ACT

Zadnja provjera: listopad 2026.

**Terapija prihvaćanjem i posvećenošću** (engl. *Acceptance and Commitment Therapy*, ACT; izgovara se kao engleska riječ *act*) pripada kognitivno-bihevioralnoj obitelji, ali ima drukčiji cilj od klasične KBT. Umjesto da mijenja sadržaj neugodnih misli i emocija, nastoji promijeniti **odnos** prema njima, kako bi osoba mogla djelovati u skladu s onim što joj je važno. Kratki enciklopedijski zapis nalazi se na stranici [Terapija prihvaćanjem i posvećenošću](/istrazi/pristupi/terapija-prihvacanjem-i-posvecenoscu).

Polazište

ACT razvijaju Steven C. Hayes i suradnici. Neobična je po tome što je povezana s opsežnim programom temeljnih istraživanja jezika i mišljenja, **teorijom relacijskih okvira**, čime se vraća ranoj tradiciji bihevioralne terapije u kojoj su klinički postupci izvođeni iz temeljnih načela ponašanja (Hayes i sur., 2006).

Prema ACT-u, velik dio patnje ne proizlazi iz samih neugodnih iskustava, nego iz pokušaja da ih se izbjegne ili kontrolira i iz toga što se misli doživljavaju kao doslovna istina. Takvo izbjegavanje može suziti život: osoba se odriče važnih stvari kako ne bi osjetila tjeskobu.

Psihološka fleksibilnost

Središnji pojam ACT-a je **psihološka fleksibilnost** – sposobnost da budemo potpuno prisutni u sadašnjem trenutku i da, ovisno o situaciji, ustrajemo u ponašanju ili ga mijenjamo u skladu s vlastitim vrijednostima. ACT je opisuje kroz šest povezanih procesa (Hayes i sur., 2006):

• **prihvaćanje** – spremnost da se neugodna iskustva dožive umjesto da ih se izbjegava;
• **kognitivna defuzija** – odmak od misli, odnosno doživljavanje misli kao misli, a ne kao činjenica;
• **prisutnost u sadašnjem trenutku**;
• **sebstvo kao kontekst** – doživljaj sebe kao perspektive iz koje se iskustva promatraju, a ne kao skupa sadržaja („ja sam neuspjeh”);
• **vrijednosti** – jasnoća o tome što je osobi važno;
• **posvećeno djelovanje** – konkretni koraci u smjeru vrijednosti.

Te se procese u terapiji potiče metaforama, iskustvenim vježbama i vježbama usmjerene pažnje, uz bihevioralne zadatke. O prihvaćanju kao strategiji regulacije emocija više je na stranici [Regulacija emocija](/lekcija/regulacija-emocija).

Kako izgleda terapija

ACT se oslanja manje na raspravu, a više na iskustvo. Terapeut se često koristi slikovitim metaforama koje pomažu da se nov odnos prema mislima i emocijama doživi, a ne samo razumije.

• **Uzaludnost kontrole.** Na početku se istražuje što je osoba sve pokušala da se riješi tjeskobe ili tuge i što ju je to stajalo. Mnogi uviđaju da su borbom protiv neugodnih osjećaja suzili vlastiti život. Poznata je metafora natezanja konopa s čudovištem: što jače vučemo, borba je teža, a izlaz nije pobijediti, nego pustiti konop.
• **Defuzija.** Osoba vježba primijetiti misao kao misao. Umjesto „Ja sam neuspješan” kaže „Primjećujem da imam misao da sam neuspješan”. Misao ne nestaje, ali gubi dio snage.
• **Vrijednosti.** Vrijednosti se razlikuju od ciljeva. Cilj se može ostvariti i prekrižiti, a vrijednost je smjer, poput „biti brižan roditelj” ili „učiti nove stvari”. U ACT-u se često uspoređuju s kompasom.
• **Posvećeno djelovanje.** Osoba planira konkretne korake u smjeru vrijednosti i poduzima ih i kada se javi strah ili sumnja.

Primjer

Ana je izmišljena osoba. Godinama izbjegava pjevati pred drugima, iako joj je glazba važna, jer pomisli „Svi će vidjeti da nisam dovoljno dobra” i osjeti jaku tremu. Pokušavala se smiriti, odgađala je nastupe i čekala da trema prođe.

U ACT-u Ana uviđa da je čekanje da trema nestane njezin život suzilo. Vježba primjećivati misli o nedostatnosti kao misli, a ne kao presudu. Pojašnjava da joj je vrijednost dijeliti glazbu s drugima. Zatim se prijavljuje za mali nastup u zboru, iako ima tremu. Cilj nije bio da trema nestane, nego da Ana radi ono što joj je važno i kada je trema prisutna.

Za koje se teškoće primjenjuje

ACT nije razvijena za jedan poremećaj, nego za procese koji se javljaju kod mnogih teškoća, osobito za iskustveno izbjegavanje. Istraživana je kod anksioznosti, depresije, kronične boli, ovisnosti, psihoze i prilagodbe na tjelesne bolesti (Gloster i sur., 2020). Koristi se i izvan kliničkog konteksta, primjerice u programima za smanjenje stresa na poslu.

Budući da naglašava prihvaćanje onoga što se ne može promijeniti, ACT je osobito zanimljiva kod dugotrajnih teškoća, poput kronične boli, gdje potpuno uklanjanje simptoma često nije moguće, ali je moguće vratiti se aktivnostima koje osobi daju smisao.

