Adlerijanski pristup

Zadnja provjera: listopad 2026.

Alfred Adler, iz Beča, na čelu je Bečkog psihoanalitičkog društva u njegovim počecima i prvi se od velikih teoretičara odvaja od Freuda. Utemeljio je **individualnu psihologiju** – pristup koji ličnost ne objašnjava prvenstveno nagonima, nego težnjom za prevladavanjem osjećaja manje vrijednosti, ciljevima osobe i njezinim odnosom prema zajednici (Spielman, Jenkins i Lovett, 2020).

Naziv „individualna” ne znači da je pristup usmjeren samo na pojedinca: dolazi od latinskog *individuus*, „nedjeljiv”, i izražava Adlerovu ideju da osobu treba razumjeti kao cjelinu u društvenom kontekstu.

Razlaz s Freudom

Adler je s Freudom surađivao gotovo desetljeće, ali se 1911. godine odvojio od njega i osnovao vlastito društvo. Glavna je razlika bila u tome što pokreće čovjeka. Freud je naglašavao nagone, osobito seksualne, i sukobe koji proizlaze iz njih. Adler je smatrao da ljude prvenstveno pokreće težnja da se osjećaju sposobnima i vrijednima te da pripadaju zajednici. Umjesto pitanja „Što je uzrokovalo ovo ponašanje?” postavljao je pitanje „Čemu ovo ponašanje služi?” (Ansbacher i Ansbacher, 1956).

Osnovni pojmovi

Adlerijanska terapija

Adlerijanski terapeuti nastoje razumjeti klijentov životni stil i ciljeve, pomoći mu da uoči pogrešna uvjerenja o sebi i svijetu te ga ohrabriti na nove načine djelovanja. **Ohrabrivanje** se smatra središnjim dijelom rada. Adlerijanske ideje imale su velik utjecaj na savjetovanje roditelja i obrazovanje.

Terapija se obično opisuje kroz četiri faze:

1. **Uspostavljanje odnosa.** Terapeut i klijent grade odnos suradnje i međusobnog poštovanja, u kojem klijent nije pasivni primatelj pomoći.

2. **Procjena životnog stila.** Terapeut istražuje obiteljsku situaciju u djetinjstvu, položaj među braćom i sestrama i način na koji osoba rješava životne zadatke. Koriste se i **rana sjećanja**: osobu se pita za najranija sjećanja iz djetinjstva, ne zato što su nužno točna, nego zato što izbor i način prepričavanja otkrivaju kako danas vidi sebe i svijet.

3. **Uvid.** Terapeut pomaže osobi da uoči svoje ciljeve i privatnu logiku, primjerice da njezino povlačenje služi tome da izbjegne mogući neuspjeh.

4. **Preorijentacija.** Osoba isprobava nove načine ponašanja. Jedna od poznatih tehnika je „ponašanje kao da”: osoba se u nekoj situaciji ponaša kao da je već hrabra ili sposobna, kako bi iskusila drukčiji ishod.

Utjecaj na odgoj i obrazovanje

Rudolf Dreikurs, iz Adlerova kruga, prenosi te ideje u rad s roditeljima i učiteljima. Prema njegovu pristupu, dijete koje se loše ponaša često je obeshrabreno i na pogrešan način pokušava pripadati, primjerice privući pažnju ili pokazati moć. Umjesto kažnjavanja predlagao je ohrabrivanje, obiteljske razgovore i **logične posljedice**, posljedice koje su smisleno povezane s ponašanjem (Dreikurs i Soltz, 1964). Te su ideje i danas prisutne u mnogim programima za roditelje.

Adler i suvremena psihologija

Mnoge Adlerove ideje danas se nalaze u drugim pristupima, iako se rijetko povezuju s njegovim imenom:

Adlerijanska psihologija i danas postoji kao zaseban pravac s vlastitim institutima i edukacijama, osobito u savjetovanju i radu s obiteljima i školama.

Primjer

Marija je izmišljena osoba. Iako je uspješna, stalno radi prekovremeno i ne može odbiti nijedan zadatak. Adlerijanski terapeut s njom istražuje obitelj u kojoj je odrasla: bila je najstarija od četvero djece i rano je preuzela brigu o mlađima. Njezina privatna logika glasi „Vrijedim samo dok sam korisna drugima”. Cilj nije pronaći krivca u djetinjstvu, nego razumjeti čemu taj obrazac danas služi i ohrabriti Mariju da isproba nove načine pripadanja, primjerice odbiti jedan zadatak tjedno i vidjeti što će se dogoditi.

Što je potvrđeno, a što nije

Redoslijed rođenja

Jedna od najpoznatijih Adlerovih ideja jest da **redoslijed rođenja** oblikuje ličnost: najstarija djeca postaju odgovorna i usmjerena na uspjeh, najmlađa razmažena, a srednja nešto između (Spielman, Jenkins i Lovett, 2020). Istraživanje na tri velika nacionalna uzorka s više od 20.000 ljudi, s usporedbama i unutar i između obitelji, nije našlo učinak redoslijeda rođenja na ekstraverziju, emocionalnu stabilnost, ugodnost, savjesnost ni maštovitost, uz mali pad rezultata na testovima inteligencije od prvorođenih prema kasnije rođenima (Rohrer, Egloff i Schmukle, 2015). **Status:** popularna tvrdnja o redoslijedu rođenja i osobinama ličnosti nije potvrđena.

Terapija

Pri pripremi ove stranice nismo pronašli sustavne preglede ni meta-analize randomiziranih istraživanja adlerijanske terapije koji bi omogućili pouzdan zaključak o njezinoj učinkovitosti. **Dokazi su nedostatni**; to ne znači da terapija ne djeluje, nego da njezina učinkovitost nije provjerena na način koji se zahtijeva od empirijski utemeljenih terapija.

Utjecaj

Adlerove ideje o ulozi ciljeva, društvenog konteksta i uvjerenja o sebi danas su prisutne u mnogim pristupima, iako se rijetko pripisuju njemu. Ideja da na doživljaj utječe način na koji tumačimo situaciju središnja je i u kognitivnim terapijama (vidi [KBT – kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)).

Česte zablude

Sažetak

Alfred Adler utemeljuje individualnu psihologiju, koja osobu razumije kao cjelinu u društvenom kontekstu i naglašava težnju prema ciljevima umjesto nagona. Osnovni pojmovi su osjećaj manje vrijednosti i kompenzacija, socijalni interes, životni stil, životni zadaci i privatna logika. Adlerijanska terapija prolazi kroz uspostavljanje odnosa, procjenu životnog stila, uvid i preorijentaciju, uz ohrabrivanje kao središnji postupak. Ideje su snažno utjecale na odgoj i obrazovanje te na kasnije terapije usmjerene na ciljeve i uvjerenja. Teza o redoslijedu rođenja nije potvrđena, a dokazi o učinkovitosti adlerijanske terapije nedostatni su.

Kamo dalje?

Izvori i literatura