Anketna istraživanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Ankete su jedna od najčešćih metoda u psihologiji i društvenim znanostima: postavljanjem pitanja velikom broju ljudi istražuju se stavovi, navike, iskustva i doživljaji. Lako ih je provesti, ali teško dobro provesti, jer odgovori ovise o tome koga se pita i kako se pita. Ova lekcija objašnjava kako nastaje dobra anketa i koje su njezine zamke.

Što anketa može, a što ne može

Anketa je dobra za **opis** – koliko je ljudi zadovoljno poslom, koliko spavaju, što misle o nekoj temi – i za ispitivanje **povezanosti**. Ne može sama po sebi pokazati uzrok, a točnost ovisi o tome koliko su odgovori iskreni i koliko je uzorak reprezentativan (više u lekciji [Uzorak i reprezentativnost](/lekcija/uzorak-i-reprezentativnost)).

Kako pitanja oblikuju odgovore

Istraživanja pokazuju da na odgovore snažno utječu oblik i redoslijed pitanja (Schwarz, 1999):

• **Ponuđeni rasponi.** Kad su u pitanju o gledanju televizije ponuđeni rasponi od „manje od pola sata” do „više od dva i pol sata”, ljudi su izvještavali o drukčijoj količini gledanja nego kad su rasponi bili veći – ljestvica sama sugerira što je „uobičajeno”.
• **Redoslijed pitanja.** Prethodno pitanje može usmjeriti tumačenje sljedećeg; pitanje o zadovoljstvu brakom prije pitanja o zadovoljstvu životom mijenja odgovore na drugo.
• **Formulacija.** Riječi poput „zabraniti” i „ne dopustiti” mogu dati različite rezultate iako znače gotovo isto.

Zadovoljavanje umjesto truda

Ispunjavanje ankete traži mentalni napor. Kad je anketa duga ili nezanimljiva, sudionici često biraju prvi prihvatljiv odgovor, slažu se sa svime ili biraju sredinu ljestvice – pojava koja se naziva zadovoljavanjem (engl. *satisficing*) (Krosnick, 1999). Kratke ankete s jasnim pitanjima i provjerama pažnje smanjuju taj problem.

Odaziv i tko ne odgovara

Problem nije samo u tome koliko je ljudi odgovorilo, nego **tko** nije. Ako se oni koji ne odgovaraju sustavno razlikuju od onih koji odgovaraju – primjerice ako su zauzetiji ili manje zainteresirani – rezultati mogu biti pristrani čak i uz velik uzorak.

Kako izgleda dobra anketa

• jasna, kratka i neutralna pitanja, jedno pitanje po stavci;
• provjereni upitnici za psihološke pojmove umjesto improviziranih pitanja (više u lekciji [Psihometrija](/lekcija/psihometrija));
• isprobavanje na malom uzorku prije provedbe;
• poznat i opisan način uzorkovanja;
• jamstvo anonimnosti kod osjetljivih tema, što smanjuje društveno poželjne odgovore (više u lekciji [Ograničenja psiholoških samoprocjena](/lekcija/ogranicenja-psiholoskih-samoprocjena)).

Česte zablude

• **„Velika internetska anketa pokazuje što misle svi.”** Bez reprezentativnog uzorka pokazuje što misle oni koji su odgovorili.
• **„Ljudi znaju koliko često nešto rade.”** Procjene učestalosti često su netočne i ovise o ponuđenim odgovorima.
• **„Pitanje je neutralno ako nema očitih sugestija.”** I raspon odgovora i redoslijed pitanja utječu na odgovore.

Primjer

Gradska uprava objavljuje anketu na svojoj stranici: 80 % ispitanika želi više biciklističkih staza. Anketu su uglavnom ispunili čitatelji koji već prate gradske vijesti o prometu, a pitanje je glasilo „Podržavate li više sigurnih biciklističkih staza?”. Rezultat govori o mišljenju te skupine i o formulaciji pitanja, a ne nužno o mišljenju svih građana.

Sažetak

Ankete su korisne za opis i ispitivanje povezanosti, ali odgovori ovise o formulaciji, rasponu i redoslijedu pitanja te o trudu sudionika. Važno je i tko odgovara, a tko ne. Dobra anketa ima jasna pitanja, provjerene upitnike, isprobavanje i opisan način uzorkovanja.

Povezane lekcije

• [Uzorak i reprezentativnost](/lekcija/uzorak-i-reprezentativnost)
• [Istraživački nacrt i odabir metode](/lekcija/istrazivacki-nacrt-i-odabir-metode)
• [Ograničenja psiholoških samoprocjena](/lekcija/ogranicenja-psiholoskih-samoprocjena)
• [Pristranost mjerenja](/lekcija/pristranost-mjerenja)
• [Kvalitativne i kvantitativne metode](/lekcija/kvalitativne-i-kvantitativne-metode)

Izvori i literatura

• Krosnick, J. A. (1999). Survey research. *Annual Review of Psychology*, 50, 537–567. [doi.org/10.1146/annurev.psych.50.1.537](https://doi.org/10.1146/annurev.psych.50.1.537)
• Schwarz, N. (1999). Self-reports: How the questions shape the answers. *American Psychologist*, 54(2), 93–105. [doi.org/10.1037/0003-066X.54.2.93](https://doi.org/10.1037/0003-066X.54.2.93)