Šest procesa u svakodnevnom životu

Šest procesa psihološke fleksibilnosti nisu samo terapijski pojmovi. Mogu se prepoznati u svakodnevnim situacijama:

• osoba primijeti da je tjeskobna pred sastanak i ne bori se s tim osjećajem (prihvaćanje);
• uoči misao „Opet ću se osramotiti” kao misao (defuzija);
• usmjeri pažnju na razgovor koji se upravo odvija (prisutnost);
• ne poistovjećuje se s jednom pogreškom (sebstvo kao kontekst);
• zna zašto joj je ovaj posao važan (vrijednosti);
• ipak iznese svoj prijedlog (posvećeno djelovanje).

ACT i klasična KBT

ACT i klasična KBT dijele mnoge postupke, poput izlaganja i domaćih zadaća. Razlika je u odnosu prema mislima. Klasična KBT misli ispituje i mijenja njihov sadržaj, a ACT mijenja funkciju misli, odnosno koliko one upravljaju ponašanjem. Mnogi terapeuti danas kombiniraju oba pristupa.

Što istraživanja pokazuju

• **Rani pregled** (2006.) zaključio je da korelacijski, komponentni i procesni nalazi te usporedbe ishoda uglavnom podupiru model, ali da literatura još nije zrela i da nema dovoljno dobro kontroliranih istraživanja za zaključak da je ACT općenito djelotvorniji od drugih aktivnih tretmana (Hayes i sur., 2006).
• **Meta-analiza 39 randomiziranih istraživanja** s više od 1.800 sudionika pokazala je da je ACT bila učinkovitija od kontrolnih uvjeta – liste čekanja, psihološkog placeba i uobičajenog tretmana – kod anksioznih poremećaja, depresije, ovisnosti i somatskih zdravstvenih teškoća. Nije se značajno razlikovala od kognitivno-bihevioralne terapije (A-Tjak i sur., 2015).
• **Pregled 20 meta-analiza** s više od 12.000 sudionika zaključio je da je ACT djelotvorna za sve ispitane skupine teškoća, uključujući anksioznost, depresiju, uporabu sredstava ovisnosti i bol, te da je općenito bila bolja od neaktivnih kontrolnih uvjeta, uobičajenog tretmana i većine aktivnih intervencija, ali ne i od KBT-a (Gloster i sur., 2020).

**Kako to čitati:** ACT ima solidnu i rastuću empirijsku potporu i djeluje otprilike jednako kao KBT. Dokazi da ACT djeluje upravo kroz psihološku fleksibilnost, a ne kroz zajedničke činitelje, i dalje su predmet istraživanja. Mnoga su istraživanja provedena unutar zajednice istraživača bliske samom pristupu.

Česte zablude

**„Prihvaćanje znači pomiriti se sa svime.”** Prihvaćanje se odnosi na unutarnja iskustva, poput misli i emocija, a ne na nepravedne ili štetne okolnosti. One se mogu i trebaju mijenjati.

**„ACT je samo mindfulness.”** Usmjerena svjesnost dio je ACT-a, ali jednako su važni vrijednosti i konkretno djelovanje.

**„Cilj je osjećati se bolje.”** Cilj je živjeti punije. Neugodni osjećaji često se smanje, ali to nije glavno mjerilo uspjeha.

Sažetak

Terapija prihvaćanjem i posvećenošću pripada kognitivno-bihevioralnoj obitelji, ali umjesto mijenjanja sadržaja misli mijenja odnos prema njima. Polazi od toga da velik dio patnje proizlazi iz pokušaja izbjegavanja neugodnih iskustava. Središnji pojam je psihološka fleksibilnost, opisana kroz šest procesa: prihvaćanje, kognitivnu defuziju, prisutnost, sebstvo kao kontekst, vrijednosti i posvećeno djelovanje. Terapija se oslanja na metafore, iskustvene vježbe i konkretne korake u smjeru vrijednosti. Meta-analize pokazuju da je ACT djelotvorna kod anksioznosti, depresije, ovisnosti i boli te otprilike jednako učinkovita kao KBT.

Kamo dalje?

• [KBT – kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija) – pristup s kojim se ACT najčešće uspoređuje.
• [Mindfulness pristupi](/lekcija/mindfulness-u-terapiji) – srodni rad s usmjerenom pažnjom.
• [Regulacija emocija](/lekcija/regulacija-emocija) – prihvaćanje i druge strategije.

Izvori i literatura

• A-Tjak, J. G. L., Davis, M. L., Morina, N., Powers, M. B., Smits, J. A. J. i Emmelkamp, P. M. G. (2015). A meta-analysis of the efficacy of acceptance and commitment therapy for clinically relevant mental and physical health problems. *Psychotherapy and Psychosomatics*, 84(1), 30–36. [doi.org/10.1159/000365764](https://doi.org/10.1159/000365764)
• Gloster, A. T., Walder, N., Levin, M. E., Twohig, M. P. i Karekla, M. (2020). The empirical status of acceptance and commitment therapy: A review of meta-analyses. *Journal of Contextual Behavioral Science*, 18, 181–192. [doi.org/10.1016/j.jcbs.2020.09.009](https://doi.org/10.1016/j.jcbs.2020.09.009)
• Hayes, S. C., Luoma, J. B., Bond, F. W., Masuda, A. i Lillis, J. (2006). Acceptance and commitment therapy: Model, processes and outcomes. *Behaviour Research and Therapy*, 44(1), 1–25. [doi.org/10.1016/j.brat.2005.06.006](https://doi.org/10.1016/j.brat.2005.06.006)