bake i djedovi bliskiji s unucima koji imaju manje teškoća. Ipak, nalaz je u skladu s idejom da bake i djedovi mogu biti važan zaštitni čimbenik, osobito kad obitelj prolazi kroz promjene. U jeziku [teorije privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti), bliska baka ili djed može biti dodatna osoba na koju se dijete oslanja.

Što uloga znači za bake i djedove

Uloga bake ili djeda može utjecati i na same bake i djedove.

**Zadovoljstvo životom.** Paul Sheppard i Christiaan Monden (2019) prate Europljane prije i nakon što prvi put postanu bake ili djedovi. Postanak bakom ili djedom povezan je s porastom zadovoljstva životom kod nekih skupina, ali učinak nije jednak za sve. Ovisi o okolnostima, primjerice o tome živi li osoba s partnerom i koliko je uključena u život unuka.

**Kognitivno zdravlje.** Bruno Arpino i Valeria Bordone (2014) analiziraju podatke talijanskih baka i djedova. Oni koji su čuvali unuke postizali su nešto bolje rezultate na testu verbalne tečnosti od onih koji nisu. Autori koriste statističke metode kojima nastoje procijeniti uzročni učinak, ali učinak je malen i odnosi se samo na neke kognitivne mjere.

**Dulji život.** Sonja Hilbrand i suradnici (2017) analiziraju podatke Berlinske studije starenja tijekom gotovo dva desetljeća. Bake i djedovi koji su povremeno čuvali unuke imali su manji rizik smrti od onih koji to nisu činili. Sličan učinak bio je povezan i s pomaganjem drugima izvan obitelji. Takva su istraživanja opažajna: moguće je da zdraviji ljudi više čuvaju unuke, a ne samo da čuvanje unuka čuva zdravlje. Autori su pokušali uzeti u obzir zdravstveno stanje, ali ne mogu potpuno isključiti tu mogućnost.

Važno je da se pozitivni učinci odnose uglavnom na **umjerenu**, povremenu brigu o unucima. Kad briga postane svakodnevna obveza koja premašuje snagu, učinak može biti suprotan.

Bake i djedovi koji odgajaju unuke

Neke bake i djedovi preuzimaju potpunu brigu o unucima jer roditelji to ne mogu – zbog smrti, bolesti, ovisnosti, zatvora, rada u inozemstvu ili drugih razloga. Bert Hayslip i Patricia Kaminski (2005) u preglednom radu opisuju da takvi bake i djedovi često doživljavaju:

• više **stresa** i simptoma depresije;
• **financijske teškoće**, osobito ako su u mirovini;
• **zdravstvene probleme** koje zanemaruju zbog brige o djeci;
• **društvenu izolaciju** – prijatelji iste dobi imaju drukčiji ritam života;
• **složene emocije** – tugu i ljutnju zbog situacije u kojoj se nalazi njihovo dijete, roditelj unuka.

Djeca u takvim obiteljima često su prošla kroz gubitke i teška iskustva, što dodatno opterećuje odgoj. Istodobno, mnoge bake i djedovi opisuju i duboko zadovoljstvo i osjećaj smisla. Za takve obitelji važna je podrška: savjetovanje, financijska pomoć, pravno savjetovanje i grupe podrške.

U Hrvatskoj se ta situacija javlja i kad roditelji rade u inozemstvu, a djeca ostaju s bakama i djedovima. Takva skrb može djeci pružiti stabilnost, ali bake i djedovi pritom preuzimaju velik teret, o kojem se rijetko javno govori.

Granice i sukobi

Odnos baka i djedova s roditeljima unuka ne prolazi uvijek bez napetosti. Česti izvori sukoba su:

• **razlike u odgoju** – pravila o hrani, ekranima, spavanju i disciplini;
• **savjeti koji nisu traženi**;
• **očekivanja o pomoći** – roditelji mogu očekivati više pomoći nego što bake i djedovi mogu ili žele pružiti, i obrnuto;
• **nejednak odnos prema unucima** iz različitih obitelji.

Dobri odnosi obično se temelje na jasnoj komunikaciji, poštovanju roditeljskih odluka i otvorenom razgovoru o tome koliko pomoći je realno (više u lekciji [Osobne granice i individualne razlike](/lekcija/osobne-granice-i-individualne-razlike)).

Bake i djedovi na daljinu

Migracije i mobilnost znače da mnoge bake i djedovi žive daleko od unuka – u drugom gradu ili drugoj zemlji. Hrvatska je to iskusila kroz iseljavanje mladih obitelji posljednjih desetljeća. Udaljenost mijenja odnos, ali ga ne mora prekinuti.

Videopozivi, poruke i fotografije omogućuju redovit kontakt, iako se njima teško nadomještaju zajedničke svakodnevne aktivnosti. Mlađoj djeci odnos održavaju kratki, česti kontakti i ponavljajući rituali – priča za laku noć preko videopoziva, zajedničko gledanje fotografija, pisma i paketi. Duži posjeti tijekom praznika mogu biti posebno važni jer omogućuju svakodnevni zajednički život.

Za bake i djedove na daljinu važno je i prihvatiti da roditelji u drugoj zemlji odgajaju djecu prema drukčijim pravilima i u drukčijoj kulturi. Odnos se lakše održava kad bake i djedovi pokazuju zanimanje za djetetov svijet, umjesto da ga uspoređuju s vlastitim djetinjstvom.

Kad odnos s unucima bude prekinut

Ponekad bake i djedovi izgube kontakt s unucima – nakon razvoda roditelja, sukoba u obitelji ili preseljenja. Za mnoge je to vrlo bolno iskustvo, slično žalovanju za nekim tko je živ (više u lekciji [Nepriznato i dvosmisleno žalovanje](/lekcija/nepriznato-i-dvosmisleno-zalovanje)).

Djeci kontakt s bakama i djedovima nakon razvoda roditelja može pružiti stabilnost i osjećaj kontinuiteta, osobito kad se drugi dijelovi života mijenjaju. U mnogim pravnim sustavima, uključujući hrvatski, postoji mogućnost da se kontakt djeteta s bakama i djedovima uredi i sudskim putem kada je to u djetetovu interesu. Ipak, pravni postupak rijetko je najbolji put. Obiteljska medijacija i razgovor obično manje opterećuju odnose.

Važno je da se odnos s unucima ne koristi kao oružje u sukobu odraslih. Djeca koja su uhvaćena između roditelja i baka i djedova mogu osjećati sukob lojalnosti i krivnju. Kad su odrasli spremni odvojiti vlastite sukobe od djetetovih odnosa, djeca imaju više koristi od šire obitelji.

Djedovi i promjena uloga

Tradicionalna slika bake koja kuha i čuva djecu i djeda koji priča priče ili uči unuke praktičnim vještinama mijenja se. Mnogi današnji djedovi aktivnije sudjeluju u svakodnevnoj brizi o unucima: vode ih u vrtić, kuhaju, igraju se i tješe ih. To se povezuje s promjenom očinskih uloga u posljednjim desetljećima – mnogi današnji djedovi i sami su bili uključeniji očevi od svojih očeva.

Istodobno, bake i djedovi danas su često i sami zaposleni, jer se radni vijek produljuje. To ograničava vrijeme koje mogu provoditi s unucima i ponekad stvara napetost između želje da pomognu i vlastitih obveza.

Uloge baka i djedova ovise i o tome jesu li majčini ili očevi roditelji, koliko daleko žive, kakvo im je zdravlje i kakav je odnos s roditeljima unuka. Ne postoji jedan „pravi” način da se bude baka ili djed. Za unuke je ponajprije važno da odnos bude topao, predvidljiv i da odrasli poštuju jedni druge.

Česte zablude

• **„Dug život nakon menopauze nema evolucijsko objašnjenje.”** Hipoteza bake nudi jedno moguće objašnjenje, iako se o njemu i dalje raspravlja.
• **„Što više bake i djedovi pomažu, to bolje za njih.”** Pozitivni učinci odnose se uglavnom na umjerenu brigu; prevelik teret može štetiti zdravlju.
• **„Djedovi su nevažni za djecu.”** Povijesni podaci o preživljavanju ne govore o emocionalnom značenju odnosa; djedovi mogu biti vrlo važni u životu unuka.
• **„Čuvanje unuka dokazano produžuje život.”** Takvi nalazi dolaze iz opažajnih istraživanja i ne dokazuju uzrok.

Primjer

Baka Vesna i djed Stjepan iz Varaždina tri dana tjedno čuvaju dvoje unuka dok kći i zet rade. Vesna kaže da joj unuci „vraćaju energiju”, a Stjepan s unukom popravlja bicikl i uči ga pecati. No kad kći zamoli da čuvaju djecu i vikendom, Vesna osjeća umor i krivnju jer ne želi odbiti. Nakon razgovora dogovore da vikendi ostaju slobodni, a djed i baka nastavljaju s tri dana. Odnos ostaje topao, a Vesna se osjeća manje iscrpljeno. Primjer pokazuje i dobrobiti uloge i važnost granica, ali ne može pokazati kakav bi učinak isti dogovor imao u drugoj obitelji.

Sažetak

Ljudi žive dugo nakon reprodukcije, a hipoteza bake objašnjava to pomoći koju starije žene pružaju kćerima i unucima. Povijesni podaci pokazuju da su bake, osobito majčine majke, povezane s većim preživljavanjem djece. U suvremenim društvima bake i djedovi pružaju brigu, financijsku i emocionalnu pomoć, a bliskost s njima povezana je s manje teškoća kod adolescenata, osobito u obiteljima koje prolaze kroz promjene. Umjerena briga o unucima povezana je s većim zadovoljstvom, boljim kognitivnim funkcioniranjem i manjim rizikom smrti, ali ti su nalazi opažajni. Bake i djedovi koji potpuno preuzmu odgoj unuka često nose velik teret i trebaju podršku.

Povezane lekcije

• [Obiteljski odnosi](/lekcija/obiteljski-odnosi)
• [Razvoj u starijoj životnoj dobi](/lekcija/razvoj-u-starijoj-zivotnoj-dobi)
• [Teorija privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti)
• [Umirovljenje](/lekcija/umirovljenje)
• [Briga o ostarjelim roditeljima](/lekcija/briga-o-ostarjelim-roditeljima)
• [Evolucijska psihologija](/lekcija/evolucijska-psihologija)

Izvori i literatura

• Arpino, B. i Bordone, V. (2014). Does Grandparenting Pay Off? The Effect of Child Care on Grandparents' Cognitive Functioning. *Journal of Marriage and Family*, 76(2), 337–351. [doi.org/10.1111/jomf.12096](https://doi.org/10.1111/jomf.12096)
• Attar-Schwartz, S., Tan, J.-P., Buchanan, A., Flouri, E. i Griggs, J. (2009). Grandparenting and adolescent adjustment in two-parent biological, lone-parent, and step-families. *Journal of Family Psychology*, 23(1), 67–75. [doi.org/10.1037/a0014383](https://doi.org/10.1037/a0014383)
• Coall, D. A. i Hertwig, R. (2010). Grandparental investment: Past, present, and future. *Behavioral and Brain Sciences*, 33(1), 1–19. [doi.org/10.1017/S0140525X09991105](https://doi.org/10.1017/S0140525X09991105)
• Hawkes, K., O’Connell, J. F., Jones, N. G. B., Alvarez, H. i Charnov, E. L. (1998). Grandmothering, menopause, and the evolution of human life histories. *Proceedings of the National Academy of Sciences*, 95(3), 1336–1339. [doi.org/10.1073/pnas.95.3.1336](https://doi.org/10.1073/pnas.95.3.1336)
• Hayslip, B. i Kaminski, P. L. (2005). Grandparents Raising Their Grandchildren: A Review of the Literature and Suggestions for Practice. *The Gerontologist*, 45(2), 262–269. [doi.org/10.1093/geront/45.2.262](https://doi.org/10.1093/geront/45.2.262)
• Hilbrand, S., Coall, D. A., Gerstorf, D. i Hertwig, R. (2017). Caregiving within and beyond the family is associated with lower mortality for the caregiver: A prospective study. *Evolution and Human Behavior*, 38(3), 397–403. [doi.org/10.1016/j.evolhumbehav.2016.11.010](https://doi.org/10.1016/j.evolhumbehav.2016.11.010)
• Lahdenperä, M., Lummaa, V., Helle, S., Tremblay, M. i Russell, A. F. (2004). Fitness benefits of prolonged post-reproductive lifespan in women. *Nature*, 428(6979), 178–181. [doi.org/10.1038/nature02367](https://doi.org/10.1038/nature02367)
• Sear, R. i Mace, R. (2008). Who keeps children alive? A review of the effects of kin on child survival. *Evolution and Human Behavior*, 29(1), 1–18. [doi.org/10.1016/j.evolhumbehav.2007.10.001](https://doi.org/10.1016/j.evolhumbehav.2007.10.001)
• Sheppard, P. i Monden, C. (2019). Becoming a First-Time Grandparent and Subjective Well-Being: A Fixed Effects Approach. *Journal of Marriage and Family*, 81(4), 1016–1026. [doi.org/10.1111/jomf.12584](https://doi.org/10.1111/jomf.12584)